Br. 39. Dubrovnik 4: juna 1909. God. XVIII. —_——— IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostele zemlje franaka 16-u zlatu; za Dubrovnik K 10; na p6 i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — Za oglase, računska izvješća i sli- : čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. pa 1 — — _-—— A Plativo i utuživo u Dubrovniku. POJEDINI BROJ 10 PARA Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. [( ===> )|) U krajnjem času. Poslije svršenog čina aneksije Bosne i Hercegovine te pristanka velikih sila na taj gotov fakat, Srbi u Austro-Ugarskoj monarhiji našli su se pred novim dogođa- nas na oku pri svakoj kretnji, sva- koj riječi, jer eto silom, hoće da u nama vide nepouzdan elemenat, jednako ko što to rađe i kod naše braće u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj. Borba državnih vlasti prama jem, koji je znatno povećao riji- nama Srbima podijeljena je na tri hov broj u monarhiji, i stavio ih strane i to na raznolik način, da u položaj koji zahtjeva jedinstvo nas bolje smete i teže složi. U i solidarni rad svih nas, ako nam Hrvatskoj spravljaju vješala radi je stalo da se održimo kao narod ,veleizdaje“; u Bosni i Hercego- i kao faktor u državi s kojim se vini su ih već ukinuli radi iste mora voditi računa. Novo stanje, stvari, ali zato spravljaju druga koje je za nas nastalo silom pri- duševna vješala —-> ustav skalu- lika, a sa kojim se moramo po- pljen prama uviđavnosti i volji miriti usljed posljednjih promjena Beča; a kod nas na Primorju ču- i dogođaja, otvara nam svima Sr- vaju nas energično i ako jamstvo bima u monarhiji široko polje rada za svoju sigurnost nalaze u našem za samoodržanje, koje ćemo moći nesretnom rastrojstvu i nesređeno- postići jedino na taj način; ako se sti. Svaka je dakle strana dobila u tome radu nađemo složni i is- svoju formu progonstva, te mi u kreni. I dok su posljednje pro- tome ne možemo nikako da vidi- mjene i dogođaji s jedne strane mo konačnu našu pobjedu ako se izmijenili — da tako rečemo — svi ne osjetimo jedno, ako naš etnografski položaj nas Srba, dotle spas ne vidimo u našoj općoj za- držanje državnog aparata ostalo je jednici, u kojom ćemo jedni druge nepromjenjeno, po starom, sto ne “da pomognemo, i da se jedan za gotovo, još. gorem: količini RNFTr- kdrugoga zalažemo! “€ vatskoj se i pokraj novog stanja, I dok vidimo kako naša braća kad se sa službenih, mjesta ističe, u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini kako je minula svaka pogibao po vode očajnu borbu, mi Srbi na interese države, još uvijek i ne- Primorju ostajemo pasivni, ne zato prestano vodi nepravedna borba što bi smo tako htjeli, već prosto protiv Srba, te i dan-danas, uz do stoga što sami nijesmo došli do sada obijeđene ,veleizdajnike“, ile međusobnog jedinstva i sloge. se za time, da se još novih stvori. Danas je došlo vrijeme kad Srbi U Bosni i Hercegovini, tim novim svi i svuda moraju da skinu zemljama monarhije, koje su bez sve one sitne prepone koje ih kapi krvi stečene, ide se opet za priječe u radu na opću srpsku time da im se nametne jedna vrst stvar, pa zato i mi Srbi na Pri- takozvanog ustava, koji bi imao morju valja da uvidimo, da smo da ubijeiželje i pravedne zahtjeve samo na štetu općoj našoj stva- devet desetina pučanstva tih ze- ri, ako mislimo da i dalje po- malja, to jest one većine, koju Srbi stojimo kao raskomadano tijelo bez u njima sačinjavaju. života i snage. Pred nama se re- I mi Srbi