Stty:2. i i* Br. 24. na niže, ne isključujuć u tome ni fi- nancijsku, pak ni oružničku struku. O sveštenstvu i učiteljstvu i ne go- vorimo, jer je ono i prije bilo sasta- vljeno iz kadra narodnog. / Nego, od prvašnje oskudice, danas Je nastala taka navala, da potraje li ovako na dalje, mi ćemo dočekati hiperprodukciju činovnika i službe- nika. Nastaće prava jagma za kvje- tancom ! Kvjetanca kod nas i time na sebe privlači simpatiju, što su uopće čino- vničke plaće dobro uređene, te što je zajamčena penzija u starosti, a u slu- čaju svake nemoći, bezbijednost sa materijalne strane. Inače, drugih po- godnosti ne uživa ovaj stalež, jer su n. pr. rijetke one pojave među slu- žbenicima, kao i činovnicima, da oni mogu sebi privrediti većma od onoga, što im iznosi njihova plata, ma bili ovi koliko valjani i sposobni. —. Nije kod ostalih, t. zvanih slobo- dnih staleža, kao industrijalnom, tr- govinskom i zanatlijskom. Kod ovih je staleža, samo djelomično obezbije- đena starost i nemoć, ali je za to većma naknađena u privredi i radu, Zauzetan i okretan trgovac, kao i za- natlija, kad mu uz to još posluže povoljne prilike, koje on može pre- dvidjeti, kad je oštrouman i dokučljiv, može za sebe da privredi u deset go- dina rada, većma od činovnika, ili drugog službenika, koji će za ovaki iznos provesti svoj vijek po uredima iu službi. To govorimo, naravno u razmijeru, uloženog kapitala s jedne strane i provedene nauke, a s druge strane obaziruć se na potrošak za dugogodišnju nauku i uloženo vrijeme. Kako je pak kod nas veoma pre- težan težački stalež, to se često do- gada, da na malenom posjedu ostanu mnogobrojna djeca, koja ne mogu, da se dalje u nauci usavršavaju, i onda se posvećuju težaštvu, kao i otae. Ne umiju da nađu drugi izvor svome opstanku, koji bi im bio laglji i u- nosniji. Uprav s toga, što mi osjećamo, s jedne strane gomilanje i utakmicu za činovničkim staležom, koji je već pretrpan; s druge što seljački, ili te- žački stalež oskudan sredstvima, na- lazi se počesto u neprilici, što će od svoga podmlatka, koji je inače dosta produktivan; a s treće, što osjećamo posvemašnju oskudicu u zanatima svake vrsti, hoćemo ovijem da upu- timo našega čovjeka, što većma pregne i svojski se zauzme, kako bi proizveo, što više vrijednih i valjanih naših do- maćih zanatlija. Stari pogledi i predrasude, valja jedn&m da i kod nas isčeznu, ne že- ;DUBROVNIK«:, limo, da se tuđin i došljak koristi našim novcem i — našom tvrdokor- nošću, koja graniči sa neznanjem. Svaki je stalež u ljuckoj zajednici upućen jedan k drugom, pak su stoga zanatlije prijeko potrebne našem društvu. Po tome mi ne ćemo, da važnost zanata ističemo tobože zbog mode, jer je ovo danas u jeku. Naprotiv želimo, da važnost zanata steče ono “priznanje i u našem narodu, koje ovo zaslužuje. Kada bi u ovom slučaju potajili svoje uvjerenje i nehote bi priznali nešto, što ne postoji. Porušimo i kidajmo stare pred- rasude. Šaljimo podmladak u. bijeli svijet, neka tamo izuči ova korisna zanimanja, kojima će moći kod nas djelovati. Poznato nam je, da društvo Priv- rednik.u Zagrebu, a i Srpska Zora u Dubrovniku, rade pri rasprostiranju zanata i zanatlija u našem narodu. Baš za to, što