Br. 33.

Dubrovnik 14. maja 1909.

God. XVIII.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM
Cijena je listu na godinu:
za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na po i četvrt godine Surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 10 PARA

čne objave pluća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitno
retka 20 para. i

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

[( sf |

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Za kooperaciju narodnih stranaka.

Na 3. maja o. g. držali su u Spljetu
zajednički sastanak predstavnici svih
hrvatskih stranaka u Dalmaciji. Na
tome je sastanku prihvaćen zaklju-
čak: >da je u općem narodnom in-
teresu potrebita kooperacija svih na-
rodnih hrvatskih # srpskih stranaka
u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bo-
sni, Hercegovini i Istri.« Predstavnici
hrvatskih stranaka dali su nadalje
izraza svome mišljenju, da bi u tu
svrhu potrebito bilo da se sastavi
odbor koji će, nakon sporazuma sa
srpskom narodnom strankom u Dal-
maciji, imati zadaću, da sa predsta-
vnićima stranaka u Banovini, Bosni,
Hercegovini i Istri, utanači sve po-
trebito, da se ta željena kooperacija
što prije provede u djelo.

Prema ovome zaključku hrvatski
su se prvaci obratili Srbima iz Dal-
macije preko Srba koji žive u Spljetu.
Govori se, da su se stoga preko njih
obratili na dalmatinske Srbe, što su
tim putem htjeli da progovore svim
Srbima u Dalmaciji, onima naime
koji stoje u redovima organizovane
stranke i onima koji nijesu u tim
redovima.

Je li to pametno promišljeno i sre-
tuo izveđeno, ne ću da ispitujem.“To
je u ostalom sasvim sporedna stvar.

Kako mu drago, spljetski su se
Srbi odazvali tom njihovom pozivu, i
saopćili su upravnome odboru stranke
i pojedinim Srbima u pokrajii sa-
držinu zaključka hrvatskih prvaka.

Što ćemo sada mi Srbi?

Hrvatski prvaci potpisali su rečeni
svoj zaključak uz ovu ogradu »ne
prejudicirajući nijedna stranka svome
programnom stanovištu a uvaživ opće
naše političko stanje u ovoj monarhiji.«

Na prvi mah to izgleda vrlo pa-
metno, alita izjava, kojom bi mi mo-
gli da pokrijemo i svoj potpis na
odnosnom protokolu, može da izgleda
i kao neiskrena koprena pod kojom
se krije žaoka nepovjerenja, i namjere
grješnog nadmudrivanja.

Svijesni s jedne strane da smo ma-
njina koju se vrlo rado bagateliše a
i sistematski zapostavlja, a s druge
strane instiktivno uvjereni, da se u
današnjim prilikama naša uloga u
Šrpstvu može da sastoji jedino u
skromnom ali i budnom čuvanju svete
Vatre srpskih osjećaja na ovim golim
i potrebnim obalama  jadranskoga
mora — svijesni napokon punog
značaja nepobitne istine da smo mi
Srbi na Primorju živi dio svekolikog
Srpstva koje jednom te istom dušom
diše, mi ne možemo na laku ruku i
bez razmišljanja da se riješimo na
bezuslovno primanje te ponude pa i
došla nam ona od najbliže braće naše.

Zaključak hrvatskih prvaka, prvi
je korak udruženih hrvatskih stra-
naka u Dalmaciji iza aneksije Bosne
i Hercegovine, za čijom sudbinom ne-
jednako kucaju sfća srpska i hrvatska.
Zaključak je taj stvoren na sastanku
koji su sazvali zastupnici Don Ivo
Prodan i Dr. M. Drinković, a kome je
predsjedavao Dr. M. Drinković.

I
j
\
U

Poštujući svačije uvjerenje, i pred-
postavljajući da je samo bratska lju-
bav savjetovala ovim pravaškim za-
stupnicima da u svoje kolo sazovu
nas Srbe — mi s najboljom voljom
za slogom i s najvećim povjerenjem
u iskrenost njihova poziva, ne mo-
žemo a da ne damo izraza svome
uvjerenju, da će oni željeti da mi u
tom kolu igramo po taktu njihove
muzike. Učinili bi nepravdu i njima
samima kad bi pretpostavili da će
oni htjeti da se u Bosni i Hercego-
vini hvataju u srpsko kolo. Inače za
njih ne bi ni imala smisla ona ograda
koju su i njih dva, koji u tome vode
prvu riječ, stavili uza svoj potpis,
»ne  prejudicirajući svome  progra-
mnome stanovištu.«

Na ovu primjedbu s naše  stra-
ne mogli bi nam predstavnici koje
drugo hrvatske stranke, koji su ta-
koder učestvovali sastanku i saradili
zaključak, odgovoriti da oni nama
takvog zahtjeva ne stavljaju, jer da
u njihovom programu ne stoji da mi
moramo igrati po taktu njihove mu-
Zike, a da su i oni potpisali zaključak
uz istu rezervu kao i,pravaški po-
kretači sastanka.

