Br. 14. Dubrovnik 5. marta 1909. God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za Svo ostale zemlje franeka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10: S , na po i četvrt godine Surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se «dmini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi so ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju. se, . — POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čno objave plaća ss 12 para po potitnom re'ku (šitnijeh slova). Ako se više pula uvršćuju, onda po pe- godbi. — Za priposlana, izjave i javno zahvale plaća se od potitnig retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. jet 0) Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Stogodišnjica _ Dra. Božidara Petranovića, Ovo dana navršilo ge ravno sto godina od rođenja glasovitog srpskog književnika, Teodora (Božidara) Pe- tranovića, koji je ujedno bio prvi za- četnik i osnovatelj narodne misli srp- ske i hrvatske u Dalmaciji. Koliko dične uspomene, dotiču se srca u prsima svakoga Srbina, kad god izusti i spomene se svijetlog _i- mena Dra. Božidara Petranovića! U današnjim teškim vremenima, punim iskušenja po svekoliko Srp- stvo, mi sa dubokim pjetetom i kao blagodarni potomci, stupamo pred osjen neumrlog pokojnika, slaveć mu uspomenu i uvažavajuć mu neizmjer- ne zasluge, za pokret i procvat naše knjige. Pok. je Božidar perom i radom stekao sjajno ime u istoriji. našeg nar. preporoda. Za sobom je ostavio djela i uspomene, koja u potomstvu žive i nakon smrti. ' Savkoliki ogromni rad Božidara Petranovića, more se, radi lakšeg pregleda, razdijeliti na dvoje; biva, na književni i onaj politički. Kao književnika, susrećemo pok. Božidara još tridesetih godina pro- šlog vijeka u Ljetopisu Matice Srp- ske, potom od g. 1885, pak sve do svoje smrti 1874. g, on ponajviše radi oko preporoda narodne knjige u Dalmaciji, ne propuštajući pri tom iz vida, da naše ime i narod oskoči u pravom svijetlu i u vanjskom svi- jetu, kao italijanskom i njemačkom. Vršeći napornu državnu službu, koja mu je kao okretnu i vrsnu pravniku bila dosta teška i skopčana sa od- govornosti, on je vazda nalazio časa, da i u odmoru bude od koristi srp- skoj knjizi. Za to, kako ćemo docnije vidjeti, neumorni naš Božidar, dao je prvi početak književnom radu našem na Primorju. Objavivši g. 1839. proglas za učenje narodnog jezika u Dalma- ciji, u onom općem mrtvilu, prvi je digao glas na poklič. Pop Bogdan Zimonjić vojvoda gatački. (1813. — 1909). VIII. . Godine 1857. dođe u Gacko njeki Madžar-paša, na zlu glasu radi sile i zuluma što je činio narodu. On po- “čne da gradi kulu na Krstacu pa da bi zastrašio knezove da šalju narod na radnju, dozva ih sve preda se i dobro izbijee Kad vojvoda Bogdan obazna sve to i kad mu još dođena tužbu i neki Risto Milinković, kom je spomenuti paša bio oteo konja, on već ne mogaše da odoli svom ju- načkom srcu no ode sam glavom na Krstac da vidi pašu i s njim se raz- računa. Za njim odu još i oni, koji su na zor morali da rade po naredbi toga siledžije i tako svi skupa banu pred pašine konake. Videći paša zlu i goru, ljuto se prepane i Zatvori u odaje. Vojvoda najprije nađe konja onog siromaha i povrati mu ga, pa našavši pašina vrata zatvorena, udari nogom u njih da se sva razletješe u God. 1886. Bož. Petranović, izdao je prvu knjigu: Srpsko Dalm. Al- manah ili Ljubitelj prosvešćenija, koja je tako izlazila dvije godine, a potom je preokrenuta u Srpsko Lal. Magazin. Pod uredništvom Petrano- vića, ova je knjiga izlažila sve do god. 1841, te ga je naslijedio za ne- ko doba, paroh dubrovački proto Đorđe Nikolajević, potonji Mitropolit sarajevski. Nakon Nikolajevića Srp. Dal. Magazin, uređivao je treći knji- ževni naš veteran, a rođeni brat Bo- židarov, Arhimandrit