Ski! 2. ,DUBROVNIK“ Br. 29. ima krajeva u kojima su livade do- nijele !/, ili tek '/; dosadašnjeg pri- nosa u sijenu. Ali ima i takih kra- jeva, gdje niti je rodilo sijeno, niti je bilo slame za ishranu stoke. Sva se je nada polagala na rod kukuru- zovine, koja je također mjestimice izdala, a osim toga, blago je jede od nevolje, tek da se ishrani, a nipošto da se ugoji za napredak i prodaju. Bude li nerodica i ove godine, kao i prošle i ono stoke, što je još ostalo moraće se rasprodati u bescijenje s oskudice u hrani i nemogućnosti, da se je nabavi na podesan i jeftin način. Za svaku eventualnost, a da se na vrijeme spriječe i izbjegnu ona ki- njenja, koja su do sada mučila te- žaka i gospodara, zgodno bi bilo, da sama država, pak i naši novčani za- vodi pomognu narodu pozajmicom u stočnoj hrani, te da tako održi svoje stočarstvo kod nas, gdje je ono uno- sno i glavni uvjet opstanka velikog dijela stanovništva sjeverne Dalmacije. Kada bi vlada ili novčani zavodi odobrili do 200 hiljada kr. vanrednog kredita za kupovinu stočne hrane, uvjereni smo, da bi se na vrijeme providilo te se savladala jedna velika neprilika, koja je kadra, ako ustraje da unesreći ovaj kraj, koji je, kako rekosmo upućen na gojenje stoke u velike. Spomenuli smo u prvašnjim član- cima nekoliko puta do sada one ne- mile pošljedice, koje s proljeća pro- uzrokuju po našim voćnjacima i šu- mama proždrljiva gusjenica, zvana od naroda paligora koja se od 4—5 godina pojavila, svaki put sa većom množinom i žestinom u haranju. Nje- na se jajašea još viđaju, jer ih se nije tamanilo općenito, pak je izgled da će brzo izmiljeti i ponovo urvati lišće i voće. I ako nas dijeli kratki razmak vremena, dok se ove škodlji- ve gusjenice izvale iz svojih jajašca, ipak smo još na vrijeme, da predu- sretnome njihov zametak, a to _kup- ljenjem i spaljivanjem čahurica, kojih je vidjeti skoro svađe po mjestima, gdje su se otprije pojavljivale. Bila bi u ovom poslu vrlo prak- tična i korisna akcija naših autono- nomnih vasti, kad biod svoje strane započela tamanjem čahurica i jaja, isplaćivanjem u vidu nadnica onima, koji bi se odlučili tamanenjem. Ovaki bi način bio naj prikladniji, jer bi se sa prostom preporukom u vidu ok- ružnice, po dosadašnjoj praksi, po- stiglo skoro ništa, jer je taka priro- dna ćud našeg čovjeka, da se mučno okani, na jedno općenito dobro, ma- kar i njim nanijelo koristi, ako za uloženi trud nema pristojne nagrade. Sličnih primjera mi danomice vidimo i opažamo. Tako n.p. zakonom oba- vezan je pojedinac na radnju općin- skih puteva za šest dana godišnje, .a to naravno mukte. Kada bi naše Općine mješte ovoga isplaćlvale rad- nju, na račun dotičnih odlomaka, a to samo dvije nadnice, mjesto onih šest, što se mukte obrađuju, mi smo potpuno osvjedočeni, da bi za plaću vrijedan nadničar većma izradio za ona dva dana, što je plaćen, nego li za sve ono šest, što je obavezan mukte raditi osim toga, svoj bi posao preduzimo rađe i sa većom nasladom, nego li kad moraš. Što se troška tiče, on ne bi Općine nimalo teretio, jer što bi dotični odlomci bili prama svome broju i stanju optere- ćeni, opet bi trošak isplaćivao se istim mješćanima, koji ga ukupno isplaćuju. Domaće vijesti. »Veleizdajnički“ proces. U subotu počelo se je sa preslušavanjem svje- doka. Dvorana i galerija pune su ra- doznalog svijeta. Detektivi oprezno vrše svoju službu. Predsjednik nalaže da se pozovu svjedoci i to za kotar Vrginmost-Topusko. Ulazi u dvoranu trinaest