—-.. MP Dubrovnik 18. maja 1909. God. XVIII. Br. 34. A š IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za« Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; je Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve bstale zemlje franaka 16 u zlatu ; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine Surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini. straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se, — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. [ff | Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Zagrebački proces pred bečkim parlamentom. (Parlamentarno izvješće) Beč, 14. maja. Danas poslije podne počelo je u parlamentu pretresanje prešnog prijedloga prof. Masaryka o ,ve- leizdajničkom“ procesu u Zagrebu. Uzaludna su bila sva naprezanja, apelacije i pisanja Jozue Franka, da onemoguće ovu raspravu be- čkog parlamenta, jer je prof. Ma- saryk podnio svoj prijedlog u ta- kovoj iormi, da mu se nikako ne može poricati kompetencija austrij- skog parlamenta. Prof. Masaryk je više puta odgađao svoj prije- dlog, ali radi prilika u Hrvatskoj nije htio da odgađa i na dalje. Tako je on naime i danas bio za- moljen, da raspravu o prijedlogu odgodi do utornika, da se izbje- gne kolidiranje rasprave o Zagre- bačkom procesu sa boravkom cara Vilima u Beču, ali je tu molbu prof. Masaryk odbio. Po podne je počela rasprava. Predsjednik Pattai govori o tvrdnjama, da bečki par- lamenat nije kompetentan raspra- vljati o zagrebačkom procesu. Ali iz čitanja Masarykova prešnog pri- jedloga izlazi, da se predmet tiče i austrijskih interesa, te da je tim parlamenat kompetentan, da o stvari raspravlja. Prof. Masaryk pokazuje naj- prije, da ima mnogo precedensa, da parlamenat bude kompetentan da raspravlja o prešnom prijedlogu. Zadnji je slučaj za to bila debata o potlačivanju Slovaka u Ugarskoj. Govornik opaža na to, da ima prilika, na kojima već sa gledišta humanosti svaki pristojni čovjek, te i svaki političar. mora da zau- zme stanovište. Jedna takva prilika i sada je tu. U Zagrebu imaju da se podignu pedeset i tri vješala. Pedeset i tri vješala! Pri tome se mora i austrijski parlamenat zapi- tati: što se to za boga događa u Hrvatskoj? Govornik izjavljuje, da ne namjerava baviti se juridičkim ispitivanjem procesa protiv zagre- bačkih ,veleizdajnika“. Njega inte- resuje samo političko značenje procesa. Masaryk tada oštro kri- tikuje sadržinu optužnice državnog odvjetništva. Ako se prati tijek raspravi u Zagrebu, onda se ne zna: da li tu ima veleizdaje, ili se odigrava jedna komedija, jedna inkvizicija ili pako jedna tragiko- medija. Već sami sklop tribunala, koji je tu pozvan da presudi, iz- gleda mu veoma interesantnim. Predsjednik je baš sada pod di- sciplinarnom istragom radi ek- scesa počinjenih u stanju napi- tosti. Kad se dođe