Stty:2.

i
i*

Br. 24.

na niže, ne isključujuć u tome ni fi-
nancijsku, pak ni oružničku struku.
O sveštenstvu i učiteljstvu i ne go-
vorimo, jer je ono i prije bilo sasta-
vljeno iz kadra narodnog.

/ Nego, od prvašnje oskudice, danas
Je nastala taka navala, da potraje li
ovako na dalje, mi ćemo dočekati
hiperprodukciju činovnika i službe-
nika. Nastaće prava jagma za kvje-
tancom !

Kvjetanca kod nas i time na sebe
privlači simpatiju, što su uopće čino-
vničke plaće dobro uređene, te što je
zajamčena penzija u starosti, a u slu-
čaju svake nemoći, bezbijednost sa
materijalne strane. Inače, drugih po-
godnosti ne uživa ovaj stalež, jer su
n. pr. rijetke one pojave među slu-
žbenicima, kao i činovnicima, da oni
mogu sebi privrediti većma od onoga,
što im iznosi njihova plata, ma bili
ovi koliko valjani i sposobni. —.

Nije kod ostalih, t. zvanih slobo-
dnih staleža, kao industrijalnom, tr-
govinskom i zanatlijskom. Kod ovih
je staleža, samo djelomično obezbije-
đena starost i nemoć, ali je za to
većma naknađena u privredi i radu,
Zauzetan i okretan trgovac, kao i za-
natlija, kad mu uz to još posluže
povoljne prilike, koje on može pre-
dvidjeti, kad je oštrouman i dokučljiv,
može za sebe da privredi u deset go-
dina rada, većma od činovnika, ili
drugog službenika, koji će za ovaki
iznos provesti svoj vijek po uredima
iu službi. To govorimo, naravno u
razmijeru, uloženog kapitala s jedne
strane i provedene nauke, a s druge
strane obaziruć se na potrošak za
dugogodišnju nauku i uloženo vrijeme.

Kako je pak kod nas veoma pre-
težan težački stalež, to se često do-
gada, da na malenom posjedu ostanu
mnogobrojna djeca, koja ne mogu, da
se dalje u nauci usavršavaju, i onda
se posvećuju težaštvu, kao i otae. Ne
umiju da nađu drugi izvor svome
opstanku, koji bi im bio laglji i u-
nosniji.

Uprav s toga, što mi osjećamo,
s jedne strane gomilanje i utakmicu
za činovničkim staležom, koji je već
pretrpan; s druge što seljački, ili te-
žački stalež oskudan sredstvima, na-
lazi se počesto u neprilici, što će od
svoga podmlatka, koji je inače dosta
produktivan; a s treće, što osjećamo
posvemašnju  oskudicu u zanatima
svake vrsti, hoćemo ovijem da upu-
timo našega čovjeka, što većma pregne
i svojski se zauzme, kako bi proizveo,
što više vrijednih i valjanih naših do-
maćih zanatlija.

Stari pogledi i predrasude, valja
jedn&m da i kod nas isčeznu, ne že-

;DUBROVNIK«:,

limo, da se tuđin i došljak koristi
našim novcem i — našom tvrdokor-
nošću, koja graniči sa neznanjem.
Svaki je stalež u ljuckoj zajednici
upućen jedan k drugom, pak su stoga
zanatlije prijeko potrebne našem
društvu.

Po tome mi ne ćemo, da važnost
zanata ističemo tobože zbog mode,
jer je ovo danas u jeku. Naprotiv
želimo, da važnost zanata steče ono
“priznanje i u našem narodu, koje ovo
zaslužuje. Kada bi u ovom slučaju
potajili svoje uvjerenje i nehote bi
priznali nešto, što ne postoji.

Porušimo i kidajmo stare pred-
rasude. Šaljimo podmladak u. bijeli
svijet, neka tamo izuči ova korisna
zanimanja, kojima će moći kod nas
djelovati.

Poznato nam je, da društvo Priv-
rednik.u Zagrebu, a i Srpska Zora
u Dubrovniku, rade pri rasprostiranju
zanata i zanatlija u našem narodu.
Baš za to, što smatramo ovaj njihov
rad vrlo korisnim po narod i po same
zanatlije, mi' ovijem želimo doći u
susret našim ustanovama. Nešto se
počelo i kod nas kretati, te već ima
mladića naših, koji su svoje zvanje
posvetili raznim zanatima. Prema broju
našeg stanovništva, i ovaj skromni
početak je neznatan i malešan.

