Br. 38. Dubrovnik 1. juna 1909. bn God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM “Cijena ja listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce. govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; "za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuž yo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. [je> jj Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Y cTAaBHOCT y Bocuu u XepueroBunu. BocHa u XepneroBuHa cy jemuue 3eMibe_y EBponu y KOjuMa BJaa AIICOJIVTH34M M HEOTpaHuueHa Gu- pokparuja KOjy COGOM NoHOCH HCTO TAKO HCOTPAHHUEHH AIICOJVTHCTH- uKH pexuM. Te Buje zeme, uuju BJIACTOLPILLIH, IOZH3aHeM [loTeM- KHHOBHX CEJIA, TIPABE peKJAMY 34 jetuy TOGOXyY KYJTypy, jenune cy zamac y upocBjehenoj EBponu y KOjuMa ycraBHocT saMjetyje je- jiHa 6upokparcka CaMOBOJBA Koja ce, € BpeMeHa Ha BpujeMe, BOJIH na saonjede TOFOM paGy.IuTHcTH- UK€ 3ZAKOHHTOCTH. O ycraBHOCTH Ce Y THM 3EMJEAMA CAMO FOBOPHJIO H TO, MAXOM, OHJA Kaja je Omo- 3HIUHOH€ CJIEMEHTE THX NPOBHH- uuja rpećaJo TpeHyTHO Npuno6HTH 34 Bagy u Kana je oGehauma jede CHOLIJBHBE YCTABHOCTH TPE- Gajo ocna6uTH YTHCAK KAKBOT GH- POKPATCKOF ATAKA HA HapojIHA TIpaBa. Hapoju y THM 3eM/baMA CMATPAO je ycTaB Kao jeuHy HEOrnxouHy T0- JHTHUKy noTpeGy, Koja he Tem- NepupaT4 CBaKy C4MOBOJbY, 4 BJIA- CTOZpIIIH, MEHyTHM, CMATPAJH CY YeraB Kao jeno 3saTuo oGeharwe KOj4M Će, IIOHEKA/I, MOK€ TEMIIE- PHpaTH y34Bp€JIH VX y HApoly. Amu u caMu Branajyhu Kpyro- FoBu jeguoM cy ngoni o yBje- peta za ce YeraB Mopa aru Bo- cHH u XepueroBuuu, jep cy Tako HCTO NONIJIH KO yBjepea Ja ce CaMO NOuCpeNCTBOM cTaBa_MOry NocrHhH KOHCOJIHNOBAHE IIOJIHTH- uK€ NIPMJIMKE H LA CE CAMO IO- CPeCTBOM YcTaBa MOE HAPOJL ymupuru, yBjepeH y Ge36jejuocT cBojux mpaBa. A TOME, MHCJIHMO, TpeGa nd Texe u Bnazajyliu_ Kpy- TOBH. Cpncka Hapojua OpraHu3auuH- ja u Mycnumaucka Haponua Op- ramu3auuja y Bocuu_ u Xepuero- BHHH, OTBOpeHO H 6e3 yBHjaa H3HMHjeJH CY y CBOjHM IIPEJLCTAB- KaMa cBoje 3axrjese koju cy ca- BPIeHO ONPABJAHH H NOTIYHO y CKJIAJIY CA HAPOJLIHHM NOTpeGaMa. H KAKO TH iHXOBH 34XTjeBH HHjecy HH HajMaibe ripeTjepaHH, C npaBoM .CE MOXKE OUEKHBATH LA BJALAjYhH KPJTOBH, UPH IOHOLIEI>by = TOFA ycraBa, rTpe6a na y3My y o63up cBe Te 3axrjese u a jeuuoM Ha- pony, Koju TpHjieceT roga He 3Ha mura je croćona, nany maj IHpy C10601y. IIpu noHonieiy Tora YcraBa u Npu OTBapai»y GocaHcKO-xepuero- Baukor ca6opa, Heornxojido 64 Guo norpe6Ho BojuTH pauyua o TOME, LA YCTABHOCT H IAPJLAMEH- TAPHOCT, KOja Ce HACIIAHbA HA V CTAB- HOCT, He Gyuy caMo jemua roma pbopma, za He Gyne caMo jena bpa3a, koja he ce cMarparu Kao ucnyieHo oGehare 4 — omeT H3- HrpaHo. TlapnaMeHTapHocT y “AycTpo- Yrapckoj umije ua BHCOKOM CTYTIHbYV. Ona je roToBo yBjek Guma jeuo CPeJICTBO Y PYKAaMA CAMOBOJBHHX Gupokpara, Koju cy ra yrnorpeG- , IBABAJIA He za noby ZO mpaBor LHJBA TIAPJIAMEHTAPHOCTH LO 3AKOHMTOCTH H NIpABA, HErO /O jenmuor IpyTOrT JIHBA — NO CAMO- BOJbe. ]la je odo 6u1o Cpe/icTBo y pykaMa Bracroup»ana, Haj6oJbu je NOKa3, MHCJIHMO, CAMOBOJBHO pACIIYIITAHE IIAPJIAMEHTA, KAJI-VOJI BehuHa nuje xrjera nmpucraTu a rasu YcraB u 3akOHe H a mnap- JIAMEHAT IIOJLUHHH CAMOBOJBH. S 3eM/6AMA F]Ije HE IIOCTOjU HaMjepa, na ce YcTaB u Iap7raMeHTapHOCT cMaTpajy KAO HETIPHKOCHOBEHE CBE- THE, Ky/tuKAMO -je GO/be La HEMA YcraBa H nap;raMeHTAPHOCTH, HETO HX jeaHOM PYKOM LABATH CA jAZHOM KABA/BEPCKOM I1030M, A4 APYTOM HX