Br. 16.

Dubrovnik 12. marta 1909.

God. XVIII.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM

Cijena je listu na godinu:
za Austro-Ugarsku, Bosnu i I
govinu K 12; za Srbiju i Ori Gora
K 15; za sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10:
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju &e admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

——— NI

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

[( fj]

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Misli s procesa.

U današnjim teškim prilikama,
. kada je i gospodar i susjedstvo sa
svom žestinom udrilo na i onako
napaćeno Srpstvo, veliki interes
povlači na sebe poznati proces,
koji se ovo dana vodi u Zagrebu
proti 53 nevina Srbina, a objeđe-
ni su radi veleizdaje. Obzirom na
vrijeme i cilj koji se hoće ovim
procesom da postigne, davaju sa-
moj stvari još jači značaj.

Čitava hajka, koja se je proti
Srbima u Hrvatskoj onakovoj že-
stinom, još pred gotovo osam mje-
seca, nemilosrdno digla, može se
razdijeliti u dva dijela, a svaki od
njih ima svoju svrhu i nije bez
razloga. U prvi dio spadaju sum-
njičenja, progoni i napokon hapše-
nja radi veleizdaje uz veliku po-
moć zloglasnog Nastića. Način ka-
ko se je prvi dio provađao, daje
dosta garancije, da se je hajci na
Srbe odavna spravljao teren, a svr-
ha joj je bila: udarac na čitavo
Srpstvo. Hajka na Srbe u Hrvat-
skoj, koja je dovela do današnjeg
procesa, nije osamljen fakat, već
je ona taktično proračunani nasta-
vak one iste hajke, koja se je prije
nje provađala u Bosni i Hercego-
vini za pripravljanje terena anek-
siji. Svakome je poznato držanje
bosanske vlade prama Srbima u
Bosni i Hercegovini. Progoni, pre-
metačine, sumnjičenja radi  veleiz-
daje i hapšenja, to sve datira od
dugo vremena. Sistematski progon
i ubijanje svakog naprednog ko-
kara Srba u Bosni i Hercegovi-
ni, imao je svrhu, da od raje ba-
rem u nekoliko napravi nezado-
voljnike, e da se na taj način do-

biju tvrđi razlozi za kasnije pro-
gone, kako što se je i dogodilo.
Ali to nije bilo sve. Srbin, veleiz-
daja, Srbija i Srpstvo, sve je to
pred vladom stvorilo neki novi
pogibeljni pojam, od kojega ju je,
— po njezinom mišljenju — mo-
gla spasiti samo aneksija. Teren
toga novog pojma, koji je zauzi-
mao samo Bosnu i Hercegovinu,
bio je nekako odviše ograničen,
i ne toliko dovoljan razlog kasni-
jim kritičnim dogođajima, pa ga je
trebalo proširiti, da se uzmogne
uspješnije poći u susret onome što
je izazvalo današnje stanje na Bal-
kanu. Srpstvo Bosne i Hercegovi-
ne bilo je premalo za eksperimen-
tisanje, pa se je onda udarilo na
čitavo Srpstvo u monarhiji, a ba-
za za taj udarac postavila se sa
Srbima u Hrvatskoj, navalivši na
njih krivinu ne obične veleizdaje
već one koja ima veza sa drugim
državama, koja je uhvatila maha
među svim Srbima u monarhiji, te
napokon došla u stadij, koji bi
bio kadar uzdrmati državne teme-
lje; -a to je imala da predusrete i
zapriječi aneksija, koja se je u isti-
nu poslije ove hajke na nas Srbe
i izvela. I to je prvi dio svega ono-
ga, što je čestita i nevina 53 Sr-
bina bacilo u ledene zagrebačke
tamnice, da tu nepreslušani čame
preko sedam mjeseca. Njihovo ta-
mnovanje nije bila posljedica udar-
ca, koji je bio namijenjen samo
njima, nego čitavom  Srpstvu, s
njima smo duševno i mi tamno-
vali.

Drugi dio hajke bio bi današnji
proces. Kad je prvi dio postigao
svoju svrhu onda se je prešlo na
proces, pa da na njemu državni

tužilac svečano izjavi, kako cijela
ova veleizdajnička afera nije upe-
rena proti Srbima u opće nego
proti Srpskoj Narodnoj Samostal-
noj Stranci u Hrvatskoj. Sa pro-
ćesom se je dakle došlo u vrijeme,
kad državni tužilac nalazi, da mu
više nije potreba da se drži one
optužbe, kojom se na više mjesta
u poznatoj optužnici navaljajuje baš
na Srbe u opće. On se sad te
optužbe odriče, a reducira je na
Srpsku Narodnu Samostalnu Stran-
ku u Hrvatskoj. Sva ona nasilja,
koja su se uporno počela izvađati
po Hrvatskoj, odkada je zavladao
duh sloge između Srba i Hrvata,
a išla su za time da braću ponovo
razbrate i osiguraju položaj silnmi-
cima i nametnicima, imala bi ko-
načni cilj postići ovim procesom,
a to i jest glavni značaj drugog
dijela hajke na Srbe.

