Br. 14.

Dubrovnik 5. marta 1909.

God. XVIII.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM

Cijena je listu na godinu:
za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za Svo ostale zemlje franeka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10:

S ,
na po i četvrt godine Surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se «dmini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi so ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju. se, . —

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-

čno objave plaća ss 12 para po
potitnom re'ku (šitnijeh slova). Ako
se više pula uvršćuju, onda po pe-

godbi. — Za priposlana, izjave i
javno zahvale plaća se od potitnig
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

jet 0)

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Stogodišnjica
_ Dra. Božidara Petranovića,

Ovo dana navršilo ge ravno sto
godina od rođenja glasovitog srpskog
književnika, Teodora (Božidara) Pe-
tranovića, koji je ujedno bio prvi za-
četnik i osnovatelj narodne misli srp-
ske i hrvatske u Dalmaciji.

Koliko dične uspomene, dotiču se
srca u prsima svakoga Srbina, kad
god izusti i spomene se svijetlog _i-
mena Dra. Božidara Petranovića!

U današnjim teškim vremenima,
punim iskušenja po svekoliko Srp-
stvo, mi sa dubokim pjetetom i kao
blagodarni potomci,  stupamo pred
osjen neumrlog pokojnika, slaveć mu
uspomenu i uvažavajuć mu neizmjer-
ne zasluge, za pokret i procvat naše
knjige.

Pok. je Božidar perom i radom
stekao sjajno ime u istoriji. našeg
nar. preporoda. Za sobom je ostavio
djela i uspomene, koja u potomstvu
žive i nakon smrti. '

Savkoliki ogromni rad Božidara
Petranovića, more se, radi lakšeg
pregleda, razdijeliti na dvoje; biva,
na književni i onaj politički.

Kao književnika, susrećemo pok.
Božidara još tridesetih godina  pro-
šlog vijeka u Ljetopisu Matice Srp-
ske, potom od g. 1885, pak sve do
svoje smrti 1874. g, on ponajviše
radi oko preporoda narodne knjige
u Dalmaciji, ne propuštajući pri tom
iz vida, da naše ime i narod  oskoči
u pravom svijetlu i u vanjskom svi-
jetu, kao italijanskom i njemačkom.
Vršeći napornu državnu službu, koja
mu je kao okretnu i vrsnu pravniku
bila dosta teška i skopčana sa od-
govornosti, on je vazda nalazio časa,
da i u odmoru bude od koristi srp-
skoj knjizi.

Za to, kako ćemo docnije vidjeti,
neumorni naš Božidar, dao je prvi
početak književnom radu našem na
Primorju. Objavivši g. 1839. proglas
za učenje narodnog jezika u Dalma-
ciji, u onom općem mrtvilu, prvi je
digao glas na poklič.

Pop Bogdan Zimonjić

vojvoda gatački.

(1813. — 1909).
VIII. .
Godine 1857. dođe u Gacko njeki
Madžar-paša, na zlu glasu radi sile
i zuluma što je činio narodu. On po-
“čne da gradi kulu na Krstacu pa da
bi zastrašio knezove da šalju narod
na radnju, dozva ih sve preda se i
dobro izbijee Kad vojvoda Bogdan
obazna sve to i kad mu još dođena
tužbu i neki Risto Milinković, kom
je spomenuti paša bio oteo konja,
on već ne mogaše da odoli svom ju-
načkom srcu no ode sam glavom na
 Krstac da vidi pašu i s njim se raz-
računa. Za njim odu još i oni, koji
su na zor morali da rade po naredbi
toga siledžije i tako svi skupa banu
pred pašine konake. Videći paša zlu
i goru, ljuto se prepane i Zatvori u
odaje. Vojvoda najprije nađe konja
onog siromaha i povrati mu ga, pa
našavši pašina vrata zatvorena, udari
nogom u njih da se sva razletješe u

God. 1886. Bož. Petranović, izdao
je prvu knjigu: Srpsko Dalm. Al-
manah ili Ljubitelj prosvešćenija,
koja je tako izlazila dvije godine, a
potom je preokrenuta u Srpsko Lal.
Magazin. Pod uredništvom Petrano-
vića, ova je knjiga izlažila sve do
god. 1841, te ga je naslijedio za ne-
ko doba, paroh dubrovački proto
Đorđe Nikolajević, potonji Mitropolit
sarajevski. Nakon Nikolajevića Srp.
Dal. Magazin, uređivao je treći knji-
ževni naš veteran, a rođeni brat Bo-
židarov, Arhimandrit Gerasim Petra-
nović, potonji Episkop Boko-Kotor-
ski. Naravno, da “je pok. Božidar
ostao vazda vrijedan radiša na Ma-
gazinu.