OTHMATH CA XAJIATIJBHBHM TECTOM jenuor arcoJyTHcTe. CaGopu _y Matjapekoj, XpBar- cKoj, Herukoj HTA. He CMATPA HA- pon y Bociu u XepueroBuHH Kao yrseg 3a cBoje caGope. TakBH ca- Gopu TOME HAPO/LY HHCY NOTPEGHH, a joni Mae Mory GuTH OHH IO- TpeGHH IBHXOBHM BJIACTOJIPIINIHMA, OCHM AKO He ele La nNoby y CYCPET HEAOTJIENHHM MH _HEIOTpeG- HHM KOMILIHKALIHjaMA. H saro 6u u Guo mpaBo u nomiTeHo zna 6apoH bypnjaH, 1oK je jou ua cBojeM nogoxajy, ymo- Tpe6u cBe cBoje cule, za ce Ha- pony y Bocuu u XepueroBuiu ucnyau 6ap jexuo oGehawe. 7. Naredbe o jezicima i Srbi na Primorju. Tako glasi članak u ,Slobodi“ br. 19. od 14. maja o. g. Tu se kaže da su do sada sve stranke i frakcije u Dalmaciji izrekle svoj sud i obilježile svoje. stajalište prama riješenju ovoga pitanja a same srpska stranka mrtvin snom spava te o sebi abera ne daje. Pa da nije i umrla! — jer zado- ista, kao da se ni probuditi neće — kad od tolikijeh udaraca i potresa, do sada ni abera nema?! U ,Dubrovniku“ je bila iznesena i potaknuta misao i predlog da se sazove opći zbor stranke, te taj bi bio — pa barem i consilium — u ovako kritičnom položaju što i odre- dio. Ali, na žalost oni koji su pozvani kao da će i na to ostati gluhi. ,Du- brovnik“ za to ne bi imao ostati na po puta, nego pregnuti sve sile i ustrajati da se naše prilike srede. On bi imao sazvati sve koji osjećaju i mare za opće dobro i svoj rod, pa makar bilo i malo izbranijeh, kad pozvani i nijesu dostojni. Narod koji živi i koji želi da živi i bitiše, dan-danas, mora da je brz i agilan. Ovako mrtvilo i spavanje da- lje ne može i ne smije da ostane. I suviše je žalosna cinjenica, koju pisac gore-rečenog članka iznosi, kako: »Srbi pored svih zgoda ne postigoše ništa. U izvanjskoj službi, ćirilica od sada kao i do sada ostaje predmet milosti poštanskog manipulanta i sud- benog oficijanta, za nju se, od sada kao i do sada, može reći da je samo tolerirana. U unutarnjoj službi njoj pogotovo mjesta nema, a u javnim obznanama, u uredovnim pečatima i tablama, tu je srpski narod doživio najklasičniji dokaz omalovaženja i poniženja. Srpsko pismo ne će nikad i nigdje označavati ni strancu ni domaćemu karakter Ercegnovog, Budve, Risna itd. gdje živi 90%, Srba.“ Eto to pa i sve drugo preveć je žalosno, a još žalosnije kako stranka | ni abera nema. Nema ga ni ondje gdje svak, ko poštuje pravdu i ljubi slobodu, protestira radi nepravde u za- grebačkom procesu i mučenja nevinih Srba. Nasilno i nečovječno se postupa sa optuženim, pravednim Srbima i mučenicima; njihovo stanje i njihove porodice propadaju i smrtni se udarci podižu i namjenjuju Srpstvu i srp- skome tijelu, a naša stranka — član toga tijela — ne miče se, kao da je preminula ili kao da je lokalna ane- stazia izvedena na njoj! Na koga će narodno prokiestvo pasti, ne samo za neuspjehe, poraze i blamaže nego i za nerad, trulež i mrtvilo? Hoće li i savjest pošteđeti sve one koji ne više svoj poziv i najsvetiju dužnost? Pored svega toga, hoće li se pre- pustiti i dalje staranje za ćirilicu Imuegeru ili Schčnereru, kao što se veli, da se je prepustila briga za Bo- snu Šušteršiću i Lihtensteinu ?1 Svakako, dužnost čovječanska 4a- laže da se podigne glas za nevine i potlačene, ili će samo to naša stranka da mučanjem, mjesto te dužnosti, nanese ljagu srpskome obrazu? Potpisani, da bi se ogradio od te ljage, ne pripadajuć nikojoj stranci, najsvečanije izjavljuje sa svojim pot- punitim imenom da se pridružuje svi- jem onijem nebrojenim protestima koji Junačka smrt resavskog vojvode STEVANA SINGJELICA U Kamenici na Čegru kod Niša 19. maja (1. junija) 1809. 