—-..

MP

Dubrovnik 18. maja 1909.

God. XVIII.

Br. 34. A š

IZLAZI UTORKOM i PETKOM
Cijena je listu na godinu:
za« Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
govinu K 12; je Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve bstale zemlje franaka
16 u zlatu ; za Dubrovnik K 10;
na po i četvrt godine Surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini.
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se, —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po

se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

[ff |

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Zagrebački proces
pred bečkim parlamentom.
(Parlamentarno izvješće)
Beč, 14. maja.

Danas poslije podne počelo je
u parlamentu pretresanje prešnog
prijedloga prof. Masaryka o ,ve-
leizdajničkom“ procesu u Zagrebu.
Uzaludna su bila sva naprezanja,
apelacije i pisanja Jozue Franka,
da onemoguće ovu raspravu be-
čkog parlamenta, jer je prof. Ma-
saryk podnio svoj prijedlog u ta-
kovoj iormi, da mu se nikako ne
može poricati kompetencija austrij-
skog parlamenta. Prof. Masaryk
je više puta odgađao svoj prije-
dlog, ali radi prilika u Hrvatskoj
nije htio da odgađa i na dalje.
Tako je on naime i danas bio za-
moljen, da raspravu o prijedlogu
odgodi do utornika, da se izbje-
gne kolidiranje rasprave o Zagre-
bačkom procesu sa boravkom cara
Vilima u Beču, ali je tu molbu
prof. Masaryk odbio. Po podne je
počela rasprava. Predsjednik Pattai
govori o tvrdnjama, da bečki par-
lamenat nije kompetentan raspra-
vljati o zagrebačkom procesu. Ali
iz čitanja Masarykova prešnog pri-
jedloga izlazi, da se predmet tiče
i austrijskih interesa, te da je tim
parlamenat kompetentan, da o
stvari raspravlja.

Prof. Masaryk pokazuje naj-
prije, da ima mnogo precedensa,
da parlamenat bude kompetentan
da raspravlja o prešnom prijedlogu.
Zadnji je slučaj za to bila debata
o potlačivanju Slovaka u Ugarskoj.
Govornik opaža na to, da ima
prilika, na kojima već sa gledišta
humanosti svaki pristojni čovjek,
te i svaki političar. mora da zau-
zme stanovište. Jedna takva prilika
i sada je tu. U Zagrebu imaju da
se podignu pedeset i tri vješala.

Pedeset i tri vješala! Pri tome se
mora i austrijski parlamenat zapi-
tati: što se to za boga događa u
Hrvatskoj? Govornik izjavljuje, da
ne namjerava baviti se juridičkim
ispitivanjem procesa protiv zagre-
bačkih ,veleizdajnika“. Njega inte-
resuje samo političko značenje
procesa. Masaryk tada oštro kri-
tikuje sadržinu optužnice državnog
odvjetništva. Ako se prati tijek
raspravi u Zagrebu, onda se ne
zna: da li tu ima veleizdaje, ili se
odigrava jedna komedija, jedna
inkvizicija ili pako jedna tragiko-
medija. Već sami sklop tribunala,
koji je tu pozvan da presudi, iz-
gleda mu veoma interesantnim.
Predsjednik je baš sada pod di-
sciplinarnom istragom radi ek-
scesa počinjenih u stanju napi-
tosti. Kad se dođe u Zagreb ne
čuje se o ničem drugom govoriti,
nego o ekscesima, koji se sa ovim
funkcionerom događaju svakog da-

na po zagrebačkim gostionama i
kafanama.

Sudac istražitelj je jedan agent
provocateur, koji se oblačio kae
seljak i pod izlikom da kupi ma-
terijal protiv Košuta, htio da pri-
dobije 'povjerljivost seljaka. Jedno-
me od votanata javno se može
prebacivati najgrđih tužba, a da
on ne može da se obrani.

U 41/, ure po podne predsjednik
je zamolio zastupnika prof. Ma-
saryka, da prekine i svoj govor
nastavi u utornik, na narednoj sje-
dnici, na što je Masaryk i prestao.

