Br. 25. Dubrovnik 16. aprila 1909. God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaks 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; napći četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska ći i sli- čne objave plaća se 12 petitnom retku (sitnijeh slova). abe se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. “Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Dogogjaji u Carigradu. Poslije sedam mjeseca balkanske krize, koja je držala čitavu Evropu u vrlo zategnutom i kritičnom sta- nju, najnovije vijesti sa bližnjeg istoka donose tako alarmantne gla- sove, koji svakako zaslužuju pa- žnju, naročito poslije zadnjih do- gođaja na Balkanu, a jamačno su i u svezi sa njima. Kolikogod su, obično, prve vijesti o sličnim do- gođajima i netačne i pretjerane, opet dogođaji u Carigradu koji se redaju od ponedjeljka mogu lako da zadadu evropskoj diplomaciji ponovo velike glavobolje. Još nam je živ u pameti nagli mladoturski pokret, koji je Turskoj nametnuo ustav i za jedan čas po- remetio sve one kombinacije, koje su se na zelenim stolovima evrop- skih diplomota krojile i prekrajale, e da se tobož zapriječi prolijeva- krvi po Maćedoniji i Staroj Srbiji. Koliko je iskrena bila ta pažnja prama jadnoj raji, koja je oružjem u ruci bila prisiljena da brani svoj dom, vjeru i ime, vidjelo se je odmah po proglasu ustava. Mla- doturska revolucija i ustav u Tur- skoj bila je pobjeda engleskog u- pliva nad njemačkim, te je danas svakome jasno da je taj dogođaj pospiješio aneksiju Bosne i Her- cegovine, a naročito s toga, jer se je dogodio u vremenu kada se je računalo, da je naša monarhija svo- ju misiju nad okupiranim zemljama izvršila, i da se približuje vrijeme reviziji berlinskog ugovora. Dok su se ostale evropske dr- žave zabavljale sa svojom koloni- jalnom politikom, koja im je mno- go priječila njihov unutarnji razvoj, dotle je naša monarhija zajedno sa Njemačkom sav svoj rad skre- nula na Balkan, e da u zgodnom Pop Bogdan Zimonjić vojvoda gatački. (1813. — 1909). XIV. Sa hiljadu svojih hrabrih Herce- govaca vojvoda je Bogdan podizao narod na ustanak, rušio turske pa- lanke i karaule, pomagao da se žene i nejač sklone na sigurna mjesta i sokolio mlade borce da ne klonu du- bom u prvim krvavim sukobima. Kada su doenije i Crna Gora i Sr- bija zagazile u rat, i kad je knjaz Nikola na Crnom Kuku uredivao i hercegovačku vojsku, ostavio je voj- vodi Bogdanu pod komandu dva ba- taljuna Gačana, u sve oko 2500 ljudi. Za sve vrijeme rata naš se je vojvo- da borio u svim bitkama, kud god je mogao da dopre, u Hercegovini Crnoj Gori i Arbaniji, i to u prvim redovima, da dađe dobar primjer svo- momentu postigne svoj cilj. Ne- pripravnost Rusije i njezina unu- .tarnja razrovanost kao da je pri- lično dobro bila poznata i u Ber- linu i u Beču, jer se drukčije ne može tumačiti onako jaka odlu- čnost ministra Aehrenthala za ci- jelo ovo vrijeme, i odviše pogi- beljnog, stanja na Balkanu, kao i previše slobodno držanje Njemačke baš u momentu naj kritičnije si- tuacije, kada je cio svijet držao, da će se svakog časa proliti ve- lika krv. Pokraj takovog razvoja prilika moralo je doći do onoga, do čega je napokon i došlo. Dok se je naša monarhija pripravljala za sva- ku eventualnost krvavog sukoba, dotle je tražila načina da se