Br. 39.

Dubrovnik 4: juna 1909.

God. XVIII.

—_———

IZLAZI UTORKOM i PETKOM
Cijena je listu na godinu:
za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostele zemlje franaka
16-u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na p6 i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

Za oglase, računska izvješća i sli-
: čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para. pa
1 — — _-—— A
Plativo i utuživo u Dubrovniku.

POJEDINI BROJ 10 PARA

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

[( ===> )|)

U krajnjem času.

Poslije svršenog čina aneksije
Bosne i Hercegovine te pristanka
velikih sila na taj gotov fakat,
Srbi u Austro-Ugarskoj monarhiji
našli su se pred novim dogođa-

nas na oku pri svakoj kretnji, sva-
koj riječi, jer eto silom, hoće da
u nama vide nepouzdan elemenat,
jednako ko što to rađe i kod naše
braće u Bosni i Hercegovini i u
Hrvatskoj.

Borba državnih vlasti

prama
jem, koji je znatno povećao riji- nama Srbima podijeljena je na tri
hov broj u monarhiji, i stavio ih strane i to na raznolik način, da
u položaj koji zahtjeva jedinstvo nas bolje smete i teže složi. U
i solidarni rad svih nas, ako nam Hrvatskoj spravljaju vješala radi
je stalo da se održimo kao narod  ,veleizdaje“; u Bosni i Hercego-
i kao faktor u državi s kojim se vini su ih već ukinuli radi iste
mora voditi računa. Novo stanje, stvari, ali zato  spravljaju druga
koje je za nas nastalo silom pri- duševna vješala —-> ustav  skalu-
lika, a sa kojim se moramo po- pljen prama uviđavnosti i volji
miriti usljed posljednjih promjena Beča; a kod nas na Primorju ču-
i dogođaja, otvara nam svima Sr- vaju nas energično i ako jamstvo
bima u monarhiji široko polje rada za svoju sigurnost nalaze u našem
za samoodržanje, koje ćemo moći nesretnom rastrojstvu i nesređeno-
postići jedino na taj način; ako se sti. Svaka je dakle strana dobila
u tome radu nađemo složni i is- svoju formu progonstva, te mi u
kreni. I dok su posljednje pro- tome ne možemo nikako da vidi-
mjene i dogođaji s jedne strane mo konačnu našu pobjedu ako se
izmijenili — da tako rečemo — svi ne osjetimo jedno, ako naš
etnografski položaj nas Srba, dotle spas ne vidimo u našoj općoj za-
držanje državnog aparata ostalo je jednici, u kojom ćemo jedni druge
nepromjenjeno, po starom, sto ne “da pomognemo, i da se jedan za
gotovo, još. gorem: količini RNFTr- kdrugoga zalažemo! “€

vatskoj se i pokraj novog stanja, I dok vidimo kako naša braća
kad se sa službenih, mjesta ističe, u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini
kako je minula svaka pogibao po vode očajnu borbu, mi Srbi na
interese države, još uvijek i ne- Primorju ostajemo pasivni, ne zato
prestano vodi nepravedna borba što bi smo tako htjeli, već prosto
protiv Srba, te i dan-danas, uz do stoga što sami nijesmo došli do
sada obijeđene ,veleizdajnike“, ile međusobnog jedinstva i sloge.
se za time, da se još novih stvori. Danas je došlo vrijeme kad Srbi
U Bosni i Hercegovini, tim novim svi i svuda moraju da skinu
zemljama monarhije, koje su bez sve one sitne prepone koje ih
kapi krvi stečene, ide se opet za  priječe u radu na opću srpsku
time da im se nametne jedna vrst stvar, pa zato i mi Srbi na Pri-
takozvanog ustava, koji bi imao  morju valja da uvidimo, da smo
da ubijeiželje i pravedne zahtjeve samo na štetu općoj našoj stva-
devet desetina pučanstva tih ze- ri, ako mislimo da i dalje po-
malja, to jest one većine, koju Srbi stojimo kao raskomadano tijelo bez
u njima sačinjavaju. života i snage. Pred nama se re-

I mi Srbi na Primorju ne sto- daju velika i sudbonosna pitanja, .

jimo sa te strane ni malo dobro. koja jednako imaju udjela na nas
Beč češće namigne Zadru i drže kao i na ostalu braću našu, jer

nam je cilj svima isti, neprijatelj
zajednički. U takovim momentima
ne smijemo ostajati pri staroj apa-
tiji, koju je stvorila, između ostalin
uzroka, i naša nesređenost pro-
uzrokovana ne usljed načela već
usljed sitnih osobnih razmirica.