Vrijednost ovoga godišnjaka kao
i zasluge njegovijeh urednika, mogu
se shvatiti potpuno, kad se uzmu u
obzir kulturne, pak i političke prilike
onoga doba. /čja to bio lak posao;
a već vidimo i znamo, da nije ni
danas, uza sav napredak naš u in-
teligenciji i potpuno  ponarodivanje
osnovnijeh škola.

Malijanski jezik  prevladivao: je,
ne samo po uredima, već po svima
školama pokrajinskim bez razlike,
pak onda po svima našim uglednijim
porodicama uzduž Primorja. Sva in-
teligencija, osim rijetkijeh iznimaka,
govorila je isključivo italijanski. Knji-
ge srpske ni slova, uopće nije ni bi-
lo, osim što se po gdjekojem ugle-
dnijem domu provlačila u prijepisu
Dositijeva Bukvica.

Za narodni srpski jezik i govor,
trebalo je svijećom u ruci tražiti naj
prije čitaoce !

Pri ovakim poteškoćama, Petra-
nović je ipak uspio i štampao prve
svoje Almanahe u Karlštatu i rastu-
rio ih po Dalmaciji. Ovaj, Almanah,
a potonji Magazin, to su prve srpske
i uopće slovenske knjige, što su se u
ovo doba u Dalmaciji pisale.

U svojim godišnjacima, pok. je
Božidar poučavao kako treba ljubiti
i milovati svoj jezik, i još, kako ga
treba zvati. Prve knjige bio je ispo-
stavio isključivo na vjerskoj podlozi,

amara

komade. Kađ začu iznutra ženski vri-
sak poznađe,' da je udario na pašin
harem, i stukne natrag ne hoteći da-

“lje. Sad paša pošalje njekog Savu

Đuričića sa 25 dukata da umiri voj-
vodu, ali on ne htjeđe ni da glave
obazre na pare na što ga paša za-
moli, da mu dođe bar na dogovor,
ne bili se kako sporazumljeli. Bog-
dan ode, ali paši sva muka i nasto-
janje bijaše uzalud, jer se on ne dade
za nikakvo blago skloniti, no zahti-
jevaše odlučno, da paša prekine sva-
-ku (dalju radnju. Tu se oni dobro
\posvađaše, i Bogdan ljutit ostavi pašu
<i naredi ljudima, da se raziđu svak
na svoju stranu i da se ni za živu
glavu nijedan ne usudi više da dođe
na poziv pašin. To narod jedva prije
dočeka i razide se veseo kući. Videći
paša, da mu sila ne pomaže, ostavi
sasvijem Gacko i tako tvrđava na
Krstacu ostade nedovršena.
Za Turke ovo bijaše i preveć od
vojvode, te digoše na nj teške tužbe
i ta se pravda na sudu potezala za

jer je u ono doba kod pravoslavnog
dijela našega naroda, naj većma i bila
razvijena narodna svijest, ali je odma
nakon dvije godine svoj djelokrug
proširio, te je okolo sebe sakupio ne-
koliko rijetkijeh ljudi, bez razlike
vjere, te su pregli s njim raditi. Tu
susretamo osim pomenute trojice, još
fratra Jukića iz Bosne, Iv. Trnskog
iz Hrvatske, Kaznačića iz Dubrovnika,
arhimandrita Pamučinu iz Hereego-
vine i dr.

Od srpskog imena, nije se niko
klonio, ni bježao u ono doba. A Srp-
ski Dalmatinski Magazin, bješe prva
i jedina za mnogo godina slovenska
lektira za zabavu i pouku u Dalma-
ciji.

Ustavili smo se malo više na Al-
manahu i Magazinu, ali, kako se
vidi, što smo kazali, nije suvišno, da
se znade i upamti, tijem više, što su
u ovijem knjigama štampani mnogi
dragocjeni historijski spomenici. Sto-
ga se knjige Magazina i danas traže
i plaćaju se kao rjetkost, jer će one
uvijek održati svoju dragocjenu vri-
jednost.

Osim rada na Magazinu, pisao je
pok. Petranović u mnogijem srp. ča-
sopisima, pak u Danici Ilirskoj, te u
njemač. i italijanskim. Pred svojim
zemljakom slavnim N. Tommaseom
održao je sjajnu obranu u prilog Do-
siteja Obradovića.

U Kromjerižu začeo je ideju, da
se u Dalmaciji utemelji književno
Društvo , Matica I)almatinska“. Dok
ja.u ovome gradu boravio, kao po-
slanik na saboru, izdao je proglas na
braću Čehe i ondje s mjesta sakupi
među rodoljubima 761 for., što je bio
početak glavnice za Matičino osniva-
nje, kojoj je on bio duša i predsjed-
nik sve do svoje smrti.

