Br. 35.

Dubrovnik 21. maja 1909.

God. XVIII.

o
U

IZLAZI UTORKOM i PETKOM
Cijena je 1 gtu na godinu:
za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemije franaka
iG u zlatu; za Dubrovnik K 10:
na p6 i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
siraciji lista a dopisi uredništvu
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

= “
Plativo i utuživo u Dubrovniku.

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
gedbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale pluća se od peotitnog
retka 20 para.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

(F=fe )))

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Oracića i dr.

Crapa npakca.

Huje LAJIEKO 34 HAMA NIPOLIIOCT,
kan ce je uujeo CpricrTBo, npama
NuXy BpeMeHa H IpaMa naHaniie-
My HAIpeTKy 4 Hauuuy 6opće 3a
OIICTAHAK, HAJIA3HJIO Y NOHCTA IpE-
TeIuKOM nogowxajy. IloceeHu 1o-
rotjaju, Koju cy 3a uuraBo Cpri-
crTBO GuJu H OJLBHIe H3OHJIBHH;
u KOjM CY HASHAUHBAJIH TEIIKA M
MyTHA BpeMeHA 34 XKHMBOT H OII-
cTaHaK CPOHHOB, OJIHOCHJIH CY Ce
Ha usa nujera Cp64, GuBa na one
koju 3Hajy ITO 3Hauu coGoa u
CIOGOJLAH IKHBOT H HA OHe KOje
cy npuuiuke u Bpujeme cmjecruje
y oue KpajeBe, y KojuMa OHM O/I-
 roBapajy  IOTIIYHO IV XKHOCTHMA
34KOHA M AKO Ce 3aKOH TIpaMa
TuM Cp6uma He Bpruu y cBojoj
nornyuoj mMjepu Te 3a i»ux ocraje
6e3 cuare. [ok cy ce Cp6uja u
lipua Topa, npurogomM Kpiiea
Metjynaponguor npaBa, 6uBa aHek-
ocujom BocHe u XepueroBune, y-
Bjepeuu ga um je ny»uocrT oGpana
H OuyBate cBOjux urepeca, ycra-
JIE, LA OPYXKAHOM CHATOM OUYBA-
jy u cnacaBajy OHO INTO CY CBO-
jum uujemune, gore cy Cp6u y
MOHapxHju MOPAJIH NA NIPOKHBIBYJY
JaHe TEIUKHX HCKYlIEHA, jep Ce
ca uaBjec4ux crpaHa 6uuo rnperje-
PaHO NOCYMEBAJIO Y H>HXOBY  /P-
IKABJBAHCKY nojaTnocT, H Kao 0-
cBera TOMe uuu cy opeljeuu za
NpBu gidjy CBOjy KPB y €BeHTy-
aiHoM pary. llro je CpGuH y
MOHApxHj4 MOpa0 /a Nperpria Kpo3
eenaM mMjecena MYTHHX AHA, TO
HaM je Bplo jaca u uucTa cTBap,
jep co M MH OJ TOTA HCKYCHIIH
BPilo no6py 103y, a Za ce je upe-
Ma Hama u ogBeli HecaBjecHo To-
CrTynao, o TOME cy cana jaMauHo
yBjepeuu cBu omu «bakTOpH, Koju
CY y HAMA TFJelaIu Heka cTpa-
Iuuja. JenaH OL BHJUBHBHX H 3HA-

THHX  NOC/BEJIHLA  CTPAXA  BJACTH
ucnpeu Hac, ocraje jonui aHac ,Be-
jlenanajanuku“ npouec y 3arpeGy,
KOju jom upunpxaje cBoj npaBH
3Hauaj, na je, HaHuM€e, CTBOpeH pa-
nu nocnujeiiewa aHekcuje.

