Br. 36. Dubrovnik 25. maja 1909. o e eon pp TT God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. \ Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. KE jj Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Svijetli dani srpski u Zagrebu. (Deveti izvještaj). Zagreb, 19. maja. Već su prošla dva mjeseca, da se u procesu protiv 53 Srbina, optuže- nih radi tobožnje velike izdaje, na javnim pretresima, pred licem cijele Evrope traži istina. Kako se ta istina traži i kakva se sredstva upotreblja- vaju, da se tobož dođe do nje, mo- gao se uvjeriti svako, ko je i najpo- vršnije čitao izvještaje o tom najno- vijem čudu. Do danas je ispitano preko devedeset svjedoka, koje je predložila optužnica, koji su, dakle, morali poduprti optužnicu i dokazati da postoji velika izdaja u najtežem obliku. Optužnica ne traži badava da se podignu 53 vješala. Ima i drugih vrsta velike izdaje, koje se kažnje- vaju sa po njekoliko godina tamnice. Optužnica je tražila i nastojala da utvrdi najtežu vrstu, pa je za to tra- žila, da se bijeli Zagreb garnira sa Đ3 vješala. Dokazni postupak, dosadašnje ispi- tivanje svjedoka i čitanje njekolikih spisa, nije dokazao ništa u smjeru optužnice. Nijedan svjedok nije na- veo ništa, što bi i najmanje moglo da podupre optužnicu. Nijedan iskaz svjedoka ne može se kvalifikovati ni najsitnijim prekršajem, a kamo li zlo- činstvom velike izdaje. Šta više, do- sadašnji dokazni postupak ne samo da nije dokazao ništa na teret optu- ženih, nego je bacio užasnu tamu na način, kako se vodila istraga u ovom poslu, i potpuno je potvrdio, što se do sada o tome pisalo tobož iz pr- kosa i iz mržnje. Koliko je god svje- doka ispitano do sada, sa vrlo rije- tkim izuzecima, svaki je rekao ojmno- gim činjenicama, da on tako »ije go- vorio istražnom sudiji. Ima ih čak, koji su posvjedočili, da je istražni sudija, još. prije ispita, imao gotov zapisnik, pa ga je svjedoku naprosto pročitao, a on ga je potkrižao ili pot- pisao, pa ipak ni takav zapisnik nije jednak onom, koji se čita na pretresu. Šta znači sve to, kad se tome doda, da su mnogi svjedoci posvjedočili, kako je istražni sudija imao svoje bilješke, po kojima je pitao svjedoke i pisao zapisnike? Na osnovu svega toga mora se doći do sasvim logič- nog zaključka: ili su svjedoci govo- rili neistinu u istrazi, ili su neistinu govorili na pretresu, ili je istražni sudija pisao ono, što je on htio, a što svjedoci nijesu govorili. Kada se uzme u obzir politička pozadina ovoga procesa; kada se zna, za što je otvoren i koja mu je svrha; kada je već javno poznato, kakva se ucjena tražila od nas Srba na Primorju, u Hrvatskoj i u Slavo- niji, pa da toga procesa nestane pre- ko noći; kada nije nikakva tajna po- znata odvisnost sudbenih činovnika u Hrvatskoj i Slavoniji i kad se mo- že utvrditi, da je kod mnogih od njih još uvijek ukorijenjena ljuta mržnja na sve, što je srpsko, neće se pogriješiti, kada se kaže, bez ikak- vog zazora, da su svjedoci istinu svje- dočili na pretresu. Ostali zaključci izvode se sami po sebi. Jer, može li se zamisliti, da će istražni suđija ili perovođa, pogriješiti skoro u svakom zapisniku i drugačije pisati, nego li je svjedok u istinu govorio? Da se to dogodilo kod jednog ili dva svje- doka, moglo bi se reći, da je pogri- ješka, ali skoro kod svakog svjedoka toliko griješiti i pogriješiti nije ni- kako moguće. Tu se radilo sa iz- vjesnim, dobro smišljenim planom, koji ipak nije upalio. Kad svjedok dođe pred sud, kad se zakune, kad zna, da o njegovom