Br. 27. Dubrovnik 23. aprila 1909. God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. [ff )i) Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. PISMO advokata D.ra ALEKSANDRA MITROVIĆA i 1 F. LUPISA, narodnih poslanika na Dalmatinskom Saboru, Nj. Preuzv. gosp. grojiu AEHRENTHALU, ministru spoljnih poslova u Beču, o procesu tobožnjih velikih izdajnika u Zagrebu. Preuzvišenosti / Nije Vam nepoznato, šta se radi u Zagrebu. Radi razloga, koji Vama također nijesu nepoznati, već od preko osam mjeseci trunu u ta- mnici i izvode se na optužničku klupu 93 do sada poštena i vri- jedna Srbina. Roditelji, djedovi i pradjedovi tih Srba ginuli su za našu monarhiju. Njihovim kostima posijane su ravnice i ispunjene su provalije njekadašnje Vojničke Gra- nice. I sada, poslije toliko ljutih i krvavih okršaja, kojima su njihovi predšasnici sačuvali monarhiju, op- tuženi Srbi postali su — veliki izdajnici. Stvorila im se krivica, gdje krivice nema. Stvorila se velika izdaja, gdje nema ni najsitnijeg pre- kršaja. 1 njima se u Zagrebu sudi. Ne ćemo Vama, Preuzvišenosti govoriti o nevinosti optužena 53 Srbina. Tu zadaću nijesmo danas uzeli na sebe. Mi nijesmo protivni, da im se sudi. Uvjereni smo, da im se ni od sada, kao što se nije ni do sada dokazala, ne će moći ustanoviti nikakva krivica. Čega nema, ljudi ne mogu stvoriti. Ho- ćemo kao narodni predstavnici, da se Vama potužimo na način, kojim se postupa protiv ta 53 Srbina. Hoćemo baš Vama, jer takav po- stupak ubija ugled naše monarhije pred stranim svijetom. Takav je postupak — kao što ovo dana reče jedan ugledni bečki list, koji Vama nije daleko — škandal za čitavu monarhiju. Da nestane toga škandala, obraćamo se Vama i molimo Vas, Preuzvišenosti! Optužena 53 Srbina nijesu iz- vedena pred nepristrane suce. Njih ne tuži nepristrani državni tužilac. Njima je samo do presude, koja svakako mora biti na štetu optu- ženih. Optuženi i njihovi branioci progone se, kako se to njekada radilo u inkvizitorsko doba. Re- volverima pod grlom nagone se optuženi, da spavaju u nečistim, vlažnim i smrdljivim ćelijama. Na- gone se, i ako su skoro svi već ispitani, da žive u ćelijama sa naj prostijim zločincima. Zatvaraju se, ni za što, u mračnim sobama i osuđuju se da poste, kao da su do sada malo pretrpjeli duševno i tjelesno. Tako se ne bi smjelo postupati ni sa osuđenim zločincima, a kamo li sa ljudima, kojima nije dokazano ništa. Poštovanje prama istini i pravičnosti ne bi smjelo dopuštati, da se na taj način muče ljudi, koji su krivi jedino za to, što su živi i što ljube svoju rođenu zemlju. Glasovi o ovakvom postupku jure, Preuzvišenosti, brzinom munje po cijeloj Evropi. Kulturna Evropa mora se zapitati, da li se to baš u njoj radi. Ljudi, koji imadu sa- vjesti i srca, koji znadu, kako se vode sve vrsti pretresa, a osobito politički procesi, moraju se zgra- žati na te vijesti. Moraće se čuditi, da se tako što može dogoditi u Evropi na osvitku dvadesetog vi-. jeka. Ti ljudi požaliće što je do sada istrošeno i potrošeno krvi i novaca za kulturu. U bunilu pitaće, da li se bijeli Zagreb nalazi tamo gdjegod u centralnoj Africi. Ne će vjerovati svojim očima, kad čitaju takove vijesti. Požuriće se, možda, i koji od njih u Zagreb, kako smo i nas dva bili, da vide i čuju, što smo i mi vidjeli i čuli. Ono nje- koliko njih, koji su bili u Zagrebu, zgrozili su se na način, kako se u tom procesu traži istina. Radi dobrog glasa naše monar- hije pred stranim svijetom; radi velikih i uzvišenih načela pravde i pravičnosti; radi saznanja istine, koju tražimo i mi, a ne boje se je ni 53 optuženika — molimo Vas, Preuzvišenosti, da Vašim uplivom, koji je velik, poradite i izradite, neka se tim optuženicima