Str, 2. » D:U.B.R(Q ViN EK? Br. 21. Tajna, onnyuujna je Ha onmcTyrnarwe 6e0- TpancKy BlJany; oma Huje xriema Tipen TIŠTOMCTBOM IIOCHTH OJTOBOpHOCT 34 TO- JIHKE XKAJIOCTH H PYLIEBHHE, H XKPTBOBAJIA je ceće ca TIIEMEHHTHM HEKOPHCTOJBY6- IbEM. To je, ouucTa, onako Kako jy je o6- jasuna iuTamMna og 5. MApTa, aHajusa npojekTa onroBapa Cp6uje Ha Kopake, Koje je Pycuja yuuuuga y Beorpany. »Cp6uja usjaBibyje, y NnpBome perry, na ona ne Moxe na oGjacuu Kako je aHekcuja Bocne u XepueroBHHe MorJia CTBOpHTH aycTpO-cpricku cyKO6, jep je I€HO npxarse ysujek ĆyIo KOPeKTHO M MHPOJby6HBO. »OHa usjaBibyje nocne Tora na Ta aHeKcnuja He naje Bule Maxa HHKAKBOj IBOyMHLH. AKO Cune, onucTa, cmarpajy na je GocaHcko-xepueroBauKo ruTare .YHYTPallIibe nuTare AycTpo-YrapcKke HJIH aycTpo-Typcko nuTame, Cp6uja ce o6Be- 3yje na He Tpaxu HHliTa Bule. Y Tom cnyuajy, oma fe ce onpefin He caMO CBo- jux TepuTopujanuux saxTjeBa, Hero H 3ax- TjeBa O &KOHOMCKHM KOMIIEH3alLIMjaMA. = ,AKkO, Ha nporuB, Cuge uujede ma je mnurame o BocHu u XepieroBuHu mMelyHaponinor pena, u na ce anekcuja THX npoBuHuuja AycTpo-Yrapckoj rmpo- T4BH ojpen6ama BepnuHckor YroBopa, noTpe6Ho je na Jespona, CaKJIIJBEHA y KOH&epeHuiHjy, uaMjeHu uIaH TIoMeHYTOra yroBopa Koju onpebyje npuspeMeHy oKy- nanujy BocHe u XepueroBuHe ou crpaHe AycTpo-Yrapcke. Y Tome crniyuajy, Cp6uja Ce OCJIAHA HA IIPABHUHOCT H MJIpOCT Cuna, — (Tako ce u3peKOM KaX€ y CprI- CKOj HOTH). »IHlTO ce Tuue Bojuux mjepa rpeny-. 3eTux y Cp6uju, ode Hukana Hujecy npecrane. HMAT4 uHCTO NedaH3suBHu KapakTEp. OHe, y ocTanoM, onroBapajy 3aKOHy O oN&OpaHu KpajbeBuHe, Koju je u3rjacao Cprcku naprnaMeHT. Hum ce 6yne BPATHJIO HOPMAJIHO CTaHb€& CTBApH Ha rpaHuuu, TO jecT Kana ce u cama AycTpo-Yrapcka 6yne pasopyxajma, Cp- 6uja fie Tana npecTaTu na rmpenysuma u3yseTHe mjepe onpesHocTu, 360r Kojux joj ce naHac uuHe TIpeKOpH.“ Mopano ce Hali no6pux anocrToTa na uucuuyupajy na je Cp6uja mornycTuJTa ox cTpaxa, u ga je xrujena us6jehu je- naH, 34 ieby onacaH cyKo6. IllTo ce Hac Tuue, M4 bopmaJiHo on6ujaMo Ty yBpujen- J6HBY WHCHHyalLHjy, M Hana3uMO Na Cp- 6uja, on rnodeTKa KPM3€, Nana HP CyBH- ue cBjetouaHcTBa o 'cBojoj xpa6pocTH u cBojoj onmmyuHocTu, na 6u ce cmjero peliu na ce ona _Kpuje ucrnpen 6jiucke onacHocTu. Kan Bac jenaH Hapon Tiojie- T4 Ha opyxje na 6paHu cBojy uacT u CBOjy H&3aBHCHOCT, KAJ BHIHMO XeH€, njeuy u crapue roToBo na »KpTByjy cBoj KHBOT na 6u cnacunu caM orncTaHak cBojera njeMeHa, Kaja je Bnana noBe- neHa y nonoxaj na ce onynpe TybuHy jenuonyuHoufiy, He Moxe ce pelin na je seMJba, y kojoj ce norabajy TaKBH nora- baju, upucTynauHa crTpaxy. C npyre crpa- He, ucxon jeBponicke KoH&narpaunuje 6uo 6u TaKO CYMIbHB La 6u ce Cp6uja cmje- ja Hajaru KpajikeM ycrjexy y mpkoc EBeHTyaJIHOCTH njenoM4uHHX Nopa3a. Taj nocjnujeniesu o63up uuHu camMo joni 1uB- HMHjOM KPTBY CPIICKHX 3axTHjeBa u ibe- He jojajiđe Hariope na ouyBa jeBporncku MAD. Y uacy y KOME TIHIIEMO OBE peloBe uneja o mebyHapojHoj koH&epenuuju Ha Kojoj 6u' HcTouHo Tlurase 6uro ucriH- TAHO y CBOj IIOTIIJHOCTH, IIOCTHIKE HATJIC ycrujexe. TIpoHocu ce rmac Kao ma Ay- cpuja nouuie na ce Bpaha 3snpaBujem CXBATAHY CTBApH H KAO La HHje yna- JE€EHA OJ TOFA LA NIPHMU Ty KOHDEpEH- uujy uuja 6u npBa 6pura 6una na pa- Tudukyje aycTpo-TypcKu 4 TypCKO-6yrap- ckH crnopa3yM. llTO ce Tuue cprickora npo6nemMa, IHIIJIOMATE 64 ce rocTapaje na Cp6uju nany usna3 Ha Mope rpahbe- IM LYHABCKO-jagpaHCKE XK6EJBE3HHLIE. TIH- TaH€ O TPFOBHUHCKHM AyCTPO-CPIICKHM OnHOCHMA TEIIKO 6H Ce Morjo H3HMjeTu npen jeBponcku KOoHrpec; aju 64 3sauH- TepecoBaHuMa 6HJIO JIaKO na HCIIHTHBA- ibpa O TOME HaCTABE TIapaneJiHo ca pa- noBuMa KOHrpeca u na noby no nojarior u Tpajuor crnopa3yma. OjHocHo Ipxaia ĐpaHlijeke 3a BpH- jeme Tpajama oBora cyKo6a, MH K6JIHMO la oHo ocTaHe MJYIpo H MHPOJEYĆHBO, KaKBOo je 6uno no canja; aju He 64 Tpe- Gajo Hu no Kojy uujedy na, mnong usro- BOpoM na ce usGjerne cyko6, oma He ocTaHe cTporo BjepHa cBojuM caBesuma u cBojum rnpujaTeJbCTBuMa. OJ ToueTKa uc- TouaHcKke kpu3e, HbemauKka. C€ HEKOJIHKO nyTa Tpynuna na packuHe, uru 6ap na ocna6u «paHuycko-pycku. caBe3, I. r. KnemaHco 4 IluuwoH He 6u Tpebanu na NornycTe na TH nokyinaju nocrurHy ycrjex, Koju 64 6uo MHOFrO Hecpefliluju 3a jeB- > pornck4 MUP Hero Ma Koju upyru nora- baj“. Na Baikanu. Srbija. (Abdikacija prijestolona- sljednika). U četvrtak u beograd- skom listu ,Zvono“ izišao je jedan članak u kome se optužuje prijesto- lonasljednik Đorđe, da je svog ko- mornika Kolakovića tako isprebijao, da je ovaj usljed toga i umro. Isti dan, stigla je vijest, da je Rusija pri- stala na aneksiju Bosne i Hercego- vine. I jedno i drugo toliko je dje- lovalo na prijestolonasljednika, da je isti dan poslao ministru Novakoviću ovo pismo: Gospodine predsjedniče! Uzbuđen skroz nepravednim insi- nuacijama, koje je jedna nesretna slučajnost izazvala u izvjesnim kru- govima našega javnoga mnijenja, čast mi je u obranu kako moje. dosada ničim neokaljane časti, tako i moje potpuno čiste i mirne duše, učiniti | vam ovu izjavu : . Najdublje proniknut neodoljivim dužnostima, koje mi moja savjest u ovome trenutku nalaže, u interesu otadžbine ja se odričem svih prava i prerogativa koja mi po ustavu pri- padaju. Ova moja odluka je nepoko- lebiva. Prema tome ja vas molim, gospodine predsjedniče, da po njoj postupate i da učinite što treba da dobije najveću sankciju. Odričem se za svagda svih prava na prijastolje, koje mi po zemaljskom ustavu pripadaju. Ja ću ipak uvijek biti pripravan, da kao Srbin i vojnik svoj život prinesem kralju i otadžbini. — (Vojska i prijestolonasljednik). Odkada se je prijestolonasljednik od- rakao svojih prava na prijestolje ča- snici se vrlo često sastaju, te je ve- liko raspoloženje i u vojsci i u na- rodu za njega. Kad je prijestolonasljednik Đorđe posjetio svoju konjaničku pukovniju u kojoj služi kao kapetan, pozdravili su ga s oduševljenjem podpukovnik Zemanović i prisutni časniei. Puko- vnik je držao govor, u kome je ka- zao, da njegova pukovnija i čitava srpska vojska može biti ponosna na jednoga sina kraljevske krvi, koji tako zastupa interese i čast srpskoga naroda. Konačno je umolio kraljevića da povuče svoje odreknuće. Prijesto- lonasljednik je izjavio, da je vojnik, i da će ostati kao takav u službi domovine. Što se tiče odreknuća, on je to prepustio svome oeu i skupštini. (Velesile i aneksija.) Najnovije vi- jesti donose, da su se sve velesile složno izjavile za aneksiju, te je na taj način mir osiguran. Pregovori i nesuglasice, koje su vladale po pri- stanku Rusije na aneksiju iščezle su. Naročito Engleska i Francuska nijesu odmah pristale uz Rusiju, već su po- vele međusobno pregovore glede pri- znanja aneksije Bosne i Hercegovine. Zašto je Rusija pristala? Javljaju iz Pariza: Nagla odluka Izvoljskijeva, kojom je on u pitanju aneksije na- pustio svoje dosadanje držanje, iza- zvala je u Parizu