Str. 2. »DUBROVNIK"“ Br. 40. ——_ Tlopen ocranor umano 6u ce yBecTu y o6uuaj, na ce Ha upkBeHHM CajMOBHMA CKyNJbajy npunosu 3a ,Cpncky 3opy“. Hapona je Tan MHOrO HA oKyny M y36y- beH je, saneceu je Taj nau CaMoM CBe- TKOBHHOM, Te 6u ce Moro MHOr0 yuH- H4TH. OBO roBOpuM #3 HCKycTBa, jep CaM Tora BulHo Ha jenHoM JIAECKOM Ce- OCKOM cajMy, ruje ce je cKkyrTIHJIO TIpeKO 100 K sa ,Cpnceky 3opy“. OcumM HOoBIa, Koju 6u ce ckyri4o, 6uno 64 3HaMEHHTO 4 TO, IITO 6u HAponHa Maca THM IIJTEM ca3Hana 3a ,Cpricky 30py“, NaJbe UITO Ga joj npemno y csujecT, na je naBaie npunora ,Cprickoj 3opu“ Heka oriia Ha- POnHa ny»xHocT. OBaj o6uuaj yB€CTH Ha Hauie upkBeHe cajmoBe ny»HocT je Hauie uHTenureHuuje cByna y HajmaiseM MjećTy, H TO MOpa 6uTu KAO HeKO IIPpABHJIO. 4 Ha KonuuuHy npujora He Tpeća rme- naTH: HoBuuh jeuuor njereTa, jenue 6a6e uru jenuor cupomaxa, no6po je nouao, C Tum HoBuuhieM oHu nocTajy ujmaH Ha- ponue 3ajenuuue. Kao WTO y cBaKkoM pauy Tpe6a ypekeH nmocTyrnak (MeTo1), Tako je mnorpe6aH u y oBod. CamMH ro- CTynlaK uMa 6uTu ceH3sauujosaH, Koju y36ybyje, samocu. MeHu ce uuHu Haj6oreu oBaj nocTynak: Hsa6epe ce jenaH on6op, Koju le ce c TUM GpuuHyTH. Taj on6op Tpe6a na Habe roBopHuka, Koju he Ha- pony y 3sronaH uac 4 Ha 3ro1mHoM MjecTy TOBOPHTH O HAMA, HALIHM IIOTpEĆAMA HTI., ona pasjacuTu 3Hauaj ,Cpncke 3ope“ u onfiy HApoOlHy NJIKHOCT NABAA TIPH- JOTTA H0j, Te HA KOHLIJ no3BaTuujeno- KYIIHH HAPOL, NA NPHCTyIM NaBaHY THX ripHJitora. ToBopHuKoBa Tpu6yHa Tpe6a na 6yne u3NHrHyTa na ra Hapojn us ma- JeKA BHIH H uyje. Y uacy nosuBa Tpe6a na jenaH on on6opHuka rojiHece roBop- HHKy npen uujenumM HaponomM riujaT (Ta- HYP), fa OH cBeuaHo TIpBu naje cBoj TpuJtor. OKO FOBOpHHKOBE TpH6(yHE Tpe6a na 6yuy suamjewureHu jenaH, Ba... MJIH KOJIHKO Tpe6a crTonoBa ca HapouuTuM TIHCApOM, A Ha CTOJIY na 6yne Taryp sa npunore u nanup Ha kojem he rucap ZAGHIBEKABATH HMEHA NIPHIOXHUKA OJ 1 K ma Ha Buie. 3a CaKJTIJbAH:€ CHTHHX npujora, ako ce Buju norpeća, neka ce ca rnoce6HuM Tar»ypomM roblje KĐO3 HaApol. Ba. cBe To Tpe6a usa6parTu Bjenure u 3rouHe Ibyne. On6op Mopa onmMax no6u- BEHY CBOTyY NpMHJIOTA HA BUuNHOM MjecTy Ha cajMmy 6pojeM H3JIOKHTH, NA CBAK BHLH KojiakO ce je ckyriuno. llo6po 6u 6uymo, na ce caB oBaj TocTynaK IiTaMna uru HAIIHLIE M HM3NOKH HA CajMy, NA Hapon yuanpujeu 3Ha KkaKO My je mocTynaTu. Ysnasak TOBOpHHKOB HA Tpu6(yHy Tpeća Hapony HajaBHT4 HAPO4HMTHM yTOBOpeHHM 3HAKOM!: IIJL&E6EM, CJIABJBEEGEM, HJIH UHM pyruM, na cBujeT rnpekuHe cBy 3a6aBy u TOBOP, TIA Ja C6 OKJTIH OKO FOBOPHHKKA. Tpeća HekaKO y Hapou NpoTypaTu cBe- TOCT Tora uuHa. OBo njenoBaie Tpeća yBecTu cBate H Ha HajmateM cajMy, a HajBuiue Ha KocoBy, jep Ty ce MHOITBO cBujeTa CKy- nba. Ty Tpeća na ce Haby Haniu CHTHH, CPEJE6H, KPYTIHH MH HajkPyNIHHjH IBYIH. Ty Tpeća na ce penoBuTo Hale Hau e- TIHCKOTI CA CBHM CBOjHM CBEIITEHCTBOM, HALIH CBH HAHEJIHHLIH, ZACTYTIHHLIH H NPY- ru npsauu. He pa3šymujemo 3aluiTo Ta ro- cnoja He 64 noumna Ha KocoBo, jep TuM H_NPYTHM CHTHHM HAPOIHHM palOM Tpe6a na yrpaB noka«y, na sacnyxyjy, na 4x Hapon 6upa, upxu u uujemu 3a rnpBake u Bolje. CBa Ta rocnoga, He he noBseharu cajaM ca cBojoM oco6oM, Hero 4 ca MHOrO Npyrux, Koju he ynpaB panu iux 1ofiu. OBe rogue Ha KocoBy Tpe6a To rio- KyiuaTu M uaBecTu. HajnosBaHuju cy 3a can Cp6a KuuipaHH. OHu Tpeća na sa OBY TOLHHY CBE TO CAMH ypelE, KAO LITO Cy u nocan panuru, a yuanpujen Morao 6u ce npunpemHu on6op cacTaBuTH H og JIH4HOCT4 M3 Npyrux MjecTa. CamMo BOJbe, caMo pana, na be KocoBo naTu 3HaTaH npunor »Cprickoj 3opu“. 