Br. 31. Dubrovnik 7. maja 1909. God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K.12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. KK jezs= )j Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. U IME NJEGOVA VELIČANSTVA CARA! Ć. K. Okružni Sud u Dubrovniku na prijedlog 6. k. Državnoga Odvjetništva, o- dlučio je da sadržaj a) članka ,Kralj Petar pred zagrebačkim procesom“ tiskana na I. i II. stupcu I stranice te u b) vijesti ,Na putu u Trebinje“ tiskana na 3. stupcu III. stranice političkog časopisa ,Dubrovnik“ br, 30 koji je izašao u Dubrovniku na 4 maja 0. Zg. pod odgovornim uredništvom Krista P. Dominkovića opstoje obilježja zločinstva sme- tanja javnog mira po S 65 sla k.z.au vijesti pod b) i prestupak bunjenja predvi- đena & 300 k. z. Potvrđuje se izvršena zapljena, zabra- njuje se daljnje širenje lista u pogledu za- plijenjenih članaka, određuje se uništenje zaplijenjenih istisaka kao i onijeh koji bi se slučajno još zaplijenili suviše rastava doti- čnog štamparskog sloga i objelodanjenje pre- sude u nastajnom broju istog časopisa i uprav na prvoj stranici a to sve po $ 498 k. pi & 20 zakona 17 decembra 1868. Razlozi Prvijem člankom nastoji se razdraživati na mržnju i prezir protiva vladara a iz dru- gijeh protiv državne uprave i ovijem se još nastoji porugivanjem poniziti odredbe vlasti; djela ova koja se označuju zločinom po $ 65 a) k. z. i prestupkom po $ 300 k. z. pak je s toga red bilo suditi kao gore. C. K. Okružni Sud u Dubrovniku odio IV. na 5 maja 1909. BOJANIĆ. UCJENA ZA OSLOBOGJENJE NEVINIH. (Namijenjeno zagrebačkim Narodnim Novinama). Službene zagrebačke Narodne No- vine u broju 24. aprila 1909. posve- tili su meni i mome drugu cijeli u- vodni članak radi poznatog pisma ministru spoljnih poslova o tobožnjim velikim izdajnicima u Zagrebu. Na- rodne Novine nazivlju to pismo aten- tatom na avtonomno sudstvo u Hr- vatskoj i u Slavoniji, jer da austro- ugarski ministar spoljnih poslova, po zakonu, nema i ne smije da ima ap- soluitno nikakvog upliva na suce. To pismo, po Narodnim Novinama, nije samo atentat. Ono je čak i izdajstvo hrvatske avtonomije. Radi toga, Na- rodne Novine, kao službeni list vlade, koja hoće da čuva avtonomiju Hr- vatske i Slavonije, protestuju protiv tog pisma, ,proti ovoj izdajničkoj ra- boti dalmatinskih klevetnika najsve- čanije i najodrješitije.“ Narodne Novine vrlo pametno rade, što protestuju protiv ovoga pisma. Ko ne zna cijelu radnju iza kulisa u procesu tobožnjih velikih izdajnika, taj bi im mogao povjerovati, da pišu iskreno i sa ubjeđenjem. Ko nije či- tave tri nedjelje gledao # slušao, kako se vodi taj proces, taj bi zaista mo- gao pomisliti, da je tu sve čovječanski i po zakonu. Ko ne čita stenograf- ska izvješća o tom procesu, mogao bi vjerovati — Narodnim Novinama. Ali, ko je gledao i slušao, kako se vodi taj proces; ko je imao i tražio zgode, kao ja, da se o tom procesu razgovara sa vrlo uglednim austrij- skim sucima, bez razlike narodnosti, a koji su mi rekli, da su i optužnica i vođenje procesa pravi škandal; ko zna, koji su pravi razlozi tom pro- cesu — taj će se, zaista, začuditi smi- onosti Narodnih Novina. I baš ta smionost zagrebačkog službenog lista nagoni me, da ispričam nešto, što sam htio, da barem za sada ostane tajnom. To nešto moći će još bolje uvjeriti taj list, ako je on uopšte pri- stupačan ikakvom uvjerenju, da je pismo ministru spoljnih poslova bilo vrlo tačno — adresovano. Jednoga dana, dok sam u Zagrebu bio u svojoj sobi u hotelu, sobarica mi donese posjetnicu, govoreći mi, da gospodin, koji joj je dao tu kartu, želi govoriti samnom. Pogledam kartu. Na njoj je bilo