U utorak se nastavlja rasprava
O ,veleizdajničkom“ procesu u
Zagrebu, koja će se prilično dugo
potegnuti. Rijetko se je sjetiti jedne
rasprave u bečkom parlamentu,
koja je bila saslušana od kuće to-
likom pomnjom kako Masarykov
govor. Tako pomno svak sluša,
da vlada grobna tišina, koja je u

ovoj kući u ostalom velika rije-
tkost. Galerije su preko običaja pre-
pune i to sve najotmjenijom publi-
kom. Interesovanje je izvanredno.

HuTpure npoTugy Gp6a y Typekoj,

Cp6u y oromaHcKkoOj LApeBuHuH  TIpH-
XBaTHJIH cy mnpeBpar on 11. jyna ca
UHCKPEHHM  OJJILEBIbEHEM.  ITIp4T4CHyTH
ca jenue crpare ApHayTHMa a ca ipyre
ByrapuMa, OHH CY y YCTABHOM TIOKPETY
rjenanu jenuHu ycroB 3a cBoj oncrTaHak
u pa3sBuTak. CMaTpanu cy, na he, yTBp-
buBateM HCTHHCKE CJIOGOJE M HCKPEHE
jemHaKOCTU, IIPECTATH CBA OHA TAIbAaiA,
KOjuMa Cy y cTapoM pexumMy 6HJIH H6-
MuJIOCpAHO Hu3JTOXKeHu. Hmajyliu Heorpa-
HW4eHO rmoBjepere vy Jbyle, Koju cy u3-
BPIIHIIU NpeBpaT, ocMaHjiujeku Cp6u cy
ONMax pacTypuru cBojy cTapy peBoJy-
UHOHApHY OpraHu3alnujy M IpHIJIH HO-
BOM JIeraiHoM rpyrucaiy cBoje cHare y
UHJBY CBECTpaHOT HCKOpHLIHaBAHA 3a10-
6ujede cmno6one. IIpu cTBapary Hope
opraHu3alinje cBoje, OHH HHjecy uuHHJIH
HHKAKBE pesepBe, jep Hujecy, Kao Heke
Npyre HaponHocTu Halie oran6uHe, caMo
INIpuBHIHO INIPHXBATHJIH YCTABEH IIOpeNAK.
On npornaca ycTasa pan ocmaHnujekux
Cp6a je nornyHo jaBaH, OTBOpeH M TIpH
TOME pany Hujecy ornaxeHu HM HajMaH

3HALH HEKE HbHXOBE HEHCIIDABHOCTH TIP6-

Ma HOBOM CTasy. Ha cBojuM cacTaHniu-
Ma K40 H y CBOM OpraHy H NPH yry-
CTBHMA NaBaTHM CPIICKOM »KHBJEJY, CBYIA
u yBujek je HOBO CTae& HCTHlLAHO 3a
OCHOByY  ujenokyrniHor  njenaa = cpricke
opraHusanuje. Cp6u Hujecy umanu  Taj-
Hux KoHnepeHuiuja, a jou Mare Tajuux
pacrniuca o come pay.

M npu cBeM TOM CKPO3 MCIIPABHOM

.pany u cpncke opramusanuje u ujeno-

KYIIHOT  CPIICKOF_ »KMBIEA_ y oTOMAHCKOJ
UApeBHHH, NIPOTHBHHLIH  CPIICKH HCTHUy
CTajiHO Cp6e, KAO HEKE IIPOTHBHHKE HO-
BOr cTawa. Hfisy nenyuuujanuuja, koju-
Ma ce Henpujarejbu  cprickor_Hapoja
Tpynunu4 na noropiuajy nonoxaj eroB
y Typekoj, npuuna je cana u Ta HoBa
neHyHuujauuja, npema kojoj Cp6u He
MApe HH 34 yCTABHH INOpelAK HH 3a
3ZAIITHTHHKE HberoBe. Kao noka3 Te HeH-
CIIPABHOCTH CPIICKOT HApOlA H3HOCE TIpO-
THBHHLH HeroBu QaKT, la HapouuTo y
oBuM kpajesuma Cp6u Hujecy HHUUM MAa-
HHQECTOBAJIH XKEJbY LA. IIOMOTHJY a ce