0 zagrepskom “procesti (Razgovor jednog saradnika ,Trgovinskog . Glasnika“ sa Dr. Aleksandrom Mitrovićem). Dr. Aleksandar Mitrović, advokat iz Knina i srpski poslanik na Dal- matinskom Saboru koji se radi oba- viještenja o procesu tobožnjih veleiz- dajnika nalazi već od nekoliko dana u Beogradu, bio je ljubazan, pa je-o tom procesu govorio s jednim sarad- nikom beogradskog ,Trg. Glasnika“ i ovlastio ga je, da taj razgovor obja- vi u listu. : — S razloga, — reče dr. Mitrović našem saradniku — koje je suvišno navoditi danas, neću Vam govoriti o političkoj pozadini toga procesa. (&+o- voriću Vam samo kao pravnik i kao austrijski advokat. Kad sam prošle Zime pročitao i proučio optužnicu dr- žavnog tužioca, ja sam sam sebe pi- tao: zar nema ništa više? Zar se za ovakve ludosti mogu tražiti 53 glave do sada poštenih i čestitih Srba? Zar se revolucija može vršiti zastava- ma, ćilimovima, čuturama, čašama i bocama, a bez oružja i, što je glavno, bez prebijene pare u džepu? Nego, i bez obzira na sve to, kad bi sei moglo doći do revolucije bez oružja i novaca, onakva optužnica nije se smjela nikako napisati. Ona je skroz pogriješna i protivna zakonskim od- redbama, koje su na snazi u Hrvatskoj i Slavoniji. Krivični postupak, koji je u nas u Austriji jednak postupkn u Hrvatskoj i Slavoniji, izrično zahti- jeva, da se za svako lice protiv ko- jega se podiže optužnica, tačno na- znači kazneno dijelo, zašto se to lice optužuje. U opisu djela mora se na- značiti djelo samo po sebi, dan ili barem od prilike doba, kad je to kazneno djelo učinjeno, ili kad je po- kušano; moraju se naznačiti $$ kaz- nenog zakonika, koji kvalitikuju to djelo i treba navesti dokaze pro i contra svemu tome. U optužnici, o kojoj je riječ, nema onoga, što je naj- glavnije: nije tačno označeno djelo za koje se okrivljeni optužuju. Tu se, naprosto, veli da su optuženi htjeli, potpomognuti iz Srbije, da otrgnu od Austro-Ugarske Hrvatsku, Slavoniju, Bosnu, Hercegovinu i Dal- maciju, te da ih prisajedine Srbiji. Ta to i nije težak posao! Nekoliko sveštenika, kojima se kapa na glavi vrti svaki dan, kako će prije hraniti ženu i dijeeu; nekoliko učitelja, koji su daleko jedan od drugoga na de- setine kilometara i koji ne mogu da podmiruju najpreče svoje duševne i tjelesne potrebe bez mjenica; ne- koliko malih trgovaca, koji su tuđom pomoći i tuđim novcem tek otvorili svoje trgovine i počeli da rade; dva ljekara valjda za ambulantu, koji još moraju da plaćaju stare dogove iz đačkog života; šumari, koji su u pu- stinjama i šumama zaboravili možda, i kako im je ime — htijeli su, po optužnici, da od velike Austro-Ugar- ske otrgnu pet velikih provincija i da ih daruju Srbiji! Optužnica nije ni najmanje ozbiljna ni na zakonu osnovana. Dobro su neki optuženi na pretresu govorili, kako su oni optužnicu čitali, prelistavali i duboko proučavali, ali da su samo iz nje to- liko razumijeli, da se traže njihove glave. I ništa više! — Šta mislite. — upita naš sa- radnik g. Mitrovića — kada će