Br. 15. Dubrovnik 9. marta 1909. o a TE FE E agidikeći God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce. govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu ; za Dubrovnik K 10: na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli. čne objsve plaća se 12 para po petitnom retku (silnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petinog retka 20 para. ; Plativo i utaživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. KEf=)] Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Nova faza. Kao slike u kaleidoskopu, mi- jenjale su ovih dana strijelovitom brzinom prilike međunarodne po- litike. Razne vijesti, često kontra- ditorne, širile su se uzrujanom pu- blikom, i dok se je govorilo o neizbježivosti rata, na jednom se prosu glas nade u mir. Ali kakav mir? Kada je novo srpsko mini- starstvo saopćilo svoj nastup ru- skoj vladi i tom prilikom istaklo miroljubive namjere Srbije, -skoro općenito se tvrdi, da je petrograd- ski kabinet preporučio tom prili- kom srpskoj vladi, da se odreče teritorijalnih kompensacija i zahtje- va autonomije Bosne i Hercego- vine, te da ustraje u miroljubivoj namjeri i prepusti sudu velesila riješenje svih spornih pitanja. Kaže se nadalje, da je srpsko ministar- stvo udovoljilo toj preporuci. Što je nagnalo petrogradski ka- binet, da daruje Srpstvo ovakovom preporukom, teško je znati. Mo- guće, ali je teško tome vjerovati, samo “ prijateljska = brižljivost za Srbiju ?! Kada se je ono pojavila zami- sao, da velesile poduzmu zajedni- čki prijateljski korak u Beogradu, e da sklonu Srbiju, da se odreče teritorijalnih kompensacija, pisale su novine tih velesila, kako bi se Rusija pokazala u istini miroljubi- vom, kada bi se s njima pridružila. Ali petrogradski kabinet to nije htio da učini, već da srpskoj vladi prištedi neugodnost takvog De- marche-a, sam je na svoju ruku poduzeo lekciju zahtjevanih pre- poruka. Već to se je neugodno dojmilo u Srbiji, te mnogi počeše, možda i nekim pravom, da su- mnjaju u požrtvovnu iskrenost pe- trogradskog kabineta, premda je još živ bio utisak otvorenog ne- nadnog istupa Rusije na obranu Srbije, kada je austrijska štampa prijetila okupacijom. Ali ova akcija, koja je pretekla želje zajedničkog koraka, naišla je na psovke istih onih krugova, koji bijahu potakli zamisao Demarche“a jer ih očito nije vodila namjera miroljubivosti, nego mržnja rase. Zamjeralo se Rusiji, da hoće da igra protektora, kao da nije ona to pravo stekla potocima ruske krvi i obilježem slavenske države. U odlučnom času Rusija je ja- sno pokazala, da ne će ostaviti bez ikakve obrane malenu, ali sa- mostalnu srpsku državu, a tomu je mnogo doprinio, a sigurno, da je i povodom bio pokret probu- đene slavenske svijesti u Rusiji. Ako je petrogradski kabinet, bilo pod pritiskom ruskog javnog mni- jenja ili iz vlastite inicijative ener- gično pokazao tu skoro, kakove ga veze vežu Srbijom, zar je mo- guće, da se u ovako kratkom ra- zmaku ista ta vlada baci na sasvim oprečno stanovište? Da o Še i ovo jedna od onih diplomatskih stranputica, koje navlaš dudare stranputicom da tako postignu i prispiju k pravom cilju ? Kada je već skoro svačija nada u rusku pomoć bila zaspala, istupila je ru- ska vlada otvoreno i energično, pa se je nadati da slavenska Ru- sija ne će dopustiti, da Srbija pod pritiskom nesavladivih okolnosti počini nećasno samoubojstvo, jer time otvara široka vrata njema- čkom Drangu. Austrijske _njema- čke novine pišu sa visine pobje- dnika, koji hoće da pokaže svoje veledušje klonulom protivniku. — U Srbiji su potonjim. vijestima iz- nenađeni i ogorčeni i često ječi očajan vapaj: ,ako već imamo da propanemo, umirimo mačem u ruci!