Br. 46. Dubrovnik 2. jula 1909. God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaks .16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — ROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. ž ————— si > Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. Kk == 0) Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Iz Zagreba i Biograda HI. (Pravda drži zemlje i gradove). U nezasluženoj hajci, koja se podigla protiv nas Srba u Austro- Ugarskoj, treba zabilježiti i naro- čito istaknuti još jednu vrlo važnu činjenicu. Davno je naš narod, o- sjećajući potrebu istinske i neiz- vještačene pravde, izrekao gornju riječ, koju sam istakao kao pod- redni natpis oviki crnih slika. Pravda drži zemlje i gradove. To je tako velika istina, da joj se mora po- kloniti svako, ko iole pošteno o- sjeća. Pravdu dijele ljudi, pa dije- leći je, morali bi skinuti sa sebe sve sitne mizerije i mržnje, a biti samo sudije. Njihov je poziv tako uzvišen, njihova je zadaća toliko plemenita, da im se čak mora za- vidjeti na društvenom položaju, koji im je dan. Kad su ti ljudi pokvareni, kad njih u njihovom poslu ne predvodi istina i poštenje, nego lična sujeta i lična mržnja, nije nikakvo čudo, da ne rade više kao nepristrani sudije. Oni postaju slijepo oruđe svojih strasti, svojih mržnja i svoje sujete. Rade po nagonu svog pokvarenog srca i otrovne duše. Teško onome, ko je njima povjeren, da im oni sude ili da mu oni traže istinu. Neka se niko ne prepada, da ćemo govoriti o sudijama u Au- striji. Takve sudije treba kod nas i danju tražiti svijećom. Neću da- nas govoriti ni o svim sudijama u Hrvatskoj i Slavoniji. Govoriću samo o cvijetu izabranom među njima. Pisaću samo o onome, za koga sam u njekom izvještaju iz Zagreba rekao, da će svojim djelima popuniti najnovije izdanje Lombrosovog L'uomo delinquente. . O njegovim drugovima, naročito u Zagrebu, biće govora kasnije. Ime- na mu neću spominjati radi dva razloga. Prvi je, što neću da opo- ganim svoje pero. Drugi je, što je već dobro poznat po imenu radi svojih nedjela i radi poznatih nje- govih falsifikovanja zapisnika. Do njekoliko dana navršiće se četiri mjeseca, da je u Zagrebu zatvoren dr. Žarko Miladinović, advokat u Rumi. Zatvoren je, na- ravno, radi velike izdaje. Srbi u Hrvatskoj i Slavoniji i ne počinjaju, od avgusta prošle godine, nikakvo drugo zlo djelo, nego samo veliku izdaju. Sve se to trpa u jednu vreću. Za sitne i nesavjesne sudije poli- tička zločinstva, izmišljena ili isti- nita, pravi su glavni zgodici na lutrijama. U tim zločinstvima takvi sudije pokazuju svoju marljivost i revnost. Oni će, milom ili silom, stvoriti i ono, čega nema. U ze- mljama, gdje su nesređene politi- čke prilike, kao u Hrvatskoj i Sla- voniji, i gdje nije ničim garanto- vana sudačka neodvisnost, takvi sudije, stvarajući politička zločin- stva, krče sebi ljepšu i bogatiju činovničku budućnost. Protiv dra. Miladinovića nije htio, jer nije mogao, da svjedoči nikakav svjedok. Ispitani su mnogi ugledni građani u Rumi. Svaki je o njemu najbolje govorio. Poznati sudija falsifikator, kome je povjeren taj posao, nije mogao da falsifikuje zapisnike tih svjedoka, jer su oni dobro pazili, šta se piše u njiho- vim zapisnicima. Ali se i tu on sjetio, da