istinski, čovječanski i po zakonu sudi. Milosti ne tražimo za njih, jer im ne će biti potrebita, ako im se bude sudilo, kako nas dva molimo. Knin-Korčula, 16. aprila 1909. Dr. Aleksandar _ Mitrović srpski poslanik na Dalmatinskom Saboru 1. F. Lupis hrvatski poslanik na Dalmatinskom Saboru. Ne gubimo vrijeme. Pošljednji politički događaji, koji u mnogo čemu mijenjaju naš položaj, ponukaše nas, da pokrenemo pitanje sređivanja naših prilika i potražimo izlaza iz | aotičnog stanja, koje nije ni malo zavidno. Odmah, pri samoj zamisli, bili smo svijesni težine zada- tka, koji smo sebi nametnuli, jer se glavni uzrok našeg položaja ispoljava u ličnim nesuglasicama, a ni po što u načelnom razilaženju. Kad bismo bili potpuno staloženi, bez ikakve pr- košljivosti, poteškoće bi same sobom otpale, te bi bila isključena potreba pozivanja na patriotizam pojedinaca i uviđavnost pozvanih faktora. Identifikujući svoj lični renomć i ličnu sujetu sa općim interesima, koje vrlo često znamo zapostaviti, zabora- vljamo ili naročito izbjegavamo istinu, da se u jednoj sporazumnoj tačci na- cionalne misli pojedinaca ispoljava individualnost mase, koja nosi obi- lježje naroda. Interesi pojedinaca ne smiju se ukrštavati ondje, gdje se i malo dotiču općih interesa. Ali to, što bi moralo da vrijedi kao opće pravilo, kod nas predstavlja žalosnu iznimku, u čemu leži sva tragičnost, da ne re- čemo komičnost, našeg patriotizma. Ne sumnjamo u mogućnost naj- ozbiljnije aktivnosti u općem radu, ali u nju vjerujemo jedino sa drugom mogućnošću: da se odstrane uzroci, koji je onemogućuju. Uvjeti za to leže u našoj uvida- vnosti i dobroj volji. Sa današnjom apatijom, koja je tako reći simbolična, uvjeti se ne mogu ostvariti. S toga smo i došli s predlogom, da naši po- slanici u sporazumu sa ostalim po- zvanim faktorima uzmu inicijativu i preduzmu prvi korak, koji bi omo- gućio rašćišćavanje situacije, kako bi najposlije Srpski Narod na Primorju došao do potpune kompaktnosti. Me- đutijem izjavljujemo, da nama nije do šuplje formalnosti. Mi želimo, da se jednom sredimo, a ko će omogućiti to sređivanje, za nas je sporedno. Poslanici, koji se ponose narodnim povjerenjem i koji su pozvani da rade u suglasju narodnih interesa, morali bi jednom uvidjeti, da je ovako stanje ubitačno i da im njihov položaj im- perativno nalaže, da se jednom trgnu iz letargičnog sna i zapriječe trul- nje narodnog tijela. Čim prije, tim više izgleda na uspjeh! Na prvi naš članak o pretresanom pitanju primili smo iz pokrajine ne- koliko pisama, koji nam dokazuju, da je naš korak ne samo opravdan i suvremen, nego, uz to, i da je oda- vna bio zreo i potrebit. Gotovo se sva pisma slažu u tome, da naši po- slanici ne zadovoljavaju narodnom povjerenju, a u toliko se ističe misao, da se okanu uzaludna i štetna posla i da polože mandat, kad ne će ili ne mogu ništa postići od apsolutističke vlasti. U današnjim prilikama ne mo- žemo se potpuno složiti u istaknutom mišljenju, ali možemo s pravom tra- žiti od naših poslanika drugo nešto: kad ne mogu da rade za narod na forumu, u koji su od naroda birani, neka barem sada porade u samom narodu, koji ih je na rad pozvao. Razumijemo i shvaćamo poteškoće, na koje naši poslanici moraju raču- nati, ali imamo pred očima i njihove dužnosti, koje ne smiju omalovaža- vati. Mi ih upozoravamo na to, opo- minjući ih na pošljedice, jer će u negativnom slučaju narodna osuda neminovno uslijediti. Lični obziri za nas prestaju; u općim interesima ogledaćemo svoj bu- dući rad. Bezobzirno ćemo šibati, što je za osudu; davaćemo prednost samo stvarnom i istinskom radu. Gospodo poslanici, vi ste prvi na redu ! Pop Bogdan Zimonjić | vojvoda gatački. (1813. — 1909). XV. Kao harakteru