smatramo ovaj njihov rad vrlo korisnim po narod i po same zanatlije, mi' ovijem želimo doći u susret našim ustanovama. Nešto se počelo i kod nas kretati, te već ima mladića naših, koji su svoje zvanje posvetili raznim zanatima. Prema broju našeg stanovništva, i ovaj skromni početak je neznatan i malešan. Preko stotine različitih vrsta za- nata u svakom radu, trebalo bi kod nas nadomjestiti. Naša sela uopće nemaju zanatlija, a ipak bi poneki i ovdje uspjevali. Ono malo što ih je po varošima, nedostaju za svaku po- trebu, a pritom, kako ih je malo, mučno se mogu privoljeti da uz naj bolju cijenu izvrše kakav posao. Domaće vijesti. »Veleizdajnički“ proces. Presluša- vanje okrivljenog Hrvaćanina, mnogo je interesantno, jer kako rekosmo, on je prijatelj kralja Petra. Čitaju se razna pisma, pa neka iiz kraljevskog dvora, ali zaluđu, nema ni jednog stavka, koji diše revolucijom. Kad ga je presjednik upitao: Dakle vi ste veliki prijatelj kralja Petra? okriv- ljeni mu je to priznao rekavši mu, da je to poznanstvo puno bolje nego ono sa Strasnofom. Iza nekoliko upita branitelja Dra Roknića, izlazi u sud- nicu trideset i četvrti ,,veleizdajnik“ i to Dmitar Ervaćanin, općinski na- čelnik i presjednik u Dubici. Otac je 7 djece, 51. mu je godina. Kao na- čelnik za 13 godina u Dubici, uvijek se je ponašao kako treba, i bio ob- ljubljen. Kazuje, i ako radikala, ipak su ga uvijek nosili za načelnika Srbi i Hrvati zajedno. Šabalj svjedoči, da je Ervaćanin_ širio neke. ,pojave“. u narodu. Optuženi govori, da svjedo- čanstvo Šabalja malo vrijedi, jer je on poznat kao smutljivac i noćna skitalica, Predsjednik spominje mu, da je nosio pucće sa slikom kralja Petra, a i to je veleizdaju“. Smjeh u dvorani. Okrivljeni tumači, kako je jednom nestalo iz škole slike Nje- govog Veličanstva; na koji je način nestalo, ni danas se ne zna, ali stalno to je učinjeno, da se može učiniti pri- java i stvorit ,veleizdaja“. Smješan je presjednik, kad optuženog priko- rava, da on mora uvjek hodit u crkvu, a ne samo kad su veliki svetci. — Presjedniku su dali ,beogradski novci“ po glavi, pa neprestano grdi optuženog, zašto doprinose raznih za- bava nije nosio u knjigu sve potanko nego ukupno. Optuženi mu je ipak dobro odgovorio: Ja bi i danas poslao kralju Petru poziv ako hoće da po- šalje 5000 dinara. — Kako se vodi ova rasprava najbolje se je dokazalo u utorak. Držav. odvjetnik ,glasoviti“ Accurti, zatražio je riječ. Kad mu je predsjednik dao, stao je da ispravlja razne izvještaje sa procesa u mađar- skim novinama. Kašnje hoće da do- kaže neku ,neosnovanu“ sumnju optu- «ženika i branitelja, kao da je sudac Košulić nekorektno vodio istragu. Branitelj Dr. Budisaljević zamolio je riječ, ali predsjednik nije mu dao da govori. Buka je u dvorani nastala i to žestoka. Senat se je udaljio iz sudnice, da stvori zaključak radi ne- reda, koji je drž. odvjetnik sam iza- zvao. Pri povratku senata, priopćuje se okrivljenicima razne kazne isklju- čenje iz: dvorane, tamne sobe, posti... i svakoga blaga božjega. Optuženi rasrđeni ovakovim nemilosrdnim na- činom senata izlaze iz dvorane naj- energičnije protestujući. Osudite nas odmah. Ne trebamo rasprave. Imate osudu već gotovu. Vješajte