[Ipuauke M OKOJIHOCTH Y He/A-
BHOM BpeMeHy Gume cy 3HaTHo
jave Og BObe H LIHJIBA, TE Ce je
Mopano nokopurTu jauoj cum. A-
HeKcuja je nocraja 4 YTBP/HJa Ce
KAO TFoTOB (akaT, Te Cy MMJIMjYHH
NyINA MOPAJIH NA NpHTHy NJABY
Npe1 cyaGuHoM, HeKH BECEJIO HEKH
npeko BOe. Pauynajyhiu Ha caM
dakaT, KOju je H&eMHHOBHO VCJb€/I
NPMJIHKA HACTAO, MOpA ZA HaC
c upyre crpane Becenu, na ce je
MyTHO HeGo pa3Bezpuo 6e3 nipo-
JujeBaia KPBH.

H kana ce jeIuHoM  Hara3HMO
npeji pujenueHuM  IIHTAaIb€M, MH-
caunu cMo, na he ce ca u3Bjecuux
crpana, Koje Gu Mopane ua Gy/1y
u NpešsagoBobHe 3a ycrmjex, rmpe-
CTATH C OHOM CTAPOM NpaKCOM, ZA
ce jeguakuM H nocrojaHuM  HauH-
HOM HABaJbyje H HHTPHTHPA NPOTH
CpnicTBy.

Jiujamanr ce GpyCu nujaMaHToM,
u npaMa Tome Cprcrso rpeGa y-
Huiuraru ca CpnerBoM. OBo 3a-
JUbHX JAHA UHTAMO V HEKHM CTPA-
HuM HOoBuHAMA, Koje Cy  yBHjek
Guge roroBe na namuxoje orihoj
cprickoj CTBApH, KAKO Ce y' LIpnoj
Topu Bjema u y6uja ua cBe crpa-
He, a KaKO Ce omeT y CpOnju, no
uuuujaruBu ,C10B. Jyra“ cacrTaje
peBonyuujonapuu 0/160p, KOju Ha
cMpT ocytjyje MHOre O CaMOTA
Kibaza Hukome. Ko, jom 43 1a-
BHHX H HEJABHO  HPOLIIHX BP€-
MeHa, He rno3Ha u3BjecHy IuTaMIy
34 uuMe He HM HA KOju HauHH
panu ua yOuje cpncky Cmory u
cozunapnocr, jom Gu Morao 1a
OBAKOBE CTBAPH NPHIIHLIC  IbHXO-
BOj HAHBHOCTH, AJIH KAI CMO y H€-

KOJIHKO nyTa u CaMH OMJIH XKPTBE
6€3.1y1uHHx Hernpujare;ba H INTaMNE
koja je iumMa y CIyx6H, OHZA HAM
uuje TCIIKO  JIA CXBATHMO  IIH.P,
KOj4 Ce OBHM HauHHOM MHCIH
nocrHhH.

H ako ce ca cBux crpana
racyje, Kako ce je y nponuioj
KPH34 CPCTHO NIPOLIJIO, 4 TO CE
HCTHILAHb€ HAPOUHTO HALJACYje Ca
crpane narue MoHapxnje, koja C1y-
xGeHo u necnyxGeHo u3ajaB;byje
panocr u Becese za ce je ca cy-
cjexnoM Cp6ujom u LIpuom I opoM
cnopašsymjena, oneT Huječy ca u3-
Bjecuux  crpaHa  yKHHyJIH  CTAPY
npakcy ga 3aBaje CpricrBo, Hapo-
UHTO LA NOMYTE VHYTPALIEbE TIPH-
JuKke y CNoGOJIHHM  CPNCKHM  /IP-
.KaBaMa, a y Hcro BpujeMe H ibH-
xoBe metjycoGne ojwomaje. “ly/uo
je, a ce ca cTapoM NpaKCOM Ha-
craBibA, Ka je Buie cBak = yBje-
peH 3a uumMe ce Hle, a jou uy-
guoBaruje ako ce Ha Taj nauuu
MHCJIH CTBOpHTH  je/LAH  KAIIHTAJI,
u3 kora 6u ce Morao Byliu_ua-
repece. CprcTBo je go caza y To-
gukoj Mjepu ca u3Bjecuux crpaHa
GuJIO IIHKaHHpAHO, AA Ce je na-
NOKOH YBjepHto, ta HHKAKBE IIOJI-
BAJIe H MHTPHTE HE MOPy CKPEHYTH
IBEFOB pal Ca NpaBor mnyTa, Koju
BOJIH jeguHcTBy H CZO3H.