svjedoka, većinom siromašnih seljaka. Iza kako ih je predsjednik opomenuo da moraju istinu govoriti, određuje, da se prvi ispita Andrija Rakić, umirovljeni žandar iz Vrgorca u Dalmaciji. Dr. Hinković prije ispi- tivanja postavlja tri predloga: da se preslušaju vještaci o srpskom grbu i zastavi, da se preslušaju svjedoci obrane, i da se preslušavaju vještaci glede sokolskih društava. Predlogu se pridružuje Dr. Mazzura. Predsjed- nik odbija predloge. Dr. Hinković hoće, da obrazloži nuždu ovih pred- loga, ali mu predsjednik kašnje odu- zimlje riječ, našto branitelji ulažu ni- štovnu žaobu. Počinje ispitivanje svje- doka Rakića. Dr. Hinković protivi se, da ga se zaprisegne, jer je Rakić na prvome ispitu tvrdio, da je opt. Pe- trović za vrijeme izbora dijelio neke letke a kašnje se konstatovalo, da Petrović nije tada ni bio u Topuskom već u Skardu. Sud odbija predlog i Rakić bude zaprisegnut. Presjednik ga pita, što zna o širenju veliko- srpske propagande. Odgovori svjedoka izazivlju češće burni smjeh. Na sve upite odgovara: ,čuo sam od drugih“, tako se govori“, dok on nije ništa ni čuo ni vidio. Samo zna, da se je srpska propaganda počela širit, kad je Sv. Pribičević počeo dolaziti u kotar, ali kako, ni sam ne zna (!). Stalno, svjedok se ima biti sjetio, da ne govori po naređenome befelu, pa je počeo, da čita iz komadića papira. Branitelji konstatiraju, da svjedok čita izkaz. — Dr. Budisaljević pripovijeda, kako se je na vlastite oči uvjerio, da neki svj. Šmit, daje svjedocima na papiru napisano što moraju govoriti. Kod općinstva to je izazvalo veliku senzaciju, ali sud mučki prelazi preko toga i ne da braniteljima da o tome ni govore, dapače dopušta, da svjedok može slobodno pomoći se sa tim bi- ranora. NAPAD ia PORTA AE NOE nam je bilo moguće prema materijalu koji smo na raspoloženju imali. Po- što nema još potpuna životopisa nje- gova, da upoznamo dotle narod naš, omladinu našu, sa najdostojnijim pre- stavnikom stare generacije, sa naj boljim, do skora živim svjedokom, ljute i očajne borbe za svetu ideju oslobođenja ; latismo se posla, da, ako će i u blijedoj slici prikažemo zasluge i požrtvovanje onog, čije će svijetlo ime stati uporedo s legendarnim na- šim kosovskim i Kara-Đorđevim ju- nacima, sve dok traje Srbina i imena njegova! Svijetlu uspomenu njegovu prenijeće gusle javorove s koljena na koljeno i srpska će historija da mu odredi ono ugledno mjesto, koje mnogi i ne zamišljaše, za života njegova, da mu pripada. Bilo ih je, koji su i niskom zavišću htjeli, da mu umanje stečenu slavu, kao što smo mi od vajkada te hude sreće, da su se baš naj većim našim ljudima često naj manje pogrješke preuveličavale, a vr- line zlonamjerno umanjavale, tako da je mlađi naraštaj imao malo ili ni malo ideala među naj dostojnijim sinovima naroda. Mi smo ipak pot- puno uvjereni da će pred dičnim i- menom ovakog silnog junaka, voj- skovođe i haraktera, iščeznuti sve one niske strasti i zavisti, i da će se svaki sin našega naroda bez razlike pokloniti svetoj uspomeni njegovoj, kao što su vrline njegove, nadasve neustrašivost i energiju u obrani braće svoje, visoko cijenili za života njegova i najveći dušmani narodni. I sami ni- jemi grobovi ovakvijeh gorostasa na- rodnijeh imaju čudnu moć, da opo- minju i kore malodušne, nevjernike i otpadnike roda i naroda svog, a sokole prave sinove narodne, da ne klonu u pravednoj borbi za svete amanete ... Neka je slava i vječna uspomena u narodu srpskom velikom junaku i vojvodi popu