Opća pitanja traže i opću soli-
darnost i narodnu slogu, a takovih
pitanja danas je na dnevnom redu
nekoliko. Ako nam patriotizam nije
prazna riječ, kojom se imamo raz-
mećati samo u izvjesnim prilikama,
onda je naša dužnost, da se sa-
stanemo, sporazumijemo i složimo,
ako ne za nas same a ono barem
radi naše nesretne braće, koja is-
čekiva od nas pomoć kao ozebao
sunca, jer se nalaze u skrajnem
času kada moraju da riješe — i
#z našu pomoć — mnoga važna
životna pitanja, jednako njihova
kao i naša; kad jedan dio od njih
stenje i ispušta dušu pod teškim
jarmom apsolutističkog režima, koji
ide za time da ih ubije i na taj
način i maše i onako oslabljene
redove još jače oslabi.

“Krajnje je vrijeme, da se jednom
već krenemo iz naše mlohavosti i
da pristupimo radu, koji od nas
zahtjeva opća srpska stvar. Prvi
korak tome bi će, da se što prije
složimo i organizujemo, ne dovo-
deći s time u svezu nikakva lična
pitanja, koju su bila od vajkada
naša neprebolna rana. Takova pi-
tanja moraju potpuno da isčeznu
pred općoj stvari ako do nje i
malo držimo.

Jedino na taj način, složni i
kompaktni moćemo da stupimo
pred našu ostalu braću, koja težak
bojak bije, pa da dademo na taj
način i snage, i pomoći, i poleta
i nama i njima.

Za to je potrebna što skorije
jedna skupština Srba na Primorju,
na kojoj bi se morali organizirati,

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

i kao organizovana grupa da rije-
šavamo i udaramo pravac velikom
radu, koji u obilnoj mjeri ispred
nas stoji imaš prvi korak čeka.

Mup cBjem!

Tlon oBuM  HaTnucoM  6eorpancKku

 ,Onjex“ moHocu oBaj BpJIo 3FogaH H Ka-

PaKTEpHCTHUAH HJIAHAK:

KoanuuuoHa Bnana Tpeća na y6maxu
IbyTy 6op6y mMeby cTpankaMa. Y naHaiui-
HM npunukama TO je 3a Cp6ujy Heom-
xouua nmoronća iweHora HanpeTka. He
Tpaxu će og crTpaHaka na ce onpeky
cBojux 6uTHHX NIPHHUHNA, HeTO Ce Tpa-
XM ON IbYNU Ha yMHpe TOH CBOra Ip-
«awa. ox je nnamrjena 6urka mMeby
cTpankamMa, cBaka je OJ HeHX TpaxHJa
pasnuke Mey IOM HM IpyrHMa, KaKO u
Morna WTO cunnuje HanacTu Ha _cBoje
nporuBuuue. Heka ce naHac robe '06p-

. HyT4M NyTeEM H ToTpaxu oHo iuro je

zajegHMUKO CBHMA HHMA, A KOPHCHO IO
36MJbY H HaApOj. TaKkBHX TIHTaHA UMA
mocTa, H_ ona uekajy cBoje pujeuieie.
Ty je nupuje cera muraree BojHe cHare
Cp6ujune. Ty cy, y rIaBHoM CIIOKHE
cBe ueTupu cTpauke y Bnanu. Ocjehia ce
BHIIE Hero HKan mNoTpe6a 3a 3ajenuuu-
KAM panoM Ha iuTo 6omeoj u jauoj crpe-
mu o6naufene cuare. M. duraanuujeka
nuTaa umajy HeKOJIHKO Tauaka KOje cy
zajenuuuke cBuMa cTpankama. Hy mu-
Ma je, rnpeMa nocajalii:>eM  HCKYCTBJ,
CTEHEHOM Y PANy CKYTILITHHCKOM, MOry-
Ho M3BecTH cnopa3syMHu pan y Benukoj
Mjepu. TlpuBpenna nurawa Hap. Cxyn-
turuua u no can je pujemaBana 6e3 06-
supa Ha CTpaHKke, M šHora on HbHK_ pu-
jemaBana cy jenuornacHo. IluTame  Tp-
TOBHHCKOF yroBopa c AycTpo-yrapcKom,
ako ce 6yne nouino no reera, Hehe caj,
nocnuje anekcuje BocHe u XepueroBune,
M3a3BaT4  HHKAKBy  nogBojeHocT Mehbiy
CTpaHkaMa y Bnanu. HauuonaJiu3upaHe
IIKOJICKHX TporpaMa, nojauaie Han3opa

Han panoM y CPelreHM 4 OCHOBHHM uIKO- '