nas. Dalje drž. odvjetnik ispravlja jedan. ,tendencijozni“ uvodni članak u ,Bu-. dapesti Naplo“. Kad je počeo opet, da u velikoi mjeri brani Dra Košu- tića, opet je došlo do buke. Optuženi viču: Istina je! Imamo svjedoka za to! Kad je Dr. Budisaljević pitao za riječ, predsjednik mu nije dao da go- vori. Drž. odvjetnik ipak nastavlja tumačiti ,nevinost“ Košutića, a teretiti Dra. Medakovića, da je neke izjave govorio optuženim. Do sukoba opet je došlo. Senat se povlači — i opet udjeljuje razne kazne... . naravno, istinu optuženi ne smiju govoriti, oni moraju priznati, da: je veleizdaja bila, a da je nijesu ,umjetno“ stvorili Na- stić-Frank-Rauch, Aecurti, Taraboc- ehia & comp. Iza kako su optuženi izvedeni iz dvorane, nastavlja se ispi- tavanje okrivljenog Dmitra Ervaća- nina. Nastića ne pozna. Za druge »pojave“ saznao je tek u zatvoru. Počinje preslušavanje trideset i petome »veleizdajniku“ Dušanu Ervaćaninu, trgovcu u Dubici, neoženjenom, 25 mu je godina. Predsjednik postavlja na njega iste upite, kao i na ostale optužnike. Dalje ispitani su Đuro Erak, po- sjednik. Otao 2 djece. 54 mu je go- dine. Glišo Vasić, mj. sudac u Dubici, otac 5 djece. 82 mu je godine. Sa ispitivanjem Vasića svršilo je daljnje ispitivanje, te je proces pre- kinut do srijede po Uskrsu. Hosu yTeMe.bau ,Cpncke 3ope“. Kao umau yTemMemau ,Cpricke 3ope“ ynucao ce je rocn. JlymaH Burac, yuu- Te y BjenuHu (KucTarse), dine s ce Cp6u, y oBor ckpom- HOF. yuuT6&Iba, kojeMy KJIHYHEMO : IŽKuBuo | Objava! C. k. Ministarstvo Tr- govine odredilo je, za veću udobnost općinstva, da od 1. Aprila o. g. de- šifriranje telegrama prognoze o vre- menu mora da slijedi sa strane sa- mih telegrafskih ureda, a ne kao do sada sa strane općinstva. — Dešifriran će prognoza biti objav- ljena unaprijed redovito u sve dane, osim nedjelja i svetačnih dana a to u pridvorju poštanskih i telegrafskih ureda. Tim biva duboko prišteđen općistvu i trud i vrijeme za dešifri- ranje prognoza, srestvom osobitog ključa. YrgneniHo. Cpncka Illreguosuua y 3anpy onmpenuma je ua cBojoj. ronuiuisoj CKYTILITHHH A NOCNAJIA Og uuCTE no6HTH IpyluTey ,Cpncka 3opa“ 300 K kao CBOj TOLMIIHbH DPMJOT. Heka je ocoćuTa xBaja OBOM HalliemM SaBOny, Koju TuMe noka3yje, na cxsahia u cBoj Kyrnrypuu sanarak. Ilao Bor re ce u upyre Hame' ycraHoBe yrjenaje ua Cprcky IlreguoHuuy y 3anpy ! HoBu no6poTBopu ,Cpricke 30- pe“. Kao HoBu unaHoBu no6porsopu ,Cpričke 3ope“ yrucauie ce u ynnaru- IE ONHOCHY 4JIAHAPHHY Focnona: FIp. NumuTpuje. Mapueruhi. u. lip. Muxaun MapueTuhi u3 3anpa. Hanpujen u ocranu umyliuju Cp6u! BaMa nak HOBU No6poTBOpH KJIHY&MO : )KuBjenu ! HoBa 3šaupyra. OcuoBana je u y CyucKu perucTap yriucana ,Cpncka Kpe- nuTHa 3anpyra y Kucraeuma (nporoko- JIHcaHO yapyxete ca orpauueHum jam- cTBOM).“ IlpBa . YnpaBa cacTaBjBena je oBako: Jlaso Kpnera mn. Mapka u3 Ku- cTaBa, yrupasuuk; Huko Manewesuhfi m. Kpcre. 