Br. 16. Dubrovnik 12. marta 1909. God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i I govinu K 12; za Srbiju i Ori Gora K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10: na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju &e admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. ——— NI Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. [( fj] Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Misli s procesa. U današnjim teškim prilikama, . kada je i gospodar i susjedstvo sa svom žestinom udrilo na i onako napaćeno Srpstvo, veliki interes povlači na sebe poznati proces, koji se ovo dana vodi u Zagrebu proti 53 nevina Srbina, a objeđe- ni su radi veleizdaje. Obzirom na vrijeme i cilj koji se hoće ovim procesom da postigne, davaju sa- moj stvari još jači značaj. Čitava hajka, koja se je proti Srbima u Hrvatskoj onakovoj že- stinom, još pred gotovo osam mje- seca, nemilosrdno digla, može se razdijeliti u dva dijela, a svaki od njih ima svoju svrhu i nije bez razloga. U prvi dio spadaju sum- njičenja, progoni i napokon hapše- nja radi veleizdaje uz veliku po- moć zloglasnog Nastića. Način ka- ko se je prvi dio provađao, daje dosta garancije, da se je hajci na Srbe odavna spravljao teren, a svr- ha joj je bila: udarac na čitavo Srpstvo. Hajka na Srbe u Hrvat- skoj, koja je dovela do današnjeg procesa, nije osamljen fakat, već je ona taktično proračunani nasta- vak one iste hajke, koja se je prije nje provađala u Bosni i Hercego- vini za pripravljanje terena anek- siji. Svakome je poznato držanje bosanske vlade prama Srbima u Bosni i Hercegovini. Progoni, pre- metačine, sumnjičenja radi veleiz- daje i hapšenja, to sve datira od dugo vremena. Sistematski progon i ubijanje svakog naprednog ko- kara Srba u Bosni i Hercegovi- ni, imao je svrhu, da od raje ba- rem u nekoliko napravi nezado- voljnike, e da se na taj način do- biju tvrđi razlozi za kasnije pro- gone, kako što se je i dogodilo. Ali to nije bilo sve. Srbin, veleiz- daja, Srbija i Srpstvo, sve je to pred vladom stvorilo neki novi pogibeljni pojam, od kojega ju je, — po njezinom mišljenju — mo- gla spasiti samo aneksija. Teren toga novog pojma, koji je zauzi- mao samo Bosnu i Hercegovinu, bio je nekako odviše ograničen, i ne toliko dovoljan razlog kasni- jim kritičnim dogođajima, pa ga je trebalo proširiti, da se uzmogne uspješnije poći u susret onome što je izazvalo današnje stanje na Bal- kanu. Srpstvo Bosne i Hercegovi- ne bilo je premalo za eksperimen- tisanje, pa se je onda udarilo na čitavo Srpstvo u monarhiji, a ba- za za taj udarac postavila se sa Srbima u Hrvatskoj, navalivši na njih krivinu ne obične veleizdaje već one koja ima veza sa drugim državama, koja je uhvatila maha među svim Srbima u monarhiji, te napokon došla u stadij, koji bi bio kadar uzdrmati državne teme- lje; -a to je imala da predusrete i zapriječi aneksija, koja se je u isti- nu poslije ove hajke na nas Srbe i izvela. I to je prvi dio svega ono- ga, što je čestita i nevina 53 Sr- bina bacilo u ledene zagrebačke tamnice, da tu nepreslušani čame preko sedam mjeseca. Njihovo ta- mnovanje nije bila posljedica udar- ca, koji je bio namijenjen samo njima, nego čitavom Srpstvu, s njima smo duševno i mi tamno- vali. Drugi dio hajke bio bi današnji proces. Kad je prvi dio postigao svoju svrhu onda se je prešlo na proces, pa da na njemu državni tužilac svečano izjavi, kako cijela ova veleizdajnička afera nije upe- rena proti Srbima u opće nego