Preko stotine različitih vrsta za-
nata u svakom radu, trebalo bi kod

nas nadomjestiti. Naša sela uopće

nemaju zanatlija, a ipak bi poneki i
ovdje uspjevali. Ono malo što ih je
po varošima, nedostaju za svaku po-
trebu, a pritom, kako ih je malo,
mučno se mogu privoljeti da uz naj
bolju cijenu izvrše kakav posao.

Domaće vijesti.

»Veleizdajnički“ proces. Presluša-
vanje okrivljenog Hrvaćanina, mnogo
je interesantno, jer kako rekosmo, on
je prijatelj kralja Petra. Čitaju se
razna pisma, pa neka iiz kraljevskog
dvora, ali zaluđu, nema ni jednog
stavka, koji diše revolucijom. Kad ga
je presjednik upitao: Dakle vi ste
veliki prijatelj kralja Petra? okriv-
ljeni mu je to priznao rekavši mu,
da je to poznanstvo puno bolje nego
ono sa Strasnofom. Iza nekoliko upita
branitelja Dra Roknića, izlazi u sud-
nicu trideset i četvrti ,,veleizdajnik“
i to Dmitar Ervaćanin, općinski na-
čelnik i presjednik u Dubici. Otac je
7 djece, 51. mu je godina. Kao na-
čelnik za 13 godina u Dubici, uvijek
se je ponašao kako treba, i bio ob-
ljubljen. Kazuje, i ako radikala, ipak
su ga uvijek nosili za načelnika Srbi
i Hrvati zajedno. Šabalj svjedoči, da

je Ervaćanin_ širio neke. ,pojave“. u

narodu. Optuženi govori, da svjedo-

čanstvo Šabalja malo vrijedi, jer je
on poznat kao smutljivac i noćna
skitalica, Predsjednik spominje mu,
da je nosio pucće sa slikom kralja
Petra, a i to je veleizdaju“. Smjeh
u dvorani. Okrivljeni tumači, kako
je jednom nestalo iz škole slike Nje-
govog Veličanstva; na koji je način

nestalo, ni danas se ne zna, ali stalno

to je učinjeno, da se može učiniti pri-
java i stvorit ,veleizdaja“. Smješan
je presjednik, kad optuženog priko-
rava, da on mora uvjek hodit u
crkvu, a ne samo kad su veliki svetci.
— Presjedniku su dali ,beogradski
novci“ po glavi, pa neprestano grdi
optuženog, zašto doprinose raznih za-
bava nije nosio u knjigu sve potanko
nego ukupno. Optuženi mu je ipak
dobro odgovorio: Ja bi i danas poslao
kralju Petru poziv ako hoće da po-
šalje 5000 dinara. — Kako se vodi ova
rasprava najbolje se je dokazalo u
utorak. Držav. odvjetnik ,glasoviti“
Accurti, zatražio je riječ. Kad mu je
predsjednik dao, stao je da ispravlja
razne izvještaje sa procesa u mađar-
skim novinama. Kašnje hoće da do-
kaže neku ,neosnovanu“ sumnju optu-

«ženika i branitelja, kao da je sudac

Košulić nekorektno vodio istragu.
Branitelj Dr. Budisaljević zamolio
je riječ, ali predsjednik nije mu dao
da govori. Buka je u dvorani nastala
i to žestoka. Senat se je udaljio iz
sudnice, da stvori zaključak radi ne-
reda, koji je drž. odvjetnik sam iza-
zvao. Pri povratku senata, priopćuje
se okrivljenicima razne kazne isklju-
čenje iz: dvorane, tamne sobe, posti...
i svakoga blaga božjega. Optuženi
rasrđeni ovakovim nemilosrdnim na-
činom senata izlaze iz dvorane naj-
energičnije protestujući. Osudite nas
odmah. Ne trebamo rasprave. Imate

osudu već gotovu. Vješajte nas.

Dalje drž. odvjetnik ispravlja jedan.

