Br. 28.

Dubrovnik'27. aprila: 1909.

God. XVIII.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM

Cijena je listu na godinu:

za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-.
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji' lista a dopisi uredništvu,
Rukopisi se ne. vraćaju, Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-|
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave 1
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

——— -———

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

[c == EBD)

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Revolucija u Carigradn.

Nije se gotovo potpuno ni sti-
šala balkanska kriza, a po čitavoj
Turskoj naročito u Carigradu do-
šlo je do dogođaja, koji su. zain-
teresovali cio svijet, te se svaki
čas sa jakom napetošću isčekuju
vijesti, na koji će se način svišiti
revolucija koja je tako naglo i
opsežno ovo dana izbila na javu
u Carigradu i Turskoj.

Svakako, kolikogod je današnji
prevrat u Carigradu prirodna po-
sljedica razvoja uhutarnjih prilika
Turskoj, toliko sami dogođaji
nijesu odraz samostalne evolucije,
koju je vrijeme napretka donijelo,
već je to posljedica: umjetno im-
portirane civilizacije, koja je više
išla radi interesa nekih evropskih
sila, nego li za time, da se u Tur-
skoj ubije onaj nesavremeni i do-
nekle barbarski apsolutizam.

Neiskrenost današnje evropske
politike: izražava se potpuno u
onom isticanju i tobožnjoj želji
pravog i iskrenog mira, dok je
ona u stvari potpuno osvajalačka
politika. Mir, to je danas sasvim
zgodno sredstvo, uprav najzgodniji
izlaz, za osvajalačke operacije ja-
čega. Dogođaji na Balkanu i nji-
hov razvoj do danas to naj bolje
svjedoče. Radi tobožnjeg mira dr-
žalo se je preko šest mjeseca čita-
vu Evropu u nervoznom. raspolo-
ženju, gdje se je samo mislilo na
dobavljanje ratnog materijala.  Ri-
ješenje balkanske krize naj bolje
je posvjedočilo staru rijče: si vis
pacem para bellum.

Današnje prilike išle su u prilog
samo jačemu, ali posljednji dogo-
đaji dali su dosta pouke slabijim
kako će raditi u budućnosti, i za
to svaki dan budućnosti nosi sve
više neizvjesnosti, koja mora da
bude sudbonosna, jer je do sada

o ia

mir bio neiskren:
na bajoneti.

Socijalni napredak i težnja za
emancipacijom doveo je težnje ne
samo pojedinih država već i rasa
do velikog zapleta u kojem svak
ide jedino za time da dobije pre-
vlast i osigura ekzistenciju.

Izvanjska, takozvana kolonijalna,
politika, koja je teren svoga rada
nalazila izvan Evrope, imala je
uspjeha kod onih naroda, koji su
svojim utjecajem, snagom i kul-
turom izmakli, a sukobi u takovoj
politici prilično su se brzo riješa-
vali; dok sama Evropa i njezino
unutarnje sređenje ima svoj naro-
čiti oblik, koji prividno izgleda sa-
vršen, ali u sebi podmuklo krije
neikrenost i prijevaru.

Balkan je čvor, -oko- kojega se
velesile gone. On je onaj. izlaz,
koji bi imao da veže Zapad sa
Istokom, za kojim mnogome  za-
zubice rastu. S toga je razumljivo
zašto je Balkan raskrsnica, na ko-
joj se ukrštavaju interesi mnogih,
i zašto je on onaj pogibeljni pro-
blem, koga niko do sada nije u
stanju riješiti ili se bar ne pouz-
dava da ga riješi. Prama tome Ca-
rigrad je uporna tačka težišta e-
vropske unutrnje politike, pa za
to današnji dogođaji u Carigradu
i imadu jači značaj. Ne može se
poreći, da inteligencija u Turskoj,
naročito glavnog grada, nije na-
predovala, ali taj napredak išao je
uporedo sa onom utakmicom sa
zapada koja se već odavna vodi.
Stoga se revolucija u Carigradu
ne smije smatrati prosto kao osa-
mljena posljedica kulturnog na-
pretka Turske, već to stoji u jakoj
vezi sa zapadom, koji je taj kul-
turni napredak upotrebio u svoje
svrhe. Glavni udio u svemu ovo-
me imadu Engleska i Njemačka,
te današnje naj jače i naj odlu-

osnovan samo

čnije suparnice. Engleska kao da
je njemačku nadmudrila. Ona je
naime = podržavala mladotursku
stranku, koja je vratila Turskoj
ustav i dovela je u red ustavnih
država. Njemačka je u tome vi-
djela svoju veliku štetu, i po-
malo potpirivala proti mladotur-
cima. To nije bilo ni malo te-
ško, jer kod vjerski fanatizovane
mase uspaliti narod radi vjere vrlo
je laka stvar. S toga današnja
borba u Turskoj nije ništa drugo
nego jaki boj između ustava i zlo-
upotrebljavanja vjere.

