Br. 19. Dubrovnik 23. marta 1909. enom God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako so više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. Kr) Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Svijetli dani srpski u Zagrebu. (Peti izvještaj) Zagreb. 17. marta. Već je drugi dan, da na pretresu ne gledamo simpatično lice državnog tužioca, a i ne slušamo njegove osno- vane i istinite argumentacije. Zamije- nio ga je drug, koji je, vidi se već do sada, vrijedniji i iskusniji u pita- njima grčko istočnog življa. Pretpo- stavke i zaključci, do kojih ovaj do- lazi, mnogo su interesantniji od pret- postavaka i zaključaka njegovog sta- rijeg druga. I zamjenik državnog tu- žioca zna da priča, kako nije optu- žen cijeli grčko-istočni živalj, kome on po katkada ipak dopušta ime srp- skoga naroda pravoslavne vjere. Op- tužena je samo srpska samostalna stranka u Hrvatskoj i u Slavoniji, koja je čuturama, kapama, flašama, ćilimovima itd. htjela da ustane pro- tiv Austro Ugarske, koja bi, bez su- mnje, morala da podlegne sa svim svojim milijonima vojnika pred tim čuturama, kapama i dr. Nego, na optuženičkoj klupi, do malo dana, sjediće i njekoliko optuženih, za koje se zna da nijesu članovi srpske sa- mostalne stranke. Oni su radikali, ak-radikali. Željno očekujemo te dane, da vidimo, kako će državni tužilac opravdati i to. Ako kaže, da on tuži i srpsku radikalnu stranku, onda je po gotovo na optuženičkoj klupi ci- jeli srpski narod u Hrvatskoj i Sla- voniji. Nego, ljudi nijesu zaista badava izmislili, da je vrlo dobro po katkada ležati u postelji i izmisliti kakvumu- drago bolest. Ne kažem ja to za dr- žavnog tužioca. Njegovo tijelo biće da je bolesno, ali ako je i zdravo, duh mu je morao malaksati poslije ovo njekoliko dana pretresa. Gradio je visoku kulu. Mučio se, kao naj- vještiji neimar. Nastojao je podbočiti je sa svih strana gredama. Lijepio je klakom i zemljom. Gurao je silom kamenje i cigle, koje su same otpa- dale i ispadale sa te kule. Uspjelo mu je, najposlije, da podigne kulu, svoju optužnicu. To je bilo remek-djelo pra- vničkog znanja i vještine naučničke. Vješala za 53 Srbina, pa onda onako lijepo naučničko predavanje već na početku obrazloženja: ,Na podru- čju (?1) kraljevina Hrvatske i Slavo- nije nije se u širim slojevima (!) na- roda naročito u seljačtvu, prije više godina ni znalo za srpsko ime, na- ročito ne u onom dijelu naroda, koji izpovijeda grčko-istočnu vjeru.“ 1m- pozantan početak, koji bi možda, smeo i pametnijeg čovjeka, a kamo li 93 Srbina, koji su u njekoliko mjeseci tamnovanja morali da zaborave i kako im je ime. .Kad se, naprotiv, na pretresu počelo rešetati to remek-djelo pravničkog zna- nja i naučke vještine, kula se stala ma- lo po malo rušiti. Već u početku zadr- maše osnove. Odmah sa tim počeše se valjati manji i veći komadi kame- nja. Ne pomažu više ni grede. Sve puca. Sve se raspada. Sve propada. kao kućica od igraćih karata, kad se malo duva u nju. Ne pomaže ni Mar- kov Trg. Ne može je održati ni za- grebačka policija, koja dopušta da se po noći puca iz revolvera“ na ljude, kao da su ljudi zečevi. Uzaludu lete depeše od Zagreba u Peštu, iz Pešte u Beč. Badava je sve to. Što nije za Život, to bi moralo da pogine već u zametku. Nije, dakle, nikakvo čudo, što se glavni tvorac takve kule razbolio bo- lan bez prebola. Njemu srce mora pući, kad vidi, kako su ljudi neza- hvalni. Da nema ovih prokletih ad- vokata, koji se ne boje ni ukora ni globa, samo da istina pobijedi ; da su i ovi ,veleizdajnici“ kukavice, a ne čestiti i svijesni Srbi, koji znadu tupi klin odbijati oštrim klinom; da su Srbi u Hrvatskoj i Slavoniji, odmah poslije početka hajke, počeli zatvarati, prestrašenim naravno, svoje