Br. 43.

= Dubrovnik 18. juna 1909.

God. XVIII.

Sis svod
IZLAZI UTORKOM i PETKOM

Cijena je listu na godinu:

i Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
ovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemlje franaks
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
; retka 20 para. #
Plativo i utuživo u Dubrovniku.
: e

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

[( Ef )|)

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

U Hrvatskoj.

U Hrvatskoj, zemlji iznimaka,
dođu ovako kad i kad na red
neke stvari, kojima je doista teško
vjerovati. Bilo je vrijeme, kada se
je mislilo, da će vlastodršci biti
doista zahvalni narodu u Hrvat-
skoj, te stupiti s njime u tješnju
vezu za rad time, što će im zaga-
rantovati sva ona tobožnja prava,
koja su onako na papiru dana i
namijenjena narodu srpskom i hr-
vatskom, ali baš u posljednjem
momentu Mađari, sa Wekerleom
na čelu, okrenuše oštricu te kao
uzdarje za predusretljivost u teškoj
krizi, koju su onda Mađari morali
prama Austriji da izdrže, odvratiše
im sa željezničkom  pragmatikom
Ovo se je dogodilo ne mnogo
poslije riječke resolucije, za koju
se sa izvjesnih strana prigovaralo,
da je prodala narod Mađarima.
Cio prigovor, koji bi mi mogli
pripisati riječkoj resoluciji jest taj,
da je ona izvršena bez dovoljno
vještog diplomatskog takta, i da
je uzela pravac, i ako narodni u
potpunom smislu, ali bez ikakve
garancije prama vlastodršcima, te
je s toga i došlo do onakog dr-
žanja Mađara. Glavni uzrok svih
dogođaja od željezničke pragma-
tike pa unaprijed leži u tome, što
se je na riječkoj resoluciji udario
temelj sloge i bratstva između Srba
i Hrvata. Važnost te sloge kao da
Pešta nije toliko uočila koliko sam
Beč, i svi događaji koji se od tada
redaju u Hrvatskoj diktirani su iz
Beča.

Aneksija Bosne i Hercegovine
prividno je izgledala kao nenadan
dogođaj, ali plan za nju kuje se
odavna, mnogo prije nego je došlo
do riječke resolucije. Sloga Srba i
Hrvata, koja od tada datira, po-

kazala se je u očima Beča kao
neka fantazma, koja će mnogo sta-
jati na putu planu za anektiranje
Bosne i Hercegovine, te je prva
zadaća Beča bila ta, da između
naroda u Hrvatskoj i mađarskih
vlastodržaca napravi sukob, a za
tim da ponovo ugnijezdi zavađu
i bratski boj između Srba i Hrvata.
Prvo je uspjelo sa željezničkom
pragmatikom i namećanjem Raucha

.za bana, dok drugo nije i ne će

uspjeti. U tome se je pokušavalo
na više načina, dok se nije dotje-
ralo i do veleizdajničkog procesa.

Razvoj političkih prilika i doga-
đaja u Hrvatskoj kroz ovo par
zadnjih godina, u koliko je on u
vezi sa državnim aparatom, ostaće
jedinstven u političkoj istoriji na-
roda. Otpor naroda u ovim teškim
danima iskušenja doista je jak i
složan, ali prigušen. Ovome se ic
treba čuditi, Gaženje prava, pro-
vađanje nasilja, kog su Mađari za
nekoliko decenija znali vješto da
vrše nad narodnostima u Ugarskoj
i Hrvatskoj, u mnogom čemu u-
bile su duh u narodu, ali mu ipak
nijesu digli onu snagu samoobrane,
i ako ona ne izgleda toliko bučna.
U ovoj, jednako podmukloj koliko
i okorjeloj narodnoj borbi proti
nasilju u Hrvatskoj, Mađari kao
da vide, gdje se cilj njihova rada
po malo približava kraju, te bez
zazora i unaprijed mogu da podr-
žavaju neustavno stanje, dok ne
dođe čas, kad će se mučenici uz
grozan krik trgnuti pod pritiskom
teška jarma, da jednom odlučno
viknu: dosta je više!

Kao da je malo dosadanjeg ja-
da i ćemera što ga je srpski i hr-
vatski narod morao da izdrži u
Hrvatskoj; kao da pedeset i tri
vješala namijenjena onim jadnim,

ali nevinim i poštenim Srbima u
Zagrebačkim tamnicama, još nijesu
dovo'jni za napaćeni naš narod u

tim zemljama, već se ovo dana

prohtjelo banu-nametniku, da pu-
tuje kroz zemlju, kojoj je sjeo na
vrat kao tiranin, i koji joj nevje-
rojatnom = bezobzirnošću podržaje
ovaj zlosretni sistem. Njegova bez-
obzirnost toliko je velika, da za-

kama u Hrvatskoj, kad narod osje-
ća po svojim leđima kako samo
bič bije, ovo putovanje banovo
izgleda i odviše drsko. Možda on
i preveć neproračunano računa na
pridušenost u narodu, koju su iz-
veli dosadanji neustavni sistemi.
Ali lako da se prevari i on i svi
mađarski vlastodršci, jer možda
nije daleko dan osvete, a što pri-

htjeva, da se narod klanja i viče: tisak i mučenje bude veće, to _ će

Živio! onome, koji ga meće na mu- |
ke, koji mu sprema vješala za to,.

