Br. 38.

Dubrovnik 1. juna 1909.

bn

God. XVIII.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM

“Cijena ja listu na godinu:
za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce.
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu; "za Dubrovnik K 10;
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu,
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuž yo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

[je> jj

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Y cTAaBHOCT
y Bocuu u XepueroBunu.

BocHa u XepneroBuHa cy jemuue
3eMibe_y EBponu y KOjuMa BJaa
AIICOJIVTH34M M HEOTpaHuueHa Gu-
pokparuja KOjy COGOM NoHOCH HCTO
TAKO HCOTPAHHUEHH  AIICOJVTHCTH-
uKH pexuM. Te Buje zeme, uuju
BJIACTOLPILLIH, IOZH3aHeM [loTeM-
KHHOBHX CEJIA, TIPABE peKJAMY 34
jetuy TOGOXyY KYJTypy, jenune
cy zamac y upocBjehenoj EBponu
y KOjuMa ycraBHocT saMjetyje je-
jiHa 6upokparcka CaMOBOJBA Koja
ce, € BpeMeHa Ha BpujeMe, BOJIH
na saonjede TOFOM paGy.IuTHcTH-
UK€ 3ZAKOHHTOCTH. O  ycraBHOCTH
Ce Y THM 3EMJEAMA CAMO FOBOPHJIO
H TO, MAXOM, OHJA Kaja je Omo-
3HIUHOH€ CJIEMEHTE THX NPOBHH-
uuja rpećaJo TpeHyTHO Npuno6HTH
34 Bagy u Kana je oGehauma
jede CHOLIJBHBE YCTABHOCTH TPE-
Gajo ocna6uTH YTHCAK KAKBOT GH-
POKPATCKOF  ATAKA HA  HapojIHA
TIpaBa.

Hapoju y THM 3eM/baMA CMATPAO
je ycTaB Kao jeuHy HEOrnxouHy T0-
JHTHUKy noTpeGy, Koja he Tem-
NepupaT4 CBaKy C4MOBOJbY, 4 BJIA-
CTOZpIIIH, MEHyTHM, CMATPAJH CY
YeraB Kao jeno 3saTuo oGeharwe
KOj4M Će, IIOHEKA/I, MOK€ TEMIIE-
PHpaTH y34Bp€JIH VX y HApoly.

Amu u caMu Branajyhu Kpyro-
FoBu jeguoM cy ngoni o yBje-
peta za ce YeraB Mopa aru Bo-
cHH u XepueroBuuu, jep cy Tako
HCTO NONIJIH KO yBjepea Ja ce
CaMO NOuCpeNCTBOM cTaBa_MOry
NocrHhH KOHCOJIHNOBAHE  IIOJIHTH-
uK€ NIPMJIMKE H LA CE CAMO IO-
CPeCTBOM YcTaBa MOE  HAPOJL
ymupuru, yBjepeH y Ge36jejuocT
cBojux mpaBa. A TOME, MHCJIHMO,
TpeGa nd Texe u Bnazajyliu_ Kpy-
TOBH.

Cpncka Hapojua OpraHu3auuH-
ja u Mycnumaucka Haponua Op-
ramu3auuja y Bocuu_ u Xepuero-
BHHH, OTBOpeHO H 6e3 yBHjaa
H3HMHjeJH CY y CBOjHM IIPEJLCTAB-
KaMa cBoje 3axrjese koju cy ca-
BPIeHO ONPABJAHH H NOTIYHO y
CKJIAJIY CA HAPOJLIHHM NOTpeGaMa.
H KAKO TH iHXOBH 34XTjeBH HHjecy
HH HajMaibe ripeTjepaHH, C npaBoM

.CE MOXKE OUEKHBATH LA BJALAjYhH

KPJTOBH, UPH  IOHOLIEI>by = TOFA
ycraBa, rTpe6a na y3My y o63up
cBe Te 3axrjese u a jeuuoM Ha-
pony, Koju TpHjieceT roga He
3Ha mura je croćona, nany maj
IHpy C10601y.

IIpu noHonieiy Tora YcraBa u
Npu OTBapai»y GocaHcKO-xepuero-
Baukor  ca6opa, Heornxojido 64
Guo norpe6Ho BojuTH pauyua o
TOME, LA YCTABHOCT H IAPJLAMEH-
TAPHOCT, KOja Ce HACIIAHbA HA V CTAB-
HOCT, He Gyuy caMo jemua roma
pbopma, za He Gyne caMo jena
bpa3a, koja he ce cMarparu Kao
ucnyieHo oGehare 4 — omeT H3-
HrpaHo.

