Br. 33. Dubrovnik 14. maja 1909. God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine Surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA čne objave pluća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitno retka 20 para. i Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. [( sf | Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Za kooperaciju narodnih stranaka. Na 3. maja o. g. držali su u Spljetu zajednički sastanak predstavnici svih hrvatskih stranaka u Dalmaciji. Na tome je sastanku prihvaćen zaklju- čak: >da je u općem narodnom in- teresu potrebita kooperacija svih na- rodnih hrvatskih # srpskih stranaka u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bo- sni, Hercegovini i Istri.« Predstavnici hrvatskih stranaka dali su nadalje izraza svome mišljenju, da bi u tu svrhu potrebito bilo da se sastavi odbor koji će, nakon sporazuma sa srpskom narodnom strankom u Dal- maciji, imati zadaću, da sa predsta- vnićima stranaka u Banovini, Bosni, Hercegovini i Istri, utanači sve po- trebito, da se ta željena kooperacija što prije provede u djelo. Prema ovome zaključku hrvatski su se prvaci obratili Srbima iz Dal- macije preko Srba koji žive u Spljetu. Govori se, da su se stoga preko njih obratili na dalmatinske Srbe, što su tim putem htjeli da progovore svim Srbima u Dalmaciji, onima naime koji stoje u redovima organizovane stranke i onima koji nijesu u tim redovima. Je li to pametno promišljeno i sre- tuo izveđeno, ne ću da ispitujem.“To je u ostalom sasvim sporedna stvar. Kako mu drago, spljetski su se Srbi odazvali tom njihovom pozivu, i saopćili su upravnome odboru stranke i pojedinim Srbima u pokrajii sa- držinu zaključka hrvatskih prvaka. Što ćemo sada mi Srbi? Hrvatski prvaci potpisali su rečeni svoj zaključak uz ovu ogradu »ne prejudicirajući nijedna stranka svome programnom stanovištu a uvaživ opće naše političko stanje u ovoj monarhiji.« Na prvi mah to izgleda vrlo pa- metno, alita izjava, kojom bi mi mo- gli da pokrijemo i svoj potpis na odnosnom protokolu, može da izgleda i kao neiskrena koprena pod kojom se krije žaoka nepovjerenja, i namjere grješnog nadmudrivanja. Svijesni s jedne strane da smo ma- njina koju se vrlo rado bagateliše a i sistematski zapostavlja, a s druge strane instiktivno uvjereni, da se u današnjim prilikama naša uloga u Šrpstvu može da sastoji jedino u skromnom ali i budnom čuvanju svete Vatre srpskih osjećaja na ovim golim i potrebnim obalama jadranskoga mora — svijesni napokon punog značaja nepobitne istine da smo mi Srbi na Primorju živi dio svekolikog Srpstva koje jednom te istom dušom diše, mi ne možemo na laku ruku i bez razmišljanja da se riješimo na bezuslovno primanje te ponude pa i došla nam ona od najbliže braće naše. Zaključak hrvatskih prvaka, prvi je korak udruženih hrvatskih stra- naka u Dalmaciji iza aneksije Bosne i Hercegovine, za čijom sudbinom ne- jednako kucaju sfća srpska i hrvatska. Zaključak je taj stvoren na sastanku koji su sazvali zastupnici Don Ivo Prodan i Dr. M. Drinković, a kome je predsjedavao Dr. M. Drinković. I j \ U Poštujući svačije uvjerenje, i pred- postavljajući da je samo bratska lju- bav savjetovala ovim pravaškim za- stupnicima da u svoje kolo sazovu nas Srbe — mi s najboljom voljom za slogom i s najvećim povjerenjem u iskrenost njihova poziva, ne mo- žemo a da ne damo izraza svome uvjerenju, da će oni željeti da mi u tom kolu igramo po taktu njihove muzike. Učinili bi nepravdu i njima samima kad bi pretpostavili da će oni htjeti da se u Bosni i Hercego- vini hvataju u srpsko kolo. Inače za njih ne bi ni imala smisla ona ograda koju su i njih dva, koji u tome vode prvu riječ, stavili uza svoj potpis, »ne prejudicirajući svome progra- mnome stanovištu.