3 Pira Sad Kara-Đorđe rasporedi vojsku i sa tri strane udari na Turke. Pro- tiv Bosne, odredi vojvodu Jakova Nenadovića, koji sa svojom vojskom od preko 8000 ljudi prede na tri mje- sta Drinu i preduzme ofenzivu prema Sarajevu, i to: knez Sima Marković sa protom Matijom Nenadđovićem pre- đe u Bosnu na Sikiriću, vojvoda Luka Lazarević na Lješnjici, a gla- vni zapovjednik Jakov Nenadović pređe Drinu ispod Zvornika. Ovu vojsku Kara-Đorđevu, ove dične junake srpske, dočekaše s ve- likom i neiskazanom radošću i odu- ševljenjem braća Bošnjaci i Herce- govci, i gledajući u njima vjesnike odavna željene slobode, sa svijeh strana u velikom broju pritjecahu svojoj viteškoj braći, da jedni pored drugijeh lijevaju svoju plemenitu krv za zajedničke svete ideale narodne, za slobodu i ujedinjenje.... Ova vojska umnoži se tako za cigli mjesec dana za nekoliko hiljada ljudi, i nakon ljute borbe |osvoji od Turaka Janju i Bjeljinu, Ljubovide i Rakovac, Sfšbrnicu i Višegrad i primače se na sama četiri sata daljine i samom Sarajevu, zauzevši pri tom veći dio planina bosanskih, gdje je hvatala vrlo zgodne busije i priječila Turcima, da jedni drugima u pomoć pritiču. Kad Jakov Nenadović dopade rana u borbi pod Sakalom u Grača- nici na Lazama i povrati se na lije- čenje u Brankovinu, glavnu komandu preuze knez Sima Marković, koji sa vojvodom popom Lukom Lazarevićem razbije na Glavici. jaku silu tursku, gdje pogibe na daleko čuveni junak turski Meho Orukdžić, čiji mač. sa natpisom ,Carolus VI.“ zadobije voj- voda Lazarević. Nakon svijeh ovijeh pobjeda, knez Sima Marković nastavi svoje junačke borbe i prodiranje prema Sarajevu. Kara-Đorde sam sa vojvodama Vulom Ilićem, Milanom Obrenovićem Vujicom Vuličevićem, Lazarom Mu- tapom i sa više od 8000 Srba pređe preko Cemerne planine i rijeke Uvca, dođe do pod _Sjenicu i jurišem je o- svoji; zatim zauze Novu Varoš i na sjeničkom polju Suvodolu porazi sil- nog Numan-pašu pećskog. Otolen pošlje vojvodu Colak-Antu Simeono- vića, koji s jednim odjelom vojske pređe rijeku Taru i preko Drobnjaka dode do pod Nikšić i sjedinivši se sa Crnogorcima iskopa na Previji ša- nae, koji su Crnogorci u ratu sa Tur- cima 1877 obnovili i utvrdili, te im je od velike koristi bio. U drugom pravcu sa Suvodola pošlje Kara-Gjor- gje vojvodu Milana Obrenovića i Ra- ku Levajea sa 3500 Srba, koji pređu - sm rijeku Unu ispod Bijelog Polja i uda- re preko Kolašina put Vasojevića cr- nogorskoj granici, po tom se na Ku- kutnici sudare sa Skopljak-pašom i i poraze vojsku njegovu, ali na ve- liku žalost izgube u tom boju čuve- nog junaka ernogorskog buljukbašu Jovana Šibaliju, kog je vladika er- nogorski bio poslao u susret Kara- Đordu. Tako se je već jednom do sada, | i ako za «kratko vrijeme, ispunila velika želja Kara-Đorđeva, da su braća iz Srbije preko Novopazarskog sandžaka pružila bratsku ruku vite- škim Crnogorcima. Crnogorci su sa suzama radosti dočekali u svo zagr- ljaj milu braću iz Srbije, divili se opravi njihovoj, a nadasve topovima, koje su tad vidjeli za prvi put u srp- skijem rukama. Golemim junaštvom srpske vojske i bojnom slavom i pobjedama njezi- nijem zastrašeni Turci, već su joj PDsaes= ve m