čuđenje a naj više s toga, što Izvoljski nije o tome ko- raku izvijestio saveznicu Francusku, Prema pouzdanim informacijama, ru- ska je vlada zaključila napuštanje svog stanovišta u ministarskoj sjed- nici u utorak u Carskom selu, koja je trajala gotovo čitavu noć. Nje- mački poslanik obavijestio je bio Iz- voljskog, da je Njemačka mobilizala tri kora i da je spremna u svakom slučaju biti solidarna s Austrijom. Izvoljski izvijestio je o toj obavjesti. Njemačke ministarsko vijeće, kome je prisustvovao i car Nikola 1I. Tu je nastalo pitanje, da li Rusija može da izazove rat. Ratni ministar _Roe- diger izjavio je, da Rusije nije spremna“ na rat. Zatim je Rusija pristala na ane- ksiju. Na crnogorskoj granici. Ovo da- na došlo je do sukoba na crnogorskoj granici između jednog odjeljena au- strijskih vojnika i Crnogoraca. U tom odjeljenju bili su vojnici požunske pukovnije br. 22. po narodnosti Ma- džari. U sukobu su ranjena tri vojni- ka pomenute pukovnije, a dva su zarobljena. Među poginulim nalazi se i jedan oficir. I sa strane Crnogoraca nekoliko ih je ranjeno. Domaće vijesti. »Veleizdajnički“ proces. Iza pre- slušavanja opt. Trbuhovića došlo? je do incidenata između optuženih i presjednika. Ko pomnjivo prati da- našnji proces, neće se zaista tome ču- diti, jer ono što se dogada u zagro- bačkoj sudnici škandalozno je i pro- tuzakonito. Optuženome ne daje se da se brani, branitelji globe se i po- djeljuju im se ukori, dok presjednik i državni odvjetnik bezobzirno vrije- đaju optužene, vrijeđaju njihove osje- ćaje.... vrijeđaju nas Srbe! Nastojanje presjednika, da optereti Trbuhovića, najbolje se je vidjelo, kad je optuženi tražio, da se pročita jedno pismo učitelja Hrvata Kiša. Tog je pisma iz spisa nestalo, a mješte nje- ga podmetnuo se je jedan broj ame- ričkog ,Srbobrana“ | Dr. Hinković svakako je tražio, da se to pismo nađe, ali presjednik odustao je od toga ,samo da se ne gubi mnogo vremena“. Buka je na- stala. Optuženi vikahu: Kad smo mogli sedam mjeseca čekati, možemo i nekoliko minuta. Drž. odvjetnik od- govorio im je ironički; Zar mislite tako dočekati aboliciju. ,Ne trebamo abolicije! Sudite nas! vikahu ,vele- izdajnici“ .... Kad je optuženi spo- menuo, da je neki Golubović u se- xualnom pogledu jednak Nastiću ; drž. odvjetnik strogo ga je opomenuo, da ne vrijeđa svjedoka. Drž. odvjetnik može da vrijeđa svakoga pa i samog kralja Petra, a optuženi ne smije ni da istinu govori o zloglasnom Nastiću. Dakako — a da nije bilo Nastića, ne bi se ovako bili proslavili Aecurti- Frank-Rauch | Petnaesti ,veleizdajnik“ (Gedeon Ogrizović ulazi u dvoranu i počimlje mu preslušavanje. 37 mu je godina, rodom je iz Otočca, kotara Gline. Ne zna zašto je optužen, možda za to, jer je ljubio svoju domovinu, pa za nju bio spreman i poginuti. Kad ga je presjednik upitao, što zna o ,vele- izdajničkim pojavama“. Ogrizović mu je mirno rekao, da on ni pojma ne- ma o tim ,pojavama“. Ako je vele- izdaja, što sam Srbin, što ljubim svo- ju domovinu, što sam član srpske sam. stranke, onda ne treba da me dalje pitate. Veliku ,nepristranost“ i mržnju prama Srbima pokazao je drž. odvjetnik, kad je optuženi rastuma- čio kako ga narod srpskog i hrvat- skog imena mnogo voli, dapače i na jednoj zabavi srpskog i hrvatskog sokola, klicali su mu kao stariješini koji nevino strada. Na to će drž. od- vjetnik ljutito: O da ima Hrvata koji se slažu svama....koji ste pod op- tužbu! Iza nekoliko