što je radio svoju dužnost,
se ogriješio o zakon.

Vijesti, koje stižu sa banovog
putovanja, donose, kako je u na-
rodu veliko ogorčenje prama nje-
mu. Nigdje, u nijedno mjesto nije
mogao da stigne, a da se_neovi-
sna masa nije digla praveći mu
demostracije. Ali se je ipak našlo,
ko je uživao da ga pričeka, a to
su frankovci. Q$ni ostadoše njegove
vijerne sluge, ne zd to što bi on
bio ,spasitelj* Hrvatske, već. pro-

vije

sto s toga, jer podržaje borbu dy:

istrage protiv Srba. On je radi

rioga u njiiovim očima ,preporo-
ditelj“ Hrvatske, i za to nastoje u.

svakom mjestu, gdje mogu, da

mu pokažu svoju vjernost i na-

klonost, a to narod osjeća kao te-

ški udarac, i to teži što dolazi od '

tobože bratske ruke. Rauchove no-
vine držanje trankovaca iskoristuju,
e da s njima prikažu, kako je ba-
nov dolazak svukuda s oduševlje-

njem primljen; međutim ova silna

hapšenja, koja su se prilikom ba-
nova dolaska u pojedinim mjesti-
ma, a naročito u Brodu, poduzela,
gdje se je došlo i do toga da se
i same gospođe hapše, naj bolje
posvjedočuju, kakovo raspoloženje

vlada u narodu prama  banu-na--

metniku. — Pri današnjim  prili-

i taj dan biti sve bliži. Onda lako
oda se i Beč pokaje za svoje na-

loge a i Pešta za slijepo slušanje
i izvađenje naloga.

,»CTpanau“.

Benuka uzeja uauuoHajin3Ma, Koja
je y Apyroj noJOoBu#Hu nponiora Ba4-
jeka CTBOpMJIA IBA BCEJIHKA HALHOHAJI-
Ha yjeguiewa ; Hrasujy u Fbemauky,
pa3Maxajia ce HapouuTo nocjuje cKo-
PANIC ' JIMIJIOMATCKE KPH3€ H OET
CBOM >KECTHHOM IIp€EKO MOJEpHe EB-
pone. Y cauma KpajeBuMa crBapajy ce
NOHOBHO HOBA IIOTIPHIITA EE3HHA NIpe-
3upyhu reomerpujcke. o6JiuKe TEepuTo-
ja, rasehu npeKo HHCKHX NJOTOBA 1P-
xaB&\M oGanajviu. ce "9 gaerpirhe
TaJHA HacrTOjawa  cerapaTucrHuHo
erousma, koju je necnocoGan, ma panu
u na ce xprByje 3a no6poGurT ujesuHe.

Cpncku Happo caB u cByla Guo
je Os“Bujek HOCHJIAL TE Hpleje OL OHO-
ra CjaBnor BpeMeHa, KAL CY CHJIHH
CPIICKH BJAaJApH HA TOj upeju_mauemM
CTBApaJIH CPIICKY HAPOJIHY APKABY, NA
uo nana nananiiera, ruje je pacrprau
u pasujenkaH Ha JeBeT KOMAJA, H Ha
CBE HETHPH CTpaHe CTApe CpPIICKE LA-
peBune. Illra Buie, oH je cTe ujeje
CKHHYO CBE npumjece, koje joj mMory
NpujeuuTu  pa3BuTaK, ma uak u mpe-
hamii>u  HANHOHAJIHO-PEJIHTHO3ZHM  KA-
pakTEp, NnocraBuBiriH je ua cBujecr pace
T. j. caaku_ Cp6uH, Ma _OLKyI HO u
KOje Bjepe Guo, He MOXe HHLITA IPY-
ro GuTu, Hero caMo Cp6uu_npoxmau
HAUHOHAJIHHM 3Z4/ATKOM CBOjHM.

H Tako je Hacrao IpBu u TJaBHu
34KOH CPIICKH, JA 34 CPNCKU Hapol

. +

0 XepueruoBckum BojuoButiuma

Hanucao: non Caga HaxuhenoBuh

A TO ce Bujiu u #3 mucma, Kor je penyGnuka
IyGpoBauka Iiucaa CBOM IIOCJIaHHKY Ha yTapCKOM
uBopy, Mapojy Tyueruhy, lije ce uaMeljy ocraJor,
B&H: ,Azu Mu He BjepyjeMo, na he (kue3 BojucmaB)
Opiaru cBojy pujeu, ma cMo 360r Tora rnucaju
KPaJby KH€3y IIAJATHHY, 4 IIHIICEMO H TeGu, a Hac
Npenopyuxiu HaleM rocnojapy Kpasby, u Za ra
3ZAMOJIHIJ, A HAC M3BOJIH HMATH  IpPENOpyueH€, HAC
iberoBe Bjepne. Tu nak, Kao /106ap rpahanuH, ypa-
Nu 'OHo, iro Tu ce, mo TBojoj yBHHaBHOCTH, yuuHu
la 6u Guno ua go6po u ua uacr Hauoj 3eM;bu“."

