Str. 2.

.DUBROVNIK«“

Br. 41.

zum bili vrlo prazni. Bilo je, to mo-
ram da priznam, a ima i danas ljudi
u Srbiji, koji su po katkada očaja-
vali radi takvog nerada. Nego, koliko
je god dobre volje bilo kod njih, da
se Srbija počne odazivati svom po-
zivu, nijesu ipak toliko bili jaki, da >
se odupru partijskim bujicama, koje:
su ih osvajale. Partizanstvo i dina-
stičko pitanje bijahu početak i svrše-
tak cjelog Vašeg rada, ili još bolje
da kažem cjelog Vašeg nerada u onom
pravcu, koji je Srbiji davno trebao
da bude polazna tačka njenih truda

i nastojanja. Takvim dugogodišnjim
neradom nije nikakvo čudo što su
mnogi istorijski dogođaji našli Srbiju
nepripremnu i tim doveli do potpu-
nog očajanja njenu budućnost i sve
šta je u najužoj svezi sa istom. Po
nesrećnoj prošlosti Srbija može, samo
ako hoće, mnogo da se koristi za bu-
dućnost. Što je propušteno do sada,
može se popraviti i ispuniti u buduć-
nosti. >

— U posljednje vrijeme — pre-
kinu naš urednik Mitrovića — pošlo
se ipak drugim pravcem. Već od ne-
koliko mjeseci imademo na vladi pr-
vake i vođe svih partija, koji mogu
da povedu Srbiju drugim pravcem,
nego li je išla do sada.

To je trebalo — reče Mitrović —
davno da bude u Srbiji. Srbija nije
još ono, što bi trebala da bude. Ona
je bila mlada država, koja je morala
da se konsolidiše u unutrašnjosti, a
ne da serastrgava i slabi. U spoljnoj
svojoj politici i radu morala je da
ima jedan stalni pravac, od koga
nije smjela nikako da odstupa. Nema
sumnje, da bi u tom nailazila na
ogromne prepreke. Ali, sve te pre-
preke bile bi toliko malene i nezna-
tne prema dobroj volji i pregalaštvu,
da ih je Srbija mogla lako da savla-
da. Bez sumnje utješljiva je pojava,
što su u današnjem ministarstvu naj-
bolji ljudi iz sviju partija. Ti ljudi ne-
ma govora, biće širokih grudi u svom
radu. Oni neće gledati na sitne par-
tijske razlike, koje ih odvajaju. U
tome treba da nađu pomoći kod cjele
Srbije i da im niko iz ličnih ili par-
tijskih razloga ne podmeće nogu u
njihovom radu. Tek tada moći će Sr-
bija da pode putem kojim je trebala
davno da ide. Tada će moći da izlje-
či rane, koje je sama svojom krivicom
dobila, a radi istih nije bolovala ona
sama. Jedino složnim radom svih
naučenih ljudi u Srbiji, a masa će
uvijek ići za njima, Srbija će moći da
bude ono, što treba da bude.

Mitrović ni htjeo dalje da govori
o ovom pitanju. Razumljivo je to

njegovo držanje prema prilikama, u

kojima sada žive Srbi u austro-ugar-

skoj monarhiji. Poznato je, kako im
je tamo, a kako bi im moralo biti,
da je sreće. '

+ Špiro Kalik.

Stigla nam je tužna vijest, da je
u srijedu na 9. ov. mj. preminuo u
Trstu naš prijatelj i čestiti sugrađa-
nin Špiro Kalik profesor na beo-
gradskoj višoj gimnaziji. Pobolijeva-
jući posljednje vrijeme, išao je na
more da traži lijeka svojoj boljetici,
ali crna kosa smrti ote ga baš u mu-
ževnoj dobi, u pedesetim godinama
svoga života.

Špiro Kalik rodio se je u Dubro-
vniku od majke koja je bila od gla-
sovite vlasteoske porodice Ziesti, te
se je podrugi put udala za Kalika,
oca našega Špira. Gimnaziju je izučio
u rodnom gradu a filosofske nauke
u bečkom universitetu. Po svršenim
naukama služio je u Dubrovniku
kao učitelj građanske škole, po pri-
lici, oko dvije godine. Zatim se je
preselio u Srbiju, gdje je odmah bio
postavljen za profesora niške gimna-
zije. U Nišu je proveo desetak go-
dina, a otud je unapređen za upra-
vitelja višeg gimnazija u Kruševcu,
pa je poslije godine dana, po svojoj
vlastitoj želji i molbi, premješten kao
gimn. profesor u Beograd, gdje je
služio do svoje smrti. Njegovo slu-
žbovanje u Srbiji trajalo je gotovo
trideset godina, tako da se je pokoj-
nik nadao brzo steći potpunu pen-
siju te stupivši u mirovinu nastaniti
se u svoje rodno mjesto, u mili mu
Dubrovnik, ali erna smrt zateče ga
baš kratko vrijeme prije.

