Br. 28. Dubrovnik'27. aprila: 1909. God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-. govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji' lista a dopisi uredništvu, Rukopisi se ne. vraćaju, Nefran- kovna pisma ne primaju se. — POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli-| čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave 1 javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. ——— -——— Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. [c == EBD) Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Revolucija u Carigradn. Nije se gotovo potpuno ni sti- šala balkanska kriza, a po čitavoj Turskoj naročito u Carigradu do- šlo je do dogođaja, koji su. zain- teresovali cio svijet, te se svaki čas sa jakom napetošću isčekuju vijesti, na koji će se način svišiti revolucija koja je tako naglo i opsežno ovo dana izbila na javu u Carigradu i Turskoj. Svakako, kolikogod je današnji prevrat u Carigradu prirodna po- sljedica razvoja uhutarnjih prilika Turskoj, toliko sami dogođaji nijesu odraz samostalne evolucije, koju je vrijeme napretka donijelo, već je to posljedica: umjetno im- portirane civilizacije, koja je više išla radi interesa nekih evropskih sila, nego li za time, da se u Tur- skoj ubije onaj nesavremeni i do- nekle barbarski apsolutizam. Neiskrenost današnje evropske politike: izražava se potpuno u onom isticanju i tobožnjoj želji pravog i iskrenog mira, dok je ona u stvari potpuno osvajalačka politika. Mir, to je danas sasvim zgodno sredstvo, uprav najzgodniji izlaz, za osvajalačke operacije ja- čega. Dogođaji na Balkanu i nji- hov razvoj do danas to naj bolje svjedoče. Radi tobožnjeg mira dr- žalo se je preko šest mjeseca čita- vu Evropu u nervoznom. raspolo- ženju, gdje se je samo mislilo na dobavljanje ratnog materijala. Ri- ješenje balkanske krize naj bolje je posvjedočilo staru rijče: si vis pacem para bellum. Današnje prilike išle su u prilog samo jačemu, ali posljednji dogo- đaji dali su dosta pouke slabijim kako će raditi u budućnosti, i za to svaki dan budućnosti nosi sve više neizvjesnosti, koja mora da bude sudbonosna, jer je do sada o ia mir bio neiskren: na bajoneti. Socijalni napredak i težnja za emancipacijom doveo je težnje ne samo pojedinih država već i rasa do velikog zapleta u kojem svak ide jedino za time da dobije pre- vlast i osigura ekzistenciju. Izvanjska, takozvana kolonijalna, politika, koja je teren svoga rada nalazila izvan Evrope, imala je uspjeha kod onih naroda, koji su svojim utjecajem, snagom i kul- turom izmakli, a sukobi u takovoj politici prilično su se brzo riješa- vali; dok sama Evropa i njezino unutarnje sređenje ima svoj naro- čiti oblik, koji prividno izgleda sa- vršen, ali u sebi podmuklo krije neikrenost i prijevaru. Balkan je čvor, -oko- kojega se velesile gone. On je onaj. izlaz, koji bi imao da veže Zapad sa Istokom, za kojim mnogome za- zubice rastu. S toga je razumljivo zašto je Balkan raskrsnica, na ko- joj se ukrštavaju interesi mnogih, i zašto je on onaj pogibeljni pro- blem, koga niko do sada nije u stanju riješiti ili se bar ne pouz- dava da ga riješi. Prama tome Ca- rigrad je uporna tačka težišta e- vropske unutrnje politike, pa za to današnji dogođaji u Carigradu i imadu jači značaj. Ne može se poreći, da inteligencija u Turskoj, naročito glavnog grada, nije na- predovala, ali taj napredak išao je uporedo sa onom utakmicom sa zapada koja se već odavna