43: KucTaia, KOHTPOJIOp; JoBo Tlepuh nr. Damjana #3 KucTarma, 6na- rajna. )KenumMo cBaku ycnjex HOBOj šaupysu Ha KOpucT kKpaja, uuje cy rmnorpeće u usas3BaJe HeHo OocHuBarse! Pop Bogdan Zimonjić vojvoda gatački. | (1813. — 1909). XIII. : 1 ako je vojvoda Bogdan ostavio svoju Hercegovinu, ne ostavi ipak i ne napusti svetu misao oslobođenja, za koju je živio i glavu svoju stoti- nama puta zalagao, gledajući netre- nimiee u oči junačkoj smrti na krva- vim razbojištima. Kao glavnom pro- vodiću onog znamenitog ugovora iZ- među rođene braće Crnogoraca i Her- cegovaca, njemu najzgodnije bijaše na slobodnom zemljištu junačke Crne Gore, da vjekovne veze između je- dnijeh i drugijeh još više ukrepljuje i da priprema oboje kao najdostojniji posrednik za veliko djelo koje on snovaše, biva za ujedinjenje dvaju posestrima Crne Gore i Hercegovine. Kao pravi sveštenik ideje narodne on je uvijek pazio, da se ne ugasi sveti oganj na oltaru domovine iza odleska njegova i Vukalovićeva, da ne ohlade ona viteška srea, koja su davala silan otpor nesravnjeno jačoj sili ogromne turske carevine bez ičije pomoći i saveza do jedine nevolje viteške i teškog očaja. I zbilja češće su se pojavljivale iskre tog svetog ognja, koje su docenije potpalile pu- šku nevesinjsku i razbuktale plamen bune po svoj Bosni i Hercegovini. Ne samo što je naš slavni vojvo-. da nastojao svijem silama, da pripre- mi Hercegovce za taj odavna željno očekivani dan i da združi s njima braću Crnogorce, da zajedno vežu svoju sudbine, no se je zauzimao i kod Rusa, u koje je veliku nadu po- lagao, kao god i sva ostala braća njegova, ali je joši u prvom početku u tom doživio teškog i nemilog ra- zočaranja. Pri krštenju prestolonasljednika crnogorskoga, kneževića Danila, god. 1871, došao je bio kao naročiti iza- slanik i zamjenik cara ruskoga — knez Dolgoruki. Na veselje steklo se bilo veliko mnoštvo naroda; tu su bili svi crnogorski glavari, a kao zastupnik: neoslobođene Hercegovine bio je vojvoda Bogdan, a Bosne Jo- vo Skobla. Tu se povela riječ pred prestavnikom velike carevine slaven- ske o ustanku bosansko-hecegovač- kom. Knez Dolgoruki bijaše tome jako protivan, jer da nije tome mo- ment i da Rusija nije spremna na rat, što je bio uvijek isti slučaj, išto je sveđ upotrebljavano kao isti i je- dini izgovor. Pominjao je Dolgo- ruki ujedno i odluku velesila na pa- riškom kongresu 1856 o ejelokupnosti turske carevine. To je sve nemilo dirnulo našega vojvodu kao i sve ostale, koji su se tu desili, ali ipak on nije klonuo ni najmanje. Ž Čak se je i senat ernogorski, kom je on bio član, isprva protivio ustanku, ali vojvoda Zimonjić osta stalno pri svojoj namisli; šta više, po sporazumu s nekim drugim glavarima hereego- vačkim uze na se zadaću, da skloni i nagovori knjaza Nikolu i senat na pristanak i oružanu potporu ustani- eima. On je u aprilu 1868. g. predao crnogorskom ministru unutrašnjih dje- la, vojvodi Mašu Vrbici memorandum hercegovačkih glavara, potpisan u manastiru Kosijerevu, u doba kad je knez Nikola bio u Beču radi sastanka s carem ruskijem, gdje oni traže uz privolu Rusije pomoć Crne Gore po- što su za Srbiju već sigurni. Tu spo- minju još, da su odložili ustanak do Trojičina-dne, kada će po što po to ustati na Turke. Knez Nikoli ne bi- jaše po volji ta odluka hercegova- čkijeh glavara, s toga im i ne dađe svoje privole. Kad se knez Nikola povrati iz Beča, Zimonjić mu ponovo preda memorandum potpisan od isti- jeh glavara, sa pečatima manastira Kosijereva, Pive i Dobrilovine, u kom