DRUGO IZDANJE Br. 30. Dubrovnik 4. maja 1909. God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. [( ff ij Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. 4 HE MN Yo La4B VOAaGIo Naredba Ministra unutrašnjih posala, Ministra za bogoštovlje i nastavu, Ministra pravde, Ministra financija, Ministra trgovine, Ministra za javne radnje i Ministra poljodjelstva od 26/4 1909 > upotrebljavanju jezika kod 6. k, civilnih državnih oblasti i ureda u Dalmaciji, $ 1. Izvanjska služba. Ministarska naredba od 20. aprila 1872. L. P. Z. Br. 17, o upotreblja- vanju zemaljskih jezika u izvanjskoj službi političko-upravnih oblasti, su- dova i državnih odvjetništva u Dal- maciji, kao i ministarska naredba od 21. novembra 1887. L. P. Z. Br. 87 o općenju političko-upravnih oblasti, sudova i državnih odvjetništva u Dal- maciji s autonomnim organima u ze- mlji, imaju se primjenjivati kod svih ć. k. državnih civilnih oblasti i ureda u Dalmaciji, podređenih Ministarstvu unutrašnjih posala, Ministarstvu za bogoštovlje i nastavu, Ministarstvu pravde, Ministarstvu financija, Mini- starstvu trgovine, Ministarstvu za ja- vne radnje ili Ministar. poljodjelstva. $S 2. Javne knjige. Upisivanja u javne knjige, t. j. u zemljišnike, u trgovačke i zadrugar- ske registre itd. obavljaće se u jeziku u kojem vlast izdaje zanimanoj stranci uredovnu odluku. $ 3. uredovno dopisivanje među : oblastima. C. k. civilne državne oblasti i u- redi u Dalmaciji, koji su u $ 1 na- značeni, u službenom međusobnom pisivanju i u dopisivanju sa svojim ć. k. civilnim organima u Dalmaciji, imaju upotrebljavati hrvatski ili srp- ski jezik, u koliko ne nastupi koji izu- zetak po niže naznačenim odredbama. Dopisivanje među vlastima (ure- dima, organima) spomenutijem u pr- voj stavci, usljed pismenih i usmenih . podnesaka u talijanskom jeziku, mo- že se obavljati i u ovom jeziku. > $ 4. Unutrnja služba. C. k. civilne državne oblasti i u- redi u Dalmaciji, koji su naznačeni u $ 1. pri svom uredovanju u unu- trnjoj i manipulacijskoj službi (vo- đenje registara, računske knjige, po- pisi, prenotacije itd.) upotrebljavaju, uz izuzetke navedene u niže nazna- čenim odredbama, hrvatski ili srpski. Važna mnijenja — osobito ona pravne ili tehničke naravi — koja su određena jedino za unutrnje uredovno upotrebljavanje mogu se izuzetno po- dati pismeno ili usmeno također u talijanskom jeziku, ako dotični čino- vnik nije za to dosta vješt hrvatskom ili srpskom jeziku. U zbornim sudovima, vijećanje sli- jedi u onom jeziku, u kojem se ima izdati odluka. Ipak svaki se član suda, davajući svoj glas, može po- služiti i drugim zemaljskim jezikom. $ 5. Carinske i potrošarirske izjave. Jezik pismenih carinskih izjava i pismenih potrošarinskih izjava, odno- sno na potrošarinu ,dazio econsumo“ ravna se prama postojećim zakonskim propisima. $ 6. Tehnička služba. Za tehničku službu pridržano je poglavici ureda, s opzirom na osobite prilike, izuzetno, prama potrebi, na- rediti da se projekti, trebovnici i t. d. sastave talijanski. $ 7 Poštanska i pomorska služba. Odredbe $$ 3 i 4 primjenjivati će se na unutrnje službe poslovanje i na manipulaciju poštanske i telegraf- ske prometne službe, te ureda lučkih pomorskog zdravlja, u koliko općenje s uredima izvan Dalmacije i zahtjev“ stručnje kontrole ne bi učinili apso- | lutno potrebitim neko izuzetno ogra- ničenje. PK Odredbe $$ 3, 4, neće se primije- niti na vojničke poštanske urede. $ 8 Javne obznane. Javne obznane, koje budu pribi- janjem objavljene sa strane oblasti ureda u zemlji, naznačenijeh u &. 