H nokpaj cux nponuux, 64u-
KHX HM JAJIeKHX IIATIbA, /BYAH H
y Cp6uju u y llpuoj Topu cxBa-
hajy NOoTNyHO IJ2KHOCT CBOFa pa/lA
Ha noGpo Hapona, Te ux c Tora
nyra ue he Buie MOhu  KpeHyTH
cBe Moryhe Maxunaiuje ca cTpane.
HenpecraHe IaTibe H  HCKYUIEIbA
NAIH Cy HM OCTA HCKYCTBA, ZA
page OHo INTO HM CAMO LJ XKHOCT
HnaMehe, a za Ha Kpajy NoKkaKy
H HHTPHTAHTHMA MH OCTAJIOM CBH-
jery ,ma Cp6 jom »KuBu, na je
jyuak“ !

Ha-

Madžarski list
o veleizdajničkom procesu.

.Pesti Naplo“ osvrčući se na Ma-
sarykov govor veli:

U austrijskom Reichsratu govorio
je praški sveučilišni profesor, evro-
pejski naučenjak prof. Masaryk o
zagrebačkom procesu sa tonom, koji
je u toliko više neumjestan, jer se je
Masaryk sa svojim govorom pačao
u unutarnje prilike druge države.

Ali da izmognemo ovo nepozvano
miješanje energično osuditi, treba da
taj zagrebački proces, koji je već to-
liko prašine uzvitlao, sami objektivno

prosudimo.
Mislimo, da je cijela mađarska

štampa u pogledu ,veleizdajničkog“
procesa mnogo propustila, kad. nije
vodila kontrole o onome što se tamo
dogada. To bi doista i bilo teško,
jer se parnica vodi u drugom jeziku,
ali sudeći po onome što i sami polu-
službeni zagrebački listovi donose o
toj parnici, a ti se listovi sigurno ne
srde na bana a ni na zagrebačkog
državnog odvjetnika, moramo sa ske-
psom presuditi zagrebačke dogodaje.
Već sam fakat, da je proces zavr-
gnut na osnovu denuncijatske brošire
jedne sumnjive osobe, daje dosta
svjetlosti za prosuđivanje. Dugotrajni
istražni zatvor nije također bio ideal
modernog pravosuđa. Neumjestno i
neobično bilo je i to, da je optužnica,
koja je bila štampana u formi knjige,
.u isto vrijeme bila kao prilog hrvat-
skog službenog lista.

Sve ovo učinile je stvar odijoznom,
a na proces je uuarilo žig političke
rasprave. Način, kako se vodi proces
koji se oteže u nedoglednost, čini tu
“aferu još više neugodnom. Globe, ko-
jima se redom udara na branitelje,
nijesu kadre da spase ugled i ozbilj-
nost procesa. U pravnoj državi ne
može ni to da bude na svom mjestu,
naime, da se terorizira i optužuje radi
kriva svjedočanstva onaj, koji ne
svjedoči onako kako bi to želio dr-
žavni odvjetnik. A .ne može da služi
na ugled procesa ni to, kak svjedoci
optužbe nastoje da optuženike prika-
žu kao veleizdajnike s toga, što na
manšetama nose puce sa slikom kra-
lja Petra; a jednako je karakteristi-

Pr činio št
i RANA ORKA SEANA 25

AOL E PR CK

Pečat, zastava i grb dubrovačke republike.
Svršetak.