na Primorju ne sto- daju velika i sudbonosna pitanja, . jimo sa te strane ni malo dobro. koja jednako imaju udjela na nas Beč češće namigne Zadru i drže kao i na ostalu braću našu, jer nam je cilj svima isti, neprijatelj zajednički. U takovim momentima ne smijemo ostajati pri staroj apa- tiji, koju je stvorila, između ostalin uzroka, i naša nesređenost pro- uzrokovana ne usljed načela već usljed sitnih osobnih razmirica. Opća pitanja traže i opću soli- darnost i narodnu slogu, a takovih pitanja danas je na dnevnom redu nekoliko. Ako nam patriotizam nije prazna riječ, kojom se imamo raz- mećati samo u izvjesnim prilikama, onda je naša dužnost, da se sa- stanemo, sporazumijemo i složimo, ako ne za nas same a ono barem radi naše nesretne braće, koja is- čekiva od nas pomoć kao ozebao sunca, jer se nalaze u skrajnem času kada moraju da riješe — i #z našu pomoć — mnoga važna životna pitanja, jednako njihova kao i naša; kad jedan dio od njih stenje i ispušta dušu pod teškim jarmom apsolutističkog režima, koji ide za time da ih ubije i na taj način i maše i onako oslabljene redove još jače oslabi. “Krajnje je vrijeme, da se jednom već krenemo iz naše mlohavosti i da pristupimo radu, koji od nas zahtjeva opća srpska stvar. Prvi korak tome bi će, da se što prije složimo i organizujemo, ne dovo- deći s time u svezu nikakva lična pitanja, koju su bila od vajkada naša neprebolna rana. Takova pi- tanja moraju potpuno da isčeznu pred općoj stvari ako do nje i malo držimo. Jedino na taj način, složni i kompaktni moćemo da stupimo pred našu ostalu braću, koja težak bojak bije, pa da dademo na taj način i snage, i pomoći, i poleta i nama i njima. Za to je potrebna što skorije jedna skupština Srba na Primorju, na kojoj bi se morali organizirati, Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. i kao organizovana grupa da rije- šavamo i udaramo pravac velikom radu, koji u obilnoj mjeri ispred nas stoji imaš prvi korak čeka. Mup cBjem! Tlon oBuM HaTnucoM 6eorpancKku ,Onjex“ moHocu oBaj BpJIo 3FogaH H Ka- PaKTEpHCTHUAH HJIAHAK: KoanuuuoHa Bnana Tpeća na y6maxu IbyTy 6op6y mMeby cTpankaMa. Y naHaiui- HM npunukama TO je 3a Cp6ujy Heom- xouua nmoronća iweHora HanpeTka. He Tpaxu će og crTpaHaka na ce onpeky cBojux 6uTHHX NIPHHUHNA, HeTO Ce Tpa- XM ON IbYNU Ha yMHpe TOH CBOra Ip- «awa. ox je nnamrjena 6urka mMeby cTpankamMa, cBaka je OJ HeHX TpaxHJa pasnuke Mey IOM HM IpyrHMa, KaKO u Morna WTO cunnuje HanacTu Ha _cBoje nporuBuuue. Heka ce naHac robe '06p- . HyT4M NyTeEM H ToTpaxu oHo iuro je zajegHMUKO CBHMA HHMA, A KOPHCHO IO 36MJbY H HaApOj. TaKkBHX TIHTaHA UMA mocTa, H_ ona uekajy cBoje pujeuieie. Ty je nupuje cera muraree BojHe cHare Cp6ujune. Ty cy, y rIaBHoM CIIOKHE cBe ueTupu cTpauke y Bnanu. Ocjehia ce BHIIE Hero HKan mNoTpe6a 3a 3ajenuuu- KAM panoM Ha iuTo 6omeoj u jauoj crpe- mu o6naufene cuare. M. duraanuujeka nuTaa umajy HeKOJIHKO Tauaka KOje cy zajenuuuke cBuMa cTpankama. Hy mu- Ma je, rnpeMa nocajalii:>eM HCKYCTBJ, CTEHEHOM Y PANy CKYTILITHHCKOM, MOry- Ho M3BecTH cnopa3syMHu pan y Benukoj Mjepu. TlpuBpenna nurawa Hap. Cxyn- turuua u no can je pujemaBana 6e3 06- supa Ha CTpaHKke, M šHora on HbHK_ pu- jemaBana cy jenuornacHo. IluTame Tp- TOBHHCKOF yroBopa c AycTpo-yrapcKom, ako ce 6yne nouino no reera, Hehe caj, nocnuje anekcuje BocHe u XepueroBune, M3a3BaT4 HHKAKBy nogBojeHocT Mehbiy CTpaHkaMa y Bnanu. HauuonaJiu3upaHe IIKOJICKHX TporpaMa, nojauaie Han3opa Han panoM y CPelreHM 4 OCHOBHHM uIKO- ' JaMA, H pan Ha Haponuom npocBnjefiu- Baty Takohe ce MOXK6e H3BECTH CIOpA- 3yMHO y CB4M BaXHMjuUM TaukaMa. 