“ Ipak preran je još sud, ko zna u ovom metežu, što sutrašnji dan donosi? Mnogi snijevaju već o miru, ali očaj lako donosi ogor- čenu borbu. Oružana Srbija. Bečki ,Reichspost“ organa austrij- skih kršćanskih socijalista i bečkog gradonačelnika Lueger-a, donosi na uvodnom mjestu članak iz kojeg ovo prenosimo : »Odluka o našem odnosu prema Srbiji — bilo na zlo ili bilo na dobro, o tome ne treba govoriti — mora pa- sti za kratko vrijeme. Ne treba se puno uzdati u nastojanje sila, da se u Beogradu odustane od pretjeranib želja, jer se zli duhovi s onu stranu Save ne će moći tako lako obuzdati. Ko danas malu Srbiju, koja je spre- mna za rat, omalovažava, čini gotovo istu pogrješku, koju su učinili pri- znati vojnički stručnjaci, kad su od- mjeravali snagu Rusije i Japana“. Dalje — isti list — detaljno iz- nosi oružanu silu Srbije, kako se ona sada nalazi, te nastavlja : .To je ništa manje nego jedna ugledna ratna sila, koja osim toga već pet mjeseci nastoji, da sve voj- ničke nedostatke popravi i da se za buduće zadatke pripravi. Da je to vrijeme dobro upotrebljeno, dokazuju transporti topova, pušaka i municije, koji svaki dan preko Soluna i Ru- munjske s one strane granice dolaze. Oficirski je zbor djelomično malo vrijedan, ali srpski oficir ima sposo- bnosti za poduzetu volju i smjelost; ima svojstva, koja se baš u brdskom ratu i kod modernog vođenja bitke ne smiju podejenjivati. Još je odlučnija momčad. Kako je u turskim ratovima dokazano, zna se srpski vojnik i pod slabim vod- svom hrabro boriti. Srpski su se po- razi za pravo zbog sudbonosnih pa- nika dogodili, za koje su naj veću krivicu nosili vođe. Podučavanje je vojnika u zadnje vrijeme, kako smo na granici imali dosta prilike da to opazimo, vrlo dobro, a razvijeno je prama novim zakonima. Sama zem- lja nije ni zalihama hrane siromašna. A _ ako jedanput austrijske trupe pro- vale, to je sigurno, da će im se fa- natizovano stanovništvo svom žesti- nom oprijeti, i da će zaposjednute djelove sa svojim imanjem ostaviti i opustošiti. Dođe li do vojne, onda za onoga, koji zemlju iz razgledanja i promatranja pogranične službe zna, nema sumnje, da će se imati posla s vrlo ozbiljnim neprijateljem. Korup- cija može biti dosta zla za dugih mirnih vremena, ali mi ne bi svjeto- vali, da se vjeruje mnogim pričama o otreanoj i nevaljaloj vojničkoj opre- mi. Ako bi Srbija doista lakoumno izazvala rat, to se ne bi smjelo mi- sliti, kao prije trideset godina, da se zemlja osvaja vojničkom muzikom. O tom su svi vojnički krugovi potpuno na čisto. Ali ne bi trebalo ni u pu- blici poželjeti o tome obmane. Ono što zahtjeva ugled monarhije i sigurnost granica, moraće se dogo- diti, ako mirna sredstva prema želji mornahije ne uskrate. Moralo bi se na to ići mirno i ozbiljno, bez pod- cjenjivanja.“ o Pop Bogdan Zimonjić vojvoda gatački. (1813. — 1909). IX. Vojvoda Bogdan, koji je već ne- kolika puta na vjeru dopadao turskog zatvora, bojeći se još i gore nevolje, ne htjede nipošto da ode Derviš-paši u Nevesinje, no jedino, kad mu za slobodu jamčiše ernogorski knez Da- nilo i konsuo ruski u Mostaru Bez- obrazov. Zimonjić uze sobom još i ove gatačke glavare: Dreku Grgurevića, Toma Popovića, Gjoka Mandića i Laka Davidovića. Derviš-paša dočeka ih vrlo svečano sa muzikom, da im šatore i momke za službu, ali to sve samo momentalno i