Jedino — kako je spomenuto gdje
se je govorilo o dubrovačkoj zastavi —
dubrov. novci Libertine od g. 1792-95
imaju sasvim gladak grb S natpisom
LIBERTAS, ali ja mislim, da je tako
bilo samo na tijem novcima (biće kao
odjek francuske revolucije!), a da je
inače republika sve do kraja zadržala
onaj svoj stari grb; u potvrdu tome
spominjem grb dubrov. konzulata u
Genovi iz zadnjega vremena republike;
grb je dvostruk, s desne (heraldičke)
strane je obični lik sv. Vlaha, kakav
je bio na dubrov. zastavi, a S lijeve
grb sa tobožnjih 8 pojasa (naslikan je
straga na natpisnom listu djela Kirch-
mayer-ova La caduta della rep. arist.
di Ragusa); taki dvostruki grb imaju
i ,patente“ pomorskijeh kapetana iz
zadnjih godina republike (naslikan je

u Vojnovićevu /ly6posnuky na str. 1);
na taj je način za spoljašnji svijet bila
s manje poznatijem grbom spojena i
slika dubrov. zastave, koju su naravski
dobro poznali svi, kamo god su do-
pirali dubrov. brodovi.

S toga što su se one prečage na
dubrov. (t. j. najstarijemu ugarskom)

“ grbu tumačile kao rijeke, naopako im

se tumačila i boja. Vidjeli smo da i
Lukarević i Vitezović još dobro znadu
da su Prečage (ili rijeke) bijele, ali već
u Albertija i u Primovića prečage su
tamne zbog valovitijeh crta. Kad su
se pak od početka XVIII. v. redovno
one prvašnje prečage označivale valo-
vitijem crtama, onda se je i uzelo, da
su te prečage modre boje, ili s toga,
što se inače u heraldici modra boja
naznačuje vodoravnijem crtama, ili s
toga, što se rijeke naznačuju bijelom
ili modrom bojom. Kad se je lo po-

čelo činiti, ne mogu kazati: Skurla
(Ragusa str. 51) govori, da se je to
dogodilo ,s vremenom“ Gelcich (Bello
sviluppo str. 120) ,od kraja XVII. v.“;
ima li on kakvih dokaza za to, ne
znam, ja samo znam, da u našemu
muzeju ima nekoliko diploma i ,pa-
tenata“ iz kraja XVIII. v. s bojadisa. "
grbovima, pa su tu zbilja prečage mo-
dre boje. Ja sam pak našao među
hartijama mojega pok. oca i jedau
dubrov. grb u bojama, za koji mi je
on pričao — ako se ne varam — da
je kopija grba koji je bio na plafonu
jedne sobe današnjega arhiva u dvoru,
pa su i tu valovite prečage modre.

Svakako, kad god to došlo u običaj,

to je krupna heraldička pogreška, jer
po pravilima heraldičke ,boje“ (crvena,
modra, zelena, crna i grimizna) ne
smiju biti jedna do druge već treba
da ih dijeli. ,metal“ (zlato [žutoj ili

srebro [bijelo]). Tu pogrešku spominje
i Skurla (samo što on za čudo govori
O tri prečage!) i Gelcich, ali prvi ju
je opazio čini mi se, pok. groi Enriko
Kaboga, koji se je u prošlom vijeku
mnogo bavio heraldikom; a ostao joj
je trag, kako smo vidjeli, u sadašnjoj
našoj općinskoj zastavi.

Sasvim je pogrešan pak tobožnji
dubrovački grb u velikom češkom
Naučnom slovniku, što ga izdaje Ot-
tova knjižara u Pragu a izrađuju naj-
bolje sile češkoga naroda. Ima uz čla-
nak Dubrovnik, što ga je napisao Ji-
reček, i grb grada Dubrovnika, što ga
je redakcija dodala bez znanja Jireče-
kova: to je grb, što ga je redakcija
sigurno našla u nekakvom  (njema-
čkom?) grbovniku, ali ga Dubrovnik

nije nikada imao! na bijelom polju tri

su modre prečage koje koso idu s de-
sna put lijeva!

“_

_-

po