JaMA, H pan Ha Haponuom npocBnjefiu-
Baty Takohe ce MOXK6e H3BECTH  CIOpA-
3yMHO y CB4M BaXHMjuUM TaukaMa. 3a-
KOHH : O OTILITHHAMA O CPECKHM M OKPJX-
HHM CaMoynpaBaMa H u36opumMa Hapo-
HHX nocnaHuka Hehie, HanaMo ce, M3a3-
BaT4 HuKakBe jaue Hecyrjacuue koje
6u ce onuocune Ha 6uTHe onpenće ie-

»o. veni

Junačka smrt resavskog vojvode i on je, odupirući se na jatagan, spa-

STEVANA SING JELIĆA gao život i došao među braću, te mu
Pa kod Niša je neki Stevan Kara prevezao glavu

i sure kole dar i doveo ga živa do u Deligrad.
omaha'ha Kara-Đorde, koji je u to doba baš

Od 3000 Srba, koji su se tu na
Čegru borili, kao po nekom božijem
čudu ostaše u životu cigla trojica, da

pričaju braći svojoj 0 toj grdnoj ka-
tastrofi, koju prouzroči zavist i ne-
sloga srpska i ruska samoživa poli-
tika. Jedan se je od njih zvao Miloš
Čuk iz Cićevca, koji je na sebi imao
sedam rana, drugi Dača iz Drenovca
sa dvanaest rana; oba iz aleksinačke
nahije. Treći je bio neki Resavac,
kome je glava do pola bila rasječena,

* U podlisku pred ovijem, na 2. strani,
3. stupeu, 1. retku ozgor, nepažnjom slagara
izostale su, i treba da se umetnu, iza 7—8
dana, ove riječi: ,čuvši za poraz“; a u istom
stupcu, zadnjem retku, mjesto riječi ,žara“,
treba da stoji ,zora“, što se ovijem ispravlja.

posjeo bio s vojskom grad Novo-
Pazarski,. koji su mu Turci poslije
pregovora bili predali, obazna za pro-
past Sinđelićevu i prodiranje turske
vojske u Srbiju, te videći veliku opa-
snost, u kojoj se nalazi njegova otač-
bina; ne časeći časa, naredi vojvo-
dama, koje su prešle bile Lim, upale
u Vasojeviće i sjedinile se s Crnogor-
cima, kao i onima, te su še već po-
bjedonosno  primicale Sarajevu, da
napuste sva zavojevata mjesta, pa da
se vrate u stare granice Srbije. On
sam pohita svom brzinom Deligradu,
bez odmora, danju i noću samo da
ustavi Turke, da ne bi dalje u zemlju
prodirali.

Vojvoda Miloje Petrović Trnavac,
koji nije pomogao Sinđeliću, ili jer
nije htio, ili jer nije mogao, ne do-
čeka Turke, koji su udarili poslije
na njegove šančeve, no napustivši i
njih i topove, pobjegne Deligradu i
tu se zakloni sa ostalom vojskom,
stiglom sa Timoka i odupre Turcima.
Sad nastaše teški dani za Srbiju. Go-
lema turska vojska od 89.000 ljudi
sa 20.000 konjanika bijaše napala sa
više-strana, uz to Ibrahim-paša sa
18.000 Turaka pređe Drinu, i udari
na Srbe pod knezom Simom Marko-
vićem, koji se iz Bosne povlačio, u
užički okrug upane u isto doba
10.000 Arbanasa. Kara-Đorde sa Se-
natom pozove sav narod, koji je spo-
soban bio za oružje, na obranu otač-
bine, te se tako na _Moravi, Drini i
drugijem mjestima teškom mukom
sakupi do 60.000 oružanih ljudi.

Vodile su se teške i očajne borbe, u
kojima je poginulo na hiljade srpski-
jeh sinova, nadasve pak oko Deligrada
i Aleksinca, ali sili turskoj ne nio-
goše da odole pored svijeh golemi-
jeh žrtava i rijetkog na svijetu sa-
mopregorjenja i junaštva. Zaludu
su se Srbi i dva i tri puta obraćali
glavnoj vojnoj upravi ruskoj u Vla-
škoj, moleći i kumeći, da ruska voj-
ska pređe Dunav u Bugarskoj, i da
odvrati dajbudi štogod od strahovite
tolike sile turske, koja je sa svijeh
strana nagrnula na Srbiju. Videći
narod, da Turci sve više hvataju ma-
ha, da nema obrane od silne i gole-
me njihove navale, već poče da gubi
nadu u sebe i u Boga, da je bježao
na sve strane i tražio u očajanju
svom zaklona po planinama i gudu-
rama, tako da su mnogi, kojima je
bilo moguće, misleći, da se primiču