Br. 26. a ma = Dubrovnik 20. aprila 1909. sud - God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena Ja listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na pi i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, račanska izvješća i sli. čne objave plaća so 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više pula uvršćuju, onda godbi. — Za priposlana, 8 2 javno zahvalo plaća se od potitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. == Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Vješala — bez sugjenja. (odgovor zagrebačkoj > Ustavnosti«). Na naš protest protiv pretresa tobožnjih velikih izdajnika u Zagre- bu, organ sadašnih tirana u Hrvat- skoj i Slavoniji ,Ustavnost“, u broju od 27 marta 1909, odgo- vorila je ovo: Bezprimjerna drskost kojekakvih dotepenaca u Zagrebu prigodom vele- izdajničkog procesa dobila je mjesta za izražaj u listu evropskog pustolo- va Supila, koji u Crkvenici udešava sastanke sa Spalajkovićem. Dr. Aleksandar Mitrović i J. F. Lupis bijahu u Zagrebu, da prisu- stvuju veleizdajničkom procesu. Upo- redo s obtuženicima, kao i sa još neoptuženim ,Pokretašima“ i Supilom izjavljuju se oni, ne toliko proti sa- mom procesu, koliko protiv aneksije, pak vele: ,I zaista, tek su se tamnice počele puniti tobožnjim veleizdajnici- ma Srbima, a već je na poznati na- čin, protiv svih načela pravde i pra- vičnosti, pokušano, da se riješi sud- bina naroda u Bosni i Hreegovini. Nema primjera ovakovoj drskosti, a još manje bi se našao i jedan samo list u svoj monarhiji, koji bi primio ovako otvoreni protest protiv monar- hije, kao što je to primio famozni Supilo. I ljudi a la Dr. Mitrović i taj Lupis, kova Supilova, o kojima ja- vna politika vodi računa, baš kao što će i historija voditi brigu o svršenom vinogradarskom kurzu Supila, baš takovi ljudi usuđuju se proglašivati sebe kontrolnim organima jedne mo- narhije. Ti probisvijeti, okupljeni oko Supila, smiju da u oči činjenica, do- kazanih kod optuženika veleizdajnič- kih izvale još i ovo: ,Podigla se bajka protiv Srba i s razloga, što su oni u Hrvatskoj svijestan elemenat, koji neće da služi tudinskim zahtje- vima“. Dakle te političke ništarije, što se kriju za leđima imuniteta, označuju aneksiju Bosne i Hercegovine ,tudin- skim zahtjevima“. Veliko-srpska propaganda i srbi- janske težnje za uskrsnućem Duša- Gabriele D' Annunzio. FEDRA“ Čitav pozorišni svijet zanima se ovih dana sa D/ Annunzijevom .Fe- drom“, koje je premijera bila ovo dana u Milanu. Osobito talijanski li- stovi u svojim pozorišnim rubrikama i ne govore sada o drugom nego o »Fedri“. Sasvim tim mnogi talijaski kritičari oklijevaju da izreku pravi sud o najnovijem D' Annunzijevom djelu, navodeći naravno i razloge zato. Kritičar rimske Tribune kaže, da se ne može _D' Annunzijeve tra- gedije lako suditi odmah poslije o- gnjice prve predstave. Riječ ,ognjica“ je sasvim pravo i zgodno kazana, što se tiče D' Annunzija, jer se u Italiji D' Annunzijeve premijere iščekuju već nekoliko mjeseca u naprijed pravom ognjicom, što se možda naj bolje pokazalo prije. .Fedrine“ pre- mijere. nova Carstva, za to korifeje sve je prije, nego tuđinski zahtjev. Najveća je drskost sadržana u ri- ječima: .Ali što naša javnost ne zna i ne vidi, što može da vidi samo onaj, koji čuda i pokore gleda svojim oči- ma, to hoćemo nas dva u malo riječi da kažemo i ispričamo“. Ta dva, do srži u kostima politički pokvarena individua, koji sačinjavaju sa Supilom jedan trolist, s kojim će