TlapnaMeHTapHocT y “AycTpo-
Yrapckoj umije ua BHCOKOM CTYTIHbYV.
Ona je roToBo yBjek Guma jeuo
CPeJICTBO Y PYKAaMA CAMOBOJBHHX

Gupokpara, Koju cy ra yrnorpeG- ,

IBABAJIA He za noby ZO mpaBor
LHJBA  TIAPJIAMEHTAPHOCTH LO
3AKOHMTOCTH H NIpABA, HErO /O
jenmuor IpyTOrT JIHBA — NO CAMO-
BOJbe. ]la je odo 6u1o Cpe/icTBo
y pykaMa Bracroup»ana, Haj6oJbu
je NOKa3, MHCJIHMO, CAMOBOJBHO
pACIIYIITAHE IIAPJIAMEHTA, KAJI-VOJI
BehuHa nuje xrjera nmpucraTu a
rasu YcraB u 3akOHe H a mnap-
JIAMEHAT  IIOJLUHHH  CAMOBOJBH. S
3eM/6AMA F]Ije HE IIOCTOjU HaMjepa,
na ce YcTaB u Iap7raMeHTapHOCT
cMaTpajy KAO HETIPHKOCHOBEHE CBE-
THE, Ky/tuKAMO -je GO/be La HEMA

YcraBa H nap;raMeHTAPHOCTH, HETO
HX jeaHOM PYKOM LABATH CA jAZHOM
KABA/BEPCKOM I1030M, A4 APYTOM HX
OTHMATH CA XAJIATIJBHBHM  TECTOM
jenuor arcoJyTHcTe.

CaGopu _y Matjapekoj, XpBar-
cKoj, Herukoj HTA. He CMATPA HA-
pon y Bociu u XepueroBuHH Kao
yrseg 3a cBoje caGope. TakBH ca-
Gopu TOME HAPO/LY HHCY NOTPEGHH,
a joni Mae Mory GuTH OHH IO-
TpeGHH IBHXOBHM BJIACTOJIPIINIHMA,
OCHM AKO He ele La nNoby y
CYCPET HEAOTJIENHHM MH _HEIOTpeG-
HHM KOMILIHKALIHjaMA.

H saro 6u u Guo mpaBo u
nomiTeHo zna 6apoH bypnjaH, 1oK
je jou ua cBojeM nogoxajy, ymo-
Tpe6u cBe cBoje cule, za ce Ha-
pony y Bocuu u XepueroBuiu
ucnyau 6ap jexuo oGehawe. 7.

Naredbe o jezicima
i Srbi na Primorju.

Tako glasi članak u ,Slobodi“ br.
19. od 14. maja o. g. Tu se kaže da
su do sada sve stranke i frakcije u
Dalmaciji izrekle svoj sud i obilježile
svoje. stajalište prama riješenju ovoga
pitanja a same srpska stranka mrtvin
snom spava te o sebi abera ne daje.

Pa da nije i umrla! — jer zado-
ista, kao da se ni probuditi neće —
kad od tolikijeh udaraca i potresa,
do sada ni abera nema?!

U ,Dubrovniku“ je bila iznesena
i potaknuta misao i predlog da se
sazove opći zbor stranke, te taj bi
bio — pa barem i consilium — u
ovako kritičnom položaju što i odre-
dio. Ali, na žalost oni koji su pozvani
kao da će i na to ostati gluhi. ,Du-
brovnik“ za to ne bi imao ostati na
po puta, nego pregnuti sve sile i
ustrajati da se naše prilike srede.
On bi imao sazvati sve koji osjećaju
i mare za opće dobro i svoj rod, pa
makar bilo i malo izbranijeh, kad
pozvani i nijesu dostojni.

Narod koji živi i koji želi da živi
i bitiše, dan-danas, mora da je brz i

agilan. Ovako mrtvilo i spavanje da-
lje ne može i ne smije da ostane.

I suviše je žalosna cinjenica, koju
pisac gore-rečenog članka iznosi, kako:
»Srbi pored svih zgoda ne postigoše
ništa. U izvanjskoj službi, ćirilica od
sada kao i do sada ostaje predmet
milosti poštanskog manipulanta i sud-
benog oficijanta, za nju se, od sada
kao i do sada, može reći da je samo
tolerirana. U unutarnjoj službi njoj
pogotovo mjesta nema, a u javnim
obznanama, u uredovnim pečatima i
tablama, tu je srpski narod doživio
najklasičniji dokaz omalovaženja i
poniženja.

Srpsko pismo ne će nikad i nigdje
označavati ni strancu ni domaćemu
karakter Ercegnovog, Budve, Risna
itd. gdje živi 90%, Srba.“

Eto to pa i sve drugo preveć je
žalosno, a još žalosnije kako stranka |
ni abera nema. Nema ga ni ondje
gdje svak, ko poštuje pravdu i ljubi
slobodu, protestira radi nepravde u za-
grebačkom procesu i mučenja nevinih
Srba. Nasilno i nečovječno se postupa
sa optuženim, pravednim Srbima i
mučenicima; njihovo stanje i njihove
porodice propadaju i smrtni se udarci
podižu i namjenjuju Srpstvu i srp-
skome tijelu, a naša stranka — član
toga tijela — ne miče se, kao da je
preminula ili kao da je lokalna ane-
stazia izvedena na njoj!

Na koga će narodno prokiestvo
pasti, ne samo za neuspjehe, poraze
i blamaže nego i za nerad, trulež i
mrtvilo? Hoće li i savjest pošteđeti
sve one koji ne više svoj poziv i
najsvetiju dužnost?