u Zagreb ne čuje se o ničem drugom govoriti, nego o ekscesima, koji se sa ovim funkcionerom događaju svakog da- na po zagrebačkim gostionama i kafanama. Sudac istražitelj je jedan agent provocateur, koji se oblačio kae seljak i pod izlikom da kupi ma- terijal protiv Košuta, htio da pri- dobije 'povjerljivost seljaka. Jedno- me od votanata javno se može prebacivati najgrđih tužba, a da on ne može da se obrani. U 41/, ure po podne predsjednik je zamolio zastupnika prof. Ma- saryka, da prekine i svoj govor nastavi u utornik, na narednoj sje- dnici, na što je Masaryk i prestao. U utorak se nastavlja rasprava O ,veleizdajničkom“ procesu u Zagrebu, koja će se prilično dugo potegnuti. Rijetko se je sjetiti jedne rasprave u bečkom parlamentu, koja je bila saslušana od kuće to- likom pomnjom kako Masarykov govor. Tako pomno svak sluša, da vlada grobna tišina, koja je u ovoj kući u ostalom velika rije- tkost. Galerije su preko običaja pre- pune i to sve najotmjenijom publi- kom. Interesovanje je izvanredno. HuTpure npoTugy Gp6a y Typekoj, Cp6u y oromaHcKkoOj LApeBuHuH TIpH- XBaTHJIH cy mnpeBpar on 11. jyna ca UHCKPEHHM OJJILEBIbEHEM. ITIp4T4CHyTH ca jenue crpare ApHayTHMa a ca ipyre ByrapuMa, OHH CY y YCTABHOM TIOKPETY rjenanu jenuHu ycroB 3a cBoj oncrTaHak u pa3sBuTak. CMaTpanu cy, na he, yTBp- buBateM HCTHHCKE CJIOGOJE M HCKPEHE jemHaKOCTU, IIPECTATH CBA OHA TAIbAaiA, KOjuMa Cy y cTapoM pexumMy 6HJIH H6- MuJIOCpAHO Hu3JTOXKeHu. Hmajyliu Heorpa- HW4eHO rmoBjepere vy Jbyle, Koju cy u3- BPIIHIIU NpeBpaT, ocMaHjiujeku Cp6u cy ONMax pacTypuru cBojy cTapy peBoJy- UHOHApHY OpraHu3alnujy M IpHIJIH HO- BOM JIeraiHoM rpyrucaiy cBoje cHare y UHJBY CBECTpaHOT HCKOpHLIHaBAHA 3a10- 6ujede cmno6one. IIpu cTBapary Hope opraHu3alinje cBoje, OHH HHjecy uuHHJIH HHKAKBE pesepBe, jep Hujecy, Kao Heke Npyre HaponHocTu Halie oran6uHe, caMo INIpuBHIHO INIPHXBATHJIH YCTABEH IIOpeNAK. On npornaca ycTasa pan ocmaHnujekux Cp6a je nornyHo jaBaH, OTBOpeH M TIpH TOME pany Hujecy ornaxeHu HM HajMaH 3HALH HEKE HbHXOBE HEHCIIDABHOCTH TIP6- Ma HOBOM CTasy. Ha cBojuM cacTaHniu- Ma K40 H y CBOM OpraHy H NPH yry- CTBHMA NaBaTHM CPIICKOM »KHBJEJY, CBYIA u yBujek je HOBO CTae& HCTHlLAHO 3a OCHOByY ujenokyrniHor njenaa = cpricke opraHusanuje. Cp6u Hujecy umanu Taj- Hux KoHnepeHuiuja, a jou Mare Tajuux pacrniuca o come pay. M npu cBeM TOM CKPO3 MCIIPABHOM .pany u cpncke opramusanuje u ujeno- KYIIHOT CPIICKOF_ »KMBIEA_ y oTOMAHCKOJ UApeBHHH, NIPOTHBHHLIH CPIICKH HCTHUy CTajiHO Cp6e, KAO HEKE IIPOTHBHHKE HO- BOr cTawa. Hfisy nenyuuujanuuja, koju- Ma ce Henpujarejbu cprickor_Hapoja Tpynunu4 na noropiuajy nonoxaj eroB y Typekoj, npuuna je cana u Ta HoBa neHyHuujauuja, npema kojoj Cp6u He MApe HH 34 yCTABHH INOpelAK HH 3a 3ZAIITHTHHKE HberoBe. Kao noka3 Te HeH- CIIPABHOCTH CPIICKOT HApOlA H3HOCE TIpO- THBHHLH