prijevarno. Već sjutra dan izade među vojsku Derviš- paša i sjede na jedan top zastrt čo- hom, pa pred svima stade da kori vojvodu Bogdana kao bundžiju i car- skog odmetnika ijoš mu pročita 1 nekakvo pismo, u kom je stalo, da je on pobunio narod u dogovoru ! sporazumu sa Crnom Gorom. Voj- voda Zimonjić odbijaše od sebe te klevete, pravdajući se da je to pismo lažno i da se on digao bio samo na zalumćare Turke a ne na cara i na njegovu vojsku. Lukavi Derviš-paša, videći, da neće uspjeti na ovaj način, domisli se njekoj drugoj prijevari. On sastavi njeko pismo, u kom se sva krivica za ustanak obara na voj- vodu Bogdana, pa onda, krijući od Zimonjića, dozva preda se ostale gla- vare, da oni to pismo potvrde svojim murovima. Oni, kao prosti ljudi po- vjerovaše riječima Derviš-paše, koji ih je uvjeravao, da tu nema ništa loše i da oni neće u ničem biti od- govorni za prošlu pobunu. Prevarivši glavare, Derviš-paša ovijem pismom okrivi vojvodu Bogdana i u pratnji čitavog tabora nizama otpravi u mo- starsku tamnicu. Ovaj put je naš Zimonjić grdno prepatio, jer ga Turci baciše u naj- stroži zatvor, i teške su muke imali prvi građani mostarski, dok su po- stigli, položivši za nj kauciju, da ga premješte u nešto blaži zatvor, nazvan .gjoz haps“. Sve su moguće radili da ga sasvijem oslobode tadašnji arcibiskup katolički u Mostaru i kon- suo ruski Bezobrazov, koji mu je za pravo najviše i bio kriv, da zapane u tursku tamnicu. Jednom mu je taj isti konsuo ruski i život spasio za vrijeme njegova tamnovanja, jer paše već bijahu odlučile, da ga se posiječe. To obazna Zimonjić po pašinu vrataru Ristu Marinoviću, koji ponese i pismo vojvodino konsulu. Tek primi vijest, Bezobrazov ne časeći časa, pohita sam glavom u pašin konak, i tu se naj- energičnije zauzme za Bogdana, a kad vidje, da paša ne popušta, zaprijeti mu u ime svoje vlade, da će s njim prekinuti svaku vezu i s mjesta osta- viti Mostar. Kad paša uvidi, da nema šale, i da bi svojom upornošću nanio velike štete i sebi i državi, odustane od nakane i poštedi glavu vojvodi Bogdanu. Ipak ni sami konsuo Bez- obrazov uza sve svoje napore ne mo- gaše da mu povrati otetu slobodu, jer se turska vlada odlučno pozivala na ono tobožnje pismo Zimonjićevo. Vojvoda Bogdan imaše ipak još je- dinu nadu u ruskom konsulu, s toga mu poruči, da je gotov, ako se oslo- bodi turske tamnice, da pređe u rusko podanstvo, i da sobom prevede u Ru- siju do hiljadu porodica hercegova- čkijeh. Ruski dvor, obavješten o tome, naredi Bezobrazovu, da se i još više zauzme za vojvodu Bogdana, kom odredi po 6 dukata mjesečno, a dru- štvu mu po 3 dukata. U isto doba dvor ruski obeća Bogdanu bogate spahiluke a ostalom svakom doma- ćinu prema imetku, stoku, sjeme i alat, a zemlje, koliko god ko više može da uzradi. Na svrhu pode za rukom Bezobrazovu, da predobije u- pornu tursku vladu, koja odredi po- sebnog komesara, da razvidi taj posao s tobožnjim pismom vojvode Bog- dana. Tek sad izide djelo na vidjelo i otkri se prijevara Derviš-pašina, | koga zbog toga optužiše, a za mušira u Hercegovinu dođe opet Omer- paša, koji je bio sretne ruke još god. 1850, da uvede red u zemlji savla- davši odmetnike i zulumćare. I tako ose jedva, nakon jedanaest mjeseca tamnovanja oslobodi vojvoda Bogdan zatvora u juliju 1861.* * U VIII. poglavlju stoji pogrješno, da je Zimonjić još 1858. ostao u zatvoru za 11 mjeseca, što treba da ovako ispravimo: | »Ovaj put je ostao u zatvoru vojvoda Zi: monjić sve dok nije uglavljen mir izmedu Crne Gorei Turske.“