Prirodno je da pravi sukobi
ovakove vrsti moraju biti širih
opsega, i da se ne će ograničiti
ni na kratko vrijeme ni na samo
neznatne  dogođaje. U takovim
prilikama ogledaju se dvije, gotovo
jednako jake, strane, i jedna i dru-
ga puna uvjerenja da vodi prave-
dnu borbu... Ovakove su borbe
doista očajne, ali im posljedice do-
nose ili potpunu propast ili pot-
pun preporod.

Kako posljednje vijesti javljaju,
ustavna strana, dokle mladoturci,
uspjevaju do sada potpuno. Krv
se već lije po Carigradu, a kako
se stvari razvijaju, iz te krvi izići
će nova pomlađena i ustavna Tur-
ska. Hoće li tada zainteresovani
da u novoj Turskoj nađu  posti-
gnut svoj cilj, ili će da se prevare
i oberu boston, to će budućnost
pokazati.

Pismo iz Beča.

23. aprila.

Sinoć u 9 sati postignut je spo-
razum u konferencijama za riješenje
jezičnog pitanja u Dalmaciji poslije
nego se je četiri dana _ vijećalo, a
spremno uvijek da se s neslaganja
prekine. Sama vijećanja nijesu išla
ni malo glatko i bilo je bojati se sve
do zadnjeg časa, da se ne će posti-
gnuti nikakav sporazum. Konferen-

cije su se vodile u zgradi predsje-
dništva ministarstva, a sudjelovaše
osim namjesnika Nardelli i izaslanih
zastupnika iz Dalmacije još i slije-
deći članovi vlade: ministar prosvjete
grof. Stiirgkh, ministar unutrašnjih
poslova barun Haerdtl. Sporazum je
postignut na ovim temeljima :

1. Spoljašnji službeni jezik u Dal-
maciji je srpski sa slijedećim iznim-
kama: U pet dalmatinskih gradova,
gdje su okružni sudovi, i to u Zadru,
Spljetu, Šibeniku, Dubrovniku i Ko-
toru, onda u više gradova i varoši,
što leže na moru, biće natpisi slu-
žbenih tabli, oglasi, javne objave te
štampani formulari ureda i sudova
u oba zemaljska jezika: srpskom i
talijanskom.

9, Unutrašnji službeni jezik sa malo
malih iznimaka je srpski.

3. Nove odredbe o upotrebljavanju
jezika kod ureda i vlasti u Dalma-
ciji biće na temelju četverodnevne en-
quete izrađene i u formi naredbe ti-
jekom naredne nedjelje provedene.

Osim toga vijećalo se i o drugim
stvarima, kao npr. o željezničkom pi-
tanju u Dalmaciji, o reformi žandar-
marije i o parobrodarskom pitanju,
a nije falilo ni vijećanja o podizanju
jedne talijanske škole u Spljetu ita-
lijanske realke u Zadru, ali u po-
gledu toga nije se još ništa tačno
riješilo. Zastupnik Prodan otišao je
sa konferenca još juče prije podne,
jer on nije htio popustiti Talijanima,
da budu dvojezični natpisi u više
nego pet gradova.

Sudionici konferenaca imali su da-
nas u 1 sat u ,Hotel Sacheru“ de-
jeuner priređen od ministra predsje-
dnika Bienertha.

Y noropy npen Wapurpanom.

Can _Creano 20. anpuna.

