Br. 37. Dubrovnik 28. maja 1909. — God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za svo ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na p6 i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini. straciji lista a dopisi uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. A Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. [Fe )|| Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Svijetli dani srpski u Zagrebu. (Jedanaesti izvještaj). 21. maja 1909. Poslije više od mjesec dana, danas sam po novo otišao da slušam pretres protiv tobožnjih velikih izdajnika. Ovoga puta, tek da čujem i vidim, šta o ovom poslu misli publika, ni- jesam htio da odem među advokate. Pošao sam među mladence, za koje sam čitao da se ponašaju, kako ne treba u sudu niko da se ponaša. Če- tvrti dio dvorane sa desne strane sudačkoga stola namijenjen je publici. U drugoj četvrtini s lijeve strane sjede ili stoje optuženi, o kojima se ne radi. Ostali optuženi sjede u sredini dvo- rane na optuženičkim klupama. Svi su optuženi vrlo dobre volje. Uvjereni su, valjda, i oni, da ih ne može za- desiti nikakva veća kazna. Niko ništa krupno nije iznio protiv njih. Dobre su volje. Smiju se i tiho među sobom razgovaraju. Po licu ipak im se po- znaje, da ih je udarila memla od ka- mena. Slušao sam od mnogih svojih ovdješnjih prijatelja, da su tamnice, gdje su optuženi zatvoreni, nezdrave i gnusne. Sunca nemaju nikada u svojim žalosnim sobama. Dvorište, po kome mogu po katkada da se proše- taju, trema ni malo ili vrlo malo sunca. I tako ti ljudi, naviknuti da kod svoje kuće žive udobno, u vlazi, nečistoći, gadu i smradu sprovode dane, ne- djelje i mjesece. Optuženi Valerijan Pribičević naj- markantniji je među svima. Svukao je kaluđerske dolame, a na pretres dolazi u civilnom odijelu. Na lijevoj strani kaputa drži evjetić, od koga neće da se odvoji. Predsjednik ga za io više ne opominje, jer se uvjerio, da se taj kaluđer ne da lako slomiti. Kako nijedan svjedok ništa o njemu ne govori, Valerijan neprestano gleda na galerije, gdje su samo ženske, i uživa, možda, u prirodi. Ni zato ga predsjednik ne opominje sada. Od sto i nekoliko svjedoka, koji su do sada ispitivani, jedan jedini je, u početku pretresa, kazao, da je jednom dolazio u Vrginmost svojoj rodbini. Radi tog svog putovanja, u Vrginmost, gdje se ni s kim nije ni sastajao ni dogova- rao, siromah Valerijan leži u istra- žnom zatvoru već malo manje od deset mjeseci. Sudbeni dvor sastavljen je, nara- vno kao i prije. Predsjednik vodi pretres i danas, kako ga je vodio i do danas. Kažu, da ga je strašno upekao posao o vinu i rakiji, o ko- jima je bilo govora u poslaničkom domu carevinskog vijeću u Beču. Prvi votant na desno predsjedniku impo- nuje svojom velikom, a osobito du- gačkom glavom. Da je Darwin živ, dao bi mnogo za tu glavu. Kad koji od advokata ulaže ništovnu žalbu, taj prvi votant dokazuje svoju suda- čku nepristranost primjedbama: »Mo- žete ih uložiti i pet!“ Drugi votant zabavlja se neprestano svojim velikim breima. Često vadi iz džepa malo o- gledalo, pa poteže i rasteže brkove, da gu mu ljepši. I on vrlo često pravi advokatima jednake primjedbe, kao i prvi votant. Treći votant ne brine se mnogo o pretresu i o onome, što se na njemu govori i radi. On razmišlja o svojoj prošlosti u Novom Marofu. Čudi se, valjda, i sam, kako je i nje- mu pala u dio sreća, da sudi u ovom velikom procesu. Državni tužilac i danas vodi glavnu riječ. Što on hoće, predsjednik izvršava. Treba li kome optuženiku ili advokatu oduzeti riječ, dovoljno je, da državni tužilac nami- gne predsjedniku, pa je gotovo. I on i predsjednik jedva čekaju da se smr- kne, pa da odu u kafanu Corso, gdje će oko ponoći pretresati važna