Pored svog zanimanja vršio je du-
žnost direktora muzičke škole, io je
bio član utemeljač srpskog pjevačkog
društva. U svome zvanju poučavao je

iz latinskog jezika, te je u tome po-

učavao i mlađeg sina Kralja Petra.

Špiro Kalik radio je i na knjiže-
vnom polju, te je napisao dubrova-
čku legendu o knezu Damianu Judi,
preveo je de Amicisovo ,Srce“, sa-
stavio je francusku i latinsku gra-
matiku za srpske gimnazije. Sa nje-
govim radovima srećemo se i u ne-
kim književnim listovima. I u ,Srđu“
je objelodanio nekoliko svojih radova.

Zbog svog vrijednog i savjesnog
rada bio je odlikovan “od srpskog,
bugarskog, crnogorskog i turskog
vladara sa visokim orđenima. Po
majci rodom Resti, nosio je na sebi
tip one porodice, kog poznamo u slici

Đona Antonija Resti. U društvu je
bio veseljak; volio je muziku i pje-
vanje, a i sam je bio izvrstan pjevač.
Bio je vatren i oduševljen Srbin, a
svoje rodno mjesto tako je žarko lju-
bio, da bi češće, za vrijeme školskih

* ferija, dolazio u Dubrovnik, da po-

sjeti svoj krajisvoje prijatelje, kojih
je mnogo imao, a koji su ga vrlo
voljeli i poštovali.

Svojom smrću ostavio je tužnu i
žalosnu udovicu i petero siročadi.
Laka mu bila zemlja.

Domaće vijesti.

3a KOOnepauujy Hapojiuux crpa-
Haka. YnpaBnu ol6op cpr. napojne
crpauke Ha Ilpumopjy, y cBojoj cje-
nuuuu 16/29 maja 1909, umenoBao je
u-pa Crujena KuexeBuha 3acrynnuka
Ha NAJIMATHHCKOM CAGOpy, YIAHOM OJI-
Gopa 3a Koonepanujy Hapojuux crpa-
Haka, a g-pa Jlyja Bakoruha 3acrTy-
IHHKA HA JAJIMATHHCKOM CaGOpy, UJIA-
HOM 34MjeHuKOM MHCTOFA OJGOPA.

»Veleiždajnički“ proces. :za či-
tanja nekih novin&, kojima Aecurti
hoće da optereti optužene u nestašici
dovoljnog materijala za ,veleizdaju“,
počimlje ispitivanje svjedoka za Liku
i Grbavu. Ulazi u dvoranu prvi svje-
dok i to Josip Bratušić veliki prija-
telj bana Raucha. Svjedok svome
iskazu hoće da dade neke osobite
važnosti, i ako mnogo pripovjeda a
malo dokažuje. Sam priznaje kako
se je ušuljivao na sastanke srpske
zemljoradničke zadruge, i time hotio
igrati ulogu prostog denuncijanta. Pri-
povijeda, kako su ga zazvali u redak-
ciju ,Pokreta“. Drž. odvjetnik će na
to: Hijeli su da postanete pokretaš1!!?

uo je govoriti, da će pravoslavni

dinamitom dignuti u zrak katoličku
“Grkvu. To on smosle da se je na sa-

stanku pravoslavnih govorilo. ... Iz-
javu, koju je svjedok kašnje dao,
najbolje karakterizuje svjedočanstvo
a i sam proces. Kad su se optuženivi
smijali na ovakove bombe Batušića,
on je rekao: ,Oni misle, da mi je
lako ovdje svjedočiti. Ali mene srce
krvari, što moram biti ovđe i ja
znadem, da će mi sada biti gorak
život, ali moram ovako govoriti.“
Dakle svjedok mora ovako govoriti.
To najbolje dokažuje, kako i svjedoci

moraju po befelu svjedočiti i kako

je sam drž. odvjetnik stvorio svjedo-

ke. Svakome je razumljivo, zašto sud.

neće da prizna svjedoke obrane, i
zašto se čitaju razne novine itd. Svje-
dok Batušić to nam je razjasnio, zato
može Aceurti davati koliko hoće iz-

java. Sehmidt, pa sad Batušić, izi-
graše mu zadnju kartu. Svj. Franjo
Vukelić, kažnjen nekoliko puta radi
uvrijede poštenja pripovijeda, da je
čuo od jedne druge osobe, da je je-
dan seljak upitao nekoga: tko mu je
kralj: ? Ovaj mu je odgovorio: Franjo
Josip. A na upit: što je s Kraljem
Petrom? odgovorio mu je seljak: On
će biti! Kako uvjek, svjedok je čuo
od nekoga drugoga. Smješno!