kulturne i ekonomske ustanove, — optužnica bi pobijedila. Dokazalo bi se, da je istina sve ono, što se u njoj veli. A ovako! ovako je sve pošlo nizbrdicom. Čovjek i naj jačih živaca mora da očajava i da se razboli. Malo po malo mogli bismo dočekati, da počnu po- boljavati i suci. Tada bi se pretres mogao otegnuti ad infinitum. Morao bi se prekinuti ili otpočeti sve od početka. Danas se nastavilo i dovršilo is- pitivanje popa Milića. Milić je bio prvi, koji je odlučio da štrajkuje gla- đu, kad se neopravdano otezalo is- tragom. On je najdulje i održao u tom poslu. U svom današnjem ispitivanju priča, kako država ne radi ništa da pomogne težaka; ona radi sasvim protivno; ona hoće da utuče srpskoga i hrvatskoga seljaka. Za uređenje ri- jeka ne radi se ništa. Za komunika- cije isto toliko. Tako hoće naši ek- sploatatori Nijemci i Mađari...... I predsjednik mu ne dopušta da se dalje ovako brani i da kaže razloge, za što je radio na ekonomskom na- pretku srpskoga naroda u ovim kra- jevima. Optuženi već sedam mjeseci čami u tamnici između četiri zida. Kad je izveden na javni pretres, da kaže šta zna i da se brani, to mu se ne dopušta. Pop Milić završio je svoju odbranu riječima: .Vi ste mi (pred- sjedniku) izvoljeli reći, da ću razu- mjeti optužnicu. Poslije svega ovoga ja izjavljujem, da i opet ne razumi- jem optužnicu“. Šesti optuženik Gajo Živković nije nikakav fakultetlija. Bio je mali tr- govac u Topuskom. Kad su ga za- tvorili, propala mu je trgovina. Ako ne ode na vješala i ako oboli u ta- mnici, moraće u prosjake. Ni on ne razumije optužnice, jer nije ništa zgri- ješio. Zgriješio je, po optužnici, jedino to, što je član srpske samostalne stranke. Pozna i ostale optuženike, jer su mu prijatelji i drugovi iz dje- tinjstva. Srpska samostalna stranka nije nikada držala tajnih sastanaka. Izvršni odbori držali su povjerljive sastanke. U tim odborima radilo se najviše o izborima. Sve se kaže: go- vori se, pripovijeda se, tvrdi se o re- volucijonarnom radu i pokretu, ali se nigdje ne govori, niti iko govori, gdje i kada. Hrvate nije bojkotirao, nego naprotiv, a to i dokazuje, potpomagao ih je. Optužnica je neistinita i izmi- šljena. Sastavljena je po pisanju ŽZr- vatskoga Prava. Čaše i flaše sa srp- skim trobojnicama naručivao je u Če- škoj, pa ih je mnogo godina bez za- zora prodavao u Topuskom. Tu su se slične i jednake čaše i flaše pro- davale daleko prije, nego li je on otvorio trgovinu. Ispitivanje ovoga optuženoga nije dugo trajalo. Njegov branilae, D-r Hinković, koji igra prvu ulogu među svim advokatima na pretresu, iskusio je danas, kako se nagrađuju savjesne obrane. Usudio se utvrditi i ustanoviti istinu, da u optužnici ima neistina. Za to ga je sudbeni dvor oglobio. Po takvom, dakle, načelu morali bi svi advokati priznati pred sudom, da je optužnica osnovana i istinita. Čemu onda pretres? Ako je to načelo ovoga puta mjerodavno, zajedno sa optužni- com mogla se izdati i — presuda. Bilo bi manje glavobolje i državnom tužiocu i sucima. Sedmi optuženik Petar Petrović učitelj je u Gornjem Skradu. Nije ni on razumio optužnice, jer ne zna da je išta zlo uradio. Već jednom bio je u istrazi radi velike izdaje, ali nije osuđen. Kako je tada bilo, moralo bi biti i ovoga puta. I on je član srp- ske samostalne stranke, a to je, na- ravno, velika izdaja. Svjedočanstvo glavnog svjedoka protiv njega nije tačno. Sudija, istražni, nije, valjda, dobro razumio toga svjedoka. Svjedok je u Srbobranu porekao sve ono, što ge u optužnici kaže, da je on svje- dočio pred sucem istražiteljem .... Predsjednik ni njemu ne dopušta da govori, što misli, da je na njegovu odbranu. Prekida ga neprestano i o- duzimlje mu riječ. Optuženi je ipak uspio, da kaže barem