proti Srpskoj Narodnoj Samostal- noj Stranci u Hrvatskoj. Sa pro- ćesom se je dakle došlo u vrijeme, kad državni tužilac nalazi, da mu više nije potreba da se drži one optužbe, kojom se na više mjesta u poznatoj optužnici navaljajuje baš na Srbe u opće. On se sad te optužbe odriče, a reducira je na Srpsku Narodnu Samostalnu Stran- ku u Hrvatskoj. Sva ona nasilja, koja su se uporno počela izvađati po Hrvatskoj, odkada je zavladao duh sloge između Srba i Hrvata, a išla su za time da braću ponovo razbrate i osiguraju položaj silnmi- cima i nametnicima, imala bi ko- načni cilj postići ovim procesom, a to i jest glavni značaj drugog dijela hajke na Srbe. Duša nam je puna nade, da će drugi dio zlosretne hajke potpuno propasti. byrapcKka “nbenuje snanapesa nocjera y flerposrpany Jlucr ,BeJrapa“ goHOcH JOIbH uJa- H4K, Y KOM Ce NIpTAa, KAKO Gu _umMazo na Gyne npxawe Byrapcke, nipama 1a- HAlWuM npuaukaMa. HnaHak racun: Hema jou uu JeceT zada or Kaji je aycrpujcka miTaMra yuuuua caorm- liTete Koje je nponpna u y Hame zucroBe, na je Pycuja nasa npucTaHak, na Aycrpuja oxyilupa uJiH, KaKa Ce y Beuy uspaxaBajy, la ,ex3ekywupa“ CpGujy. Amu ue npolje uu zecer nana OJL TAJLA, H TA HCTA IITAMNA NOJIMKE y36yne; bpoT ce okpeHyo u y jenaH rac c Te ucre_crpane oGjaBuine, Ja je Pycuja ojviyunna za nonpxu Cp- Gujy y GopGu ienoj c Aycrpujom — na HH #3 nazeka Huje BO/bHa na je 0- craBH coricrBeHoj cynGuuu, Mehyuapo- nuu nonoxaj, ogucra je, OL HEKOJIHKO nana y3aHemupyjyhu. Cpncko-aycrpnj- cku KOHauKT je zaomrpeu u maje no- Boga ocuoBanoj 3eGi»u. Kao na je TpeGano GyrapckO ruTawe Ia ce npu- MAKH€ IIOBOJ6HOM pHjeniei:y H la ce nokje Gauwxe nposehy koje je NoBoJb- uuje 3a Bojene oneparnuje, ma a Kpu- 3a ynaxne os6ubuuje onacnocru. /la- HAC Cy HM Ha /IMlIy IBA Kpyrina akTA Ox metjyuaponuor anauaja koju 34y34- Majy naxi»y umnomauuje: caBujero- Bawa y Ilapu3y, OJIHOCHO CPIICKO-ay- crpujekor KOHQJIHKTA, H PYCKO 34y3H- Mae 3a Cp6ujy. Ila ce u3Gjeruy KOnmaukanuje u na ce nolje zo Mupuor pujeničiba KoH- daukTa, dpaunuycka je Bana ysena Ha ce uuuujaruBy a npujaTe/bCKH No- cpenyje y Beuy u Beorpany. Mucnuno ce, na he nocpeuuuiiTBa ueTupu 1p- »xaBe — Eurnecke, Dpanuycke, Tep- omanuje u Hranuje — MOhH yK/IOHHTH onacua Tpeiba u yrzauaTu nyT 34 cno- pa3yM. CyuGuna KOJIEKTHBHOT IOCpe- JOBaHa 3aBucuJa je HCKJbBYUHBO OJI npxaiwa Fepmanuje, caBesuuue Ay- crpuje, nom"ro cBaku nocrynak Koju je npupojino Morao Guru npoTyMaueH KAO npurucak Ha Geuku KaOuHeT Mo- rao je Guru ocyjeheu. MaBewuTaju Bene, na Tepmanuja uuje pacnojoxeHa a ce npuapyKu 34najiHHM CHJaMA H 34 TO uuuuujaruBa bpanuycke, nojipxaHa OJL CTPAHE JOHNOHCKOTA KAGHHETA, NO- craje ueocrBapsbuBa. Tlomuro ce uuje Morao nocruhu mMeljy WHMa CIOpa3yM — nojasuja ce ua nošopuuuu Pycuja c reuzrennujaMa jaBHO yryheHumM npo- TuBy Aycrpuje. Ocjehaj cozunapnocru u npujeka norpeća a ce nojipxu Cp- Guja y nepasuoj 6op6u nojaB/bajy ce cajla KAO TNIpupojiHu e7eMEHTH pyCKE nosuTuke. [log yruuajuMa jaBnora Muujeta u pacnonoxewa ]lyme, r. H3- BOJbCKH XOhe Ja Ce eHepruuHo 3a- y3M€ 34 CIOBEHCKY IPXKABY KOjy aAy- crpujeku ,upaHr“ noruckyje. M3 JloH- nona caomuraBajy na je Pycuja uaja- BuJa cumaMa na he ce, y cryuajy para u3ametjy Aycrpuje u CpGuje;, napouuro aK6 ce NpBa He NojguHHH OJVIYKAMA eBporncke KoHepepeniuje OJIHOCHO KOM- ma aa I a S O O Pop Bogdan Zimonjić vojvoda gatački. (1813. — 1909). X. < Kad se vojvoda Bogdan dočepa odavno željene slobode i nade opet nakon toliko nevolja i muka na svom rođenom