spo- razumije sa Turskom, u čemu je i uspjela, i time osigurala donekle svoju akciju u Balkanskoj krizi. Uz bok joj je stajala Njemačka i u skranjem momentu joj je poka- zala svoju naj veću uslugu. Za cijelo ovo vrijeme balkanske krize svakako je Carigrad igrao naj veću ulogu. Oko njega su se otimale vlasti, te izlaz u svoju ko- rist vidjele su samo, ako steknu svoj prestiž u tom istočnom gradu. Naročito Njemačka i Engleska bile su mnogo zainteresovane sa (Ca- rigradom. Njemačkoj je već oda- vna uspjelo da njezin glas u Ca- rigradu ima snage, a to svakako nije išlo u interes Engleskoj, koja u Njemačkoj i onako vidi svog jakog i pogibeljnog suparnika i takmaca. Mladoturska revolucija bila je djelo Engleske, e da na koji način ubije upliv svog tak- maca Nijemca ili da ga barem pa- ralizuje. Kad je u tome donekle uspjela, dao se je sa te strane je- dan protu-udar, odgovorilo se je aneksijom Bosne i Hercegovine, jer je za to bilo vrlo zgodno vri- jeme. Da je taj protu-udar bio do-, bro proračunan, i da se je u njega imalo potpuno vjere, naj bolje po- kazuju završni dogođaji balkanske krize, gdje se je i Rusija i Engle- ska i Francuska a donekle i sama Italija morala pred tim udarcem povući. Prirodna je stvar, da jaka po- bjeda stiče i druge pobjede. Rije- šenje balkanske krize na ovaj način kako je riješena, nije ništa drugo nego pobjeda Njemačke i Austrije nad ostalim silama, naročito nad Rusijom, a posljedni dogođaji u Carigradu, to je nastavak njemačke pobjede i to naročito prama En- gleskoj. Mladoturski pokret kog je stvorila i podržavala Engleska uspio je u prvi kraj i iznenadio čitavu Evropu. Prirodno je, da je takav pokret morao proizvesti reakciju, a naročito u Turskoj, gdje se svaki moderni preokret shvaća kao aten- tat na vjeru. S toga se odmah u početku počela osjećati ta reakcija, koja je postepeno svakim danom rasla, a svoj oslon sigurno je na- lazila kod Njemačke, e da na taj način ubije prevlast mladoturaka, za koje je radila Engleska. Iz po- četka se je počelo denunciranjem, pak onda tobožnjim urotama, koje su se pripisivale mladoturcima, te potajnim ubojstvom urednika lista , Serbesti-a“ Hasan Femija, radi kojeg je sva krivica pala na mla- doturke, dok napokon nije došlo do otvorene revolucije, u kojoj se biju dva tabora, mladoturci i reak- cijonarci. Ovi posljedni moraju da odnesu pobjedu, i tako će opet ustav u Turskoj da propane. Fa- natizovana masa, suviše nahuckana sa izvjesnih strana, vidi u zapadnim ustavnim zakonima krivovjerske u- stanove, s kojima se ona ne može _— joj vojsci, koja je pored njega smjelo i viteški skakala u smrt, i golemim junaštvom svojim poražavala uvijek dušmane Srpstva i slobode. Da i ne brojimo manje sukobe, dosta je kad spomenemo junaštva njegova na Rav- nome, Planoj, Muratovici, Duzi, Kr- stacu, Ostrogu, u Gluhoj Smokvi, na Nikšiću, Baru i Ulcinju a nadasve pak na Vučijem Dolu, gdje je razgo- nio Turke na buljuke, i gdje su ga zaboljele ruke sijekući po razboju Turke. Osim slave i priznanja u na- rodu, što je doživio i pri potonjim časima života, i što će da mu najbo- lje posvjedoči istorija srpska i javo- rove gusle narodne; on je za vrline svoje na bojnom polju bio odlikovan i ovijem ordenima: velikijem krstom Danilova reda o vratu, takovskijem krstom, gvozdenijem krstom svetoga