glavno. Kazao je i dokazao ne samo da nije bio ne- prijatelj Hrvata,' nego da je baš on, Srbin, ekonomski i moralno nastojao da podigne i Hrvate. I ako mu nije bila dužnost, on je preko 50 seljaka analfabeta naučio da čitaju i pišu — latinicom. Eto, tako su srpski učitelji, po- povi, trgovci i činovnici bunili u Hr- vatskoj Srbe proti Austro-Ugarske. Puške i bombe bile su pero, nauka i ekonomsko podizanje. (Šesti izvještaj). Zagreb, 18. marta. Žao mi je, što sam juče proricao i prorekao zlo. Pobojao sam se, dai suci na pretresu ne počnu poboljavati. Čega sam se juče bojao, dogodilo se danas. Kada je pretres morao da otpočne, javio je najstariji sudac, da je predsjednik rasprave bolestan. Pre- tres je odgođen za sjutra, ako, to se samo po sebi razumije, odzdravi predsjednik. iti U normalnim prilikama to ne bi bilo ništa i ne bi značilo ništa. I dr- žavni tužilac i predsjednik ljudi su, kao i ostali, pa se mogu i oni raz- boljeti. Ali, oni su ovoga puta i ljudi i suci u ,veleizdajničkom“ procesu, koji nije obični proces, kakvih ima često i svaki dan. Tu se mnogo što iza brda valja. Sa granice Srijema prema Srbiji dolaze u Zagreb svaki čas vrlo alarmantne vijesti. Sve je gotovo za rat, koji bi mogao da plane u čas. Ni ovaj proces nije da nije u svezi s onim što se tamo događa i sprema. A da sve te sumnje nijesu neosnovane, dokazuje najbolje ono, što se dogodilo poslije odgađanja pre- tresa i bolesti predsjednikove. Ovdašnja Hrvatska koresponden- cija, koja izlazi u podne, donijela je vijest, da su jutros bili u banskim dvorovima predsjednik pretresa, i ako je bolestan, i državni tužilac, koji nam je, Bogu hvala, ozdravio. Bili su kod bana na dogovor, koji je dugo trajao. Da dođe, valjda, do toga dogovora, predsjednik se razbolio baš na po- četku pretresa, da odmah kasnije ozdravi. Nama malima nije lako pogoditi, šta se sve uglavilo na sastanku u banskim dvorovima. Glavno je, da je sastanka bilo, a može se zaključiti, da je pretres odgođen za sutra u je- dinu svrhu, da bude to diplomatska konferencija. Sutrašnji dan razjasniće nam, možda, što god. Ko čita stenografske zapisnike ovoga pretresa, u kojima ipak nije preneseno sve ono, što se govori i radi, može dobiti prilični pojam o na- činu, kojim se vodi ovaj posao. Po tim zapisnicima vidi se vrlo jasno, kako predsjednik ne dopušta optuže- nima da se brane; kako se branio- cima udaraju globe i ukori; kako se u opšte ne dopušta sve ono, što je po zakonu dozvoljeno i što čak zakon naređuje. Ko pročita te zapisnike, vidjeće da do sada ima već malo manje od stotina uloženih ništovnih žalba. Našao se ipak jedan ovdašnji list, klerikalno ZZrvatstvo, kome je sve to malo, koji hvali predsjednika i državnog tužioca, a osuđuje bra- nioce. Pošto je grjehota, da i to ne pročitaju čitaoci ovoga lista, prenosim najprije, što taj list piše jučer o bra- niocima: Ako je doista opravdano, da branitelj mož# upotrebiti sva sredstva do tolike mjere, da ta graniče već i sima skoro s granicama kažnjivosti, onda se gospodi braniteljima mora priznati, da tu braniteljsku slobodu u hatar optuženika ne samo u obilnoj mjeri izrabljuju, nego bi se skoro čovjeku činilo, da je i zlorabe. Pače niti se onaj respekt i poštovanje spram tribunala nekuda ne ob- servira u onoj mjeri, kako se to čini u dru- gim kulturnim zemljama. Imade momenata, gdje bi čovjek mogao gotovo posve zabora- viti, da se tu razpravlja o slučaju, kažnjivom smrću, već bi prije mislio, da prisustvuje u kazalištu kakvoj komediji. Glavni dojam što ga čine gospoda branitelji, jest taj, kao da hoće da obstruiraju. te in infinitum da za- tegnu razpravu. Njima kao da se jake ne žuri, da nevinost okrivljenika čim prije zasja poput jasnoga sunca. Mnoge upadice i pre-