1, imaju se sastaviti u hrvatskom ili srpskom jeziku, a u slučajevima niže naznačenim u hrvatskom ili srpskom i talijanskom jeziku: a) Obznane, objavljene na zgradi ili u zgradi onih oblasti ili ureda, krug djelovanja kojih obuhvaća ci- jelu zemlju, b) Obznane, objavljene u onim mje- stima na moru, u kojima je sijelo kotarskoga suda, c) Obznane izdane u kakvom poslu stranke, koji se po & 1. mora riješiti u talijanskom jeziku. naa atncannać nin Pečat, zastava i grb dubrovačke republike. Ove se tri stvari mogu uzeti zaje- dno, jer svaka je od njih u neku ruku kao simbol nekog fizičnog ili pravnog lica, pa tako i individualnost staroga Dubrovnika izbija u pečatu, kojim se daje pravna valjanost pismima u nje- govo ime sastavljenim u zastavi, koja se vije na njegovijem kulama i bro- dovima, i u grbu, koji mu označuje gospoštinu. Što ja o te tri stvari mogu da kažem, malo je, jer se nijesam spe- cijalno bavio oko njih, nego sam samo sebi pribilježio što sam u tome po- gledu našao baveći se proučavanjem dubrovačke numizmatike; svakako, kao prvi početak, biće i ovo dosta, jer do sada nije o tome niko ništa pisao osim nekih omanjih bilježaka što ću redom spomenuti. Za pečate su znali i prastari kul- turni narodi, Misirci, Asirci itd., i obi- čno su bili prsteni (kao što je i dan danas još često u običaju), kojim su pojedini vladari, činovnici ili privatni ljudi pečatili svoja javna ili privatna pisma, jedno za to, da ih ne stvara ko drugi osim onoga, kojemu su na- mijenjena, a drugo, da im se vjeruje, da ih je pisao onaj, čije ime nose. Ali tek je srednji vijek, kada su se juristička lica (države, općine, crkve, manastiri itd.) počela jače isticati kao individualnosti, iznio potrebu da se i za njih upotrebljavaju pečati, kojim će se posvjedočavati autentičnost pisama“ (povelja, ugovora itd.) izdanih u nji- hovo ime. Možemo zato slobodno u- zeti, da je Dubrovnik još u vrijeme, kada je bio pod bizantinskijem gospo- stvom, to jest do godine 1205, imao svoj pečat, jer je već tada bio prilično neodvisna općina, koja je samostalno sklapala ugovore i dogovore sa susje- dnijem srpskijem vladarima i s talijan- skijem gradovima, s kojima je bila u trgovačkoj svezi. Nego iz toga nam se vremena nije sačuvalo nikakva traga ni spomena o takom pečatu; uopće treba odmah kazati, da nam je ostalo malo pečata dubrov. republike, jer se u dubrov. arhivu sačuvalo mnogo pi- sama što je Dubrovnik primao sa strane, dok se je i u Dubrovniku i izvan njega sačuvalo vrlo malo pisama što je sam Dubrovnik izdavao. I tako naj stariji dubrovački pečat, od kojega je barem trag ostao, tek je od g. 1195; ali ito nije pečat dubrov. općine već dubrov. arcibiskupa Bernarda na povelji od 4. maja 1195, pa je i on otpao, a ostala je samo vrpca o kojoj je visio (Smičiklas, Codex diplomaticus Il, str. 273). Pečat općine dubrovačke spo- minje se prvi put.tek“g. 1235 (Wen- czel, Codex Arpadianus XI, str. 280), a najstariji njegov otisak sačuvan nam je na (ćirilskom) ugovoru među Du- brovnikom i Krajinom (u današnjoj primorskoj nahiji u Crnoj Gori) od 11. februara 1247. (Miklošić, Monu- menta serbica, br. 38). Pečat je od bijela voska i visi o vrpci, ali je slo- mljen i nepotpun, a čitav i potpun nalazi se tek na docnijim poveljama (na povelji o prijateljstvu među Du- brovnikom i Kotorom od 5. VI. 1279, pa u Miklošića br. 312. 315. 323 itd.); pečat je eliptičkog oblika, 62 mm vi- sok a 52 mm širok; po srijedi su gradska vrata s tri kule, od kojih je srednja, što je baš poviše vrata, nešto viša od one dvije sa strana; nad vra- tima a uz srednju kulu je lik sv. Vlaha u biskupskoj haljini grčkog kroja a s biskupskijem štapom u lijevoj ruci; nad obe kule sa strana slova su« S-B, tj. Sanctus Blasius (Sveti Vlaho) a