peakuuja, Koja ce nojasuna y Llapurpany
yryuu. M osnje-oHnje Hauio ce “aK 4
MjeponasHux daKkTopa Koju Te NeHyHlu-
jauuje yaumMajy 34 OCHOB H&KE HCTparE,
KOjy Bole NpoTHBy nojenuHux rnpencTaB-
HHKA Halle opraHu3anuje. TakBa CY TBP-
beta Hucka a Hama He hie 6uTu TeluiKO
la HM tux oj6ujemo Kao IITO CMO H
MHOFE NPyTE JIAKH, H3HOLIEH&  IIPOTHBY
Cpć6a u cprickor pana on6uju. Cp6u cy
HECYMEBHBO yBHjeK BOJ6HH LA H XKHBOTOM
cBojuM uckyne cno6ony u jenuakocT, Koje

petitnom retku (sitnijeh slova). Ako -

cy ycrTaBoM 3ajamueHH. CaMo OHu cMa--

Tpajy na je 6opća, Kojy cy TBOPLIH yCTa- |

BA NoBeJjiu npoTuBy peakuuje 6una u
cyBuuie os6urebHa u na je uuje Tpećano
zaolirpaBaTu joli KAKBHM HEIIPpOMHLIJBE-
HM KOpauumMa. I'nje ron cy upyre Hapo-
NHOCTH YUECTBOBAJIE y KAKBHM MaHHQe-
CTauujaMa y KOpHCT ycTaBa H YCTABHO-
CTH, Ty Cy yBujeK y IpBHM peloBuma
6urnu u Cp6u. Aja cy u y oBum kpaje-
BUMA, KAO H CByla Ha IpyroM MjecTy,
oHu us6jeraBaJiu cBe TeaTpaJiHe ucnaje,
jep spemeHa Hujecy 3a iux. Y ocTaJiom,
uuM ce mojaBuna peakuuja u uuM ce
uyno na he u y osuM Kkpajeuma na ce
Bp6yjy no6poBormuu, caMo je rmaBHH KO-
MAHLAHT  upyror u  Tpeher  Kopriyca,
Tpax«Ho, na ce ca THM Bp6oBaieM Tipe-

cTaHe a na ce onycraHe u on cBujy ca“
CTAHAKA H IIJMHHX IIpoOTECTA y KOpHCT ,

ycraBa. Bojcka je moma llapurpany,
OLJIIEBIBEHA H CIIPEMHA na GpaHH yCTAB-.
HH nopenak M y Ty BOjCKY CMO HMAJIH
M4 noTnyHe Bjepe. HekornuKo CTOTuHA
Haluux no6poBomana He 6u 6uru Hu on
KAKBE KOpHCTH OHaMO rije Cy Tojluke
XHJBALE NOGpPO HAOpyAKAHHX HP BOjHMUKH
cnupeMHHx  6opana  6uru  aHraxoBaHH,
Hujecy Cp6u oBux spajea Hu H3 He-
Kor cTpaxa us6jeraBanu 60p6y, H4TH Cy
pe3epBucaHuM IpxaeM cBojuM  xrjejiH
na u3sjaBe cBoje HernoBjepeie IpeMa yc-
TaBy H MJALOTypLHMA. To pe3sepBucaHo
npxawe 6umo je NOCIbEJKLA, € jenue
cTpaHe rnorTnyHe Bjepe y Bojcky Koja ce
KPEHYJIA 34NHMHAMA LApHFrpaICKHM a C
Ipyre ucKpeHe Xxe&Ibe na ce HHKAKBUM
IIYMHHM HCIALHMA HE NOFOpLIABA H CJ-
BHLIe Oo36HWIbHA CuTyaLuja Haule oTali6H-
He. HckpeHo 6e3 3agieux Hamjepa, Kao
4 y NOCANAlLIHHM  IIOCIIOBUMA  CBOJUM,
OHH CY NPUXBAaTHJIH MOJIĆy u caBjeT Koju
je ynyTHo rmaBHu KOMaH/aHT 1ujenomM
CTAHOBHHIITByY OBOF Kpaja HM oLycTanu
CY H OL NPHKyTIJbAIkA NOGPOBOJbALA H

i inoošajiji

Počat, zastava i grb dubrovačke republike.
(5).

