DRUGO IZDANJE
Br. 30.

Dubrovnik 4. maja 1909.

God. XVIII.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM
Cijena je listu na godinu:
za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

[( ff ij

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

4 HE MN Yo La4B

VOAaGIo

Naredba

Ministra unutrašnjih posala, Ministra
za bogoštovlje i nastavu, Ministra
pravde, Ministra financija, Ministra
trgovine, Ministra za javne radnje i
Ministra poljodjelstva od 26/4 1909
> upotrebljavanju jezika kod 6. k,
civilnih državnih oblasti i ureda u
Dalmaciji,
$ 1. Izvanjska služba.

Ministarska naredba od 20. aprila
1872. L. P. Z. Br. 17, o upotreblja-
vanju zemaljskih jezika u izvanjskoj
službi političko-upravnih oblasti, su-
dova i državnih odvjetništva u Dal-
maciji, kao i ministarska naredba od
21. novembra 1887. L. P. Z. Br. 87
o općenju političko-upravnih oblasti,
sudova i državnih odvjetništva u Dal-
maciji s autonomnim organima u ze-
mlji, imaju se primjenjivati kod svih
ć. k. državnih civilnih oblasti i ureda
u Dalmaciji, podređenih Ministarstvu
unutrašnjih posala, Ministarstvu za
bogoštovlje i nastavu, Ministarstvu
pravde, Ministarstvu financija, Mini-
starstvu trgovine, Ministarstvu za ja-
vne radnje ili Ministar. poljodjelstva.

$S 2. Javne knjige.

Upisivanja u javne knjige, t. j. u
zemljišnike, u trgovačke i zadrugar-
ske registre itd. obavljaće se u jeziku
u kojem vlast izdaje zanimanoj stranci
uredovnu odluku.

$ 3. uredovno dopisivanje među

: oblastima.

C. k. civilne državne oblasti i u-
redi u Dalmaciji, koji su u $ 1 na-
značeni, u službenom međusobnom
pisivanju i u dopisivanju sa svojim
ć. k. civilnim organima u Dalmaciji,
imaju upotrebljavati hrvatski ili srp-
ski jezik, u koliko ne nastupi koji izu-
zetak po niže naznačenim odredbama.

Dopisivanje među vlastima (ure-
dima, organima) spomenutijem u pr-
voj stavci, usljed pismenih i usmenih

. podnesaka u talijanskom jeziku, mo-

že se obavljati i u ovom jeziku.

> $ 4. Unutrnja služba.

C. k. civilne državne oblasti i u-
redi u Dalmaciji, koji su naznačeni
u $ 1. pri svom uredovanju u unu-
trnjoj i manipulacijskoj službi (vo-
đenje registara, računske knjige, po-
pisi, prenotacije itd.) upotrebljavaju,

uz izuzetke navedene u niže nazna-
čenim odredbama, hrvatski ili srpski.

Važna mnijenja — osobito ona
pravne ili tehničke naravi — koja su
određena jedino za unutrnje uredovno
upotrebljavanje mogu se izuzetno po-
dati pismeno ili usmeno također u
talijanskom jeziku, ako dotični čino-
vnik nije za to dosta vješt hrvatskom
ili srpskom jeziku.

U zbornim sudovima, vijećanje sli-
jedi u onom jeziku, u kojem se ima
izdati odluka. Ipak svaki se član
suda, davajući svoj glas, može po-
služiti i drugim zemaljskim jezikom.
$ 5. Carinske i potrošarirske izjave.

Jezik pismenih carinskih izjava i
pismenih potrošarinskih izjava, odno-
sno na potrošarinu ,dazio econsumo“
ravna se prama postojećim zakonskim
propisima.

$ 6. Tehnička služba.

Za tehničku službu pridržano je
poglavici ureda, s opzirom na osobite
prilike, izuzetno, prama potrebi, na-
rediti da se projekti, trebovnici i t. d.
sastave talijanski.

$ 7 Poštanska i pomorska služba.

Odredbe $$ 3 i 4 primjenjivati će
se na unutrnje službe poslovanje i
na manipulaciju poštanske i telegraf-
ske prometne službe, te ureda lučkih
pomorskog zdravlja, u koliko općenje
s uredima izvan Dalmacije i zahtjev“
stručnje kontrole ne bi učinili apso- |
lutno potrebitim neko izuzetno ogra-
ničenje. PK

Odredbe $$ 3, 4, neće se primije-
niti na vojničke poštanske urede.

$ 8 Javne obznane.