,tendencijozni“ uvodni članak u ,Bu-.

dapesti Naplo“. Kad je počeo opet,
da u velikoi mjeri brani Dra Košu-
tića, opet je došlo do buke. Optuženi
viču: Istina je! Imamo svjedoka za
to! Kad je Dr. Budisaljević pitao za
riječ, predsjednik mu nije dao da go-
vori. Drž. odvjetnik ipak nastavlja
tumačiti ,nevinost“ Košutića, a teretiti
Dra. Medakovića, da je neke izjave
govorio optuženim. Do sukoba opet
je došlo. Senat se povlači — i opet
udjeljuje razne kazne... . naravno,
istinu optuženi ne smiju govoriti, oni
moraju priznati, da: je veleizdaja bila,
a da je nijesu ,umjetno“ stvorili Na-
stić-Frank-Rauch, Aecurti, Taraboc-
ehia & comp. Iza kako su optuženi

izvedeni iz dvorane, nastavlja se ispi-
tavanje okrivljenog Dmitra Ervaća-
nina. Nastića ne pozna. Za druge
»pojave“ saznao je tek u zatvoru.
Počinje preslušavanje trideset i petome

»veleizdajniku“ Dušanu Ervaćaninu,
trgovcu u Dubici, neoženjenom, 25

mu je godina.

Predsjednik postavlja na njega iste
upite, kao i na ostale optužnike.

Dalje ispitani su Đuro Erak, po-
sjednik. Otao 2 djece. 54 mu je go-
dine. Glišo Vasić, mj. sudac u Dubici,
otac 5 djece. 82 mu je godine.

Sa ispitivanjem Vasića svršilo je
daljnje ispitivanje, te je proces pre-
kinut do srijede po Uskrsu.

Hosu yTeMe.bau ,Cpncke 3ope“.
Kao umau yTemMemau  ,Cpricke 3ope“
ynucao ce je rocn. JlymaH Burac, yuu-
Te y BjenuHu (KucTarse),

dine s ce Cp6u, y oBor  ckpom-
HOF. yuuT6&Iba, kojeMy KJIHYHEMO : IŽKuBuo |

Objava! C. k. Ministarstvo Tr-
govine odredilo je, za veću udobnost
općinstva, da od 1. Aprila o. g. de-
šifriranje telegrama prognoze o vre-
menu mora da slijedi sa strane sa-
mih telegrafskih ureda, a ne kao do
sada sa strane općinstva. —

Dešifriran će prognoza biti objav-
ljena unaprijed redovito u sve dane,
osim nedjelja i svetačnih dana a to
u pridvorju poštanskih i telegrafskih
ureda. Tim biva duboko  prišteđen
općistvu i trud i vrijeme za dešifri-
ranje prognoza, srestvom osobitog
ključa.

YrgneniHo. Cpncka  Illreguosuua y
3anpy onmpenuma je ua cBojoj. ronuiuisoj
CKYTILITHHH A NOCNAJIA Og uuCTE no6HTH
IpyluTey ,Cpncka 3opa“ 300 K kao
CBOj TOLMIIHbH DPMJOT.

Heka je ocoćuTa xBaja OBOM HalliemM
SaBOny, Koju TuMe noka3yje, na cxsahia
u cBoj Kyrnrypuu sanarak. Ilao Bor re
ce u upyre Hame' ycraHoBe yrjenaje
ua Cprcky IlreguoHuuy y 3anpy !

HoBu no6poTBopu ,Cpricke 30-
pe“. Kao HoBu unaHoBu  no6porsopu
,Cpričke 3ope“ yrucauie ce u ynnaru-
IE ONHOCHY 4JIAHAPHHY  Focnona: FIp.
NumuTpuje. Mapueruhi. u. lip. Muxaun
MapueTuhi u3 3anpa.

Hanpujen u ocranu umyliuju Cp6u!
BaMa nak HOBU No6poTBOpH  KJIHY&MO :
)KuBjenu !

HoBa 3šaupyra. OcuoBana je u y
CyucKu perucTap yriucana ,Cpncka Kpe-
nuTHa 3anpyra y Kucraeuma (nporoko-
JIHcaHO yapyxete ca orpauueHum jam-
cTBOM).“ IlpBa . YnpaBa cacTaBjBena je
oBako: Jlaso Kpnera mn. Mapka u3 Ku-
cTaBa, yrupasuuk; Huko Manewesuhfi m.
Kpcre. 43: KucTaia,  KOHTPOJIOp;  JoBo
Tlepuh nr. Damjana #3 KucTarma, 6na-

rajna.

)KenumMo cBaku ycnjex HOBOj šaupysu
Ha KOpucT kKpaja, uuje cy rmnorpeće u
usas3BaJe HeHo OocHuBarse!