Duša nam je puna nade, da će

drugi dio zlosretne hajke potpuno
propasti.

byrapcKka
“nbenuje snanapesa nocjera y flerposrpany

Jlucr ,BeJrapa“ goHOcH JOIbH uJa-
H4K, Y KOM Ce NIpTAa, KAKO Gu _umMazo
na Gyne npxawe Byrapcke, nipama 1a-
HAlWuM npuaukaMa. HnaHak racun:

Hema jou uu JeceT zada or Kaji
je aycrpujcka miTaMra yuuuua caorm-
liTete Koje je nponpna u y Hame
zucroBe, na je Pycuja nasa npucTaHak,
na Aycrpuja oxyilupa uJiH, KaKa Ce y
Beuy uspaxaBajy, la ,ex3ekywupa“
CpGujy. Amu ue npolje uu zecer nana
OJL TAJLA, H TA HCTA IITAMNA NOJIMKE
y36yne; bpoT ce okpeHyo u y jenaH
rac c Te ucre_crpane oGjaBuine, Ja
je Pycuja ojviyunna za nonpxu Cp-
Gujy y GopGu ienoj c Aycrpujom —
na HH #3 nazeka Huje BO/bHa na je 0-
craBH coricrBeHoj cynGuuu, Mehyuapo-

nuu nonoxaj, ogucra je, OL HEKOJIHKO
nana y3aHemupyjyhu. Cpncko-aycrpnj-
cku KOHauKT je zaomrpeu u maje no-
Boga ocuoBanoj 3eGi»u. Kao na je
TpeGano GyrapckO ruTawe Ia ce npu-
MAKH€ IIOBOJ6HOM pHjeniei:y H la ce
nokje Gauwxe nposehy koje je NoBoJb-
uuje 3a Bojene oneparnuje, ma a Kpu-
3a ynaxne os6ubuuje onacnocru. /la-
HAC Cy HM Ha /IMlIy IBA Kpyrina akTA
Ox metjyuaponuor anauaja koju 34y34-
Majy naxi»y umnomauuje: caBujero-
Bawa y Ilapu3y, OJIHOCHO CPIICKO-ay-
crpujekor KOHQJIHKTA, H PYCKO 34y3H-
Mae 3a Cp6ujy.

Ila ce u3Gjeruy KOnmaukanuje u
na ce nolje zo Mupuor pujeničiba KoH-
daukTa, dpaunuycka je Bana ysena
Ha ce uuuujaruBy a npujaTe/bCKH No-
cpenyje y Beuy u Beorpany. Mucnuno
ce, na he nocpeuuuiiTBa ueTupu  1p-
»xaBe — Eurnecke, Dpanuycke, Tep-
omanuje u Hranuje — MOhH yK/IOHHTH
onacua Tpeiba u yrzauaTu nyT 34 cno-
pa3yM. CyuGuna KOJIEKTHBHOT IOCpe-
JOBaHa 3aBucuJa je HCKJbBYUHBO OJI
npxaiwa  Fepmanuje, caBesuuue Ay-
crpuje, nom"ro cBaku nocrynak Koju
je npupojino Morao Guru npoTyMaueH
KAO npurucak Ha Geuku KaOuHeT Mo-
rao je Guru ocyjeheu. MaBewuTaju Bene,
na Tepmanuja uuje pacnojoxeHa a
ce npuapyKu 34najiHHM CHJaMA H 34
TO uuuuujaruBa bpanuycke, nojipxaHa
OJL CTPAHE JOHNOHCKOTA KAGHHETA, NO-
craje ueocrBapsbuBa. Tlomuro ce uuje
Morao nocruhu mMeljy WHMa CIOpa3yM
— nojasuja ce ua nošopuuuu Pycuja
c reuzrennujaMa jaBHO yryheHumM npo-
TuBy Aycrpuje. Ocjehaj cozunapnocru
u npujeka norpeća a ce nojipxu Cp-
Guja y nepasuoj 6op6u nojaB/bajy ce
cajla KAO TNIpupojiHu  e7eMEHTH  pyCKE
nosuTuke. [log yruuajuMa  jaBnora
Muujeta u pacnonoxewa ]lyme, r. H3-
BOJbCKH XOhe Ja Ce eHepruuHo 3a-
y3M€ 34 CIOBEHCKY IPXKABY KOjy aAy-
crpujeku ,upaHr“ noruckyje. M3 JloH-
nona caomuraBajy na je Pycuja uaja-
BuJa cumaMa na he ce, y cryuajy para
u3ametjy Aycrpuje u CpGuje;, napouuro
aK6 ce NpBa He NojguHHH OJVIYKAMA
eBporncke KoHepepeniuje OJIHOCHO KOM-

ma aa I a S O O

Pop Bogdan Zimonjić
vojvoda gatački.