vodi. Stoga se revolucija u Carigradu ne smije smatrati prosto kao osa- mljena posljedica kulturnog na- pretka Turske, već to stoji u jakoj vezi sa zapadom, koji je taj kul- turni napredak upotrebio u svoje svrhe. Glavni udio u svemu ovo- me imadu Engleska i Njemačka, te današnje naj jače i naj odlu- osnovan samo čnije suparnice. Engleska kao da je njemačku nadmudrila. Ona je naime = podržavala mladotursku stranku, koja je vratila Turskoj ustav i dovela je u red ustavnih država. Njemačka je u tome vi- djela svoju veliku štetu, i po- malo potpirivala proti mladotur- cima. To nije bilo ni malo te- ško, jer kod vjerski fanatizovane mase uspaliti narod radi vjere vrlo je laka stvar. S toga današnja borba u Turskoj nije ništa drugo nego jaki boj između ustava i zlo- upotrebljavanja vjere. Prirodno je da pravi sukobi ovakove vrsti moraju biti širih opsega, i da se ne će ograničiti ni na kratko vrijeme ni na samo neznatne dogođaje. U takovim prilikama ogledaju se dvije, gotovo jednako jake, strane, i jedna i dru- ga puna uvjerenja da vodi prave- dnu borbu... Ovakove su borbe doista očajne, ali im posljedice do- nose ili potpunu propast ili pot- pun preporod. Kako posljednje vijesti javljaju, ustavna strana, dokle mladoturci, uspjevaju do sada potpuno. Krv se već lije po Carigradu, a kako se stvari razvijaju, iz te krvi izići će nova pomlađena i ustavna Tur- ska. Hoće li tada zainteresovani da u novoj Turskoj nađu posti- gnut svoj cilj, ili će da se prevare i oberu boston, to će budućnost pokazati. Pismo iz Beča. 23. aprila. Sinoć u 9 sati postignut je spo- razum u konferencijama za riješenje jezičnog pitanja u Dalmaciji poslije nego se je četiri dana _ vijećalo, a spremno uvijek da se s neslaganja prekine. Sama vijećanja nijesu išla ni malo glatko i bilo je bojati se sve do zadnjeg časa, da se ne će posti- gnuti nikakav sporazum. Konferen- cije su se vodile u zgradi predsje- dništva ministarstva, a sudjelovaše osim namjesnika Nardelli i izaslanih zastupnika iz Dalmacije još i slije- deći članovi vlade: ministar prosvjete grof. Stiirgkh, ministar unutrašnjih poslova barun Haerdtl. Sporazum je postignut na ovim temeljima : 1. Spoljašnji službeni jezik u Dal- maciji je srpski sa slijedećim iznim- kama: U pet dalmatinskih gradova, gdje su okružni sudovi, i to u Zadru, Spljetu, Šibeniku, Dubrovniku i Ko- toru, onda u više gradova i varoši, što leže na moru, biće natpisi slu- žbenih tabli, oglasi, javne objave te štampani formulari ureda i sudova u oba zemaljska jezika: srpskom i talijanskom. 9, Unutrašnji službeni jezik sa malo malih iznimaka je srpski. 3. Nove odredbe o upotrebljavanju jezika kod ureda i vlasti u Dalma- ciji biće na temelju četverodnevne en- quete izrađene i u formi naredbe ti- jekom naredne nedjelje provedene. Osim toga vijećalo se i o drugim stvarima, kao npr. o željezničkom pi- tanju u Dalmaciji, o reformi žandar- marije i o parobrodarskom pitanju, a nije falilo ni vijećanja o podizanju jedne talijanske škole u Spljetu ita- lijanske realke u Zadru, ali u po- gledu toga nije se još ništa tačno riješilo. Zastupnik Prodan otišao je sa konferenca još juče prije podne, jer on nije htio popustiti Talijanima, da budu dvojezični natpisi u više nego pet gradova. Sudionici konferenaca imali su da- nas u 1 sat u ,Hotel Sacheru“ de- jeuner priređen od ministra predsje- dnika Bienertha. Y noropy npen Wapurpanom. Can _Creano 20. anpuna. Can cam noumao