HeroBu QaKT, la HapouuTo y oBuM kpajesuma Cp6u Hujecy HHUUM MAa- HHQECTOBAJIH XKEJbY LA. IIOMOTHJY a ce peakuuja, Koja ce nojasuna y Llapurpany yryuu. M osnje-oHnje Hauio ce “aK 4 MjeponasHux daKkTopa Koju Te NeHyHlu- jauuje yaumMajy 34 OCHOB H&KE HCTparE, KOjy Bole NpoTHBy nojenuHux rnpencTaB- HHKA Halle opraHu3anuje. TakBa CY TBP- beta Hucka a Hama He hie 6uTu TeluiKO la HM tux oj6ujemo Kao IITO CMO H MHOFE NPyTE JIAKH, H3HOLIEH& IIPOTHBY Cpć6a u cprickor pana on6uju. Cp6u cy HECYMEBHBO yBHjeK BOJ6HH LA H XKHBOTOM cBojuM uckyne cno6ony u jenuakocT, Koje petitnom retku (sitnijeh slova). Ako - cy ycrTaBoM 3ajamueHH. CaMo OHu cMa-- Tpajy na je 6opća, Kojy cy TBOPLIH yCTa- | BA NoBeJjiu npoTuBy peakuuje 6una u cyBuuie os6urebHa u na je uuje Tpećano zaolirpaBaTu joli KAKBHM HEIIPpOMHLIJBE- HM KOpauumMa. I'nje ron cy upyre Hapo- NHOCTH YUECTBOBAJIE y KAKBHM MaHHQe- CTauujaMa y KOpHCT ycTaBa H YCTABHO- CTH, Ty Cy yBujeK y IpBHM peloBuma 6urnu u Cp6u. Aja cy u y oBum kpaje- BUMA, KAO H CByla Ha IpyroM MjecTy, oHu us6jeraBaJiu cBe TeaTpaJiHe ucnaje, jep spemeHa Hujecy 3a iux. Y ocTaJiom, uuM ce mojaBuna peakuuja u uuM ce uyno na he u y osuM Kkpajeuma na ce Bp6yjy no6poBormuu, caMo je rmaBHH KO- MAHLAHT upyror u Tpeher Kopriyca, Tpax«Ho, na ce ca THM Bp6oBaieM Tipe- cTaHe a na ce onycraHe u on cBujy ca“ CTAHAKA H IIJMHHX IIpoOTECTA y KOpHCT , ycraBa. Bojcka je moma llapurpany, OLJIIEBIBEHA H CIIPEMHA na GpaHH yCTAB-. HH nopenak M y Ty BOjCKY CMO HMAJIH M4 noTnyHe Bjepe. HekornuKo CTOTuHA Haluux no6poBomana He 6u 6uru Hu on KAKBE KOpHCTH OHaMO rije Cy Tojluke XHJBALE NOGpPO HAOpyAKAHHX HP BOjHMUKH cnupeMHHx 6opana 6uru aHraxoBaHH, Hujecy Cp6u oBux spajea Hu H3 He- Kor cTpaxa us6jeraBanu 60p6y, H4TH Cy pe3epBucaHuM IpxaeM cBojuM xrjejiH na u3sjaBe cBoje HernoBjepeie IpeMa yc- TaBy H MJALOTypLHMA. To pe3sepBucaHo npxawe 6umo je NOCIbEJKLA, € jenue cTpaHe rnorTnyHe Bjepe y Bojcky Koja ce KPEHYJIA 34NHMHAMA LApHFrpaICKHM a C Ipyre ucKpeHe Xxe&Ibe na ce HHKAKBUM IIYMHHM HCIALHMA HE NOFOpLIABA H CJ- BHLIe Oo36HWIbHA CuTyaLuja Haule oTali6H- He. HckpeHo 6e3 3agieux Hamjepa, Kao 4 y NOCANAlLIHHM IIOCIIOBUMA CBOJUM, OHH CY NPUXBAaTHJIH MOJIĆy u caBjeT Koju je ynyTHo rmaBHu KOMaH/aHT 1ujenomM CTAHOBHHIITByY OBOF Kpaja HM oLycTanu CY H OL NPHKyTIJbAIkA NOGPOBOJbALA H i inoošajiji Počat, zastava i grb dubrovačke republike. (5). Grbovi u pravom smislu riječi, t. j. - lični pa porodični znakovi na štitovima “vlastele, počeli su se nositi tek u vri- jeme križarskijeh vojna; za vlastelom (vitezovima) povedoše se malo pomalo i juristička lica, osobito općine i gra- dovi, pa i drugi ljudi koji nijesu bili plemići. O kakvom dubrovačkom grbu prije god. 1358 nema, koliko ja znam nikakva traga, a i te godine, kako smo vidjeli, kralj ugarski Ljudevit Veliki dao je dubrovniku uprav samo svoju