pomogne svojoj činovni- čkoj karijeri. U jednom od onolikih transpo- rata tobožnjih velikih izdajnika iz Hrvatske i Slavonije u zagrebačke kazamate, bio je i jedan siromah ribar iz Klenka u Srijemu. Kao i ostali njegovi supaćenici čudio se i on, za što ga vuku po tamnica- ma, i pitao je samoga sebe, što je zgriješio Bogu i ljudima. Njekoliko dana taj nesrećnik, C. D., sjedio je u tamnici i niko ga ni za što nije pitao. Obična praksa u Za- grebu sa tobožnjim velikim izdaj- nicima, i ako zakon drukčije na- ređuje! Poslije mnogo dana sjetili su se i njega, pa su ga svako ju- tro počeli izvoditi pred istražnog sudiju. Sudija ga je nagovarao, da svjedoči protiv d.ra Miladinovića. Siromah ribar, koji nije znao ništa, protivio se tome i nije-htio ništa da kaže, jer ništa nije ni znao. Takva šetnja, od tamnice do istra- žnog sudije, trajala je puna dva mjeseca. Kad se istražni sudija, taj ialsifikator, uvjerio, da ribar neće neistinu da govori, okrenuo je on drugi kraj. On i njegovi stražari toliko su mučili i tukli tog jadni- ka, dok najposlije nije pristao, da potvrdi sve ono, što je htio sudija. I tada je sastavljen zapisnik, u kome svjedok svjedoči protiv d.ra Miladinovića. U tom zapisniku za- pisano. je i što je moguće i što je nemoguće. Ribar je odmah otpu- šten iz tamnice, jer da nema do- kaza za njegovu veliku izdaju. Njekoliko dana poslije toga, u drugoj polovini aprila ove godine, taj ribar pošao je od svoje kuće poslom u Šabac, u Srbiji. Tu je javno pričao, šta mu se dogodilo u Zagrebu. Pokazivao je svakome, ko je god htio, i modrice na svo- me tijelu, koje je ponio iz Zagreba, kao uspomenu na poštenje istra- žnog sudije. Našlo se čestitih ljudi u Šapcu, koji su to javili svojoj vlasti i zamolili, da se sve to u- tvrdi na zapisniku. Vlast je u dva puta, 21. i 24. aprila po st. ka- lendaru, ispitala tog ribara. U pr- vom zapisniku priča o svojim še- tnjama istražnom sudiji i o nago- varanju da krivo svjedoči. U dru- gom, od 24. aprila, priča ostalo. Kad sam nedavno bio u Bio- gradu, pričali su mi za ta dva za- pisnika. Raspitujući poznate i ne- poznate, trčeći od ministarstva do . ministarstva, moleći i male i velike prijatelje dobijem ovjerovljene pre- pise tih dvaju zapisnika, da ih pre- dam vojničkom sudu u Zagrebu, kome je sada povjeren dr. Mila- dinović. Drugi zapisnik od 24. a- prila 1909. u vjernom prepisu kaže: - Y nonyHy Mora cacniyuiaia oj 21. OBOFa MeCeua uMaM Ka3aTH jOLI H TO, la CaM TIPHJIHKOM NpPECIyINAIBA KOJ ucnenuor cyzuje,* nmoimuro me je yxea- iluo 3a 2ywy, Buuyhu: ,Bnauiuuno, TH CBE 3HAIH, TY KO/L HAC HEMA CpGa, Beli Cre IpoKJETH BJACH M BaC TpeGa IOBELIATH, HETO KAXKH LA JIH CH BHJLEO )Kapka MunanunoBuha y Bawu Ko- BuJbauu“, ja caM Ka3a0, na Mumajiu- HOBuha HHCaM BHJEO y GalH; AJIH noluro Me je ou noHoBo yxsaiuuo 3a 2ywuy ildaKO CU/AHO, Na CaM y pyKama nBojaue »anzrapma jeza Morao pelin: »IlycruTe Me, cBe Hiy Ka34TH, KaKo je.