prije ili kas- nije imati da se zabavi ne samo hr- vatska javnost, nego još i netko dru- gi, ta dva bandita dižu se nad svu javnost i oni hoće da budu tumač i odjek narodnih želja i svaćanja. Ova- ke prodane duše, koje se oduševlja- vaju tajnim sastancima i još tajnijim dogovorima stvarajući paklenske os- nove protiv habzburške dinastiju, lopovskom bezobražnošću delegiraju sebe, da su predstavnici naroda, u čijim žilama teče ista veleizdajnička krv, kao i kod obtužena 52 Srbina. Pa da veleizdajnici nisu ništa druzo učinili, nego podpisali ovakav uvod- nik ,Novoga Lista“, premalo bi bilo, da ih se sudi za veleizdaje; tu po- stoji samo jedano sredstvo, a to su i bez suđenja; vješala! Zahvaljujući Ustavnosti, što nas je počastila titulama pokvarenih in- drvidua, bandita, prodanih duša, lopovskih bezobraznika it.d. it.d. primjetićemo odmah u početku, da se mi ne namjeravamo poslužiti istim uljudnim i izrazima već ćemo neuljudnosti odbijati prirođenom nam uljudnošću. Istaknućemo sa- mo, kako je Ustavnost izvrtala i ovoga puta, kao što izvrće uvijek, kad joj štogod nije po volji. Prije svega, nije istina da je Riječki Novi List“ jedini donio naš protest. Naj prije donio ga je ljubljanski, Slovenski Narod“. Poslije toga donijele su ga sve česke, hrvatske i srpske novine, koje mogu i koje hoće da budu neodvisne. Ko je pomljivije pro- čitao naš protest, doći će do uvje- renja, kako su neosnovane i izvr- nute i ostale tvrdnje Ustavnosti, koja, nemajući boljih dokaza, “hoće u tamnoj svjetlosti da prikaže naše riječi. Mi smo, naravno, banditi, lopovi i samozvani prestavnici naroda, jer su pošteni ljudi i pravi prestavnici naroda ljudi, koji se kupe oko Ustavnosti i koji njoj zapovijedaju. Mi smo lopovi, banditi i dr., čiji su djedovi potocima prolijevali svoju krv, da baš habsburšku mo- narhiju sačuvaju, od tuđe najezde, dok su pošteni ljudi i pravi pre- stavnici naroda oni, koji zapovije- daju Ustavnosti i čiji su djedovi davili i gnjavili ovaj narod ili čak prodavali kože u Hamburgu. Mi smo takvi, a pravi su stupovi mo- narhije ljudi oko gsfavnosti, koji bi isto tako pisali protiv monarhije, kao što sada pišu za nju, samo kada bi bili bolje — plaćeni. Sve je pitanje cijene. Takvi ljudi hoće da spašavaju i utvrđuju našu mo- narhiju kršenjem i gaženjem ustava, proganjanjem naroda, stvaranjem procesa protiv tobožnjih velikih izdajnika i drugihr naj gorih zlou- potreba, a to sve pod vidom vjer- nosti dinastije. Dok su naši djedovi krvlju i kostima svojim dokazivali svoju vjernost, oni su udobno ži- vjeli zločinačkim drljanjem, iza ja- sala narodne muke, a pod neza- služenom zaštitom bajuneta. I baš sada, kad veliki dio naroda , u Banovini ne vjeruje današnjim | gromovnicima u Zagrebu i Budim- pešti, kad simpatiše sa proganjanim i mučenim Srbima, te ih smatra narodnim mučenicima, a ne velikim izdajnicima, kad siromašna, ali po- štena Dalmacija misli o tobožnjim velikim izdajnicima onako, kako smo mi progovorili u našem pro- cestu — Hrvati i Srbi djelom po- kazuju, šta su i kakvi su, Hrvati i Srbi ne kriju svoju kožu u da- ljini, nego su uvijek bili, a i sada su na dohvatu zrna, bajoneta i — vješala. Ljudi, koji nas nazivlju bandi- tima i velikim izdajnicima, najgori su zlotvori moteli i Dinastije. Oni, na naj nedostojniji način, na zlo upotrebljavaju i ime Preuzvi- šenog Vladara, jer samo na taj način mogu haračiti po Hrvatskoj bez narodne kontrole, a u službi tuđe i ugnjetavačke politike. Da to njihovo ponašanje bude