Svje. Ferdo Stilinović ne spomi-
nje ništa, što bi teretilo optužene,
upravo njegov iskaz bez ikakve je
važnosti. Svjedok kaže, ako je i bilo
koje propagande, onda su je širili
pravoslavni. Dr. S. Mazma na to mu
je odgovorio: To nije ništa čudnovato.
Samo među Hrvatima, bila bi ta
propaganda osobita. Drž. odvjetnik
sa nekoliko frankovaca iz publike
viću: Oho! Dolazi do oštrog sukoba
između drž. odvjetnika i branitelja,
jer Accurti neprestano prekida bra-
nitelje. Dr. Mazzura bio je usilovan
prekinuti upite na svjedoke radi ne-

prestanog zadirkivanja glasovitog sr-
boždera Aceurti!

(Frankovci će mu stalno podignut
spomenik!) Svj. Ivan Štajdohar vi-
dio je kapice sa srpskim grbom. Nje-
gov je sin od 13 godina čuo: Živio
kralj Petar! Svj. Blaž Vukuša u ve-
like hvali opt. Kalambera. Spominje
njegove zasluge za narod, i kako je
on svakome pomagao bez razlike
vjere. Spominje svjedok nekog Fra-

* nića, koji je kao kalfa došao u Ko-

renicu a danas, uz pomoć Kalambe-
rom, Franić imade 35.000 forinta.
Ovako hvale protivnici ovog svog za-
služnog čovjeka, a ,mudri“ Aecurti
predlaže mu vješala! Svj. Albert Ste-
inberger jasno ističe, kako se je na-
rod sasvim dobro slagao do ovog
procesa. Iza procesa nastale su raz-
mirice. I ovaj svjedok, na veliki poraz
Aeeurtijev spominje, da je postao
razdor od kadada je zatvocu Kalam-
ber: Svj. Filip Šop, kažnjen radi zlo-
čina prevare na 2 mjeseca tamnice,
pripovjeda, kako je nastao razdor u
narodu, od dolaska velikog župana

Budisaljevića. Za Kalambera ne zna
Mma

Svjedoci Božo Alivojvodić, Danilo
Dimić, Joso Bušljeta, D-or  Moj-
sije Schaefler, Jure Štajduhar, "Tomo
Vuchetich, Ivan Jagnić, Lujo Župan,
Milašin Drakulić i Ilija Vujčić, ni
jedan ne opterećuje optužene. Samih
»čulo se je“ i ,govorilo se je“ ističu
svjedoci, a mi ne znamo je li to ve-
leizdaja. Tu će nam zagonetku rije-
šiti sam Aecurti, razumije se po be-
felu .... Svaki svjedok ističe Kalem-

zemoa

ADEL BO pa

ZR ada Ait

MHibe Mladenus de Voyno — MgnazeH
BojmoBuh, Koju je HecyMibHBO cuH Bo-
junoB.! Ila u y naponuum njecmaMa
»žKeHuT6a JlyuwaHoBa* u ,Ilau Buje“
KOjy hy uanpujen usmujeTu, — Kao u
Y »POLOCNOB/b6y“ * BojuoBuhia, — cBybj
ce Tyza u3Hocu, za je Boja Mao Tpu
cua, — aje u onak uMao u Tomy,
KOju ce MOa MajeH 3B40, MJIH KAO
HETBPTH CHH, — He 3HaM. — 3HaM,
na ce Toma nanasu y *Op6unuja, y
»POLOCIOBIBY“ BojmoBuha u pa ce Ha-
nasu 3aGuibexeH Meljy BJACTEJOM HM
BCJIMOXKAMA CpPIICKHM, KOju Gujaxy Ha
Yckpc 1346. y IlpuspeHy Ha KPyHH-
cai>y uapa /lymaHa.*“

.MnaneH ce cnoMHibe HEKOJIHKO II“
Ta y 3amucuuuuMa nyGpoBaukux Bu-
jeha, K40 BOjBOJA MJANOTA  KPAJBA
CreBana  JlymaHa, y noGa, no« je
ynpaBibao 3eromM (1322—1331, a na-

1 Mon. Rag. V. 202.

2 By« uaponue njecme Ki. II. 1895. crpana
125-—148.

8 OBo je ,PONOCNOBIKE“ CACTABILOHO Y ABFyCTY
1771. y Mneunuma,

4 Cp6o6pau 1900.

pouurTo 1326 rog. 3a BpujeMe cyKo6a
usmetjy /ly6poBuaHa u CTOHCKE BJIACTE-
ge BpanuBojesuha!. — O Anromany
3HAMO caMO, za ce 1347. OxeHuo, a
3ATHM CE CIIOMHIB€ KAO CBjEOK 3aje-
nHo ca 6parom ByKaWuuHom na jenuoj,
HHAYE BPJIO CYM/BHBOJj, IIOBEJBH CTEBA-
ua JlymaHna Koropy oz 1351 roj?
Tomo K. TlonoBuhi y CBOM ,XepuerHo-

BOM“ BeJH, za cy, u Toma, H_ AJITOMAH,

Guju, kaz je IlymaH CHJIHH, TIO TPUKOM
oGuuajy ypenuo NmpuuBopHe uuHoBe,
IBETOBH MHHHCTpH M TAjHH CABJETHHIIH.