Can cam noumao y CaH CrebaHo, Kpaj-
iby_ TauKy uapurpanckor pejoHa, nokie
cy nowje npencTpaxe cojmyHcKke Bojcke.
Cau CredaHo je ynarseH caMo 45 Mu-
HYTa XKEJBE3HHLOM, A JIOKAJIHH BO30BU
6e3 uKakBE CMETEbe LUPKyJIHILY. Kpajibe
npencrpaxe uapurpancke Bojcke Kom Ma-
Kpukejckux 6apyTaHa u HajGrnuxe Ipen-
cTpaxe cojyHcke Bojcke, Kon CaH CrTe-

Pop Bogdan Zimonjić

vojvoda gatački.

XVI.

Radeći tako naš dični vojvoda Zi-
monjić, i braneći braću svoju, osta-
vljenu na milost i nemilost tuđinu,
napuštenu od cijeloga svijeta iza Za-
dnjeg očajnog pokušaja, da. stresu
vjekovne dušmanske okove; dočeka
duboku starost, do koje će malo ko
doprijeti od današnjeg našeg naraštaja.
Kao da je i narav sama tako hijela,
da nam ostavi do skrajnjijeh granica
ljuckoga vijeka vojvodu i. junaka,
kog neće više roditi onakvog majka
Srpkinja, jer je iu svoje vrijeme bio
jedinstven i bez ravna druga; a sad,
i u naprijed po gotovu, znamo, da
mu se neće naći zamjenika, jer ljudi
staroga kova ne rađaju se više u no-
vim vremenima i prilikama, Dočekao

(1813. — 1909).

je duboku starost, od svakoga ljubljen
i poštovan, i ostavio nas je, kao živi
amanet prošlosti, tek s konačnim ri-
ješenjem sudbine svoje otačbine....
Ko je i malo poznavao dičnog vojvodu
Zimonjića, može lako da zamisli, ka-
ko je bilo u duši ovom našem uzor-
junaku u novijem prilikama, a kako
li bi mu pak bilo, da je i još poživio
za koje vrijeme?! U strpljenom onom
stareu nije svak mogao da upozna
teški bol, koji nije prelazio u očaj,
jer ga je savlađivala uvijek ona po-
štena i plemenita duša, koja se je
održala kroza sve muke i stradanja
u pravoj svojoj čistini, i ako su ju-
načke ruke njegove, nevoljom a ne
voljom, mnogo i mnogo puta ogrezle
u dušmanskoj krvi. Kao ono ptica
nad razorenijem gnijezdom, jadikovao
je u duši svojoj i naš dični junak i
vojvoda nad. sudbinom domovine, i

ko je imao prilike, da zametne raz-
govor sa starim vitezom, i da mu
pobudi uspomena slavnog vojevanja,
kao što je ta rijetka sreća zapala je-
dnom i pisea ovijeh redaka; taj je
mogao da spozna i uvidi, koliki je
on jad i čemer u duši svojoj nosio
sve dok nije legao u crnu zemlju
svoje mile otačbine. — Kad su pitali
njekog ustašu Hercegovta, teško ra-
njena u borbi za krst časni i slobodu
zlatnu, kad je već bio na umoru u
Lazaretima na Pločama, predgrađu
Dubrovnika, žali li što umire, odgo-
vorio je: ,Ne žalim što umirem, ali
žalim, što ne dočekah toliko, da znam,
za koga sam poginuo!“ A da kako
li je bilo našem legendarnom junaku
i vojvodi Zimonjiću, koji je dočekao
duboku starost, da zažali na svrhu
što je toliko dugo živio?! I zaista, on

. je umro, kad se i sam nasitio zemnog

Života, baš protivno onom što se de-
šava kod običnih smrtnih ljudi, da
najviše čeznu za življenjem, kad naj-
manje izgleda imaju, da će im se ta
želja ispuniti. I sama samrt poštovala
je onog koji je se nikad nije bojao,
ali ipak, valjalo je, da se vrši vječni
zakon prirode i da mu se podloži i
naš nesavladani junak na bojnim
megdanima i nas tužne ostavi inoko-
sne u ljudima, neutješne za vođama
i glavarima, kakve neće više dočekati
ni najpoznije naše potomstvo.

Skoro godinu i po dana prije no
se je za uvijek s nama rastao, pobo-
lijevao je naš slavni vojvoda od gr-
čeva u stomaku, i bolest ga je teško
mučila, ali on joj se uvijek junački
otimao i nije hotio nikako da spozna,
da su stigle godine i da mu po sa-
moj naravi zdravlje i snaga sve više
propada. Na sami Božić prošle godine