potpuno nepoznato mi ime. Bilo je njekoliko titula. Posje- tilae je, po karti barem, nastanjen u Beču. Želio sam znati šta taj gospo- din hoće od mene. Naredim, neka se odmah dovede u moju sobu. Tako je i bilo. Poslije prvih šablonskih fraza, koje se obično izgovaraju, kad čovjek neće drugo da kaže, reče mi moj posjetilac: — Došao sam k Vama sa jednom toplom molbom, ali prije nego li Vam je kažem, morate mi dati Vašu po- štenu riječ, da moga imena nećete nikada nikome odati. Pristanete li na moju molbu, ja ću Vam označiti lica, kojima ćete me moći spomenuti. Od- bijete li moju molbu, smatrajte, kao da nijesam ni dolazio k Vama. — Toje mnogo, — odgovorim mom posjetiocu — jer Vam sve to ne mogu obećati. Mogu Vam obećati, a to Vam i obećajem, da Vašega imena neću nikada nikome odati, nego pod uvje- tom, koji ste mi postavili. Ali, da o Vašoj molbi, koju tek! imate da mi kažete, ne smijem nikome ništa da govorim, to Vam nikako ni pod kojim uvjetom ne mogu obećati. Tada volim, da mi ništa ne pričate i da me ni za što ne molite. Koliko sam gotov, da ispunim već dano Vam o- bećanje, dokazujem Vam i ovim, što Vam povraćam Vašu posjetnicu, koju ste mi poslali po sobarici — i po- vratim posjetiocu njegovu kartu, koju on mirno strpa u džep. -— Za sada mi je dovoljno — reče mi Bečlija — Vaše prvo obećanje. Kad Vam kažem sve, što hoću da Vam kažem, daćete mi možda i drugo obećanje. Vi vidite, šta se u Zagrebu ovo dana radi pred sudom. Sudi se ovim Srbima radi najtežeg zločinstva, koje može da počini austro-ugarski podanik. Državni tužilac za sve traži smrtnu kaznu. Nije isključena mo- gućnost, da se ta strašna kazna i izvrši. Nego, ako do toga i ne dođe, nego samo do osude na po njekoliko godina ili mjeseci tamnice, ovi su ljudi sasvim propali. Oni su propali već i do sada. Ono njekoliko mladih trgovaca palo je pod konkurs, pa se neće nikada više podići. Porodice za- tvorenih sveštenika skapavaju od gladi, a tako isto i porodice zatvo- renih učitelja. Trebalo bi im pomoći. Pomoći im se može, a tu najviše mo- žete poraditi Vi sa Vašim prijateljima. — Ja?! — prekinem posjetioca, iznenađen takvim riječima. — Kako da im najviše mogu pomoći ja, kad, kao austrijski advokat, nemam pravo, ni da ih branim pred sudom? Ja sam siguran, da će ih, po svoj prilici, sve osuditi, jer da ih nijesu namjeravali osuditi, ne bi ih ni izvodili pred ona- kav sud. Za ovakav sud, prema ono- me, kako se vodi proces, može se slobodno reći, da ima već gotovu presudu u džepu. Ne znam samo, što će reći vrhovni sud u Zagrebu, a i šta će reći Evropa, da se ni za što osuđuju, možda i na smrt, ovo- liki ljudi. Ja sam već, kao advokat, na pola ostario. Branio sam i u si- tnim i u krupnim krivičnim poslo- vima. Nikada nigdje nijesam ni vidio ni čuo, da se na ovako pristrani na- čin vodi jedan proces. Svemu je tome politička pozadina, a ovi su ljudi bili nesrećni, pa je na njih pala kocka, da trunu u tamnici ni krivi ni dužni. — 1 ja baš hoću, — prihvati moj posjetilac — da Vam govorim o toj političkoj pozadini. Ovim se ljudima može pomoći jednim sitnim političkim aktom, koji bi trebalo Vi da pokre- nete. Pomoglo bi im se odmah, kad bi se taj politički akt izvršio. Vidite, u Beču nijesu ni najmanje zadovoljni sa držanjem Srba u Austro-Ugarskoj poslije proglašenja aneksije Bosne i Hercegovine. Tamo se želi, da Vi Srbi u Austro-Ugarskoj uradite nešto “ javno, čim biste pozdravili i odobrili aneksiju. Trebalo bi, da jedan ili dva vas srpskih poslanika iz Dalmacije i njekoliko srpskih poslanika iz Hrvat- ske i Slavonije pokupite male depu- tacije vaših birača, pa da s njima odete u Beč i da se zahvalite na aneksiju