“ UuM cy me ocroGojinjiu, ja caM ona Ha CACIIJIIAIBY KA340, NA CAM BHJICO MunanunoButia y Db. KoBHJbAUH, Ma Ja TO Huje y ucruHu; na uje y Beorpan u KOra TAMO mo3Haje, MA La HHCAM 3H40 HHIITA; KA340 CAM, JA HE y Beorpau, aiu HHCaM K4340, KOTA IO- anaje, jep HucaM 3Ha0; za uma y KneHKky yrnucaHHx noGpoBoJbana 3a Cp6ujy, Ma Ja 4X y CTBapH Huje Guu10. CeM OBOFA, NIPHMOpAH, HA HCIHTY CaM MHOFO FOBOPHO H CBEILOUHO, LITO y CTBapu Huje HCTHHA, H CAJLE CE KA- jeM, WITO CaM CBEJOUHO TAKO, Na MOJ HcnuT 3saucra Teperu MunanuHoBuha, amu cam ja OBO MOpao CBelouHTH, MyueH H TyueH OL HCTEIHOT Cynuje M IbeTOBHX_ IOJIHLAjAa, A HApOuHTO OJ jenuora, Koju, uuM B4zu Cp6una, xohe na yGuje. TIpeMa TOME, HHKOFA OL Cp6a HuH- caM Teperuo cem MuranuHoBuha, a OBOTFA CaM TEp€THO NOJ IPHTHCKOM HCITEJIHOT CY]IHje H IbETFOBHX NOJIHLAJjA. KakO CaM MyueH H TyueH, u caja ce Ha MeHu nosnaje, O ueMy ce BJacT MOXK€ YBEPHTH.“ : Poslije ovoga dolaze potpisi is- pitanoga, vlasti i dvaju svjedoka, pred kojima je vlast u Šapcu htjela, da ribar kaže, šta je rekao i šta je utvrđeno na zapisniku. Prepisi zapisnika, koji su meni dani, ovako su ovjerovljeni : »Ila je npenuc Bepau cBOoMe opue- * U zapisniku je i ime sudije falsifika- tora, ali ja ga ispuštam radi navedenih raz- loga. — Dr. A. M. FUHAJIY, KOj4 Ce HAJIA3H Y AKTUMA MH- HHCTAPCTBA YHYTPALIIbHX JEJA, TBPJIH MHHHCTAPCTBO YHYTPAIIIHX JEJA. Tlo uapei6u MHHHCTP. YHYTP. JeZa HaHeJIHHK (potpis je nečitljiv) M. Il. Bp. 10772. Y Beorpany 28. maja 1909 rog. McTHHHTOCT TOPIbET IIOTIIHCA H IIE- uaTa MHHHCTAPCTBA YHYTPALIHX JEJA MHHHCTAPCTBO HHOCTPAHHX JEJA TBPJIH. Tlo uapegiGu MuHHCTPHA HHOCTPAHHX * pjega HAYEJIHHK (potpis je i ovdje nečitljiv) M. II. Bp. 6364. 28. maja 1909. Beorpa.“ Kad je u subotu, 12. juna, voj- nički sudija u Zagrebu primio i pročitao ova dva zapisnika, mora da mu se svijest prevrnula. Ponu- đeno mu je, da on lično pozove i ispita ovoga ribara. Vojnički su- dija je obećao, da će to odmah uraditi. On neće pogaziti zadane riječi. U tobožnjoj velikoj izdaji d-ra Miladinovića ima još jedna velika nezakonitost — manje se ne mogu ni izbrojiti — tog istog građan- | skog sudije falsifikatora. Dok je istragu vodio građanski sud u Za- ' grebu, vojnička vlast u Beču za- tražila je spise istrage, da ih pre- gleda. Držala ih je samo dva dana i odmah ih je povratila u Zagreb. Samo da dr. Miladinović što duže sjedi u tamnici, sudija falsifikator sakrio je povraćene spise: i držao ih je sakrivene njekoliko nedjelja, dok najposlije nije morao da ih dade. Suvišno je tumačiti sve ove či- njenice. Tumačenje se samo na- meće. Ja ostavljam čitaocima, da to sami urade. Dr. A. M. Ha KocoBo u c KocoBa. PasunparaHu npenocjeliajuma 3a10B0Jb- CTBA H HCIJEeHH CBHjellifiy HALHOHAJIHOT noHoca rouyu cMo Ha KocoBo, na rmpo- crraBuMo BunoBnaH, na onojeMO MyueHuKe H y3BenuuamMo cnaBy Cp6uHoBy, a caja, nocnuje cBera Tora, naliaMo ce repa, na onuiiemo norabaje, HAaHMKEMO YTHCKE H uanujemo ocjehaje. JaucTa TexKaK H MJ- uaH nocao sa o6uuHe Jbyle, KojuMa cy ocjekaju jauu u GoraTuju on uspa3sa! H y o6uuHHM NpHJuKaMA TELIKO je NnoTnyHo PACTBOPHTH NJyIIy, NpuHujeTu je oTBo- P€eHO HA NJIAHY M NpuKka3šaTH je MCTHHCKH ca CB4M OHHM ocjeliajuma, Koje cy yTucuuH pa3HoBpcHux rnojasa y i»y ny6oKko ype- ZAH; A y OBAKHM NIpMJHKAMA, KAJ CE HeOGHUHH H BEJIHUAHCTBEHH YTHCLIH CJIH- jeBajy y Nyuy ca CBHX CTpaHa Kao He- 6pojeue Ha6yjane pujeke u Non BaTpoM CBETOr POgoJbyĆa BpHjy, KHNTE M pa3JIH- jeBajy ysaBpejie, CHJIH& M pa3y3laHe 0- cjehiaje, -—— Mucao cTane, pujeuu ce #3- ry6e, MINYe3Hy, KAO Na HX HHKAJA HH 6umno uuje.