zastavu. Istina u srednjemu vijeku nije se činilo razlike među grbom i zastavom nego su po pravilu oboje imali istu sliku, t. j. onu što je odnosni vladar ili vlastelin imao na svojemu štitu. Ali biće da su Dubrovčani već tada uzeli kao svoj grb stari grb ugarskijeh kraljeva iz kuće Arpadovića, što su (uz svoj vlastiti) nosili i njihovi nasljednici An- žuvinci Karlo Roberto i sin mu Ljudevit Veliki, t. j. već spomenute četiri bijele prečage na crvenom polju, jer se naj-“ stariji opis dubrov. grba na dlaku slaže s tijem najstarijim ugarskim grbom. Naš historičar Jako Lukarević u svo- jemu Copioso ristretto degli annali di Ragusa (Mleci 1605), na strani 155, opisujući sudove (džare), u koje se pri izborima u velikome vijeću bacaju gla- sovi, govori da su ,,.... difesi da quattro sbare bianche in campo rosso, arme de' Rausci, donategli da' felici Re d' Ungaria“ (na njima su četiri bijele pre- čage na crvenom polju, a to je grb Dubrovčana što su im ga darovali kra- ljevi ugarski). Vidi se dakle, da se u Dubrovniku u samom početku XVII. v. dobro. znalo, kakav je dubrovački grb i ko ga je Dubrovniku dao; a da su taj «grb Dubrovčani primili već od Lju- devita Velikoga, regbi da se potvrđuje riječima kralja Vladislava IV. u povelji od 6. V. 1456, kojom im daje novi grb ,ne dirajući u stari grb, što ste ga dosada imali, nego ga potvrđujući svojom kraljevskom vlasti“; taj novi grb imao je imati pticu feniksa na modrom polju sa zlatnom krunom i sa sv. Vlahom (Gelcich J., Raguza €s Magyarorszag, str. 593), ali Dubrovnik sigurno ga nije upotrebljavao nikad, kao što nije nikada upotrijebio ni druge tri povlastice, što mu je Vladislav dao toga istoga dana, naime da se dubrov. knez (lat. rector) zove ,velikim kne- zom“ (archirector), da smiju kovati zlatne forinte i da pečate svoja pisma crvenim voskom, premda je dubrovački senat 6. IX. 1656. bio zaključio da se unaprijeda knez ima tako zvati a da se pisma imaju pečatiti crvenim vo- skom. Svakako prvi dubrovački novci, što uopće imaju grb, a to su artiluci od g. 1627 do g. 1701, imaju na stra- žnujoj strani po dva mala grba sa 4 prečage na glatkom polju (boja mu se naravski ne vidi!) a pod krunom sa 5 šiljaka. Nego u to isto doba po- čelo se unositi u dubrov, grb nešto, čega isprva na njemu nije bilo! Spljet- ski vlastelin M. Alberti, koji je god. 1617. u Mlecima štampao Oficij B. Marije D. i posvetio ga ,gospodi du- brovačkoj“, iznio je i najstariju sliku dubrov. grba: na natpisnom listu pri dnu među dva manja grba (s 2 kose prečage), a to je bez sumnje grb nje- gove porodice, ima nešto veći grb s 4 tamne prečage (na kojima su valovite i na bijelom dnu ,a. pod krunom 9 šiljaka; to je opet , bez sumrije grb dolovačti, a da baš. jest; * potvrđuju riječi što idu oko njega: ,Slavan ti glas reku, rike dočim t€kuš,: koje se _