Bosne i Hercegovine. Kad bi ste vi, kao vođe tih deputacija, tom prilikom molili i za ove, kojima se sada sudi u Zagrebu, vjerujte mi, da bi ovoga procesa nestalo preko noći... — Molim Vas, — prekinem svog posjetioca — na čije ime Vi to meni govorite i kome bi trebalo da idu te deputacije? — Kad mi obećate, ako mi obećate, — odgovori mi Bečlija — da ćete to izvršiti, reći ću Vam i na čije ime govorim. Bilo bi dovoljno, da te de- putacije odu ministru spoljnih poslo- va i da se njemu zahvalite na anek- siju, jer je to njegovo djelo. To je, kao što vidite, sitni politički akt, koji bi imao velikih pošljedica i za ove nesrećnike ovdje u Zagrebu. Na te deputacije čekaju u Beču. Vi se do- govorite sa jednim ili dva od Vaših drugova iz Dalmacije, a nagovorite i ovdje koga od srpskih poslanika, da to učini. Učinite dobro djelo za ove, koji su u tamnici, a kojima prijete vješala. — Ako u Beču — htjedoh da za- vršim taj razgovor — čekaju na ta- kve deputacije, dugo će ih čekati i neće ih dočekati. Ja ću Vam iskreno reći samo jedan razlog, za što ja to neću i po savjesti svojoj, ne mogu to da učinim. Drugih razloga ne tre- ba da Vam navodim. Dovoljan je je- dan. Ima nas Srba, koji smo od nje- koliko vijekova pod Austrijom i Au- stro- Ugarskom. Ima nas, koji smo od njekoliko desetina godina. Kroz čitav taj dugački niz godina mi Srbi nijesmo mogli zabilježiti nijedne go- dine sreće i zadovoljstva. Uvijek smo bili na udarcu. Bez ikakvog oprada- nog razloga vješali su nas, strijeljali su nas, zatvarali su nas i zatvaraju nas po tamnicama. Ekonomski nas ubijaju ili nastoje da nas ubiju na svim stranama. Neprestano se od nas stvaraju bauci, gdje nije potrebito da se stvaraju. Izmišljaju nam se poli- tička zločinstva, gdje nema ničega. Najbolji dokaz tome je i ovo, što se sada u Zagrebu radi. Pojedine doga- đaje iz te mučne istorije ne treba da Vam navodim. Za to bi trebao čitav leksikon. I kad je, moj gospodine, to tako, kažite mi, da li se ja mogu radovati i čak voditi deputacije u Beč, što je nama, starim duševnim, ekonomskim i tjelesnim mučenicima, dodano još njekoliko stotina hiljada ljudi, koji će biti srećni, kako smo i mi ? Bečlija me zamoli, da mu opro- stim, što mi je dosađivao i ode. — Ne zaboravite, — rekoh mu na odlasku — da ću se prvoga ebećanja držati. Za drugo nijesam Vam obe- ćao ništa i ne veže me ništa. Taj razgovor vodio se u Zagrebu, u utorak, 10. (23.) marta 1909. Baš u to doba bili su najviše zaoštreni odnosi između Austro-Ugarske i Sr- bije radi proglašene aneksije Bosne i Hercegovine. Čekalo se, kad će da pukne prva puška s jedne ili sa druge strane. Vojska je polazila i sa zagre- bačkih željezničkih stanica. Vojsku je pozdravjala vojnička muzika. Bilo je i poznatih legijonaša, koji su voj- niecima govorili i vikali: ,Ako koji od vas pogine, znajte, da će vas ubiti Srbin! Idete na kasapnicu radi Vlaha!“ Vojnici su morali slušati komandu. Zle volje ulazili su u željezničke va- gone. Putovali su. Nijesu ni sami znali kuda. * * * Hoće li Narodne Novine, čiji go- spodari moraju da znadu za ponudu o deputacijama, i poslije ovoga go- voriti, da pismo ministru spoljnih poslova nije poslano na tačnu adre- su? Hoće li i na dalje govoriti, da je to pismo ne samo atentat, na au- tonomiju nego i izdajstvo autonomije Hrvatske i Slavonije? Što vrijedi ta autonomija na papiru, kad je gaze najmjerodavniji faktori; kad u onako delikatnom procesu, kakav se sad vodi u Zagrebu, isti suci pokazuju i. dokazuju, da su zadojeni mržnjom protiv optuženih; kad krše najele- mentarnija načela i glavne ustanove krivičnog postupnika, a to sve, da zadovolje svoje gospodare? Dokaze o