Dok se je borio u Beču kao po-
slanik, na poziv ministarstva prevede
gradanski austrijski zakonik na srp-
ski i hrvatski jezik, kako sam  spo-
minje. Od pravničkijeh djela, još je
mnogo napisao i štampao u Akade-
miji, a znamenit mu je prvi rječnik
kod nas u srpskom jeziku za sudbe-

duže vremena sve do čuvene bitke
na Grahovcu 1858. god. Tad Turci
uhvate našeg Zimonjića i bace u za-
tvor kao bajagi za onaj posao s pa-
šom na Krstacu, a tamo za ništa
drugo, no da ne pritekne u pomoć
Crnogorcima, što su Turci za sigurno
znali, da on ne bi su manje učinio.
Ovaj put je ostao u zatvoru vojvoda
Zimonjić za čitavo jedanaest mjeseca,
biva do junija 1860.

Iste 1858 god. ustane na Turke
na glasu junak Luka Vukalović sa
svojijem ZŽupcima, ali nešto s toga,
što je ta buna započela bez smišljena
plana i organizacije, a nešto i s toga
jer nije širi prostor zahvatila, svršila
je onako bez sreće i uspijeha. Da je
vojvoda Bogdan, bio u to doba na
slobodi, da nije toliko dugo tamnovao,
bez sumnje bi drukčije bio upućen
Vukalovićev ustanak i uspjeh zaista
ne bi bio izostao.

God. 1860. pobuni se gornji dio
Hercegovine, te se i vwojYoda Zimonjić
odmetne u Bijela dola i zakrči put

nu terminalogiju, koji još ima svoju
važnost.

Na književnom i povjesnom polju
takoder se odlikovao, te je napisao:
Bogomili, opsežnu povjesnu studiju,
i Istoriju književnosti, poglavitih na-
roda na svijetu.

Ovo su glavni produkti književno-
ga rada Božidora Petranovića.

Njegov politički rad, kao zastupni-
ka na saboru bečkom iz god. 1848,
dade se u kratko izvesti na ovaj na-
čin: Sav rad mu se sastajao, u brat-
skoj jednakosti, snošljivosti, kako
vjerskoj, tako i narodnoj između dva
bratska plemena Srba i Hrvata. Prvi
je tražio od Ministarstva, da se srp-
ski i hrvatski jezik uvede u sudove,
naj prije postepeno, a potom i u osta-
le urede. Prvi je zahtijevao, da se
škole ponarode i mi danas uživamo
plodove njegova rada, koje su našlje-
dnici njegovi prihvatili i izveli.

Ovo su u glavnom djela i rad
Bož. Petranovića, rodom Šibenčanina
i Srbina. Zbog svojih zasluga, on je
i za života bio odlikovan raznim or-
denima i priznanjem. A nakom smrti
u Mlecima, zahvalni mu je narod
prenio kosti i podigao skroman spo-
menik u pravoslavnom groblju ši-
benskom, £

Zaista, svijetao je onaj grob i
spomenik u Šibeniku, jer ostaju djela,
koja će u naj težim danima tješiti
narod i podizati mu duh!

Slava srpskom naučenjaku i knji-
ževniku: Božidaru Petranoviću i vje-
čna mu uspomena u narodu!

Kritični dani na obzorju.

iza kratkoga odmora sastaje se
parlamenat opet na 10. o. mj, i
ministru predsjedniku ne preostaje
ništa drugo, nego da se spusti na
stolac parlamentarne vlade pune
briga. Parlamentarna vlada će ovo
biti samo u toliko, što će reorga-
nizovani kabinet morati ozbiljno
da računa sa raspoloženjem i 0-

između Gacka i Nikšića. Turci su u
Nikšiću bili na teškoj muci s tajinom,
jer nijesu mogli proći po nj u Gacko,
te u toj nevolji pokušaju da pošalju
50 žena i djevojaka, ne bi li one kako
pronijele tajin iz Gacka. Vojvoda se
dosjeti toj prepredenosti Turskoj, pa
presrete bule i oduzme im tajin, a
njih lijepo počasti ručkom i zdrave
ih i čitave otprati u Nikšić. Viteški
knez Danilo ernogorski videći, da ovaj
ustanak neće dobro obršiti zauzme se
kod ruskog dvora za oprost svima
ustašima u Hercegovini. Kada se već
ruski dvor bijaše u tom poslu spo-
razumio s Portom, po naputku kneza
Danila krene vojvoda banjski Jovan
Bačević s nekoliko glavara narodnijeh
u Nevesinje na sastanak s Derviš-
pašom za uglavljenje mira između
vlade i naroda. Derviš-paša lijepo
dočeka vojvodu Bačevića, darova mu
sat i hata, ali o miru ne htjede ni
da čuje bez vojvode Zimonjića, koji
je u to doba bio s nešto vojske kod
pivskog manastira,

(nastaviće se)