Str. i »DUBROVNIK“ Br. 32. mlju, jer. mu mi sami otvaramo vrata, To je narodno samoubojstvo, to znači slijepo srtati u bezdan, prigibati do- brovoljno glavu pred tuđom sjekirom. Oni koji tako rade naj veći su du- šmani svoga naroda, zločinci, koji ubijaju vlastitu majku. Kad ne bi bilo naših proizvoda, koji mogu da , konkuriraju tuđim; kad ne bi bilo slavenskih svakovrsnih proizvoda, a naročito čeških, koji mogu da se ta- kme na svjetskim tržištima sa pro- izvodima ostalih naroda, kad ne bi bilo kod čeških firama one poznate solidnosti, — čovjek još ne bi ni ža- lio, morao bi se pomiriti sa sudbi- nom ; ali kad uza sve to ne ćemo, i ako možemo, da uspješno doskočimo zlu, onda svak ima prava da nas na- zove i budalama, jer ovako nemamo prava da se tužimo na svoj udes, i da se ljutimo, kad nas druge naro- dnosti grde, jer smo to sami zaslužili. Ovakovim našim držanjem svakome moramo omrznuti, jer nam zaista niko ne će iz milosrđa poklanjati poštovanje, ako to mi svojim naro- dnim radom ne postignemo i ne za- služimo, a to ćemo postići kad po- čnemo štovati sami sebe. Nijemac se nama ruga, o glavi nam radi, pa o- pet uspješno trguje s nama i u na- šim zemljama; jednako i Madžar. Naša braća Česi ne nalaze u našim zemljama tržišta za svoju robu, a gotovo ne nalaze među nama ni u- godna boravišta, pa onda ne bi bilo čudo da nas i oni zamrze, kao šlo bi nas mogli još i ostali Sloveni za- mrzjeti. Ustrajemo li na ovaj način, onda možemo pobjedonosno uskli- knuti sa velikim Jožzuom Frankom, naj boljim našim političarem i finan- sijerom i — narodnim gospođhnoni: »Splendide isolation !“ ' Pisma iz sjeverne Dalmacije, XVII. Dokazano je, da naša pokrajina, premda nikada sasvim, a ono djelo- mice, podlijegala je tuđom uplivu, bilo kulturno, bilo čak i etnografski. Ovakih tragova ima i danas, u ma- njem razmjeru, nego li je prije bivalo. Ovo podlijeganje i nije bilo najveće zlo ondje, gdje se vremenom i zna- njem znalo koristit i uvidjeti ono, u čemu smo oskudni i što je boljega u tuđina, da se i mi okoristimo kul- turnim tekovinama... Zlo je nastalo ondje, gdje se slijepo povađalo za tudiuštinom i malo po malo k sebi prikupilo više rđavih, nego li dobrih osobina, kojima ga je tuđin i stranac obasipao. oi s štiva ili napokon na jednoj polovici s ugar- skijem grbom a na drugoj s anžuvin- skijem. Inače čini se da Dubrovčani nijesu rado vili te ugarske zastave, jer već 26. I. 1362. malo vijeće opet na- ručuje iz Mletaka zastava, ali ovaj put ,3 zastave za galije a 3 zastave za trublje sa sv. Vlahom“ (Mon. Ragus. I, 158); tri godine poslije ugovora s kraljem ugarskijem, Dubrovčani su dakle za svoje općinske galije već na- ručivali dubrovačku zastavu sa sv. Vla- hom, dok bi uprav po ugovoru imali na njima viti ugarsku zastavu! vidi se da nijesu baš marili za ovu zadnju, pa su zato valjda već od to doba po- čeli i na javnijem zgradama -i na op- ćinskijem brodovima viti samo svoju staru zastavu sa sv. Vlahom, koju su privatni dubrov. brodovi bez sumnje odavna nosili. Amo ide i to što du- brovački senat (,vijeće umoljeno“) 27. VII. 1419, kada je slao vojsku (od 800 momaka) da pokori Konavle, od- luči da dubrov. vojska ide pod barja- kom