ispitu zavisi ži- vot jednog ili više optuženih i nji- hovih porodica, kad ne zna, šta je istražni sudija zapisao u zapisniku, tada istina mora da izbije na površi- nu. Ali, ta je istina užasna za tvorce ovoga procesa. Sudbeni anali u Au- stro- Ugarskoj neće se. moći ponijeti ovim procesom, koji se stvorio iraz-' vijao "u početku dvadesetog vijeka, a koji će svršiti, Bog zna kada i ko zna kako. Kada ovako svjedoče svjedoci, koji su bili osnova i podloga optu- žnici, lako je samisliti, kako će svje- dočiti svjedoci, koji su prijateljski i istinski bili raspoloženi prema optu- ženima. Mnogi optuženi pričali su na pretresu, a to nije sakriveno u ste- nografskom zapisniku, da je istražni sudija dosta toga iz svoga džepa — ovo su tekstualne riječi — pisao u raznim zapisnicima. Te izjave optu- ženih strašno su djelovale na pravnu svijest ljudi, koji su to slušali ili či- tali. I ako su svi optuženi vanredno inteligentni ljudi i pošteni, zakon im dopušta da ne moraju istinu govoriti. Polazeći sa toga stanovišta, moglo se pomisliti, da su riječi iz svoga džepa nabačene tek da se nešto kaže. Optuženi, kome prijete vješala, bra- niće se svakako. Ali, kada se uvaži, da se istražni sudija na te riječi po- krio ušima i nije ni pokušao, da ih pobije; kada se to dovede u svezu sa poricanjem mal' da ne svih svje- doka, da oni nijesu istražnom sudiji kazali ono i onako, kako stoji na zapisnicima; kad se ne zaboravi činjenica, da je za njeke svjedoke, koji su svjedočili protiv optuženih, dokazano svjedočanstvom raznih lju- di, kako su se hvalili, da ih državna vlast masno i skupo plaća za njihova svjedočanstva — mora se vjerovati optuženima, da je u istrazi bilo ko- ješta; da je bilo mnogo toga čega nije smjelo da bude. Istina je, da se državni tužilac na pretresima odmah požurio, da protiv tri svjedoka, koji su poricali svoja predašnja kazivanja povede istragu za krivo svjedočanstvo. Istina je, da je sudbeni dvor pristao da odredi protiv njih i istražni zatvor. Istina je, da će svi ti svjedoci biti kažnjeni za krivo svjedočanstvo na osnovu svjedočanstva istražnog sudije i pe- rovode, jer ovi, valjda, neće priznati, da su na zlo upotrebili povjerenu im vlast. Javno mnijenje i ljudi, koji sa- vjesno i mirno prosuđuju sav ovaj pos: o, radi do sada naveđenih činje- nica, doći će ipak do protivnog uvje- renja. Požaliće i te žrtve današnjeg režima, koje na sudu nijesu htjele da lažu. Ponoviće se istina one stare naše riječi: ko istinu gudi, gudalom ga po prstima tuku. Prošla su već dva mjeseca, od 3. marta, da se optuženi izvode pred sudije i da se dokazuje, kako su op- tuženici veliki izdajnici. Čitano je do- sta toga. Ispitano je mnogo svjedoka, Ispitaće se još više. Na pretresima je izbilo dosta toga. O srpstvu, srpskom imenu, srpskoj istoriji, ćirilici itd. ra- spravljalo se više, nego li u jednoj naučnoj akademiji. Dokazano je na žalost, da je bilo Hrvata, opštinskih načelnika, koji nijesu poznavali svoje, hrvatske zastave. O srpskoj ne treba ni govoriti. Utvrđeno je svjedočan- stvom mnogih svjedoka, da Srpstvo i srpsko ime nije nikakva novina u Hrvatskoj, a po gotovo ne u Slavo- niji. Dokazano je knjigama, koje su štampane u pretprošlom vijeku, da je već onda bilo govora o Srbima i o Srpstvu u Hrvatskoj. Ta imena, da- kle, nijesu plod nikakve propagande. To nije ništa novo za Hrvatsku i Sla- voniju. Možda, da je kogod upućivao i podučavao zapuštenog težaka u Lici, Krbavi ili Baniji, da su mu otac i djed bili Srbi, pa da i on mora biti