Javne obznane, koje budu pribi-
janjem objavljene sa strane oblasti
ureda u zemlji, naznačenijeh u &. 1,
imaju se sastaviti u hrvatskom ili
srpskom jeziku, a u slučajevima niže
naznačenim u hrvatskom ili srpskom
i talijanskom jeziku:

a) Obznane, objavljene na zgradi
ili u zgradi onih oblasti ili ureda,
krug djelovanja kojih obuhvaća ci-
jelu zemlju,

b) Obznane, objavljene u onim mje-
stima na moru, u kojima je sijelo
kotarskoga suda,

c) Obznane izdane u kakvom poslu
stranke, koji se po & 1. mora riješiti
u talijanskom jeziku.

naa atncannać nin

Pečat, zastava i grb dubrovačke republike.

Ove se tri stvari mogu uzeti zaje-
dno, jer svaka je od njih u neku ruku
kao simbol nekog fizičnog ili pravnog
lica, pa tako i individualnost staroga
Dubrovnika izbija u pečatu, kojim se
daje pravna valjanost pismima u nje-
govo ime sastavljenim u zastavi, koja
se vije na njegovijem kulama i bro-
dovima, i u grbu, koji mu označuje
gospoštinu. Što ja o te tri stvari mogu
da kažem, malo je, jer se nijesam spe-
cijalno bavio oko njih, nego sam samo
sebi pribilježio što sam u tome po-
gledu našao baveći se proučavanjem
dubrovačke numizmatike; svakako, kao
prvi početak, biće i ovo dosta, jer do
sada nije o tome niko ništa pisao osim

nekih omanjih bilježaka što ću redom
spomenuti.
Za pečate su znali i prastari kul-

turni narodi, Misirci, Asirci itd., i obi-

čno su bili prsteni (kao što je i dan
danas još često u običaju), kojim su
pojedini vladari, činovnici ili privatni
ljudi pečatili svoja javna ili privatna
pisma, jedno za to, da ih ne stvara
ko drugi osim onoga, kojemu su na-
mijenjena, a drugo, da im se vjeruje,
da ih je pisao onaj, čije ime nose.
Ali tek je srednji vijek, kada su se
juristička lica (države, općine, crkve,
manastiri itd.) počela jače isticati kao
individualnosti, iznio potrebu da se i
za njih upotrebljavaju pečati, kojim će

se posvjedočavati autentičnost pisama“

(povelja, ugovora itd.) izdanih u nji-
hovo ime. Možemo zato slobodno u-
zeti, da je Dubrovnik još u vrijeme,
kada je bio pod bizantinskijem gospo-
stvom, to jest do godine 1205, imao
svoj pečat, jer je već tada bio prilično
neodvisna općina, koja je samostalno
sklapala ugovore i dogovore sa susje-

dnijem srpskijem vladarima i s talijan-
skijem gradovima, s kojima je bila u
trgovačkoj svezi. Nego iz toga nam se
vremena nije sačuvalo nikakva traga
ni spomena o takom pečatu; uopće
treba odmah kazati, da nam je ostalo
malo pečata dubrov. republike, jer se
u dubrov. arhivu sačuvalo mnogo pi-
sama što je Dubrovnik primao sa strane,
dok se je i u Dubrovniku i izvan njega
sačuvalo vrlo malo pisama što je sam
Dubrovnik izdavao. I tako naj stariji
dubrovački pečat, od kojega je barem
trag ostao, tek je od g. 1195; ali ito
nije pečat dubrov. općine već dubrov.
arcibiskupa Bernarda na povelji od
4. maja 1195, pa je i on otpao, a
ostala je samo vrpca o kojoj je visio
(Smičiklas, Codex diplomaticus Il, str.
273). Pečat općine dubrovačke spo-
minje se prvi put.tek“g. 1235 (Wen-
czel, Codex Arpadianus XI, str. 280),

a najstariji njegov otisak sačuvan nam
je na (ćirilskom) ugovoru među Du-
brovnikom i Krajinom (u današnjoj
primorskoj nahiji u Crnoj Gori) od
11. februara 1247. (Miklošić, Monu-
menta serbica, br. 38). Pečat je od
bijela voska i visi o vrpci, ali je slo-
mljen i nepotpun, a čitav i potpun
nalazi se tek na docnijim poveljama
(na povelji o prijateljstvu među Du-
brovnikom i Kotorom od 5. VI. 1279,
pa u Miklošića br. 312. 315. 323 itd.);
pečat je eliptičkog oblika, 62 mm vi-
sok a 52 mm širok; po srijedi su
gradska vrata s tri kule, od kojih je
srednja, što je baš poviše vrata, nešto
viša od one dvije sa strana; nad vra-
tima a uz srednju kulu je lik sv. Vlaha
u biskupskoj haljini grčkog kroja a
s biskupskijem štapom u lijevoj ruci;
nad obe kule sa strana slova su« S-B,
tj. Sanctus Blasius (Sveti Vlaho) a