Sv. Vlaha a odbaci prijedlog da Na Primorju dakle, osjećala se, a osjeća se djelom i danas dobra i zla strana zapadne kulture. Zaleđina primorska, biva, sjeverni naši krajevi, nijesu tako lako bili pristupačni tu- đem, a nijesu ni danas, uza sve to, što se ljudi promeću po bijelo svijetu radi zarade i rada. Ko bi se u osta- | lom ikada od gospode navlastito u prvašnje doba, kad se malo marilo za narodni jezik i usudio, da prođe ove krajeve i strmenite klisure, bez puta i komunikacija, gdje je po viso- vima bezdan picala, a zemlja se pod nogama otiskivala; ko bi se pri ova- kim nezgodama, dao u pustolovinu, da obilazi omražene izapuštane kra- jeve?! Uprav ta osamljenost, gdje tudi upliv nije bio tako lako pristupačan, prouzrokovala je, da narod u ovom kraju, pored svojih mana, imade i vrlina. Za to su se stari običaji i ustanove među našim poljima i kli- surama najbolje uzdržali i sačuvali do dana današnjega, kada se sve dalo za povađanjem i oponašanjem. Sve do skora, dok se mladi nijesu poraz- dijelili, bio je zadružni život u mno- gim porodicama tako podržavan i razvijen, da su nekoje porodice bro- jile do stotinu članova u domaćoj zadruzi. Dok su se pazili i slušali, u zadruzi bilo svega dosta. Nego, kad se porazdijelili, nastale druge potrebe. Kuća osamljena, pospu se djeca i nejač; udri još i bolest, a u kući pu- stoš. Nema, ni ko, će dobiti, ni ko će donijeti. Onda tek uviđaju, kako je, kad se stane svojom soli začinjati i svojim kruhom krušiti. Dijeljenje je mnogo štete nanijelo narodu i porodici, jer je kućni sta- rješina u zadruzi bio čovjek od ugle- da i poštovanja, gdje bi ze on mašio okom, mlađi su prihvaćali. On je upravljao imanjem, i u dogovoru sa muškijem glavama porodice sklapao pogodbe i određivao što će se da ra- di. Lijepi ovi običaji danas izčezavaju, ili stoga, što su nastala druga doba i druge prilike, ili s razloga, što je kod mnogih ,prćijaša“ u zadruzi pre- vlađivala lična korist. Dok je po našim selima prevla- đivao zadružni život, obitelj je bila bogatija u imanju, a inače, njeni čla- novi bili su daleko krjeposniji i na glasu, nego li su onda, kada se raz- dijeliše. Kada je mudri Dositije Obra- dvić obilazio, stanovao i učiteljevao po našim krajevima, hvalio se u svo- jim uspomenama, kako je ovaj narod, dobroćudan, bezazlen i kako se rijet- ko kada iz usta njegovih čuju psov- nosi Sv. Vlaha i zastavu ugarskoga kralja. Ali opet, kad je isto vijeće 11. IV. 1438. slao u Hercegnovi svoju ga- liju po kneza Vladisava, sina hercega Stjepana, naredi da uzme sa sobom barjak što ga je poslao kralj ugarski. Naprotiv 1. VI. 1461. odredi da dva vlastelina s nekoliko konja pođu u susret Dubrovčaninu Niku Pribisaljiću, koji je donosio barjak za Dubrovnik od strane kralja Matije Korvina, a da knez s malijem vijećem dočeka barjak pred dvorom, pa da ga sam ponese, ne da se istavi iznad vrata od Pila, nego da se položi u Gospi; valjda se je nad vratima od Pila već vio dubro- vački barjak sa Sv. Vlahom, pa dub. senat nije htio da ga zamijeni ugar- skijem barjakom. A to je mogao tijem lakše učiniti, što za vrijeme, kada je Dubrovnik bio pod ugarskom vlasti, nije bilo u gradu nikakvog ugarskog činovnika koji bi