Br. 18. Dubrovnik 19. marta 1909. : ; : = —-——————---— i e Ž God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. (=> jj Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Svijetli dani srpski u Zagrebu. (Treći izvještaj). Zagreb, 14. marta. Od kada je Srpstva u Hrvatskoj i Slavoniji, od kada je Srpstva uop- šte na ovom nesrećnom geografskom položaju, gdje nas je naselila sreća ili nesreća, o njemu, o Srpstvu, o srpskoj istoriji, o srpskom jeziku, o ćirilici, o srpskim zastavama i o srp- skoj svijesti ili nesvijesti nije se ni- kada i nigdje govorilo i pisalo tako i toliko, koliko ovo dana u Zagrebu na pretresu tobožnjih velikih izdaj- nika. Ovaj pretres odjeknuo je po ci- jeloj Evropi. Po vijestima, koje do- laze i iz slobodne Amerike, i tamo je publika zainteresovana za ovo prvo veliko i nečuveno čudo dvadesetog vijeka. Razni poslanici u francuskom, engleskom i ruskom parlamentu in- terpelisaće svoje vlade, kako se u središtu Evrope, u jednoj državi, koja hoće da bude napredna i kulturna, može dopustiti ovako što. Pitaće, kako se 53 do sada neporočnim i poštenim ljudima može na sudu prijetiti vješa- lima radi nevinih kapa, čaša, flaša, ćilimova, zastava i drugih sitnarija, za koje samo bolesni mozgovi mogu misliti, da se s njima podižu revolu- cije i otimlju čitave zemlje. Koliko je god do sada bilo ovdje stranih, nesrpskih, novinara, svi se čudom čude ovom procesu. Novi, koji tek dolaze, hoće da vide i čuju u Zagrebu, što inače nigdje ne mogu da vide i da čuju. — Da ovo nije sud ili barem iz- gleda da je sud, — rekoše mi mnogi od njih -—— mislili bismo, da je sve komedija. Ali, kad znamo, da optu- ženi već njekoliko mjeseci leže u i- stražnom zatvoru; kad vidimo, da ih na pretres prate stražari sa nataknu- tim bajonetama i za njima sjede pre- ko cijelog pretresa; kad vidimo, ka- ko se njihovi branioci koče i boče sa sucima i sa državnim tužiocem, do- lazimo do uvjerenja, da je ovo zaista komedija, ali žalosna i odurna ko- medija, radi koje stradaju čestiti ljudi, a stradaće, možda, i još dugo. Kakva god bila presuda, ako u opšte dođe do nje, a da ne ce biti laka mora se po svemu zaključiti, pravi osuđenici ne će biti optuženi Srbi. Moralno osuđeni biće oni, koji su podigli ovakvu hajku na najžila- viji narodni elemenat u Hrvatskoj i Slavoniji. Biće osuđen današnji ši" stem, koji u zajedničkoj i složnoj borbi Srba i Hrvata u Hrvatskoj i Slavo- niji vidi najveću svoju pogibelj. To ne će biti pogibija srpska. To će biti pobjeda, velika pobjeda srpske misli u Hrvatskoj i Slavoniji. Radi toga, koliko se god moraju žaliti one ne- vine žrtve, koje davno trunu u ta- mnici, sve, što se ovih dana radi u Zagrebu, nije srpska žalost. To je srpsko veselje, kome se raduje. cijelo Srpstvo. Raduju mu se 1 optuženi Srbi, i ako ih bije memla od kamena. Izvrtanjem najglavnijih činjenica u samoj optužnici ; falsifikovanjem i netačnim bilježenjem iskaza njekih svjedoka ; neprestanim isticanjem sa strane državnog tužioca i sudaca, već sada, dok traje pretres, kako je dokazana ili utvrđena ova ili ona činjenica; nametanjem optuženicima, da priznavaju ili da su već priznali pojedine tačke optužnice, što oni ni- kada nijesu priznali, niti ih na pre- tresu priznavaju; dobro proračuna- nim tvrdnjama državnog tužioca i sudaca na pretresu, kako Srbi u Hr- vatskoj i Slavoniji hoće da posrbe sve Hrvate, pa onda lakše otrgnu Hrvatsku i Slavoniju Austro-Ugar- skoj i da je prisajedine Srbiji; po- kazivanjem publici i javnoj štampi slika srpskih vladalaca, koje su se našle kod _njekih optuženih Srba — ne će se nikako uspjeti u onome, što je glavni smjer ovom procesu. Veliki dio Hrvata