Br. 35. Dubrovnik 21. maja 1909. God. XVIII. o U IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je 1 gtu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemije franaka iG u zlatu; za Dubrovnik K 10: na p6 i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- siraciji lista a dopisi uredništvu Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — = “ Plativo i utuživo u Dubrovniku. POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- gedbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale pluća se od peotitnog retka 20 para. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. (F=fe ))) Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Oracića i dr. Crapa npakca. Huje LAJIEKO 34 HAMA NIPOLIIOCT, kan ce je uujeo CpricrTBo, npama NuXy BpeMeHa H IpaMa naHaniie- My HAIpeTKy 4 Hauuuy 6opće 3a OIICTAHAK, HAJIA3HJIO Y NOHCTA IpE- TeIuKOM nogowxajy. IloceeHu 1o- rotjaju, Koju cy 3a uuraBo Cpri- crTBO GuJu H OJLBHIe H3OHJIBHH; u KOjM CY HASHAUHBAJIH TEIIKA M MyTHA BpeMeHA 34 XKHMBOT H OII- cTaHaK CPOHHOB, OJIHOCHJIH CY Ce Ha usa nujera Cp64, GuBa na one koju 3Hajy ITO 3Hauu coGoa u CIOGOJLAH IKHBOT H HA OHe KOje cy npuuiuke u Bpujeme cmjecruje y oue KpajeBe, y KojuMa OHM O/I- roBapajy IOTIIYHO IV XKHOCTHMA 34KOHA M AKO Ce 3aKOH TIpaMa TuM Cp6uma He Bpruu y cBojoj nornyuoj mMjepu Te 3a i»ux ocraje 6e3 cuare. [ok cy ce Cp6uja u lipua Topa, npurogomM Kpiiea Metjynaponguor npaBa, 6uBa aHek- ocujom BocHe u XepueroBune, y- Bjepeuu ga um je ny»uocrT oGpana H OuyBate cBOjux urepeca, ycra- JIE, LA OPYXKAHOM CHATOM OUYBA- jy u cnacaBajy OHO INTO CY CBO- jum uujemune, gore cy Cp6u y MOHapxHju MOPAJIH NA NIPOKHBIBYJY JaHe TEIUKHX HCKYlIEHA, jep Ce ca uaBjec4ux crpaHa 6uuo rnperje- PaHO NOCYMEBAJIO Y H>HXOBY /P- IKABJBAHCKY nojaTnocT, H Kao 0- cBera TOMe uuu cy opeljeuu za NpBu gidjy CBOjy KPB y €BeHTy- aiHoM pary. llro je CpGuH y MOHApxHj4 MOpa0 /a Nperpria Kpo3 eenaM mMjecena MYTHHX AHA, TO HaM je Bplo jaca u uucTa cTBap, jep co M MH OJ TOTA HCKYCHIIH BPilo no6py 103y, a Za ce je upe- Ma Hama u ogBeli HecaBjecHo To- CrTynao, o TOME cy cana jaMauHo yBjepeuu cBu omu «bakTOpH, Koju CY y HAMA TFJelaIu Heka cTpa- Iuuja. JenaH OL BHJUBHBHX H 3HA- THHX NOC/BEJIHLA CTPAXA BJACTH ucnpeu Hac, ocraje jonui aHac ,Be- jlenanajanuku“ npouec y 3arpeGy, KOju jom upunpxaje cBoj npaBH 3Hauaj, na je, HaHuM€e, CTBOpeH pa- nu nocnujeiiewa aHekcuje. [Ipuauke M OKOJIHOCTH Y He/A- BHOM BpeMeHy Gume cy 3HaTHo jave Og BObe H LIHJIBA, TE Ce je Mopano nokopurTu jauoj cum. A- HeKcuja je nocraja 4 YTBP/HJa Ce KAO TFoTOB (akaT, Te Cy MMJIMjYHH NyINA MOPAJIH NA NpHTHy NJABY Npe1 cyaGuHoM, HeKH BECEJIO HEKH npeko BOe. Pauynajyhiu Ha caM dakaT, KOju je H&eMHHOBHO VCJb€/I NPMJIHKA HACTAO, MOpA ZA HaC c upyre crpane Becenu, na ce je MyTHO HeGo pa3Bezpuo 6e3 nipo- JujeBaia KPBH. H kana ce jeIuHoM Hara3HMO npeji pujenueHuM IIHTAaIb€M, MH- caunu cMo, na he ce ca u3Bjecuux crpana, Koje Gu Mopane ua Gy/1y u NpešsagoBobHe 3a ycrmjex, rmpe- CTATH C OHOM CTAPOM NpaKCOM, ZA ce jeguakuM H nocrojaHuM HauH- HOM HABaJbyje H HHTPHTHPA NPOTH CpnicTBy. Jiujamanr ce GpyCu nujaMaHToM, u npaMa Tome Cprcrso rpeGa y- Huiuraru ca CpnerBoM. OBo 3a- JUbHX JAHA UHTAMO V HEKHM CTPA- HuM HOoBuHAMA, Koje Cy yBHjek Guge roroBe na namuxoje orihoj cprickoj CTBApH, KAKO Ce y' LIpnoj Topu Bjema u y6uja ua cBe crpa- He, a KaKO Ce omeT y CpOnju, no uuuujaruBu ,C10B. Jyra“ cacrTaje peBonyuujonapuu 0/160p, KOju Ha cMpT ocytjyje MHOre O CaMOTA Kibaza