pra- vnička pitanja. U toj odabranoj kiti nema najmi- risnijeg ovijeta. Na galerijama nije danas istražni suđija u ovom procesu, da sucima šalje pismene bilješke. Pošao je u Srijem, da traži nove ve- like izdajnike. Pričaju mi, da je neko odavle poslao Lombrosu njegovu sli- ku. Kad je Lombroso vidio, želio je doći u Zagreb, da ga vidi i prouči. Starcu je teško putovati do Zagreba, pa će se drukčije pobrinuti, da po- puni najnovije izdanje svog djela L uomo delinguente. Na taj način, zagrebački proces imaće zasluga i_za antropološku nauku. U njoj biće ba- rem jedna stranica i iz ove žalosne istorije. Danas su se ispitala četiri svje- doka i čitani su mnogi spisi. Jedan svjedok nije rekao ništa, već da se on ne drži ni Srba ni Hrvata, nego vlade. Drugi je govorio, kako su op- tuženi pričali da je Bosna Srbija. Toj ludosti, jer Bosna ne može biti Srbija, a ni Srbija Bosna, suci su dali ogro- mne važnosti. Ostali svjedoci, koji su o tom ispitani ili čiji su ispiti proči- tani, odlučno su porekli da su optu- ženi tako govorili. Državni tužilac, i ako je pozvan na to, nije htio da postupa protiv tog svjedoka, premda je vrlo jasno, da nije svjedočio istinu. Među svjedocima, koji su jutros ispitivani, bio je i jedan pravoslavni. — Koje ste vjere? — upita ga predsjednik. — Srpsko-pravoslavne — bio je odgovor. — U zapisniku stoji — odmah će predsjednik — da ste grčko-istočne vjere. — Ja sam kazao — veli svjedok — istražnom sudiji, kad me o tom pitao, da sam pravoslavne vjere. On mi je odgovorio, da te vjere nema, nego grčko-istočne. Meni je bilo pravo, neka piše, šta hoće. — To, dakle, ide — predsjednik nije mogao, a da ne reče — sve po- stepeno. Vjera je bila najprije grčko- istočna, pa pravoslavna, a sada je srpsko-pravoslavna. Svjedok je bio toliko pametan, da je to progutao i ćutao. Pošto se po njegovom preslušavanju u istrazi znalo, da ne tereti optužene, takvim izazivanjem hijelo ge, bez sumnje, da svjedok što god kaže, što bi izazvalo kakvu kaznu protiv njega, Na taj način sa sudačkog stola vrijeđa se jedan veliki dio naroda u Hrvatskoj i Slavoniji. Ali to nije bilo samo danas. Toga ima vrlo često. Prije nekoliko dana, 18. maja, o is- pitivanju jednog pravoslavnog svje- doka, čula se iz predsjednikovih usta riječ: ,Ovdje nema Srba. Srbi su u Srbiji!“ To je i — suviše! Ovakovim ispadima i uvrjedama publika pljeska i odobrava. Publiku sastavljaju većinom mladenci, šljed- benici prodavaoca koža iz Hamburga. Dolazi ih svaki dan čitava četa, da vide, kako će objesiti Vlahe. Na pre- tresu prave kojekakve primjedbe. Vrijeđdaju optužene i njihove branioce. Vrijeđaju optuženima njihove najveće svetinje. Pomažu im sa galerija neke stare ženske. Suci i državni tužilac regbi da uživaju u tome. Advokati i optuženi tražili su nekoliko puta do sada od suda, da budu zaštićeni od takvih neprestanih vrijeđanja. Optu- ženi su radi tih traženja nagrađeni disciplinarnim kaznama. Advokatima sud nije ništa ni odgovorio. Sasvim je prirodno, da već toga zaneseni i opijeni mladenci: još više kuraži. Njihova smionost u .sudbenoj dvorani, koja. bi trebala da bude erkva. prelazi svaku mjeru. De- monstrativno uživaju i prave koje- kakve primijedbe, kad se koji od su- daca ili državni tužilac očeše o srp- sko ime i Srpstvo. Nego, meni se čini, da neću po- griješiti, ako u ovom postupku šljed - benika prodavaoca koža iz Hambur- ga kažem, da ima jedan mnogo dublji razlog, nego li tobožnja ljubav za Hrvatstvo i za Hrvatsku domovinu. Njegovi šljedbenici toliko su raslijep- ljeni, da ne vide, kuda ih vodi i za- što ih tamo vodi ta stara lisica. Treba priznati žalosnu činjenicu, da je u svim većim gradovima Hr- vatske i Slavonije trgovina bila do nedavno isključivo u rukama jevreja. Ti