mogao paziti da se vije, prema ugovoru s Ljudevitom Ve- likijem, ugarska zastava. M. Rešetar, ke, ja li rđave riječi. Slušao je mlađi starijega. Stariji pak, netom bi se iz jutra probudio, prekrstio bi se i Bogu preporučio, pak za svojim poslom, ne' hvatajuć riječ s nikim. Uzdizali su svoj porod u strahu božjemu i načinu ljudskome. Mnogi su lijepi običaji danas iz- čezli, ili zaboravljeni. e Po kućama još nije isčezlo staro gostoprimstvo. Zimi i jeseni, sijela i prela zamjenjuju zapadne zabave. Ono, što kod nas ponajviše otskače, i što se je još uzdržalo, usprkos, mo- dernoj novoiariji to je: narodna no- šnja i čisti neprekaljeni narodni go- vor. Zaista, ako smo u mnogočem opali i oštećeni, uzdržali smo još ono što su mnogi u boljim i sretnim pri- likam, nego li smo mi, zapustili, ili zaboravili. Ko hoće da prislušne hitroumnog našega gorštaka, kada on po tenani razlaže u zboru, ili govoru, opaziće, da mu riječ teče iz usta, poput po- toka, slađe od meda, kao što bi Omir kazao o svom Nestoru. Narodna naša “nošnja danas privlači strance, koji je nose na izgled i uzor, a po njima naj kulturniji narod već kroji rubenine za ženski nakit. S ove strane usamljenost i odvoje- nost našega“ kraja, u ono doba, kada se bojalo odn&rodivanja, bila je od koristi, jer je bila lišena sa strane, kako svakog dobra tako i zla. Nemar i zapuštenost sjeverni: kra- jeva naše pokrajine, ipak je ostavio za sobom rđave posljedice, jer je po- sijao u narodu nepovjerenje i za ka- kovu dobru i plemenitu namjeru | jer ga se otprije nije naviklo da uživa ni ono dobro, što mu se je bez muke moglo dati, samo kad su se istinski ispitale narodne potrebe. Srpske zemlje. Srbija. Srpski poslanik u Beču, dr. Simić, dobio je nalog od svoje vlade, da uloži kod ministra izvanj- skih poslova, baruna Aehrenthala protest zbog uvrijedljivih izraza, koji gotovo svaki dan padaju od strane suda i zastupnika tužbe protiv srp- ske vladalačke kuće i osobe Kralja Petra, prilikom procesa protiv optu- ženih tobožnjih velikih izdajnika u Zagrebu. — Kako neki glasovi stižu iz Beča, Austro-Ugarska je preko svog kon- sula predložila srpskoj vladi novu osnovu za riješenje trgovinskog rata koji vlada između monarhije i Srbije. Kao da ima izgleda povoljnom riješe- nju ovog pitanja. — ,Budapest Hrilap, ima vijest iz Beograda, prama kojoj su na konfe- renciji staroradikalne stranke ministri Milovanović i Pašić rekli, da kralj Petar ovih dana putuje u Petrovgrad i da će tamo biti primljen svim kra- ljevskim počastima. Ministri da su još izjavili, da je ruska vlada pozitiv- no obećala, da će Srbija dobit oštetu u Maćedoniji i Staroj Srbiji. Bosna i Hercegovina. Gospodar zemlje u Bosni jest Muhamedanac, aga ili beg. Kmetovi su njegovi na- seljenici. Obrađuju zemlju, a gospo- daru moraju plaćati obično trećinu. Ako kmet slabo vodi gospodarstvo, može ga gospodar ukloniti sa zemlji- šta. Do sada nije bilo obligatnog | oslobođenja kmetova. Jedino su se od god. 1879. počeli kmetovi dobro- voljno oslobađati. Uspjeh je ovaj: God. 1895. bilo je u Bosni 88.970 kmetskih družina. Od 1879 — 1907. otkupilo se je 23.477 kmetskih poro- dica za otkupninu od 16,688.339 K. God. 1907. bilo je n. pr. 1359 otkupa na 11.913 hektara a otkupnina je iznosila 1,554900 K. Od toga su kmeti platili iz svog džepa 547.375 K, od zemaljske banke pozajmili su 841. 