Ali onda: čija će muzika svirati ?
A ako se zavade svirači: kako ćemo
mi igrati?

Prva analiza specifizične vrijednosti
tog zaključka pokazuje ga kao nešto
što za nas nema bog zna koliko pri-
vlačive moći.

Opazilo se je malo prije, da je
ovaj zaključak prvi zajednički korak
hrvatskih stranaka iza aneksije Bo-
sne i Hercegovine.

Sam pak zaključak spominje i

.kooperaciju svih narodnih hrvatskih

i srpskih stranaka i u Bosni i Her-
cegovini.

: Prema tome bi združene hrvatske
i srpska stranka iz Dalmacije imale
da stupe i pred srpsku stranku u
Bosni i Hercegovini i da i njoj stanu
dijeliti bratske savjete. Jer od pred-
stavnika srpske stranke u Bosni i
Hercegovini ne će moći da dobiju
nikakvih savjeta, kad nijesu smjeli da
progovore ni kad im se je skorašnju
pa ni današnju sudbinu krojilo.

A smijemo li mi Srbi da prema
braći tako postupamo?

«Hrvati iz Dalmacije mogu da s ne-
kim autoritetom stupe pred Hrvate
Bosne i Hercegovine, jer su ovi kao
politička stranka nikli tek poslije o-
kupacije, ali mi Srbi iz Dalmacije ne
možemo da kažemo da smo prema
Srbima u Bosni i Hercegovini stariji,
pa da im mi odredimo pravac kojim
će se oni u svojoj politici kretati.
Srbi su u Bosni u više prilika poka-
zali da su vrlo zreli i sposobni za
politički život. Pokazali su to i onda
kad je takovo držanje bilo i vrlo o-
pasno, i kad su i sami znali da se
njihovih pravednih zahtijeva ne će
uvažavati. Pa hoćemo li sada njima
mi da dajemo savjete, koji smo u ovo
pošljednjih sto godina došli do takvog
intelektualnog i materijalnog siroma-

štva da prosto ne znamo više ni mi-
sliti ?

Nego kad se stane dobro da ra-
zimisli zaključak hrvatskih prvaka,
ako ne može da ima vrijednost jednog
pragmatičkog programa za određiva-
nje pravca u djelovanju svih srpskih
i hrvatskih strana — može da ima
svoju punu vrijednosi u pogledu ne-
kih stvarnih pokreta, koji se tiču po-
glavito ekonomnog razvitka našega
naroda. Može na primjer da ima svoju
punu vrijednost i važnost u koope-
raciji dalmatinskih stranaka u po-
kretu što su već pokrenuli Srbi u
Bosni i Hercegovini.

Srpska narodna organizacija u
Bosni i Hercegovini pokrenula je već
pitanje potpune administrativne au-
tonomije za Bosnu i Hercegovinu.
Taj njihov pokret potpomažu i braća

= muslimani okupljeni oko , Musavata“.

Zašto se tome pokretu ne bi mogle
pridružiti i sve stranke u Dalmaciji?

Dalmacija je po sebi samoj bačen
lapat zemlje i nekoliko rastrkanih
ostrva. Ona nema apsolutno nikakvog
životnog zajedničkog privrednog in-
teresa sa bilo kojom od zemalja i
kraljevina koje su zastupane na ca-
revinskom vijeću. U tome se možda
ima da traži i uzrok zapostavljanju
Dalmacije u svim granama državne
administracije; — ali tek stoji da se
mi Dalmatinci tužimo na centralnu
viadu, a vlada se tuži na nas, da
smo pasivna zemlja, koja troši puno
i ae dava ništa. Međutim od sto go-
dina na ovamo nestalo je po Bukovici
srebrnih  pancira, iščezli su zlatni
ženski nrkiti, blago je ove godine
počelo crkavati od gladi, a do godine
će možda od te morije i ljudi početi
da ginu. Okupacija Bosne i Hercego-
vine presušila je sva vrela blagosta-
nja koja, su nam dolazila iz Bosne i
Hercegovioe pa i iz Srbije. Od 1878
godine trgovina ne ide više preko
Grahova i Knina na Šibenik, ni preko
Lijevna na Spljet, ni preko Trebinja
na Dubrovnik. Gvozdeni putevi koji
su se gradili u Bosni i Hercegovini
ili imaju strategijiski karakter i pre-
ma tome se ne slažu uvijek sa po-
trebama racionalnog prometa i trgo-
vine, ili su urađeni tako, da se kroz
njih sva vrela blagostanja, koja izviru
iz tih dviju pokrajina, navrću na ko-
rist centralnih pokrajina monarhije,
a odvraćaju od Dalmacije. Mi smo u
Dalmaciji kod divnog našeg mora
postali pusto siroče kome treba mi-
lostinju dijeliti. Naše more izgleda
kao zaplijenjeno. Bijela dalmatinska
obala od Raba do Spiča nema ni to-
liko prometne vrijednosti i važnosti
koliko ih ima jedan kutić tršćanske
luke.