ne misli više onako, kako su njeki do nedavno mislili. Oni se više ne boje ni ćirilice, ni srpskih zastava, ni imena Srbin, a još manje ćilimova, flaša, čaša i kapa sa srp- skom zastavom ili srpskim grbom. Uvjerili su se, da njima nema bu- dućnosti na ovoj grudi zemlje bez zajedničkog i složnog rada sa Srbima. Juče, u subotu u jutro, još prije odmora, završen je ispit drugog op- tuženoga, Valerijana Pribićevića. Nje- gov ispit bio je kratak. Njega najviše tereti pisac Zinale-a, ali Valerijan nije htio da odgovori za sada ni xa jedno pitanje, dok taj spasitelj Au- strije lično ne dođe pred sud i ne ponovi tu sve potvore. Treći optuženik, učitelj Joso Ore- ščanin, svojom bistrinom i otvoreno- šću nagoni često i predsjednika i dr- žavnog tužioca u — ćor sokak. To je mlad, krupan momak. Navršio je tek 27. godinu, a već mu podižu vje- šala .... Blijed je u licu. Dugo ta- mnovanje, gladovanje radi nezakoni- tog postupka protiv njega i protiv njegovih drugova, nezakonita i ničim opravdana strogost prema njemu i njegovim drugovima uništiše ervenilo na njegovom licu. U njegovu kuću i školu provalio je istražni sudija, kad Oreščanin nije ni bio kod kuće. Su- dae se nije ničim legitimovao, niti se javio, kako je morao, opštinskoj vla- sti. O prvoj premetačini nije se našlo ništa, ali mu je za to ukradeno, ne zna od koga, rublja i odijela. Druga premetačina bila je srećnija. Državna vlast našla je njekoliko pisama, koja su optuženome pisali njegovi drugo- vi o školskim i vrlo nevinim srpskim pitanjima. Čitaju se ta pisma, koja predsjednik dvora i državni tužilac tumače po optužnici. Pokazuju se pu- blici i slike njekih učiteljica, druga- rica optuženikovih, koje su one njemu šiljale na dar. Te su slike velika iz- daja, jer ih ima i iz — Srbije! — Jeli Vama poznato, — pita predsjednik optuženoga — da je Sr- bobran u grčko-istočnom življu širio akciju za ćirilicu ? — Ne znam, — odgovara optu- ženi — jer mi nije poznat nikakav grčko-istočni živalj. Ja ne znam, šta će to reći i na koga se to odnosi. — A kad bih Vam rekao, — hoće da ispravi predsjednik — da li je tu akciju širio kod pravoslavnih Srba? — E, to je nješto drugo — kaže optuženi i tada se povela čitava aka- demska rasprava o ćirilici, o Srpskim Sokolima itd. — Jeste li Vi u školi učili djecu, da budu Srbi ili Hrvati? — pita na dalje predsjednik. — Ja sam u školi predavao — odgovara optuženi — i srpsku i hr- vatsku prošlost. Tako mi nalaže na- učna osnova. Srbe sam učio da su Srbi, a Hrvate da su Hrvati. Da sam drukčije radio, bio bih disciplinovan. — 1 tada Orešćanin iz treće školske čitanke čita članak, u kome se kaže da u Hrvatskoj i Slavoniji ima 2!/, milijona stanovnika. od kojih su ve- čina Hrvati i Srbi pravoslavne vjere; čita još njekoliko tačaka, u kojima se govori o pravoslavnoj vjeri, o Kra- ljeviću Marku, o Milošu Obiliću, o najnovijem strašilu Caru Dušanu Sil- nom itd. Ta čitanka, namijenjena i odobrena za državne škole, štampana je u Zagrebu lanjske godine. Ovo čitanje pobudilo je strašnu senzaciju. Državni tužilac ne vjeruje samome sebi, pa je najposlije sagnuo glavu i rukama je začepio uši, da ne sluša. Suci se uzvrpoljili, jer sve to znači : izgubiti bitku. Predsjednik je prvi došao k sebi i naređuje : ,Ajde- mo dalje!