Pop Bogdan Zimonjić
vojvoda gatački. |
(1813. — 1909).

XIII. :
1 ako je vojvoda Bogdan ostavio
svoju Hercegovinu, ne ostavi ipak i
ne napusti svetu misao oslobođenja,
za koju je živio i glavu svoju stoti-
nama puta zalagao, gledajući netre-
nimiee u oči junačkoj smrti na krva-
vim razbojištima. Kao glavnom pro-
vodiću onog znamenitog ugovora iZ-
među rođene braće Crnogoraca i Her-
cegovaca, njemu najzgodnije bijaše
na slobodnom zemljištu junačke Crne
Gore, da vjekovne veze između je-
dnijeh i drugijeh još više ukrepljuje i
da priprema oboje kao najdostojniji
posrednik za veliko djelo koje on
snovaše, biva za ujedinjenje dvaju
posestrima Crne Gore i Hercegovine.
Kao pravi sveštenik ideje narodne
on je uvijek pazio, da se ne ugasi
sveti oganj na oltaru domovine iza

odleska njegova i Vukalovićeva, da
ne ohlade ona viteška srea, koja su
davala silan otpor nesravnjeno jačoj
sili ogromne turske carevine bez ičije
pomoći i saveza do jedine nevolje
viteške i teškog očaja. I zbilja češće
su se pojavljivale iskre tog svetog
ognja, koje su docenije potpalile pu-
šku nevesinjsku i razbuktale plamen
bune po svoj Bosni i Hercegovini.

Ne samo što je naš slavni vojvo-.

da nastojao svijem silama, da pripre-
mi Hercegovce za taj odavna željno
očekivani dan i da združi s njima
braću Crnogorce, da zajedno vežu
svoju sudbine, no se je zauzimao i
kod Rusa, u koje je veliku nadu po-
lagao, kao god i sva ostala braća
njegova, ali je joši u prvom početku
u tom doživio teškog i nemilog ra-
zočaranja.

Pri krštenju prestolonasljednika
crnogorskoga, kneževića Danila, god.

1871, došao je bio kao naročiti iza-

slanik i zamjenik cara ruskoga —
knez Dolgoruki. Na veselje steklo se
bilo veliko mnoštvo naroda; tu su
bili svi crnogorski glavari, a kao
zastupnik: neoslobođene Hercegovine
bio je vojvoda Bogdan, a Bosne Jo-
vo Skobla. Tu se povela riječ pred
prestavnikom velike carevine slaven-
ske o ustanku bosansko-hecegovač-
kom. Knez Dolgoruki bijaše tome
jako protivan, jer da nije tome mo-
ment i da Rusija nije spremna na
rat, što je bio uvijek isti slučaj, išto
je sveđ upotrebljavano kao isti i je-
dini izgovor. Pominjao je  Dolgo-
ruki ujedno i odluku velesila na pa-
riškom kongresu 1856 o ejelokupnosti
turske carevine. To je sve nemilo
dirnulo našega vojvodu kao i sve
ostale, koji su se tu desili, ali ipak
on nije klonuo ni najmanje. Ž
Čak se je i senat ernogorski, kom
je on bio član, isprva protivio ustanku,
ali vojvoda Zimonjić osta stalno pri

svojoj namisli; šta više, po sporazumu
s nekim drugim glavarima hereego-
vačkim uze na se zadaću, da skloni
i nagovori knjaza Nikolu i senat na
pristanak i oružanu potporu ustani-
eima. On je u aprilu 1868. g. predao
crnogorskom ministru unutrašnjih dje-
la, vojvodi Mašu Vrbici memorandum
hercegovačkih glavara, potpisan u
manastiru Kosijerevu, u doba kad je
knez Nikola bio u Beču radi sastanka
s carem ruskijem, gdje oni traže uz
privolu Rusije pomoć Crne Gore po-
što su za Srbiju već sigurni. Tu spo-
minju još, da su odložili ustanak do
Trojičina-dne, kada će po što po to
ustati na Turke. Knez Nikoli ne bi-
jaše po volji ta odluka hercegova-
čkijeh glavara, s toga im i ne dađe
svoje privole. Kad se knez Nikola
povrati iz Beča, Zimonjić mu ponovo
preda memorandum potpisan od isti-
jeh glavara, sa pečatima manastira
Kosijereva, Pive i Dobrilovine, u kom