Ono čime nas je priroda bogato
obdarila, a što nam ljudi oduzeše,

zašto da se opet nama po božjem

zakonu ne povrati?

Srbi iz Bosne i Hercegovine među
ostalim traže i željezničku autonomiju
(vidi br. 86 ovogodišnje ,Srp. Riječi“).
Skupa š njima to isto traže i Musli-

mani. Zašto da se mi svi Dalmatinci
ne interesujemo za potpunu admini-
strativnu avtonomiju ovih pokrajina,
od koje se možemo nadati da će i
nama biti koristi, kad s Bosnom i
Hercegovinom imamo toliko zajedni-
čkih interesa koliko ih može da bude
između bogate jedne zemlje i njezinog
prirodnog primorja.

Ako ima dobre volje kod hrvat-
skih prvaka, neka se u prvom redu

Za oglase, računska izvješća i sli-

pokrene pitanje potpune autonomije |

Bosne i Hercegovine i time dA većeg
značaja pokretu tamošnjih Srba i
Muslimana, koji sačinjavaju 80%, či-

tavog pučanstva tih zemalja. Mi ćemo

se Srbi takvom pokretu rado odazvati.
Odazvaćemo mu se rado, što ćemo
time učiniti uslugu zemlji kojoj je u
toliko navrataka učinjenjeno krivo,
što ćemo time nanijeti koristi i samim
sebi, i što će nam takav pokret jam-
čiti da hrvatski prvaci misle i osjećaju
bratski.
Za sad čekajmo na bratski odgovor.
Šibenik, maja 1909. '
Dr. Lujo Bakotić.

Srbi u Bosni i današnje prilike,

»Cpncka Pujeu“ donosi: Prije dvije
nedjelje dana saznalo se potpuno po-
uzdano, da se u zajedničkom mini-
starstvu radi na konačnoj izradi u-
stavnih uredaba za Bosnu i Her-
cegovinu. :

Saznalo se i to da među mjeroda
vnim političkim faktorima u Beču
postoji jaka struja, koja je htjela da
ustavne slobode uopće, a posebno na
našu štetu što više skrati.

Nama nezavisnim Srbima pravosla-
vnim i Muslimanima bila je prije o-
duzeta mogućnost da učestvujemo u
anketi zbog toga, što su hotimično
obiđeni oni faktori naših organizacija,
kojima je ovaj posao povjeren, pa su
s toga, a naročito obzirom na važnost

i prešnost same stvari pohitali pro-

šle nedjelje u Beč gg. Gl. M. Jefta-
nović, Vojislav Šola i advokat Dimo-
vić. Oni su izjavili ministru Burijanu,
da je narod voljan i spreman na re-
alnoj i zakonitoj bazi raditi na svoju
i državnu korist. No pošto su saznali
da ustavna osnova ne odgovara na-

dama, željama i opravdanim naro- '

dnim zahtjevima, te pošto nijesu prije
mogli svoje stanovište i prigovore u
tom pogledu iznijeti, to su zamolili,
da ministar ne predloži dotične osnove
ni vlađama na mnijenje, a ni vladaru
na sankciju, dok ustavni zajednički
odbori u tom ne podnesusvoju obra-
zloženu predstavku.

Ministar Burijan je ovoj molbi za-
dovoljio, pa će se ovih dana sastati
ustavni odbori, uz njih još nekoliko

nezavisnih i uglednih ljudi, da tu .

predstavku izrade i da se sporazu-
miju o daljim koracima.

Osim toga stupila su naprijed spo-
menuta trojica gospode u doticaj
s najuglednijim državnicima i poli-
tičarima, nastojeći, da ih zadobiju za