dulje i korisnije, lično po njih, nastoje prikazati velikim izdajnicima sve koji nijesu s njima nego protiv njih. Oni, naprotiv, nama dovikuju, da smo mi veliki izdajnici, jer ne odobravamo današnji rad u Hrvat- skoj, jer znamo kako, zašto i u koju je svrhu postao proces veli- kih izdajnika; jer otvoreno i bez zazora protestujemo, što politiku stanovitih ljudi treba da plaća ne- čuvenim progonstvima naš narod, ni kriv ni dužan. Pustite, strašne siledžije, narod u miru! Ne priječite mu da slobo- | dno i otvoreno govori svom Vla- daocu onako kako misli i osjeća. Ne stvarajte izmišljenih procesa na teret naroda, koji to nije zaslužio. Povratite se u vaše prijašnje du- plje i pećine — pa će da bude što je i prije bilo. Dok toga ne bude, srpska i hrvatska majka ra- đaće i nadalje velike izdajnike, kakva smo nas dva, koje :s€ ne boje vaših vješala bez suđenja. Dr. Aleksandar Mitrović, Srp- ski poslanik na Dalm. Saboru. J. F. Lupis, hrvatski poslanik na Dalmatinskom Saboru. ——— > — D' Annunzijeva su djela prije sve- ga osobite ljepote forme, njihovo in- timno značenje gubi se u zamamljivu ritmu stihova i toploti interpretacije. Ili se gubi ili se tek u daleku razu- mjeva. Tako u Rimu prvi neuspjeh .Piu che | amore“ pretvorio se u triumfalni uspjeh, te traje od pred tri godine. S početka se nije razumjelo što znači i držalo se anarkičnom pje- smom, dočim ne bijaše nego samo opis dviju duša. Tako se talijanski kritičar poslije premijere .Fedre“ ograničuje samo na njezinu sadržinu. Pripovijest o Fedri je poznata. Ali D' Annunzio je prikezuje sa psi- hološkim variacijama tako, da ove čine Fedru skoro nekom novom fi- gurom. Ona se radi svoje raskoši više približuje Fedri Senekinoj nego li onoj zamišljenoj od Kuripida i Ra- cine. U D' Annunzijevoj se i događaji razvijaju drukčije. Dok je Tezej u Tebama i dok maj- ke očekuju glasnika, velika Etra ja- vlja, da se vidi lađa sa crnim ve- slima gdje dolazi. Fedra se javlja za prvi put zavideći Ipomedontovoj maj- ci, što i ona neće moći učiniti za svoga Ipolita, kom je Afrodita usadila u srce sudbonosnu ljubav. Dolazi u toliko glasnik i javlja, da Tezej do- nosi sa sobom pepeo junaka. Od gla- snika saznaje Fedra, da će Tezej do- nijeti Ipolitu tri dara od Adrasta, konja Ariona, vrč od srebra i lijepu tebansku robinjieu. Kraljica traži da joj bude odmah dovedena. Sramlje- živa djevojčica ne razumije hinjenje : sluša gdje joj Fedra predlaže da po- stane Ipolitovom ženom i pozivlje je zatim, zapovijedajući, da riješi jednu zagonetku: ne zna, a raskošna i lju- bomorna kraljica ubode je iglom od kosa, Svejedno hineći ovako govori majkama te nadolaze sa džarama pe- pela svojih sinova : Questa schiava tebana cui pose Adrasto nella nave nera fu della stirpe d' Astaco ond' esci 1' uecisore d' Ippomedonte e I uccisor di Tideo e quello dell' Isiade Etedelo. Si schiantano tre cuori contra il bronzo funereo. Presso | altare ingombro dei vostri rami supplici immolata | ha, nella sacra luce : dell' olocausto nautico, alle Forze profonde e alle severe Ombre e al superstite Dolore e alla Mania insonne, su I entrata della notte, Fedra indimenticabile. Ovako svršuje prvi čin. Kad počinje drugi čin Fedra slu- ša riječi ljubavi Aedove. Dolazi Ipo- lito krvave ruke pošto je krotio A- drastova konja. Fedra nemirna pri- bliža mu se, ali je Ipolito odbija pri- čajući joj kako se borio ukroti konja i ranio se. Aedo opominje mla- dića nek se ne bori konjem, a tako i Fedra. Kad je Ipolito opisivao kako <