Gerasim Petra- nović, potonji Episkop Boko-Kotor- ski. Naravno, da “je pok. Božidar ostao vazda vrijedan radiša na Ma- gazinu. Vrijednost ovoga godišnjaka kao i zasluge njegovijeh urednika, mogu se shvatiti potpuno, kad se uzmu u obzir kulturne, pak i političke prilike onoga doba. /čja to bio lak posao; a već vidimo i znamo, da nije ni danas, uza sav napredak naš u in- teligenciji i potpuno ponarodivanje osnovnijeh škola. Malijanski jezik prevladivao: je, ne samo po uredima, već po svima školama pokrajinskim bez razlike, pak onda po svima našim uglednijim porodicama uzduž Primorja. Sva in- teligencija, osim rijetkijeh iznimaka, govorila je isključivo italijanski. Knji- ge srpske ni slova, uopće nije ni bi- lo, osim što se po gdjekojem ugle- dnijem domu provlačila u prijepisu Dositijeva Bukvica. Za narodni srpski jezik i govor, trebalo je svijećom u ruci tražiti naj prije čitaoce ! Pri ovakim poteškoćama, Petra- nović je ipak uspio i štampao prve svoje Almanahe u Karlštatu i rastu- rio ih po Dalmaciji. Ovaj, Almanah, a potonji Magazin, to su prve srpske i uopće slovenske knjige, što su se u ovo doba u Dalmaciji pisale. U svojim godišnjacima, pok. je Božidar poučavao kako treba ljubiti i milovati svoj jezik, i još, kako ga treba zvati. Prve knjige bio je ispo- stavio isključivo na vjerskoj podlozi, amara komade. Kađ začu iznutra ženski vri- sak poznađe,' da je udario na pašin harem, i stukne natrag ne hoteći da- “lje. Sad paša pošalje njekog Savu Đuričića sa 25 dukata da umiri voj- vodu, ali on ne htjeđe ni da glave obazre na pare na što ga paša za- moli, da mu dođe bar na dogovor, ne bili se kako sporazumljeli. Bog- dan ode, ali paši sva muka i nasto- janje bijaše uzalud, jer se on ne dade za nikakvo blago skloniti, no zahti- jevaše odlučno, da paša prekine sva- -ku (dalju radnju. Tu se oni dobro \posvađaše, i Bogdan ljutit ostavi pašu <i naredi ljudima, da se raziđu svak na svoju stranu i da se ni za živu glavu nijedan ne usudi više da dođe na poziv pašin. To narod jedva prije dočeka i razide se veseo kući. Videći paša, da mu sila ne pomaže, ostavi sasvijem Gacko i tako tvrđava na Krstacu ostade nedovršena. Za Turke ovo bijaše i preveć od vojvode, te digoše na nj teške tužbe i ta se pravda na sudu potezala za jer je u ono doba kod pravoslavnog dijela našega naroda, naj većma i bila razvijena narodna svijest, ali je odma nakon dvije godine svoj djelokrug proširio, te je okolo sebe sakupio ne- koliko rijetkijeh ljudi, bez razlike vjere, te su pregli s njim raditi. Tu susretamo osim pomenute trojice, još fratra Jukića iz Bosne, Iv. Trnskog iz Hrvatske, Kaznačića iz Dubrovnika, arhimandrita Pamučinu iz Hereego- vine i dr. Od srpskog imena, nije se niko klonio, ni bježao u ono doba. A Srp- ski Dalmatinski Magazin, bješe prva i jedina za mnogo godina slovenska lektira za zabavu i pouku u Dalma- ciji. Ustavili smo se malo više na Al- manahu i Magazinu, ali, kako se vidi, što smo kazali, nije suvišno, da se znade i upamti, tijem više, što su u ovijem knjigama štampani mnogi dragocjeni historijski spomenici. Sto- ga se knjige Magazina i danas traže i plaćaju se kao rjetkost, jer će one uvijek održati svoju dragocjenu vri- jednost. Osim rada na Magazinu, pisao je pok. Petranović u mnogijem srp. ča- sopisima, pak u Danici Ilirskoj, te u njemač. i italijanskim. Pred svojim zemljakom slavnim N. Tommaseom održao je sjajnu obranu u prilog Do- siteja Obradovića. U Kromjerižu začeo je ideju, da se u Dalmaciji utemelji književno Društvo , Matica I)almatinska“. Dok ja.u ovome gradu boravio, kao po- slanik na saboru, izdao je proglas na braću Čehe i ondje s mjesta sakupi među rodoljubima 761 for., što je bio početak glavnice za Matičino osniva- nje, kojoj je on bio duša i predsjed- nik sve