Hukome. Ko, jom 43 1a- BHHX H HEJABHO HPOLIIHX BP€- MeHa, He rno3Ha u3BjecHy IuTaMIy 34 uuMe He HM HA KOju HauHH panu ua yOuje cpncky Cmory u cozunapnocr, jom Gu Morao 1a OBAKOBE CTBAPH NPHIIHLIC IbHXO- BOj HAHBHOCTH, AJIH KAI CMO y H€- KOJIHKO nyTa u CaMH OMJIH XKPTBE 6€3.1y1uHHx Hernpujare;ba H INTaMNE koja je iumMa y CIyx6H, OHZA HAM uuje TCIIKO JIA CXBATHMO IIH.P, KOj4 Ce OBHM HauHHOM MHCIH nocrHhH. H ako ce ca cBux crpana racyje, Kako ce je y nponuioj KPH34 CPCTHO NIPOLIJIO, 4 TO CE HCTHILAHb€ HAPOUHTO HALJACYje Ca crpane narue MoHapxnje, koja C1y- xGeHo u necnyxGeHo u3ajaB;byje panocr u Becese za ce je ca cy- cjexnoM Cp6ujom u LIpuom I opoM cnopašsymjena, oneT Huječy ca u3- Bjecuux crpaHa yKHHyJIH CTAPY npakcy ga 3aBaje CpricrBo, Hapo- UHTO LA NOMYTE VHYTPALIEbE TIPH- JuKke y CNoGOJIHHM CPNCKHM /IP- .KaBaMa, a y Hcro BpujeMe H ibH- xoBe metjycoGne ojwomaje. “ly/uo je, a ce ca cTapoM NpaKCOM Ha- craBibA, Ka je Buie cBak = yBje- peH 3a uumMe ce Hle, a jou uy- guoBaruje ako ce Ha Taj nauuu MHCJIH CTBOpHTH je/LAH KAIIHTAJI, u3 kora 6u ce Morao Byliu_ua- repece. CprcTBo je go caza y To- gukoj Mjepu ca u3Bjecuux crpaHa GuJIO IIHKaHHpAHO, AA Ce je na- NOKOH YBjepHto, ta HHKAKBE IIOJI- BAJIe H MHTPHTE HE MOPy CKPEHYTH IBEFOB pal Ca NpaBor mnyTa, Koju BOJIH jeguHcTBy H CZO3H. H nokpaj cux nponuux, 64u- KHX HM JAJIeKHX IIATIbA, /BYAH H y Cp6uju u y llpuoj Topu cxBa- hajy NOoTNyHO IJ2KHOCT CBOFa pa/lA Ha noGpo Hapona, Te ux c Tora nyra ue he Buie MOhu KpeHyTH cBe Moryhe Maxunaiuje ca cTpane. HenpecraHe IaTibe H HCKYUIEIbA NAIH Cy HM OCTA HCKYCTBA, ZA page OHo INTO HM CAMO LJ XKHOCT HnaMehe, a za Ha Kpajy NoKkaKy H HHTPHTAHTHMA MH OCTAJIOM CBH- jery ,ma Cp6 jom »KuBu, na je jyuak“ ! Ha- Madžarski list o veleizdajničkom procesu. .Pesti Naplo“ osvrčući se na Ma- sarykov govor veli: U austrijskom Reichsratu govorio je praški sveučilišni profesor, evro- pejski naučenjak prof. Masaryk o zagrebačkom procesu sa tonom, koji je u toliko više neumjestan, jer se je Masaryk sa svojim govorom pačao u unutarnje prilike druge države. Ali da izmognemo ovo nepozvano miješanje energično osuditi, treba da taj zagrebački proces, koji je već to- liko prašine uzvitlao, sami objektivno prosudimo. Mislimo, da je cijela mađarska štampa u pogledu ,veleizdajničkog“ procesa mnogo propustila, kad. nije vodila kontrole o onome što se tamo dogada. To bi doista i bilo teško, jer se parnica vodi u drugom jeziku, ali sudeći po onome što i sami polu- službeni zagrebački listovi donose o toj parnici, a ti se listovi sigurno ne srde na bana a ni na zagrebačkog državnog odvjetnika, moramo sa ske- psom presuditi zagrebačke dogodaje. Već sam fakat, da je proces zavr- gnut na osnovu denuncijatske brošire jedne sumnjive osobe, daje dosta svjetlosti za prosuđivanje. Dugotrajni istražni zatvor nije također bio ideal modernog pravosuđa. Neumjestno i neobično bilo je i to, da je optužnica, koja je bila štampana u formi knjige, .u isto vrijeme bila kao prilog hrvat- skog službenog lista. Sve ovo učinile je stvar odijoznom, a na proces je uuarilo žig političke rasprave. Način, kako se vodi proces koji se oteže u nedoglednost, čini tu “aferu još više neugodnom. Globe, ko- jima se redom udara na branitelje, nijesu kadre da spase ugled i ozbilj- nost procesa. U pravnoj državi ne može ni to da bude na svom mjestu, naime, da se terorizira i optužuje radi kriva svjedočanstva onaj, koji ne svjedoči onako kako bi to želio dr- žavni odvjetnik. A .ne može da služi na ugled procesa ni to, kak svjedoci optužbe nastoje da optuženike prika- žu kao veleizdajnike s toga, što na manšetama nose puce sa slikom kra- lja Petra; a jednako je karakteristi- Pr činio št i RANA ORKA SEANA 25 AOL E PR CK Pečat, zastava i grb dubrovačke republike. Svršetak. Jedino — kako je spomenuto gdje se je govorilo o dubrovačkoj zastavi — dubrov. novci Libertine od g. 1792-95 imaju sasvim gladak grb S natpisom LIBERTAS, ali ja mislim, da je tako bilo samo na tijem novcima (biće kao odjek francuske revolucije!), a da je inače republika sve do kraja zadržala onaj svoj stari grb; u potvrdu tome spominjem grb dubrov. konzulata u Genovi iz zadnjega vremena republike; grb je dvostruk, s desne (heraldičke) strane je obični lik sv. Vlaha, kakav je bio na dubrov. zastavi, a S lijeve grb sa tobožnjih 8 pojasa (naslikan je straga na natpisnom listu djela Kirch- mayer-ova La caduta della rep. arist. di Ragusa); taki dvostruki grb imaju i ,patente“ pomorskijeh kapetana iz zadnjih godina republike (naslikan je u Vojnovićevu /ly6posnuky na str. 1); na taj je način za spoljašnji svijet bila s manje poznatijem grbom spojena i slika dubrov. zastave, koju su naravski dobro poznali svi, kamo god su do- pirali dubrov. brodovi. S toga što su se one prečage na dubrov. (t. j. najstarijemu ugarskom) “ grbu tumačile kao rijeke, naopako im se tumačila i boja. Vidjeli smo da i Lukarević i Vitezović još dobro znadu da su Prečage (ili rijeke) bijele, ali već u Albertija i u Primovića prečage su tamne zbog valovitijeh crta. Kad su se pak od početka XVIII. v. redovno one prvašnje prečage označivale valo- vitijem crtama, onda se je i uzelo, da su te prečage modre boje, ili s toga, što se inače u heraldici modra boja naznačuje vodoravnijem crtama, ili s toga, što se rijeke naznačuju bijelom ili modrom bojom. Kad se je lo po- čelo činiti, ne mogu kazati: Skurla (Ragusa str. 51) govori, da se je to dogodilo ,s vremenom“ Gelcich (Bello sviluppo str. 120) ,od kraja XVII. v.“; ima li on kakvih dokaza za to, ne znam, ja samo znam, da u našemu muzeju ima nekoliko diploma i ,pa- tenata“ iz kraja XVIII. v. s bojadisa. " grbovima, pa su tu zbilja prečage mo- dre boje. Ja sam pak našao među hartijama mojega pok. oca i jedau dubrov. grb u bojama, za koji mi je on pričao — ako se ne varam — da je kopija grba koji je bio na plafonu jedne sobe današnjega arhiva u dvoru, pa su i tu valovite prečage modre. Svakako, kad god to došlo u običaj, to je krupna heraldička pogreška, jer po pravilima heraldičke ,boje“ (crvena, modra, zelena, crna i grimizna) ne smiju biti jedna do druge već treba da ih dijeli. ,metal“ (zlato [žutoj ili srebro [bijelo]). Tu pogrešku spominje i Skurla (samo što on za čudo govori O tri prečage!) i Gelcich, ali prvi ju je opazio čini mi se, pok. groi Enriko Kaboga, koji se je u prošlom vijeku mnogo bavio heraldikom; a ostao joj je trag, kako smo vidjeli, u sadašnjoj našoj općinskoj zastavi. Sasvim je pogrešan pak tobožnji dubrovački grb u velikom češkom Naučnom slovniku, što ga izdaje Ot- tova knjižara u Pragu a izrađuju naj- bolje sile češkoga naroda. Ima uz čla- nak Dubrovnik, što ga je napisao Ji- reček, i grb grada Dubrovnika, što ga je redakcija dodala bez znanja Jireče- kova: to je grb, što ga je redakcija sigurno našla u nekakvom (njema- čkom?) grbovniku, ali ga Dubrovnik nije nikada imao! na bijelom polju tri su modre prečage koje koso idu s de- sna put lijeva! “_ _- po