Bogdanu Zimonjiću ! Jovan L. Perović. zu Kos lješkama. Lijep dokaz kako se je stvo- rila ,veleizdaja“ i kako se vodi pro- ces. Svjedoci dolaze pripravni po uputi i samoga Franka. Buka je nastala, kad je svjedok rekao da je bio i kod Taraboechia, jer ga odavna pozna...!! Još bolji dokaz! Sam predsjednik čini presije na svjedoka i moraju od- govarati kako oni hoće a obrana ne smije ni riječi proti tome, jer su odmah globe, ukori itd.! I ovakovu blamažu mora Hrvatska da trpi pred civiliso- vanom Evropom! Svjedok Rakić najbolje dokazuje, kako u stvari nema ništa, jer na sve skoro upite odgovara, da je čuo od drugih, da se govori itd. Dr. Hinković i Dr. Popović postavljaju na njega neke upite, kao i sami optuženici. Svjedok našao se je na sto čuda... lotio bi nešto dokazati, ali zaludu kad ne ide. — Drugi svjedok Simo Ožanić mnogo je interesantniji. Na sve upite odgovara negativno ili da se ne sijeća. Njegov izkaz dosta vri- jedi, jer svakako Ožanić bi znao nešto, kad je bio mnogogodišnji na- čelnik! — Treći svjedok, Joso Ma- linac muči se, da nešto dokaže i stvori, ali uzaludno, kad ga dobro nijesu pripravili. Na neke upite i odgovorit ne zna. On je frankovac; radi ubojstva kažnjen na osam godina tamnice! — Četvrti svjedok Stj. Rukavina, nije upravo ništa dokazao, na veliku ža- lost Aecurtijevu! Daljni iskaz svjedoka, možemo kazati, bio je bez ikakove vrijedno- sti. Svjedokinja Anka Išek izjavljuje, da ne zna ništa i da joj nije ništa poznato. Svj. Joso Kramarić, već kaž- njen radi zločinstva krađe na dva mjeseca tamnice. Pripovijeda, kako je čuo, da će sve postati Srbija. Inte- resantno je, da ne zna od koga je čuo, jer je bio pijan. Burni je smjeh izazvao, kad je rekao da ne zna o zastavama ništa, jer ne zna čitat. Na upit presjednika, koji su to govorili, da će Bosna pasti pod Srbiju, Kra- marić odgovara, da ne zna. Onda predsjednik sam odgovara: Ta pravo- slavni! Na ovakovo tendencijozno iza- zivanje predsjednika optuženici podi- goše buku, jer je upravo sramotno, da jedan predsjednik suda odgovara na ono, što i sami zaprisegnuti svje- doci ne znaju. Branitelji odlučno su ustali proti tome nezakonitom po- stupku. Svj. Kramarić srpske zastave nazivlje pravoslavnim. Ni pojma nema o ,propagandi i veleizdaji“. Na upit, što je Srbija, odgovara: jedna žena. Svjedoci Andro Abramović i Luka Matijević, veliki protivnici Srba, ne potvrdiše ni dlaku što bi davalo na veleizdaju. Svj. Abramović priznaje, da ga je jedan nepoznati gospodin na Kaptolu učio kako će odgovarati. On je doduše nastojao ne bi li što dokazao, ali uzalud, kad mješte do- kaza doživio je blamažu. Prije je bio osuđen na 5 dana tamnice radi krađe. Svj. Matijević čita iz papirića, kako su Srbi htjeli hajdučki, lopovski osvo- jiti svoja prava. Kad je predsjednik pitao, da mu dade papiriće iz kojih čita, svjedok daje jednoga, dok dru- goga brzo sakriva u džep. Optuženici digoše buku vičući: Sakriva ono što mu je napisao Zatluka! Proces protiv ljubljanskih septem- barskih dogođaja. Započeo je proces protiv 22 optuženika, koji su prošle godine u septembru demostrirali pro- tiv njemačkih natpisa u Ljubljani. Nijedan od optuženih ne osjeća se krivim. Neki su iskazali, da su samo upozorili vlastnike dućana, da zbog razdraženosti mase skinu njemačke natpise, drugi opet, da su bili pijani, pa še ničega ne sjećaju. Preslušani svjedoci Nijemei opte- rećuju optužnike. Oni svjedoče, da su im optuženici prijetili potpunim de- moliranjem dućana, ako ne skinu njemačke natpise, Nekoliko je puta došlo do oštrijeg sukoba između bra- niteljai državnog tužioca. Za ,veleizdajnike“ u Hrvatskoj. I zadarski Srbi i Hrvati imat će ovo dana pouzdani sastanak, na kom će pretresati o toku ,veleizdajničke“ par- nice u Zagrebu. Skupština će glaso- vati rezoluciju, kojom će označiti sta- novište prema tom škandaloznom procesu. H3 OGpoBua Ham nuuy: Hamemy HaueJiHuKy rocri. Bnanumupy Hecuuiu HaBpliyje ce nue 1. Maja Tr. IBajeceT- TIeTOFOJIMUIHBHLLA HAHEJIHHKOBAHA. 