jevreji nijesu takvi, da se prila- gađaju prilikama naroda, u kojemu žive i s kim žive. Oni su od uvijek bili neprijatelji ovoga naroda, koji živi u Hrvatskoj i Slavoniji, i ako su se mnogi s njim obogatili. Nijesu nikada propustili nijedne prilike, a da ne rade protiv tog naroda. Ko poznaje veće gradove po Hrvatskoj i Slavoniji, kao Zagreb, Osijek, Ze- mun, Brod, Vukovar, Križevee, Be- lovar, Sisak, Požegu i druge, mora se začuditi, kako su sve trgovačke table do nedavna bile samo jevrejske. Tako je bilo i po manjim varošima. Jevreji su bili osvojili sve krčme, koje i ovdje cvjetaju, i veći dio tr- govina. U pošljednje vrijeme počelo je drugčije. Srbi su istrajnim radom i velikim žrtvama odgojili i podigli mnogo mladih i vrijednih trgovaca, čije su trgovine mogle konkurisati jevrejskim trgovinama. Jevreji su se pobojali te konkurencije, pa nastoje svakako, da unište Srbe trgovee. To je bio pravi razlog septembarskih dogodaja 1902. god. u Zagrebu, kad su uništene skoro sve trgovine Srba. To je takođe jedan veliki razlog, za- što u ovom procesu togovac koža iz Hamburga vodi glavnu riječ protiv Srba, a glavni su svjedoci protiv njih jevreji. Medu optuženima ima njeko- liko vrlo vrijednih i sposobnih trgo- vaca, koje na ovakav način, dugim tamnovanjem, treba uništiti. (Dvanaesti izvještaj). 22. maja. Pretres bio je danas vrlo intere- santan i u njekoliko originalan. Bilo je, doduše, običnih oduzimanja riječi. Predsjednik nije dopuštao optuženima da se brane i da pobijaju navode svjedoka. Votanti uplitali su se u pitanja i odgovore, što nijesu smjeli nikako da rade. Državni tužilac imao je i danas uvijek pravo; advokati ni- kada. Publika mladenaca odobravala je sve, što bi se iznosilo i govorilo protiv Srpstva, i niko joj ništa nije htio i nije mogao zamjeriti. Cijeli dan posvećen je ispitivanju jednoga svjedoka, koga ovdje nazi- vlju malim piscem poznatog Finale. . I ako mu je izneseno, da je nago- varao njeke svjedoke da krivo svje- doče u ovom procesu, sud je odbio prijedlog obrane, da se taj svjedok ne zakune. On je vidio sve i čuo je sve, što nije niko do sada. Čuo je, ' kako su optuženi vikali: ,Živila Sr- bija!“ On je, kao praktičan čovjek, vikao: ,Živio ban i živjela vladal“, jer, veli on, ko je protiv bana i vlade, taj je i protiv kralja. Prije je u nje- govom Crkvenom Boku malo ko go- vorio da je Srbin. Sada je svaki ne samo frbin, nego Srbin i po. Govo- rili su optuženi o Dušanovu carstvu. Bilo je noćnih tajnih sastanaka, gdje su se optuženi dogovarali, da ovo bude Srbija. To je on sve čuo, pri- sluškivajući iza otvorenih vrata.| Čuo je još, kako se govorilo o nekakvoj ćirilici, kao o srpskom pismu. I u narodu su njeki govorili, da ovo mora biti Srbija. Njeki su pak bili proti- vnog mišljenja, jer da ovdje ima mnogo katolika pa radi toga to ne može da bude. Svjedok svečano iz- javljuje, da je pravoslavni Hrvat. U općinu htjela se uvesti ćirilica, kao Hoi pismo, ali joj se on pro- tivio. Cuo je, da je jedan od optuženih bio u Srbiji i da je tamo dobio me- dalju. Vidio je razne barjake, ali ne zna, da li su bili srpski ili hrvatski, jer ne pozna razlike. Pripadao je njekada srpskoj radikalnoj stranci (i ako je pravoslavni Hrvat), ali se i od nje odbio. U Crkvenom Boku bio je naćelnik šest godina, pa su ga sru- šili optuženi. Prije dvadeset godina priložio je i on nješto novaca da se kupi zvono za pravoslavnu erkvu u Crkvenom Boku. Njegovo je ime na tom zvonu urezano ćirilicom. Kad je predsjednik završio svoja pitanja, dogodilo se nješto što se može dogoditi samo u ovom procesu. Ad- vokat dr. Lukinić, koji je i poslanik u Zagrebu i u Pešti, po dužnosti ,svo- joj, pitao je svjedoka za razne stvari. Pošto je tim pitanjima htio da pobije