Tlo cBoj mpusiuuu cunoBu Bojuuo-

BH, OCHM BojucnaBa, MAJIO HJIH HHMA- '

Jo Hujecy nmpexuBjeiu CMpT uapa
CreBana IlymaHna, koju je ympo 30.
neuem6pa 1355.

Boju" je umao u jemuy hepky,
Koja ce aBana no Op6unujy Cena u

1 Mon. Rag. V, cTp. 202. et. a 1.

2 Mon. Rag. V. crp. 278—280; Mon Serb.
cTp. 152; ,M no rpehu nyT: Kpas ByKauuu
uuje y6uo uapa Ypoma“ og Jby6. KosaueBuha,
Beorpan 1886 crp. 12. Han. 37.

3 Parosawe Bojucnasa BojuroBuha ca ]ly6pos-
HuKOM ou Mun, 3euesuha crp. 1—2.

Guma ynara 3a Bpauka BpaHuBojeBuha,
BJacrenuHa y CroHy.! Ila je BojBoja
BojuH 3aucra uMao hepky ylary 3a
Bpauka BpanuBojeBuha, MOK€ Ce KAO
HCCYMIBHBO YTBP/HTH HEKOJIMKHM IIO-
lauuma u3 ny6poBaukor apxuBa, koju
roBope o pacnpama usmely 1ly6poB-
HuKA M CTOHCKE BJACTETE BpaHuBoje-
Buha 1326. u 1327. rogue. H3 Tux
nojaraka BuuMO, za je Bpanko Bpa-
HuBojeuh ca CBOjOM 2KEHOM  IONAO
porncrBa y Ily6poBHuky. 3a era ce
Tala 34y3My KOJI LyGpoBauke Baje
MJIANH KpaJb CreBan JlyuaH, Koju Ta-

na ynpaBsbanie 3eToM, u CuH BOjBOJE

Bojuna, MnazeH. OHu cy TpaxnjJiu,
na Iy6poBuaHu NyCrTe 4 IBEFOBy »e-
Hy.* OKO TOra 3aMeTH€ ce 1yro mpe-
roBapaibe. Ha nmouupeTky je nyGpo-
Bauko Benuko Bujehe omiyhuo 30.
anpuja 1326. rogune;.... »quod filia

de Voyno relaxetur domino regi juve- |
ni (Ilymauny) et domino  Mladeno.

1.11 regno degli Slavi, crp. 280. ,
ž Mon. Rag. V. 202

#

eius vexilifero, et dicto Voyno patri
suo,“ non noroni6om, za ce lyuan,
Boju u MgnajeH 3akyny, za Hehe
BHIIE HaraJLATH NyGpoBauke rpaljane.!
H3 GubexaKka y 3amucHuuuma 1y6po-
BauKkux: Bujeha npen OBOM OJLJIJKOM
jacuo ce Bunu, za je osa khiu Boju-
HoBa 6una xena bpauka (Bpajka) Bpa-
HuBojesuha, u npema Tome OpGuHu
HMA IILpaBO, KAL KaKe, za je Bpauko,
Guo 3eT BojuHOB, CaMO MOXe GuTu
Ti4TatWe, na Ju ce oBa BojunoBa Khu
3Baza Cega Miu KAKO NpyKkunje.?
 IlpaMa oBoMy Guma Gu morpjenina
TBPJIbA Y  »PONOCIOBI6BY“  BojuoBuha
on 1771., na je Cena, khu BojucnaBa,
a yHyKka BojunoBa Guja yzara 3a
Bpanka, rocnonapa Xymckor, — a je
Ju nak BojucnaB umao Khep Cedy,
KaKO je TO Op6unu npuGIbexuo,?* TO

je muTare.
; (uacraBuhe ce).

'1 Mon. Rag. V. 203.

2 OBako o Cenu Munom 3euepuh y csojoj pan-
iu. ,ParoBawe Bojucnasa Bojunosuha ca ]ly=
6ponuukoM“ Beorpan 1908. erp. 31.

Š 1 Regno degli Slavi, crp. 280.