i ka- ko će se svršiti proces u Zagrebu ? — Kad će se svršiti, -— odgovori g. Mitrović — može se po prilici, nagađati, i to kad će se svišiti u pr- vom stepenu pred sadašnjim sudom. Do sada ispitano preko 100 svjedoka Ima ih još nekoliko stotina. Kada se tome dodadu govori državnog tu- žioca i branilaca, eventualna replika i duplika, ja mislim, da će pretres u prvom stepenu moći biti gotov do kraja ove godine. Pošto svi optuženi ili barem veći dio njih budu osuđeni, jer o tome nema sumnje prema ono- me, kako se vodi pretres, advokati će, na osnovu ništovnih žalba, koje su već do sada uložili i koje će još, imati prilike da ulože, uspjeti barem da Kasacioni sud u Zagrebu uništi po optužene nepovoljnu presudu. Ta- da počinje ponovo pretres sa dru- gim sudijama, kao da do sada nije ni bilo ništa. Uloži li ništovnu žalbu državni tužilac protiv onog dijela presude, kojim bi jedan dio optuže. nih morao biti riješen, ovi će morat; ostati u istražnom zatvoru, dok ky. načno sve ne svrši. Na taj način ovaj proces morao bi biti bez kraja i konca. Mogao bi trajati još neko. liko godina, a da niko nije u stanju pouzdano reći, kad će se dovršiti, — Je li istina — zapita naš sa. radnik Mitrovića — ono, što se po našim novinama piše o pristrasnom vođenju sadašnjeg pretresa? Ja sam do sada — odgovori Mi- trović nekoliko nedjela bio u Zagrebu, Tu sam slušao i gledao, kako se vodi taj pretres. Moram iskreno reći i ka- žem bez zazora, da do sada još ni- jesam gledao takvo pristrasno vo- đenje jednog političkog pretresa. Pri- je dva tri dana, baš ovdje u Beogra- du, imao sam priliku, da kažem jed- noj vrlo visokoj austrijskoj ličnosti, čiji se glas može lako čuti iu Beču, da mene kao austrijskog advokata, hvata crvenilo u lice, kad pomisljam na takvo vođenje pretresa. Advokati su do sada na pretresu uložili već nekoliko stotina ništovnih žalba pro- tiv silnih nezakonitosti, koje se sva- ki dan po više puta događaju. Poga- žena su najelementarnija načela kri- vičnog postupnika. Optuženima, za koje se traže viješala, predsjednik: suda ne dopušta da se brane. Advo- katima se zabranjuje da brane svoje klijente onako i onoliko, koliko mogu po zakonu i moraju po svojoj savi- jesti. Svijedocima se ne dozvoljava da odgovaraju na pitanje advokata i optuženih, koja bi mogla olakšati položaj optuženih i dokazati njihovu nevinost. Cijeli obrazovani svijet, s potpunim pravom, viče na takav na- čin vođenja pretresa, a da se o istra- zi i ne govori. Sudbena vlast u Za- grebu u veliko je pogriješila, što je vođenje. istrage u ovom poslu po- vjerila sudiji, za koga je sudbenim spisima dokazano, da je pre više go- dina falsifikovao jedan zapisnik. Ta- kav sudija kod nas u Austriji ne bi ostao u službi ni dvadeset i četiri sata, i kamo li, da bi mu se povjeravao ovako delikatan posao, u kome i izakulisna politika vodi veliku ulogu. Sve-6vo, što se sada radi u Za- grebu, ne baca baš najbolju sjenku na više pravne ustanove. Doduše, Hrvatska i Slavonija u pravosudnim poslovima potpuno su avtonomne prema Austriji i Ugarskoj. Ali, pred spoljašnjim svijetom čitava Austro- Ugarska izgleda kao jedna cjelina. Ta tužna kula, nazvana od Turaka , Cele-kula“, kad je bila u svojoj cje- losti, bila je visoka oko 15 stopa. Dvije njezine