Srbin. To može da bude. To nije ni- kakav grijeh ni po krivičnom zako- niku ni po nepisanim zakonima mo- rala. Šta su skrivili optuženi, koji već od preko po godine trunu u tamni- cama? Po onome, što su do sada posvjedočili svjedoci, koje je pre- dložila optužnica, optuženi su osni- vali srpske zemljoradničke zadru- ge; potpomagali su mlade trgov- ce, koji su tek otpočeli svoj rad, da ne propanu, nego da im se trgo- vina razvija i napreduje; nijesu pod- mirivali potrebe svoje i svojih poro- dica kod trgovaca jevreja, nego kod svojih ljudi; učili su neukoga težaka, da ne pijei da se ne opija, da se ne karta i da ne kajišari; imali su u svojim kućama srpske ćilimove i srp- ske slike sa srpskim trobojnicama ;' govorili su težacima, da je to sve njihovo, srpsko od davnina, pa da treba da njeguju i da čuvaju. Mnogi svjedoci posvjedočili su, kako su slu- šali, da im je kazivano, da su njeki (ne optuženi) vikali: ,Živila Srbija!“ ili: ,Živio Petar Karagjorgjević!“, ali ne znadu da kažu, ni ko im je to pričao, a još manje, ko je to vi- kao! Pa da je i to istina, i da ima nesumnjivih dokaza, da su to govo- rili i vikali optuženi, zar je to velika izdaja? Zar optuženi moraju s toga već njekoliko mjeseci trunuti po ta- mnicama i biti izloženi mukama, ka- kve oni pretrpiše i trpe? — Nema ništa, — govorili su mi danas njeki advokati, branioci optu- ženih — što bi se moglo kvalifiko- vati ni kao zločinstvo smetanja ja- vnog mira ili kao prestup, a kamo li, kao zločinstvo velike izdaje. Nema, u opšte, nikakvog djela, koje bi se kosilo sa krivičnim sakonima. Kad bi i istina bila, da je njeko, ali ko je taj, ne zna se, vikao: »Živila Sr- bija! ili: ,Živio Petar Karađorđevići,“ to bi se moglo kazniti najviše na osnovu slavne patente od god. 1854. Suci na ovom pretresu, ako u njima još ima i najmanje sudačke svijesti, moraju riješiti sve optužene. Evropa to čeka i traži od tih sudaca. Ne bude li toga u prvom stepenu, biće u drugom i pošljednjem. Užasno je u svemu ovome, da ovi nesrećnici, optuženi; “sica što, leže davno u ta- mnici. Njeki od njih proveli su u tamnici jesen, zimu, proljeće, a.do skora će i ljeto. j Svi advokati, kaliko ih god ima u ovom poslu, zadovoljni su dosada- šnjim uspjehom. iIvjereni su, da su optuženi mnogo pretrpili i do sada, a da ih nikakva pravomoćna presuda ne može ni za što kazniti. Ovaj današnji sumarni izvještaj završiću rijećima predsjednika posla- ničkog doma caravinskog vijeća u Beču, rođenog Vijemca, kad je u petak, 14. maja, počeo pretres 0 po- znatom predlogu, o kome ću kasnije pisati: ,Nema veće boli, koja može da stigne čovjeka, nego Ji ona, da on pod firmom pravde i njenih sredstava bude nepravedno progonjen. Jedina je pomoć protiv ovakih boli, da se u parlamentu o tome povede riječ. Odbiti tu pomoć i optuženika za vri- jeme optužbe uputiti, da se prije od- luke suda ne smije o tome govoriti, a kad pane odluka, na njih se jedno- stavno pozvati, te bi značilo jedno- stavno skratiti svaku pomoć.“ Te riječi čula je cijela Evropa. (Deseti izvještaj). Zagreb, 20. maja 1909. Ovdješni politički krugovi smeli su se radi Masarykova prešnog pre- dloga o parnici tobožnih velikih izdaj- nika. Znali su, da ih predlagač neće štediti, jer to nijesu ni zaslužili: Ali nijesu ni sumnjali, da će ih zaštititi barem predsjednik ministarsta, barem iz kolegijalnosti prama svom drugu u Pešti i radi svega onoga, što stoji iza ovoga procesa. Predsjednik mini- starstva govorio je u opšte o tom pitanju. O pojedinostima nije progo-