780 K, a od drugih javnih zavo- da i privatnika 165.745 K. Procesa radi otpusta kmetova koji slabo gospodare g. 1905. bilo je 890. Od toga je bilo njih samo 16:40%, otklonjeno sa zemljišta. — Vjerovnici su bosanskih kmetova: 1. bosanska zemaljska banka sa 4,648.462 K. 2. Trgovci sa 2,027.583 K. 3. Drugi nov- čani zavodi sa 1,357.291 K. 4. Priva- tnici sa 1,208.608 K. itd. Svih dugova bilo je 1906. godine 86,303.972 K, Domaće vijesti. »Veleizdajnički“ proces. Skoro je mjesec i po, da se pred zagrebačkim sudom sudi pedesetrojici nevinim i poštenim Srbima radi veleizdaje. Gla- soviti Aecurti po befelu predlaže im smrt na vješala. Sudi im se, jer su širili srpsku zastavu, grb, ćirilicu i sliku kralja Petra. Čudne li ironije. Ono što je zakonom potvrđeno, preko noći postalo je ,veleizdajničko“. Je li što otkriveno za vrijeme procesa? Odgovaramo: Ne. I sami svjedoci, koje je Aecurti doveo i ćak naučio, kako moraju govoriti, odgovoriše: Ne. Cijeia svjetska štampa, danas se ruga tome procesu, ali koja fajda: Proces je izvjesnoj gospodi dobro došao: Rauch ostaće i dalje kao ban, Ae- curti, Tarabocchia i slični dobiće masne nagrade...! ,Zeit“ od srijede piše: ,Kod preslušavanja svjedoka nije baš ništa izneseno“. To smo mi već nekoliko puta po svjedocima do- kazali. I daljni iskaz svjedoka to nam potvrđuje: Svjedok Nikola Čiča, dje- čak od 13 god. odlučno kaže, da je potpisao zapisnik, jer mu je to sudac naložio. Čiča ispitan je radi jednog pisma, za kog svj. Šepa tvrdi, da je sam opt. Trbuhović poslao anonimnu prijavu protiv sama sebe, i time hotio osumnjičiti Šepu. Trbuhović to od- lučno pobija. Svjedoci Nikola Kra- marić i Stanko Matijević ne znaju uprav ništa, da svjedoče protiv optu- ženih. Svj. Marija Srića, pripovjeda, kako je čula (ili bolje naučili su je), da će sve biti srpski kraj i da će za- vladati kralj Petar. Ne kaže od koga je to čula. Na neke upite branitelj odgovara sam predsjednik. Kad je Dr. Hinković hotio povovno, da po- stavi nekoliko upita na svjedokinju, predsjednik u znak ,nepristanosti“, oduzeo mu je riječ. Daljni svjedoci Ivan Mića, Marko Vidović, Nikola Abramović i Đuro Crevar ne potvr- diše ništa, ni što bi iz daleka miri- salo na veleizdaju. Od svj. Đura Cre- vara, predsjednik se je nadao velikim otkrićima, ali jeostao razočaran. Svj. Jovan Šepa, poriče svaku propagandu u narodu. Presjednik hoće, da mu ' nekom presijom dokaže, kako je u istrazi drugčije govorio. Svjedok po- bija, da on to nije nikada govorio i stalno zapisnik je u žurbi sastavljen ili je stilistička pogreška. — Kad je predsjednik uvidio, da se uzaludno muči e da mu svj. nešto dokaže, dr- žavni će odvjetnik izazivno svjedoku: Ili ste prije neistinu govorili ili sada. Razumije se, na ovakovo vrijeđanje zaprisegnutog svjedoka došlo je do buke u dvorani. Opt. Vukelića sud isključuje čitavo vrijeme iz sudnice, dok ne dođe na njega red. Dr. Hin- ković uzaludno je postavljao upite na svjedoka, predsjednik mu neprestano oduzimlje riječ. Upravo ,ustavno“! Svj. Milu Popovića sud odbija, jerje