strane široke su bile 13 stopa i 4 palca a dvije po 13 stopa. Imala je u naokolo u sve četiri strane po 56 redova glava, a u svakom po 17, dakle svega 952 glave, koje se između cigalja bile spolja uglavljene i uzidane. Kada je nakon 69 godina iza sla- vne smrti vojvode Stevana Singjelića i njegove družine srpska vojska na 28. decembra po st. 1877. osvojila Niš, bila joj je jedna od prvijeh briga, da potraži mjesto na Cegru, gdje je bio Singjelićev šanac. Još bijaše u životu njeki deda Jovan, koji je sa ostalim seljacima pomagao u ono do- ba da se iskopaju šančevi; on se je svega još vrlo dobro sjećao. On je pokazao u vinogradima mjesto gdje je bio šanac i gdje je neumrli Sin- gjelić pripalio barutanu; vlasnik je rado poklonio zemljište na kom je srpska vojska na 21. junija 1878. sa najvećim počastima podigla spome- nik Singjeliću u prisustvu samoga Gospodara, knjaza Milana Obreno- vića. Cio put od Jagodan-mahale do iza Mitad-pašine tabije pokriven bi- jaše kolima, konjanicima i pješacima. Sve je to vrvljelo spomeniku spome- niku Stevana Singjelića. Na tom spomeniku stoji ovaj natpis: Vojvodi Stevanu Singjeliću i njegovim neumrlim junacima, koji ovde slavno izgiboše 19-og maja 1809 napadajući Niš knjaz Milan M. Obrenović IV. i njegova hrabra vojska osvojivši Niš 28-og decembra 1877. Iz jutra u 8 sahata bijaše oko spo- menika ogromna masa naroda, četa pješaka sa zastavom i vojnom muzi- kom, cio oficirski kor, cjelokupno. sve štenstvo niško sa mitropolitom na čelu sve civilne i opštinske vlasti. U 8 sahata stiže i knjaz Milan, okružen ejelim štabom vrhovne komande. «Mitropolit Viktor osveti spomenik a potpukovnik Jovan Mišković jez- grovitom besjedom pokaza značaj ove svetkovine. Cim je besjednik završio vojska uze ,pred prsi“, vojna _muzi- ka odsvira narodnu himnu, a s be- dema gordog grada niškog zagruva 11 topovskih metaka u čast i spomen vojvodi Singjeliću i njegovim juna- čkim drugovima. Istog dana u 11 sahata Prije podne pred Cele- kulom, pokrivenom ovije- ćem i vijeneima, stajaše gologlav Gg- spodar srpski, Knjaz Milan, njegova vojska i narod, slušajući parastos o- nima, koji 1809. g. poginuše za oslo- bođenje Niša. Iza govora bivšeg uči- telja Todora Atanackovića zahori se iz hiljadu grla »Vječnaja pamjat« vojna muzika zasvira žalosni marš, oficiri salutiraše, a Vojska ga tri slo- žna plotuna u vis dostojno završi ovu svečanost. Sad je već Cele-kula u ruševinama. Koga sreća posluži, da dogje i vidi očima svojim ovu. veliku svetinju na- šu, kao što je vidio i pisac ovih re- daka, opaziće među mnoštvom rup- čaga u zidu cigle tri-četiri glave. Srpska vojska podigla je god. 1878. krov više ove tužne kule, da sačuva spomen srpskog pregnuća i ljubavi za slobodu, ali prije nekoliko godina Posrnu ovaj krov, te srpska vlada podiže nad njom kapelu, u kojoj je oltar Cele-kula, a ikone mračne du- Plje u kojima bjehu dične glave 24 točnika srpske slobode. Završujemo riječima ,Nove Iskre“ (£. IV., br. 4:),Ko ne osjeća dovolj- No srpskog narodnog ponosa u sebi, Ko ne zna šta je dužnost Srbinova neka ode u ovu svetinju našu: 1 duše-će mu poteći najčistija molitva a Oči će proliti suze, koje peru “ Svega nesrpskog, te se duša prerada i želi da srbuje, kako su i naši Sta" Srbovali !« L tm