Grbovi u pravom smislu riječi, t. j. -

lični pa porodični znakovi na štitovima
“vlastele, počeli su se nositi tek u vri-
jeme križarskijeh vojna; za vlastelom
(vitezovima) povedoše se malo pomalo
i juristička lica, osobito općine i gra-
dovi, pa i drugi ljudi koji nijesu bili
plemići. O kakvom dubrovačkom grbu
prije god. 1358 nema, koliko ja znam
nikakva traga, a i te godine, kako smo
vidjeli, kralj ugarski Ljudevit Veliki
dao je dubrovniku uprav samo svoju
zastavu. Istina u srednjemu vijeku nije
se činilo razlike među grbom i zastavom
nego su po pravilu oboje imali istu
sliku, t. j. onu što je odnosni vladar
ili vlastelin imao na svojemu štitu. Ali
biće da su Dubrovčani već tada uzeli kao
svoj grb stari grb ugarskijeh kraljeva
iz kuće Arpadovića, što su (uz svoj

vlastiti) nosili i njihovi nasljednici An-
žuvinci Karlo Roberto i sin mu Ljudevit
Veliki, t. j. već spomenute četiri bijele

prečage na crvenom polju, jer se naj-“

stariji opis dubrov. grba na dlaku slaže
s tijem najstarijim ugarskim grbom.
Naš historičar Jako Lukarević u svo-
jemu Copioso ristretto degli annali di
Ragusa (Mleci 1605), na strani 155,
opisujući sudove (džare), u koje se pri
izborima u velikome vijeću bacaju gla-
sovi, govori da su ,,.... difesi da quattro
sbare bianche in campo rosso, arme
de' Rausci, donategli da' felici Re d'
Ungaria“ (na njima su četiri bijele pre-
čage na crvenom polju, a to je grb
Dubrovčana što su im ga darovali kra-
ljevi ugarski). Vidi se dakle, da se u
Dubrovniku u samom početku XVII. v.
dobro. znalo, kakav je dubrovački grb
i ko ga je Dubrovniku dao; a da su
taj «grb Dubrovčani primili već od Lju-

devita Velikoga, regbi da se potvrđuje
riječima kralja Vladislava IV. u povelji
od 6. V. 1456, kojom im daje novi
grb ,ne dirajući u stari grb, što ste
ga dosada imali, nego ga potvrđujući
svojom kraljevskom vlasti“; taj novi
grb imao je imati pticu feniksa na
modrom polju sa zlatnom krunom i
sa sv. Vlahom (Gelcich J., Raguza €s
Magyarorszag, str. 593), ali Dubrovnik
sigurno ga nije upotrebljavao nikad,
kao što nije nikada upotrijebio ni druge
tri povlastice, što mu je Vladislav dao
toga istoga dana, naime da se dubrov.
knez (lat. rector) zove ,velikim kne-
zom“ (archirector), da smiju kovati
zlatne forinte i da pečate svoja pisma
crvenim voskom, premda je dubrovački
senat 6. IX. 1656. bio zaključio da se
unaprijeda knez ima tako zvati a da
se pisma imaju pečatiti crvenim vo-
skom. Svakako prvi dubrovački novci,

što uopće imaju grb, a to su artiluci
od g. 1627 do g. 1701, imaju na stra-
žnujoj strani po dva mala grba sa 4
prečage na glatkom polju (boja mu
se naravski ne vidi!) a pod krunom
sa 5 šiljaka. Nego u to isto doba po-
čelo se unositi u dubrov, grb nešto,
čega isprva na njemu nije bilo! Spljet-
ski vlastelin M. Alberti, koji je god.
1617. u Mlecima štampao Oficij B.
Marije D. i posvetio ga ,gospodi du-
brovačkoj“, iznio je i najstariju sliku
dubrov. grba: na natpisnom listu pri
dnu među dva manja grba (s 2 kose
prečage), a to je bez sumnje grb nje-
gove porodice, ima nešto veći grb s 4
tamne prečage (na kojima su valovite
i na bijelom dnu ,a. pod krunom

9 šiljaka; to je opet , bez sumrije grb
dolovačti, a da baš. jest; * potvrđuju
riječi što idu oko njega: ,Slavan ti
glas reku, rike dočim t€kuš,: koje se

_