upita branitelja na optuženog, prelazi se na presluša- vanje šestnestog ,veleizdajnika“ i to popa Nikole Ercegovca oca desetero djece. Zanosom pripovjeda o slozi Srba i Hrvata u njegovome mjestu. Za vrijeme izbora držao se je neu- tralan radi nekih nesuglasica između njega i politike, ali ipak je glasovao za Svetozara Pribičevića videći tako složan rad Srba i Hrvata. Prisjednik predbacuje mu da je pjevao srpske pjesme, agitirao u narodu i širio sli- ku kralja Petra. Optuženi odgovara, mu da to tvrdi neki svjedok Matije- vić, čovjek strašno odan piću. Iskre- nost optuženika najbolje se uvidila kad je rekao : Ja imam desetero djece a malen dohodak. Svaki korak koji ja učinim iz kuće, skopčan je sa troš- kom, koji jane mogu podnijeti... . Presjednik upozoruje ga da neki svje- doci (dobro plaćeni!) tvrde, da je u crkvi sa pripovjedaonice narod -učio, da je ovo srpska zemlja. Optuženi poriče odlučno, jer se on ne bi usu- dio na svetom mjestu u erkvi, tako- va što govorit. Velika buka nastala je među optuženicima i braniteljima, kad se je državni odvjetnik usudio reći: Vaša obrana ne mora biti. isti- nita i ako ste se vi postavili na stano- vište svećeničkog zvanja. Ima sluča- ja, gdje su svećenici u crkvi pred oltarom pripovjedali, da je i majka božja srpkinja. Na ovakovu drskost, optuženi je mirno rekao: Ja sam usi- sao majčinim mlijekom svijest, da sam Srbin. Drž. odvjetnik, ubijen iskrenim odgovorima opt. Ercegovca, zaboravio je, da on baš zastupa prav- du i zakon, usudio se izazivnim u- vrijedama prama optuženom: Ali ni- ste usisali ovu vašu antidinastičnost. Svak se je čudio na ovakovo pona- čanje i prosto izazivanje drž. odvje- nika....svak je razumio, da drž. odvjetnik, hoće na silu, da izazove sukob u dvorani. To se jei dogodilo. Dr. Bogdan Medaković, koji se nije mogao uzdržati na takovo gaženje zakona, i to od faktora koji bi ga imali štititi uskliknuo je: Gospodine presjedniče, to je odviše. Ja se ogra- đujem protiv toga. Pop Milić vikao je: To je škandal... Buka neprestano traje, presjednik zvoni i govori, da će disciplinarno kazniti. Pop Milić opet viče: Drž. odvjetnika disciplinarno kaznite radi toga. Drž. odvjetnik kao ,pobjedioc“ sukoba, kojeg je sam izazvao, traži zaključak suda, da se kazne odrede. Senat se povlači na viječanje. Iza vi- ječanja izjavljuje, da se svi optuženici iz kotara Vrginmost ostrane iz dvo- rane a pop Milić kazni zatvorom u mračnu sobu za 24 sata sa postom. Optužnici viču: Idemo i mi u mračnu sobu. Zatvorite i nas! Stražari odmah otprate optužene iz dvorane, pop Mi- lić izlazeći govori: Svaka sila za vre- mena! — Zatim je Dr. Medaković usuđen na 150 kruna globe. Veliko čuđenje nastalo je u dvorani. Svak se je uvjerio, kako je Aecurti i odviše vješt pri stvaranju veleizdajnika, — upravo zaslužuje spomenik u sred Zagreba! Još nekoliko upita postavio je branitelj Dr. Budisaljević na optu- ženog i prešlo se je na preslušavanje sedamnaestog ,veleizdajnika“ Nikole Rebraća, trgovca u Glini. Optužnicu nije razumio. Na upite brzo odgovara, pa ih mora opetovat, jer ga presjed- nik ne razumije. Glavni svjedok je proti optuženome neki Bižar, koji sta- nuje 1 kilometar daleko od kuće Re- braća, ipak je ovaj sve vidio i čuo. Valjda po telefonu i durbinu. Kao i ostali optužen je, da je širio srpski grb, barjak i ćirilicu...! Dalje preslušani su Stanko Re- braća, blagajnik srp. trg. obrtničke banke u Glini. Đuro Končar, trgovao