“ Advokati se smiju, a veći dio publike uživa u tome. Poslije dovršenog pretresa toga dana, govorio sam sa jednim aktiv- nim ovdješnjim političarom, Hrvatom. Pričao mi je, kako su mu iz njego- vog izbornog sreza došla dva birača, koji žive u dvama raznim mjestima. U tom izbornom srezu, gdje ima mno- go Srba, a i u drugim izbornim sre- zovima, koji su čisto srpski, — rekoše mu ta dva birača — vladini ljudi o- tvoreno, bez ikakvog zazora, u jav- nim i privatnim lokalima, šire vijest, da će ,veleizdajničkog“ procesa ne- stati, ako Srbi u Hrvatskoj i u Sla- voniji pristanu u današaji režim. Ti vladini ljudi, naročito poslani za to, pričaju i pripovijedaju, kako će sve optužene Srbe osuditi na smrt i bez milosrđa objesiti, ako njihovi ne pri- stanu uz vladu. — Da se takve ponude čine Hr- vatima, — iskreno mi reče taj hrvat- ski političar — bojao bih se, da bi oni pristali na to. Za Srbe ne sum- njam ni najmanje. Oni su istrajni i znadu šta rade i kako rade. Ako nam oni ne pomognu, da olakšamo polo- žaj Hrvatske i Slavonije prema Ugar- skoj, dragi niko neće. Po današnjem izbornom redu, imade dvadeset izbor- nih srezova, koji su čisto srpski. U petnaest drugih srezova Srbi odlučuju, ko će biti biran. To ih je trideset i pet. Mi Hrvati možemo računati na deset do petnaest srezova, koje mo- žemo oteti u svako doba. Pomoću Srba, dakle, možemo imati svega ba- rem pedeset mandata, a to je daleko više od apsolutne većine. Bve ovo dobro znadu u Pešti i na Markovom trgu. To je dokazano i lanjskim iz- borima. Radi toga nastoji se svim sredstvima, pa i ovim procesom, da se Srbi otrgnu od nas. Uvjeren sam, da u tome ne će uspjeti. Sinoć bio je povjerljiviji sastanak advokata branilaca u procesu, da se dogovore o mnogim važnim pitanji- ma. Na taj sastanak pozvan sam i ja. Dok smo se skupljali, jednom ad- vokatu došlo je poštom pismo iz nje- kog mjesta u Bosni. Pošto se pita- njem pisma mogao svak uvjeriti, da u njemu ima nješto tvrdo i okruglo, adresat nas pozva sviju, da prisustvu- jemo otvaranju pisma. U današnje doba bomba, dinamita i velikih iz- daja, treba biti oprezan u svemu! Pismo je otvoreno velikom pomnjom, da se ne takne u ovaj tvrdi predmet. Kad se otvorila kuverta, u njoj je na- đena druga manja. Na njoj je bilo napisano: ,Molim predajte državnom odvjetniku u Zagrebu.“ Kad se otvo- rila i ta druga kuverta, u njoj je bila mala apotekarska okrugla ervena ku- tija. Na kutiji, a na običnom apote- karskom papiru, bile su štampane riječi: ,Pillen gegen Dummheit.“ (Četvrti izvještaj). Zagreb, 16. marta. Nulla dies sine linea! Ni jučerašnji a ni današnji dan nije mogao da pro- de bez velikih senzacija. Što dulje traje ovaj pretres, sve se više dolazi do uvjerenja da su mu pravi razlozi baš oni, koje sam više puta istaknuo, a ne prava velika izdaja. Velike iz- daje nema. Nema ništa ni što bi sli- čilo na nju. Nema uopšte ništa, što bi moglo opravdati i najmanji, naj- sitniji krivični postupak i kaznu, & kamo li — vješala. Veliki senat sudbenog stola, koji sudi ,veleizdajnicima“, naročito je skalupljen za to. Izabrano je sedam sudaca, pet stalnih, a dva zamjenika, za kojeje poznato, da su veliki prija- telji Srba. Kod sudbenog stola, uvje- ravali su me mnogi, ima čestitih i poštenih sudaca. Njima ne htjedoše povjeriti ovaj posao. Njeki se ne htje- doše ni primiti nezahvalne zadaće, da sude po komandi. Predsjednik sud- benog stola, sin jednog uvaženog hr- vatskog književnika i pošten sudac, nije htio da predsjedava senatu. Nije htio da ograničava slobodu svoje sa- vjesti i da mrči ime svoga oca. Vo- đenje istrage — a da se vodila pri- strano i da je istražni sudija mnogo toga iz svog džepa trpao u zapisnike, vidi se svaki dan na pretresu — po- vjerena je čovjeku, koji je poznat kao veliki Srbožder. Hoće čovjek, da se proslavi i da brzo avansuje. Kad se nije mogao proslaviti svojim pra- znim študijama u Mjesečniku, našao je ovo novo, za njega vrlo zahvalno polje. Šta je to, objesiti 58 Srbina, prema brzom napredovanju u službi i milosti gromovnika ? !