nad harakterima, našem dičnom vojvodi Zimonjiću ne- zgodne prilike su mogle da promije- ne samo način vršenja one plemenite ideje, kojoj se još od rane sveje mla- dosti odao bio svom dušom i snagom uma i srca svog, ali ne i ideju samu, koja ostade u njemu silna i nepoko- lebiva sve do potonjeg časa života, kroza sve promjene vremena i pored svijeh muka i zapreka. Da ne bi te uzvišene ideje, on bi bio klonuo i promijenio sebe kao što i nove prilike malo po malo sve promijeniše i mi- jenjaju, od iživih ljudi do samoga spomena svijetle i mučne prošlosti narodne. Toj jedinoj ideji on je uvijek voljno sljedovao, a drugo je i za nevo- lju radio, samo kad je tako zahtjevala ta sveta ideja njegova. Za nevolju je lijevao krv braće i nebraće, za nevo- lju je i popom postao, za nevolju se preklonio i novijem prilikama. Cak ni vojvodom nije postao svojom vo- ljom 1 ambicijom ; vrline su ga jedine uzdigle nad ostale; samo u službi te ideje on je bio vojvodom, a inače, kad se ticalo da zalaže glavu svoju u najžešćem boju, on se nije razlikt- vao od prostog vojnika, a na _ domu svom on je radio kao i ostali seljaci. Da nije bilo te ideje, zar on ne bi bio zaboravio svoj narod, kad već od prijašnje vojvodske časti njegove ne ostade ništa drugo do prazni naslov i spomen ; zar bi se zalagao za narod, koji nije mogao više da pomogne ni samu sebi?! Zar bi se zauzimao svi- jem silama za narod svoj, kad već zahrđa, strunu i propade nekad svi- jetlo ubojno oružje neslovno oduzeto od tuđina bez pobjede njegove i po- bjeđenih na ljutom megdanu, i kad slavni naš vojvoda spozna i uvide, da nikad više, čak ni sa ciglom na- dom u uspijeh, neće moći da povede: braću svoju na dušmane zemlje i naroda?! Služeći dakle toj svetoj i uzvišenoj ideji, tom jedinom pokre- taču svijeh djela njegovijeh, on se nije otuđio od naroda svog i prodao novim nametnicima za časti, slave i novac, on je ostao u domovini, da auktoritetom svojim zaštićava slaba i nevoljnika. Kao i u jednoj kući, kad je u njoj još domaćin, pa ma bio i star i nemoćan, pa ma i ne mogao da već zaradi i okom svojim svud prigleda, sami auktoritet njegov drži ukućane i mnogo znači pred izvanj- skim svijetom; tako je isto i s naro- dom, koji ima među sobom svoje vođe i glavare, s kojima ga vežu mnoge slavne uspomene minule pro- šlosti, pa ma se prilike i sasvim iz- mijenile. S toga su golemu, upravo fatalnu pogriješku učinili, baš jer su zemlju svoju i narod ostavili u naj- kritičnijem času inače dvojica od najslavnijih sinova našega naroda u prošlom vijeku — Kara-Đorđe i Lu- ka Vukalović. Zaista, da je Zimonjić ostao u Crnoj Gori, uživao bi bio i dalje vojvodsku i senatorsku čast, on je volio, da- ostane kod naroda svog, kad mu je bio od najveće po- trebe, da ga brani i zaštićava, i da ga mudrim savjetima odvraća od ne- promišljenijeh djela, a na dobro i korist upućuje. Hiljadama puta osta- vljao je dični vojvoda svoje poslove. da se kod vlasti zauzimlje za braću svoju, nevoljnu i potištenu, da ustaje na zla i nepravde, u čem je bio je- dinstven, te je i velikih muka i _ne- ugodnosti doživio, ali to je bilo naj- veće oblakšanje plertenitoj duši nje- govoj i najbolja moralna nagrada. Po naravi svojoj on nije nikad trpio, da se ikome čini kakva nepravda, a na- dasve pak sinovima njegova naroda, te je gotov bio u svako doba da pomogne bratu svome a sam sebe uvali u bijedu i nevolju. O tom ne- običnom zauzimanju njegovu za na- rod mnogo se priča i pripovijeda sa poštovanjem i zahvalnošću i pričaće se sve dok bude naroda i imena nje- gova. I nije čuda, što je isti narod u jedan glas pri pogrebu njegovu s teškim bolom u duši govorio: Nesta našeg vojvode, nesta starog junaka, nesta branitelja naroda svog!