Dorda, zlatnom međaljom Miloša Obi- lića i srebrnom za hrabrost. Kada je Austrija god. 1878 ušla u Bosnu i Hercegovinu, vojvoda se je Bogdan stalno nastanio u Gacku u Pustom Polju, gdje ga je u dubo- koj starosti i smrt zatekla na 9 (22) januara ove godine. S početka oku- pacije zemaljska vlada postavi ga za kajmakana u Gacku, u kom je zva- nju ostao za cigla četiri mjeseca. I za to kratko vrijeme pomogao je, koliko je mogao, svom narodu. On je smirivao age i čipčije, a pomagao Srbima pravoslavnim, da im se po- vrate zemlje, koje su im od prije bile ugrabljene od domaćih poturica. Kad se god. 1882 pobunila Her- cegovina protiv uzimanja vojnika, vojvoda je Zimonjić svijem silama nastojao, da gatački kotar ostane miran, što mu je i uspjelo. On je svakog odvraćao od bune i ustanka, jer je znao vrlo dobro, da bi sve žrtve bile uzaludne i da bi narod ti- nikako pomiriti. Ona svoj spas vidi samo u svojim starim šerijatskim pravima, a u tome ih naročito draže softe i uleme, koji zovu na okup protiv neprijateljima svete Muha- medove vjere. Na ovaj način došlo je do pot- pune revolte u Carigradu, a po- znavajući kakvo je vjersko raspo- loženje kod muslimanske mase i jaki utjecaj sofita i ulema, onda se lako može unaprijed reći, da je mladoturcima kucnuo zadnji čas. Svakako, ko pozna utakmicu En- gleske i Njemačke u Carigradu, može i ovdje da vidi jedan njihov megdan, u kome Njemačka po- bjeđuje. Ova naj novija carigradska po- buna, naročito u današnjim vre- menima, ne smije se uzeti tako na laku ruku. | ako su se mutne pri- like na Balkanu malo razbistrile ali se one nijesu podnipošto sta- ložile, a zadnja pobuna u Cari- gradu lako bi mogla, da mnogo utječe na budući razvoj balkanskog pitanja, koje je u stvari ostalo ne- riješeno, i predato skoroj buduć- nosti da ga potpuno sredi. Jedan bezmisleni proces. Bečki list .Zeit“ od 7. aprila do- nosi članak u kome se žestoko obara na ,veleizdajnički“ proces u Zagrebu, Obzirom na sam list, u kome je čla- nak izašao, i znajući kako se taj list nije ni malo držao raspoložen prama Slavenima, a naročito prama nama Srbima, stvar zaslužuje i više pažnje. Kad je i .Zeit“ našao za zgodno da se obori na taj proces, onda tek mo- že svako da stvori sliku, kakav je taj proces i na koji se način vodi. Barem se bečkom listu ne može pri- pisati kakva pristranost,, pa s toga donosimo u ejelini taj članak, koji ovako glasi: Već se nekoliko nedjelja vodi u Zagrebu jedan veleizdajnički proces, jem samo zapao u veću bijedu i ne- volju. Teške je muke mučio stari vojvoda u neobičnom novom životu, ali um njegov usavršen godinama i teškim iskustvom, savlađivaše srce viteško, koje je jedino za narod svoj osjećalo sve do potonjeg časa zemnog života. Videći naš dični vojvoda, da je prestalo doba vojevanja, da su druge i sasvijem različite prilike na- stale, podloži se i ako teškijem srcem, nemiloj sudbini i življaše na svom dobru radeći oko zemlje i natapajući - je svojim znojem, kad ne bijaše sretan da dočeka, da krv prolivena, nato- pivši istu mučeničku zemlju, prinese joj željenog ploda... On je kao dru- gi Cineinat radio na svom dobru, uvijek velik i uzvišen nad običnim smrtnicima. I teško nama od kad izgubismo takve vođe i prvake; njih ništa na svijetu nije moglo da pot- kupi i svrne sa prave staze. Naš je ><. ma