y CaH CrebaHo, Kpaj- iby_ TauKy uapurpanckor pejoHa, nokie cy nowje npencTpaxe cojmyHcKke Bojcke. Cau CredaHo je ynarseH caMo 45 Mu- HYTa XKEJBE3HHLOM, A JIOKAJIHH BO30BU 6e3 uKakBE CMETEbe LUPKyJIHILY. Kpajibe npencrpaxe uapurpancke Bojcke Kom Ma- Kpukejckux 6apyTaHa u HajGrnuxe Ipen- cTpaxe cojyHcke Bojcke, Kon CaH CrTe- Pop Bogdan Zimonjić vojvoda gatački. XVI. Radeći tako naš dični vojvoda Zi- monjić, i braneći braću svoju, osta- vljenu na milost i nemilost tuđinu, napuštenu od cijeloga svijeta iza Za- dnjeg očajnog pokušaja, da. stresu vjekovne dušmanske okove; dočeka duboku starost, do koje će malo ko doprijeti od današnjeg našeg naraštaja. Kao da je i narav sama tako hijela, da nam ostavi do skrajnjijeh granica ljuckoga vijeka vojvodu i. junaka, kog neće više roditi onakvog majka Srpkinja, jer je iu svoje vrijeme bio jedinstven i bez ravna druga; a sad, i u naprijed po gotovu, znamo, da mu se neće naći zamjenika, jer ljudi staroga kova ne rađaju se više u no- vim vremenima i prilikama, Dočekao (1813. — 1909). je duboku starost, od svakoga ljubljen i poštovan, i ostavio nas je, kao živi amanet prošlosti, tek s konačnim ri- ješenjem sudbine svoje otačbine.... Ko je i malo poznavao dičnog vojvodu Zimonjića, može lako da zamisli, ka- ko je bilo u duši ovom našem uzor- junaku u novijem prilikama, a kako li bi mu pak bilo, da je i još poživio za koje vrijeme?! U strpljenom onom stareu nije svak mogao da upozna teški bol, koji nije prelazio u očaj, jer ga je savlađivala uvijek ona po- štena i plemenita duša, koja se je održala kroza sve muke i stradanja u pravoj svojoj čistini, i ako su ju- načke ruke njegove, nevoljom a ne voljom, mnogo i mnogo puta ogrezle u dušmanskoj krvi. Kao ono ptica nad razorenijem gnijezdom, jadikovao je u duši svojoj i naš dični junak i vojvoda nad. sudbinom domovine, i ko je imao prilike, da zametne raz- govor sa starim vitezom, i da mu pobudi uspomena slavnog vojevanja, kao što je ta rijetka sreća zapala je- dnom i pisea ovijeh redaka; taj je mogao da spozna i uvidi, koliki je on jad i čemer u duši svojoj nosio sve dok nije legao u crnu zemlju svoje mile otačbine. — Kad su pitali njekog ustašu Hercegovta, teško ra- njena u borbi za krst časni i slobodu zlatnu, kad je već bio na umoru u Lazaretima na Pločama, predgrađu Dubrovnika, žali li što umire, odgo- vorio je: ,Ne žalim što umirem, ali žalim, što ne dočekah toliko, da znam, za koga sam poginuo!“ A da kako li je bilo našem legendarnom junaku i vojvodi Zimonjiću, koji je dočekao duboku starost, da zažali na svrhu što je toliko dugo živio?! I zaista, on . je umro, kad se i sam nasitio zemnog Života, baš protivno onom što se de- šava kod običnih smrtnih ljudi, da najviše čeznu za življenjem, kad naj- manje izgleda imaju, da će im se ta želja ispuniti. I sama samrt poštovala je onog koji je se nikad nije bojao, ali ipak, valjalo je, da se vrši vječni zakon prirode i da mu se podloži i naš nesavladani junak na bojnim megdanima i nas tužne ostavi inoko- sne u ljudima, neutješne za vođama i glavarima, kakve neće više dočekati ni najpoznije naše potomstvo. Skoro godinu i po dana prije no se je za uvijek s nama rastao, pobo- lijevao je naš slavni vojvoda od gr- čeva u stomaku, i bolest ga je teško mučila, ali on joj se uvijek junački otimao i nije hotio nikako da spozna, da su stigle godine i da mu po sa- moj naravi zdravlje i snaga sve više propada. Na sami Božić prošle godine