3A Taj naH casBaHa je cBeuaHa cjenuuua onfiuH- ckor Bujeha, y kojoj he ce OTKPHTH cro- MeHNIJIOHA, KojoM He ce oBjekoBjeuuTu yCcrnoMeHa Ha NOXPTBOBHH HAHOJIHHKOB pan Ha no6po u Hanpenak orifiHe. — Cjenuuna fe ce upxaTu y HOBOM ornihiuH- CKOM NOM, Koju le ce cKkopo mororo- BuTu u Koju he mno cBoj npunuuu 6uTu Hajimemuu onfiucku nom y lanmmannju. O6posau ce rak Harnoce cnpema, na Be- ceno mpocnaBu Taj naH, na rTIpyxu noka3 I6y6AaBH H IIOLITOBAHA CBOMC OMMJBEHOM M 3ACJIJIKHOM HAUYEJIHHKJ. Srpske zemlje. Srbija. (Skupstinski rad). O radu Skupštine ,Odjek“ između ostalog donosi: Zamijeraju Nar. Skupštini da vrijeme provodi u neradu, ali pola- gano kretanje nije uvijek znak spo- rosti nego često i opreznosti. Osta- vimo na stranu mučnu ulogu u kojoj je i vlada i Skupština bila za vrijeme otvorenog pitanja o Bosni i Hercego- vini, koje je pod raznim pritiscima za- morilo i neodgovorne a kamo li od- govorne činioce političkog života i3r- bijinog. Naj veće djelo što ga je kroz to vrijeme Skupština svršila, to je četvorna koalicija, pojava jedinstvena u Evropi. Sporazum političkih grupa i sastav današnje vlade primljen je s radošću i odobravanjem u svih nama prijateljskih naroda. Sada se radi na jednoj velikoj stvari: da se zemlja ojača i u materijalnom i u vojnom pogledu, da se obustavi ljuta partij- ska borba, te da se pogled sa sitnih pitanja okrene na krupne životne in- terese Srbijine, što je Srbiji sada ne- ophodno potrebito. Isti list zgodno završava: ,Naro- dni poslanici treba da odu kući ma- slinovom grančicom u ruci i s tvrdim ubijeđenjem da je Srbiji potrebna sloga političkih ljudi. Ako ne bi tako bilo, ovaj današnji sporazum brzo bi propao da se više nikada ne povrati“. Kamo sreće kad bi svi dosadašnji dogođaji, koji su se Srbije ticali, do- veli mladu kraljevinu na stazu stalne unataršnje sloge! Pouke je bilo i odviše. Crna Gora. Knjaz Nikola i prije- stolonasljednik otputovali su u ino- stranstvo. Bosna i Hercegovina. (Ustav za Bosnu). ,Srpska riječ“ donosi: U za- jedničkom ministarstvu radi se neu- morno na izradi našeg ustava. Koliko smo mi izviješteni, savjetovanja o to- me radu ograničena su za sada samo na službene, činovničke krugove. Radi toga pozvan be u Beč odijelni pred- stojnik Šek. Na ovom poslu trebao bi da radi civilni adlatus Benko, ili politički šef Herman, no ministarstvo se iz stvarnih razloga i iz obzira prama samom budućem ustavu odlu- čilo, da zove Seka. Mi držimo, da je ovo dobro učinjeno. Nemamo razloga, da osobite nade za nas Srbe pravoslavne i muslimane polažemo u rad Sekov. Mi znamo, da na toplotu osjećaju ne možemo raču- nati, koji bi osobito zauzimanje po- krenuli. Ali jedno znamo, da u Seku imade dosta slobodnih i širokih po- gleda, a uz to je kroz čitavo svoje sudsko djelovanje dokazao i svoju pravednom Na nas se gleda kao na untovan, nepouzdan elemenat. Radi tih predrasuda mi znamo, da ljubavi za nas nema, ali jedno tražimo, da se pravedno u ustavnoj stvari prama nama postupa.