Pored svega toga, hoće li se pre-
pustiti i dalje staranje za ćirilicu
Imuegeru ili Schčnereru, kao što se
veli, da se je prepustila briga za Bo-
snu Šušteršiću i Lihtensteinu ?1

Svakako, dužnost čovječanska 4a-
laže da se podigne glas za nevine i
potlačene, ili će samo to naša stranka
da mučanjem, mjesto te dužnosti,
nanese ljagu srpskome obrazu?

Potpisani, da bi se ogradio od te
ljage, ne pripadajuć nikojoj stranci,
najsvečanije izjavljuje sa svojim pot-
punitim imenom da se pridružuje svi-
jem onijem nebrojenim protestima koji

Junačka smrt resavskog vojvode
STEVANA SINGJELICA

U Kamenici na Čegru kod Niša
19. maja (1. junija) 1809.

3 Pira

Sad Kara-Đorđe rasporedi vojsku
i sa tri strane udari na Turke. Pro-
tiv Bosne, odredi vojvodu Jakova
Nenadovića, koji sa svojom vojskom
od preko 8000 ljudi prede na tri mje-
sta Drinu i preduzme ofenzivu prema
Sarajevu, i to: knez Sima Marković
sa protom Matijom Nenadđovićem pre-
đe u Bosnu na Sikiriću, vojvoda
Luka Lazarević na Lješnjici, a gla-
vni zapovjednik Jakov Nenadović
pređe Drinu ispod Zvornika.

Ovu vojsku Kara-Đorđevu, ove
dične junake srpske, dočekaše s ve-
likom i neiskazanom radošću i odu-
ševljenjem braća Bošnjaci i Herce-
govci, i gledajući u njima vjesnike
odavna željene slobode, sa  svijeh
strana u velikom broju  pritjecahu

svojoj viteškoj braći, da jedni pored
drugijeh lijevaju svoju plemenitu krv
za zajedničke svete ideale narodne,
za slobodu i ujedinjenje....

Ova vojska umnoži se tako za
cigli mjesec dana za nekoliko hiljada
ljudi, i nakon ljute borbe |osvoji od
Turaka Janju i Bjeljinu, Ljubovide
i Rakovac, Sfšbrnicu i Višegrad i
primače se na sama četiri sata daljine
i samom Sarajevu, zauzevši pri tom
veći dio planina bosanskih, gdje je
hvatala vrlo zgodne busije i priječila
Turcima, da jedni drugima u pomoć
pritiču. Kad Jakov Nenadović dopade
rana u borbi pod Sakalom u Grača-
nici na Lazama i povrati se na lije-
čenje u Brankovinu, glavnu komandu
preuze knez Sima Marković, koji sa
vojvodom popom Lukom Lazarevićem
razbije na Glavici. jaku silu tursku,
gdje pogibe na daleko čuveni junak
turski Meho Orukdžić, čiji mač. sa
natpisom ,Carolus VI.“ zadobije voj-

voda Lazarević. Nakon svijeh ovijeh
pobjeda, knez Sima Marković nastavi
svoje junačke borbe i prodiranje
prema Sarajevu.

Kara-Đorde sam sa vojvodama
Vulom Ilićem, Milanom Obrenovićem
Vujicom Vuličevićem, Lazarom Mu-
tapom i sa više od 8000 Srba pređe
preko Cemerne planine i rijeke Uvca,
dođe do pod _Sjenicu i jurišem je o-
svoji; zatim zauze Novu Varoš i na
sjeničkom polju Suvodolu porazi sil-
nog Numan-pašu pećskog. Otolen
pošlje vojvodu Colak-Antu Simeono-
vića, koji s jednim odjelom vojske
pređe rijeku Taru i preko Drobnjaka
dode do pod Nikšić i sjedinivši se
sa Crnogorcima iskopa na Previji ša-
nae, koji su Crnogorci u ratu sa Tur-
cima 1877 obnovili i utvrdili, te im
je od velike koristi bio. U drugom
pravcu sa Suvodola pošlje Kara-Gjor-
gje vojvodu Milana Obrenovića i Ra-
ku Levajea sa 3500 Srba, koji pređu

- sm

rijeku Unu ispod Bijelog Polja i uda-
re preko Kolašina put Vasojevića cr-
nogorskoj granici, po tom se na Ku-
kutnici sudare sa Skopljak-pašom i
i poraze vojsku njegovu, ali na ve-
liku žalost izgube u tom boju čuve-
nog junaka ernogorskog buljukbašu
Jovana Šibaliju, kog je vladika er-
nogorski bio poslao u susret Kara-
Đordu.

Tako se je već jednom do sada, |
i ako za «kratko vrijeme, ispunila
velika želja Kara-Đorđeva, da su
braća iz Srbije preko Novopazarskog
sandžaka pružila bratsku ruku vite-
škim Crnogorcima. Crnogorci su sa
suzama radosti dočekali u svo zagr-
ljaj milu braću iz Srbije, divili se
opravi njihovoj, a nadasve topovima,
koje su tad vidjeli za prvi put u srp-
skijem rukama.

Golemim junaštvom srpske vojske
i bojnom slavom i pobjedama  njezi-
nijem  zastrašeni Turci, već su joj

PDsaes= ve m