BojucnaB je go6po NaMTHO PONymiunu, Iuro
je 1327, ypanua cBe, muro je Moraa, za ce ynpo-
nacru Bnacreocka nopozmuua BpanuBojeBuha, koja
Gujame y Crouy, a Koja BojucnaBy Gujame poj,
jep weroBa cecrpa, kojoj ce He 3Ha CTAIHO HMCHA,
Gujame ynara sa Bpanka BpanuBojeBnha. ?

Tla u cauu Cron_ Gujamie NOGPHM Y3pOKOM;
iro ce na Jly6posuane BojucnaB okommo Gujame,

1 Mon, Rag. II. 285.
* Mon, Rag. V. 202.

— a OcoGuTO pau CTOHCKHX COJIMJA, a u jep BOj-
HHuKA HA MOpy Gujamle CrTOH 3HAMCHHTA TAKA.

HajGam«u NoBoJ HOBOM CyKOGy Kao zNa zobe
ox napuue Jerene, koja y jamyapy 1360. zBa no-
ClaHuKa, y HME ibeHO y /lyGpoBHuk nocna, Te 3a-
Tpaxuiue. ueke uparoujetocra ox Mapoja TyueTuha,
KOje My je npezao uap IlyuaH, Kaji je Guo Ha —BOpy
1355. a HeKO BpujeMe Bplito u npoBecrujapcky
ny»HocrT. Ily6poBauka BJala HC YNOBOJ6H 3axTje-
BHMA NIOCJIAHHKA, 4 OBH OCTAIIE NIpH CBOME 34XxTjeBy.
Tax ce napuua Jemena oGparu BojucnaBy, CBOME
poijaky, a cycjexy u nenpujare/by 1gyGpoBaukomM,
Koju ce oga3Ba 3axrjesy napuuuHoM. ]la ma je oH
npuje ua smujene, a nocauje u npujeTi>oM, Tpaxuo
napuuune nparoujeHocru, He sta ce, — au permy-
Gauka ce Beh y HENpPHJIKUH HANDIA M CTAJA MHCIKTU
ua OGpauy. — Y arojan uac Gujame Tar Gaui npu-
CHO 3axrjeB yrapcke BJaje, ga ce 34 iy carpaje
Tpu Gpoza. Tax oupuume BojucnaBa Kao ByKa, KOju
Je Ha IbHX KAO HA jarane Hacprao u BeJMKE HM
IITETE yuHHuo, 5

BojueaB nak uCTO OBOT myTra OcraBH Ily6poB-
Jane na MHpy, — je Ju To og crpaxa JbyneBuToBa,

š Gelcich Thall6ezy Diplom. Rag..16; Mon. Rag. II. 289.

aKO je BaJba za 3arpo3HO, — AJIH CBAKAKO, M panu
x«eHurTGe napa Ypoma c AHoM, HepkOM yrpoBna-
IiKOT BOjBOze Amekcannpa y jyny 1360., kao uro
je To nujeno oGpasnoxuo M. 3JeueBuh y cBojoj pa-
Jobu ,ParoBaie BojucnaBa BojunoBukha c Jly6po-
BHHKOM“ (crp. 37-39). IlIro ux uuje ogmMax, nocnuje
cBar6e Hamao, oner rpe6a na saxBaje Ypomy, koju
uM je sajamu4O Guo npaBa u npuBujerunje y noBeJeH
oz 29. cerem6pa Te 1360 romane.

Mup, nakJe, norpaja no cspxe 1360, a Tax
C H€K4X pasmupuna Bujehe xyGpoBauko 1. zenem6pa
OJWIyuH, na ce BojucnaBy Ogrosopu ,,cum pulchri-
oribus verbis“,* a cjyTpanaH aje ce GaHy xpBaT-
CKOM* Ha BojucnaBa, a 26. ueror Mjecena age ce
uapy Yponiy, napuuu JeneHu u HekuM BCJIHKAHHMA,
H TO CBE 360r HOBHX HAMETA OJ CrpaHe BojucgaBa. 7
Ulassy nocnanuke 27. JeneM6pa uapy 4 uapniiu, ja
NOTHUHY MOJIGy NpoTHB BojucnaBa npenany,“ — a

“ M. 3eueBuh ,Paronawe BojucnaBa Bojunonuha D Ny6po-
BHHKOM“; Mon. Serb. crp. 168. ba za

5 Mon. Rag. III. 56. raka

* Mon. Rag. II. 296, III. 57.

7 "Mon. Rag. II. 297,111. 57. |

Š Mon. Rag. III. 58,