(1813. — 1909).

X. <

Kad se vojvoda Bogdan dočepa
odavno željene slobode i nade opet
nakon toliko nevolja i muka na svom
rođenom ognjištu, osjećaše se kao
igda sretan i blažen, da pri toj svojoj
radosti i veselju zaboravi sasvim na
seljenje u Rusiju i na obećanje kon-
sulu ruskom Bezobrazovu. Kao pravi
sin otačbine ne mogaše nikako da
pregori gole i nerodne krše herce-
govačke za sve bogatstvo ruske ze-
mlje i za sav ugodan i miran život,
koji bi tamo provodio. Volio je da se
naseli u svoju skromnu kulu, koju
pri svom povratku nađe svu u ruše-
vinama, no sve moguće ruske .spa-
hiluke. I tako ostade i na dalje na
rođenoj grudi da je zalijeva znojem
i krvlju i da čuva muški i viteški

svete amanete dičnih pradjedova.
. Dok je bio još u Mostaru, vojvoda
Bogdan primi ponudu od Omer-paše,

da pode u Pivu do Tare i da nastoji
koliko više može da skloni glavare
na mir. Zimonjić se rado odazove
tom pozivu pašinu i preko Gacka
krenu u Pivu, gdje bijaše Kreo Pe-
trović sa svojim Crnogorcima. Voj-
voda Zimonjić se nađe s njim, ispriča
mu svoju misiju, i kaza po istini,
da je silna vojska Derviš-pašina u
Gacku. Krca to ne zbuni ni najma-
nje, no još zamoli vojvodu Bogdana,
da nastoji na koji način, ne bi li na-
govorio Derviš-pašu, da udari s voj-

škom kroz Pivu, a da će drugo biti

već njegova briga. Zimonjić pristane
i učini sve po želji njegovoj. Crno-
gorci tad dočekaju Turke na Mura-
tovicu, ali uza sve svoje poznato ju-
naštvo ne mogoše da odole mnogo
većoj sili i bijahu prinuđeni da ustupe.
Iz toga se zapodio poslije rat između
Crne Gore i Turske, koji je potrajao
sve do Spasova dne god. 1862.
Kada se već javno bio zavrgo rat,
vojvoda Bogdan pazio je svaku zgodu,
da se opet odmetne i da so nađe u

nevolji Crnoj Gori, ali mu se n : dade
prigoda za to, a nije ni smio, jer ga
u Senatu crnogorskom potvoriše, da
je njegova krivina, što su Crnogorci
bili prinuđeni da izmiču sa Muratovice.

U toliko udariše kroz Gacko u
početku 1862 Derviš i Selim-paša sa
30.000 vojnika, te koji poklaše Zimo-
njiću volove, a on s toga ode na
tužbu Derviš-paši, tražeći, da mu na-
doknadi štetu.  Derviš-paša bijaše
s vojvodom veoma osoran, i još mu
zaprijeti vičući na nj: .Hereegovački
bi knjaz mogao časom i bez glave
ostati!“ Tijem je hotio da se na nje-
mu iskali, kao da mu je Zimonjić bio
u čemu kriv, što se je on morao da
krvi kroz Dugu s glavnijem zapo-
vjednikom ernogorske vojske u Duzi,
vojvodom Petrom Vukotićem.

Po tijem riječima Derviš-paše od-
mah je vojvoda Bogdan znao na čemu
je, te bez velika premišljanja nakon
dogovora s vojvodom Petrom Vuko-
tićem, prebjegne u Dugu i počne se
klati s Turcima uzevši ujedno na

sebe posao da pobuni Gacko i Pivu,
da tijem gore jade zadaje turskoj
vojsci. Vojvoda Zimonjić, i ovaj seje
put, kao i vazda, časno i viteški odu-
žio svome rodu i u svima krvavim
bitkama stekao slave i pobjede srp-
skom oružju.

I ako su i uovom ratu Crnogorci
zajedno s braćom Hercegovcima za-
divili svojom hrabrosti cio pošteni
svijet i pokazali prava čuda junaš-
stva, ipak sile su njihove bile pre-
slabe da poberu dostojne plodove za-
služene slave za sve one goleme žrtve
na oltaru domovine. I evropske vele-
sile, znajući vrlo dobro, da se tijem
ratom neće okoristiti ni Turska ni
Crna Gora, posredovaše, da se uglavi
mir s Crnom Gorom, a tako isto dadu
zgode i prilike i vođama hereegova-
čkog ustanka, da se i oni kako bolje
znadu nagode sa Kuršid-pašom, koji
je u tu svrhu bio sljegao u Dubrovnik.

Knjaz Nikola I, bojeći se, da ne
bi. bilo  prijegonice među vodama
ustanka oko prvjenstva časti, izda

_madidi s > : aii
—_— mi. = kr moo og pa