3a- KOHH : O OTILITHHAMA O CPECKHM M OKPJX- HHM CaMoynpaBaMa H u36opumMa Hapo- HHX nocnaHuka Hehie, HanaMo ce, M3a3- BaT4 HuKakBe jaue Hecyrjacuue koje 6u ce onuocune Ha 6uTHe onpenće ie- »o. veni Junačka smrt resavskog vojvode i on je, odupirući se na jatagan, spa- STEVANA SING JELIĆA gao život i došao među braću, te mu Pa kod Niša je neki Stevan Kara prevezao glavu i sure kole dar i doveo ga živa do u Deligrad. omaha'ha Kara-Đorde, koji je u to doba baš Od 3000 Srba, koji su se tu na Čegru borili, kao po nekom božijem čudu ostaše u životu cigla trojica, da pričaju braći svojoj 0 toj grdnoj ka- tastrofi, koju prouzroči zavist i ne- sloga srpska i ruska samoživa poli- tika. Jedan se je od njih zvao Miloš Čuk iz Cićevca, koji je na sebi imao sedam rana, drugi Dača iz Drenovca sa dvanaest rana; oba iz aleksinačke nahije. Treći je bio neki Resavac, kome je glava do pola bila rasječena, * U podlisku pred ovijem, na 2. strani, 3. stupeu, 1. retku ozgor, nepažnjom slagara izostale su, i treba da se umetnu, iza 7—8 dana, ove riječi: ,čuvši za poraz“; a u istom stupcu, zadnjem retku, mjesto riječi ,žara“, treba da stoji ,zora“, što se ovijem ispravlja. posjeo bio s vojskom grad Novo- Pazarski,. koji su mu Turci poslije pregovora bili predali, obazna za pro- past Sinđelićevu i prodiranje turske vojske u Srbiju, te videći veliku opa- snost, u kojoj se nalazi njegova otač- bina; ne časeći časa, naredi vojvo- dama, koje su prešle bile Lim, upale u Vasojeviće i sjedinile se s Crnogor- cima, kao i onima, te su še već po- bjedonosno primicale Sarajevu, da napuste sva zavojevata mjesta, pa da se vrate u stare granice Srbije. On sam pohita svom brzinom Deligradu, bez odmora, danju i noću samo da ustavi Turke, da ne bi dalje u zemlju prodirali. Vojvoda Miloje Petrović Trnavac, koji nije pomogao Sinđeliću, ili jer nije htio, ili jer nije mogao, ne do- čeka Turke, koji su udarili poslije na njegove šančeve, no napustivši i njih i topove, pobjegne Deligradu i tu se zakloni sa ostalom vojskom, stiglom sa Timoka i odupre Turcima. Sad nastaše teški dani za Srbiju. Go- lema turska vojska od 89.000 ljudi sa 20.000 konjanika bijaše napala sa više-strana, uz to Ibrahim-paša sa 18.000 Turaka pređe Drinu, i udari na Srbe pod knezom Simom Marko- vićem, koji se iz Bosne povlačio, u užički okrug upane u isto doba 10.000 Arbanasa. Kara-Đorde sa Se- natom pozove sav narod, koji je spo- soban bio za oružje, na obranu otač- bine, te se tako na _Moravi, Drini i drugijem mjestima teškom mukom sakupi do 60.000 oružanih ljudi. Vodile su se teške i očajne borbe, u kojima je poginulo na hiljade srpski- jeh sinova, nadasve pak oko Deligrada i Aleksinca, ali sili turskoj ne nio- goše da odole pored svijeh golemi- jeh žrtava i rijetkog na svijetu sa- mopregorjenja i junaštva. Zaludu su se Srbi i dva i tri puta obraćali glavnoj vojnoj upravi ruskoj u Vla- škoj, moleći i kumeći, da ruska voj- ska pređe Dunav u Bugarskoj, i da odvrati dajbudi štogod od strahovite tolike sile turske, koja je sa svijeh strana nagrnula na Srbiju. Videći narod, da Turci sve više hvataju ma- ha, da nema obrane od silne i gole- me njihove navale, već poče da gubi nadu u sebe i u Boga, da je bježao na sve strane i tražio u očajanju svom zaklona po planinama i gudu- rama, tako da su mnogi, kojima je bilo moguće, misleći, da se primiču