« Na ovu primjedbu s naše stra- ne mogli bi nam predstavnici koje drugo hrvatske stranke, koji su ta- koder učestvovali sastanku i saradili zaključak, odgovoriti da oni nama takvog zahtjeva ne stavljaju, jer da u njihovom programu ne stoji da mi moramo igrati po taktu njihove mu- Zike, a da su i oni potpisali zaključak uz istu rezervu kao i,pravaški po- kretači sastanka. Ali onda: čija će muzika svirati ? A ako se zavade svirači: kako ćemo mi igrati? Prva analiza specifizične vrijednosti tog zaključka pokazuje ga kao nešto što za nas nema bog zna koliko pri- vlačive moći. Opazilo se je malo prije, da je ovaj zaključak prvi zajednički korak hrvatskih stranaka iza aneksije Bo- sne i Hercegovine. Sam pak zaključak spominje i .kooperaciju svih narodnih hrvatskih i srpskih stranaka i u Bosni i Her- cegovini. : Prema tome bi združene hrvatske i srpska stranka iz Dalmacije imale da stupe i pred srpsku stranku u Bosni i Hercegovini i da i njoj stanu dijeliti bratske savjete. Jer od pred- stavnika srpske stranke u Bosni i Hercegovini ne će moći da dobiju nikakvih savjeta, kad nijesu smjeli da progovore ni kad im se je skorašnju pa ni današnju sudbinu krojilo. A smijemo li mi Srbi da prema braći tako postupamo? «Hrvati iz Dalmacije mogu da s ne- kim autoritetom stupe pred Hrvate Bosne i Hercegovine, jer su ovi kao politička stranka nikli tek poslije o- kupacije, ali mi Srbi iz Dalmacije ne možemo da kažemo da smo prema Srbima u Bosni i Hercegovini stariji, pa da im mi odredimo pravac kojim će se oni u svojoj politici kretati. Srbi su u Bosni u više prilika poka- zali da su vrlo zreli i sposobni za politički život. Pokazali su to i onda kad je takovo držanje bilo i vrlo o- pasno, i kad su i sami znali da se njihovih pravednih zahtijeva ne će uvažavati. Pa hoćemo li sada njima mi da dajemo savjete, koji smo u ovo pošljednjih sto godina došli do takvog intelektualnog i materijalnog siroma- štva da prosto ne znamo više ni mi- sliti ? Nego kad se stane dobro da ra- zimisli zaključak hrvatskih prvaka, ako ne može da ima vrijednost jednog pragmatičkog programa za određiva- nje pravca u djelovanju svih srpskih i hrvatskih strana — može da ima svoju punu vrijednosi u pogledu ne- kih stvarnih pokreta, koji se tiču po- glavito ekonomnog razvitka našega naroda. Može na primjer da ima svoju punu vrijednost i važnost u koope- raciji dalmatinskih stranaka u po- kretu što su već pokrenuli Srbi u Bosni i Hercegovini. Srpska narodna organizacija u Bosni i Hercegovini pokrenula je već pitanje potpune administrativne au- tonomije za Bosnu i Hercegovinu. Taj njihov pokret potpomažu i braća = muslimani okupljeni oko , Musavata“. Zašto se tome pokretu ne bi mogle pridružiti i sve stranke u Dalmaciji? Dalmacija je po sebi samoj bačen lapat zemlje i nekoliko rastrkanih ostrva. Ona nema apsolutno nikakvog životnog zajedničkog privrednog in- teresa sa bilo kojom od zemalja i kraljevina koje su zastupane na ca- revinskom vijeću. U tome se možda ima da traži i uzrok zapostavljanju Dalmacije u svim granama državne administracije; — ali tek stoji da se mi Dalmatinci tužimo na centralnu viadu, a vlada se tuži na nas, da smo pasivna zemlja, koja troši puno i ae dava ništa. Međutim od sto go- dina na ovamo nestalo je po Bukovici srebrnih pancira, iščezli su zlatni ženski nrkiti, blago je ove godine počelo crkavati od gladi, a do godine će možda od te morije i ljudi početi da ginu. Okupacija Bosne i Hercego- vine presušila je sva vrela blagosta- nja koja, su