do svoje smrti. Dok se je borio u Beču kao po- slanik, na poziv ministarstva prevede gradanski austrijski zakonik na srp- ski i hrvatski jezik, kako sam spo- minje. Od pravničkijeh djela, još je mnogo napisao i štampao u Akade- miji, a znamenit mu je prvi rječnik kod nas u srpskom jeziku za sudbe- duže vremena sve do čuvene bitke na Grahovcu 1858. god. Tad Turci uhvate našeg Zimonjića i bace u za- tvor kao bajagi za onaj posao s pa- šom na Krstacu, a tamo za ništa drugo, no da ne pritekne u pomoć Crnogorcima, što su Turci za sigurno znali, da on ne bi su manje učinio. Ovaj put je ostao u zatvoru vojvoda Zimonjić za čitavo jedanaest mjeseca, biva do junija 1860. Iste 1858 god. ustane na Turke na glasu junak Luka Vukalović sa svojijem ZŽupcima, ali nešto s toga, što je ta buna započela bez smišljena plana i organizacije, a nešto i s toga jer nije širi prostor zahvatila, svršila je onako bez sreće i uspijeha. Da je vojvoda Bogdan, bio u to doba na slobodi, da nije toliko dugo tamnovao, bez sumnje bi drukčije bio upućen Vukalovićev ustanak i uspjeh zaista ne bi bio izostao. God. 1860. pobuni se gornji dio Hercegovine, te se i vwojYoda Zimonjić odmetne u Bijela dola i zakrči put nu terminalogiju, koji još ima svoju važnost. Na književnom i povjesnom polju takoder se odlikovao, te je napisao: Bogomili, opsežnu povjesnu studiju, i Istoriju književnosti, poglavitih na- roda na svijetu. Ovo su glavni produkti književno- ga rada Božidora Petranovića. Njegov politički rad, kao zastupni- ka na saboru bečkom iz god. 1848, dade se u kratko izvesti na ovaj na- čin: Sav rad mu se sastajao, u brat- skoj jednakosti, snošljivosti, kako vjerskoj, tako i narodnoj između dva bratska plemena Srba i Hrvata. Prvi je tražio od Ministarstva, da se srp- ski i hrvatski jezik uvede u sudove, naj prije postepeno, a potom i u osta- le urede. Prvi je zahtijevao, da se škole ponarode i mi danas uživamo plodove njegova rada, koje su našlje- dnici njegovi prihvatili i izveli. Ovo su u glavnom djela i rad Bož. Petranovića, rodom Šibenčanina i Srbina. Zbog svojih zasluga, on je i za života bio odlikovan raznim or- denima i priznanjem. A nakom smrti u Mlecima, zahvalni mu je narod prenio kosti i podigao skroman spo- menik u pravoslavnom groblju ši- benskom, £ Zaista, svijetao je onaj grob i spomenik u Šibeniku, jer ostaju djela, koja će u naj težim danima tješiti narod i podizati mu duh! Slava srpskom naučenjaku i knji- ževniku: Božidaru Petranoviću i vje- čna mu uspomena u narodu! Kritični dani na obzorju. iza kratkoga odmora sastaje se parlamenat opet na 10. o. mj, i ministru predsjedniku ne preostaje ništa drugo, nego da se spusti na stolac parlamentarne vlade pune briga. Parlamentarna vlada će ovo biti samo u toliko, što će reorga- nizovani kabinet morati ozbiljno da računa sa raspoloženjem i 0- između Gacka i Nikšića. Turci su u Nikšiću bili na teškoj muci s tajinom, jer nijesu mogli proći po nj u Gacko, te u toj nevolji pokušaju da pošalju 50 žena i djevojaka, ne bi li one kako pronijele tajin iz Gacka. Vojvoda se dosjeti toj prepredenosti Turskoj, pa presrete bule i oduzme im tajin, a njih lijepo počasti ručkom i zdrave ih i čitave otprati u Nikšić. Viteški knez Danilo ernogorski videći, da ovaj ustanak neće dobro obršiti zauzme se kod ruskog dvora za oprost svima ustašima u Hercegovini. Kada se već ruski dvor bijaše u tom poslu spo- razumio s Portom, po naputku kneza Danila krene vojvoda banjski Jovan Bačević s nekoliko glavara narodnijeh u Nevesinje na sastanak s Derviš- pašom za uglavljenje mira između vlade i naroda. Derviš-paša lijepo dočeka vojvodu Bačevića, darova mu sat i hata, ali o miru ne htjede ni da čuje bez vojvode Zimonjića, koji je u to doba bio s nešto vojske kod pivskog manastira, (nastaviće se)