ognjištu, osjećaše se kao igda sretan i blažen, da pri toj svojoj radosti i veselju zaboravi sasvim na seljenje u Rusiju i na obećanje kon- sulu ruskom Bezobrazovu. Kao pravi sin otačbine ne mogaše nikako da pregori gole i nerodne krše herce- govačke za sve bogatstvo ruske ze- mlje i za sav ugodan i miran život, koji bi tamo provodio. Volio je da se naseli u svoju skromnu kulu, koju pri svom povratku nađe svu u ruše- vinama, no sve moguće ruske .spa- hiluke. I tako ostade i na dalje na rođenoj grudi da je zalijeva znojem i krvlju i da čuva muški i viteški svete amanete dičnih pradjedova. . Dok je bio još u Mostaru, vojvoda Bogdan primi ponudu od Omer-paše, da pode u Pivu do Tare i da nastoji koliko više može da skloni glavare na mir. Zimonjić se rado odazove tom pozivu pašinu i preko Gacka krenu u Pivu, gdje bijaše Kreo Pe- trović sa svojim Crnogorcima. Voj- voda Zimonjić se nađe s njim, ispriča mu svoju misiju, i kaza po istini, da je silna vojska Derviš-pašina u Gacku. Krca to ne zbuni ni najma- nje, no još zamoli vojvodu Bogdana, da nastoji na koji način, ne bi li na- govorio Derviš-pašu, da udari s voj- škom kroz Pivu, a da će drugo biti već njegova briga. Zimonjić pristane i učini sve po želji njegovoj. Crno- gorci tad dočekaju Turke na Mura- tovicu, ali uza sve svoje poznato ju- naštvo ne mogoše da odole mnogo većoj sili i bijahu prinuđeni da ustupe. Iz toga se zapodio poslije rat između Crne Gore i Turske, koji je potrajao sve do Spasova dne god. 1862. Kada se već javno bio zavrgo rat, vojvoda Bogdan pazio je svaku zgodu, da se opet odmetne i da so nađe u nevolji Crnoj Gori, ali mu se n : dade prigoda za to, a nije ni smio, jer ga u Senatu crnogorskom potvoriše, da je njegova krivina, što su Crnogorci bili prinuđeni da izmiču sa Muratovice. U toliko udariše kroz Gacko u početku 1862 Derviš i Selim-paša sa 30.000 vojnika, te koji poklaše Zimo- njiću volove, a on s toga ode na tužbu Derviš-paši, tražeći, da mu na- doknadi štetu. Derviš-paša bijaše s vojvodom veoma osoran, i još mu zaprijeti vičući na nj: .Hereegovački bi knjaz mogao časom i bez glave ostati!“ Tijem je hotio da se na nje- mu iskali, kao da mu je Zimonjić bio u čemu kriv, što se je on morao da krvi kroz Dugu s glavnijem zapo- vjednikom ernogorske vojske u Duzi, vojvodom Petrom Vukotićem. Po tijem riječima Derviš-paše od- mah je vojvoda Bogdan znao na čemu je, te bez velika premišljanja nakon dogovora s vojvodom Petrom Vuko- tićem, prebjegne u Dugu i počne se klati s Turcima uzevši ujedno na sebe posao da pobuni Gacko i Pivu, da tijem gore jade zadaje turskoj vojsci. Vojvoda Zimonjić, i ovaj seje put, kao i vazda, časno i viteški odu- žio svome rodu i u svima krvavim bitkama stekao slave i pobjede srp- skom oružju. I ako su i uovom ratu Crnogorci zajedno s braćom Hercegovcima za- divili svojom hrabrosti cio pošteni svijet i pokazali prava čuda junaš- stva, ipak sile su njihove bile pre- slabe da poberu dostojne plodove za- služene slave za sve one goleme žrtve na oltaru domovine. I evropske vele- sile, znajući vrlo dobro, da se tijem ratom neće okoristiti ni Turska ni Crna Gora, posredovaše, da se uglavi mir s Crnom Gorom, a tako isto dadu zgode i prilike i vođama hereegova- čkog ustanka, da se i oni kako bolje znadu nagode sa Kuršid-pašom, koji je u tu svrhu bio sljegao u Dubrovnik. Knjaz Nikola I, bojeći se, da ne bi. bilo prijegonice među vodama ustanka oko prvjenstva časti, izda _madidi s > : aii —_— mi. = kr moo og pa