nam dolazila iz Bosne i Hercegovioe pa i iz Srbije. Od 1878 godine trgovina ne ide više preko Grahova i Knina na Šibenik, ni preko Lijevna na Spljet, ni preko Trebinja na Dubrovnik. Gvozdeni putevi koji su se gradili u Bosni i Hercegovini ili imaju strategijiski karakter i pre- ma tome se ne slažu uvijek sa po- trebama racionalnog prometa i trgo- vine, ili su urađeni tako, da se kroz njih sva vrela blagostanja, koja izviru iz tih dviju pokrajina, navrću na ko- rist centralnih pokrajina monarhije, a odvraćaju od Dalmacije. Mi smo u Dalmaciji kod divnog našeg mora postali pusto siroče kome treba mi- lostinju dijeliti. Naše more izgleda kao zaplijenjeno. Bijela dalmatinska obala od Raba do Spiča nema ni to- liko prometne vrijednosti i važnosti koliko ih ima jedan kutić tršćanske luke. Ono čime nas je priroda bogato obdarila, a što nam ljudi oduzeše, zašto da se opet nama po božjem zakonu ne povrati? Srbi iz Bosne i Hercegovine među ostalim traže i željezničku autonomiju (vidi br. 86 ovogodišnje ,Srp. Riječi“). Skupa š njima to isto traže i Musli- mani. Zašto da se mi svi Dalmatinci ne interesujemo za potpunu admini- strativnu avtonomiju ovih pokrajina, od koje se možemo nadati da će i nama biti koristi, kad s Bosnom i Hercegovinom imamo toliko zajedni- čkih interesa koliko ih može da bude između bogate jedne zemlje i njezinog prirodnog primorja. Ako ima dobre volje kod hrvat- skih prvaka, neka se u prvom redu Za oglase, računska izvješća i sli- pokrene pitanje potpune autonomije | Bosne i Hercegovine i time dA većeg značaja pokretu tamošnjih Srba i Muslimana, koji sačinjavaju 80%, či- tavog pučanstva tih zemalja. Mi ćemo se Srbi takvom pokretu rado odazvati. Odazvaćemo mu se rado, što ćemo time učiniti uslugu zemlji kojoj je u toliko navrataka učinjenjeno krivo, što ćemo time nanijeti koristi i samim sebi, i što će nam takav pokret jam- čiti da hrvatski prvaci misle i osjećaju bratski. Za sad čekajmo na bratski odgovor. Šibenik, maja 1909. ' Dr. Lujo Bakotić. Srbi u Bosni i današnje prilike, »Cpncka Pujeu“ donosi: Prije dvije nedjelje dana saznalo se potpuno po- uzdano, da se u zajedničkom mini- starstvu radi na konačnoj izradi u- stavnih uredaba za Bosnu i Her- cegovinu. : Saznalo se i to da među mjeroda vnim političkim faktorima u Beču postoji jaka struja, koja je htjela da ustavne slobode uopće, a posebno na našu štetu što više skrati. Nama nezavisnim Srbima pravosla- vnim i Muslimanima bila je prije o- duzeta mogućnost da učestvujemo u anketi zbog toga, što su hotimično obiđeni oni faktori naših organizacija, kojima je ovaj posao povjeren, pa su s toga, a naročito obzirom na važnost i prešnost same stvari pohitali pro- šle nedjelje u Beč gg. Gl. M. Jefta- nović, Vojislav Šola i advokat Dimo- vić. Oni su izjavili ministru Burijanu, da je narod voljan i spreman na re- alnoj i zakonitoj bazi raditi na svoju i državnu korist. No pošto su saznali da ustavna osnova ne odgovara na- dama, željama i opravdanim naro- ' dnim zahtjevima, te pošto nijesu prije mogli svoje stanovište i prigovore u tom pogledu iznijeti, to su zamolili, da ministar ne predloži dotične osnove ni vlađama na mnijenje, a ni vladaru na sankciju, dok ustavni zajednički odbori u tom ne podnesusvoju obra- zloženu predstavku. Ministar Burijan je ovoj molbi za- dovoljio, pa će se ovih dana sastati ustavni odbori, uz njih još nekoliko nezavisnih i uglednih ljudi, da tu . predstavku izrade i da se sporazu- miju o daljim koracima. Osim toga stupila su naprijed spo- menuta trojica gospode u doticaj s najuglednijim državnicima i poli- tičarima, nastojeći, da ih zadobiju za