Br. 48. Dubrovnik 9. jula 1909. kod kai God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaks 16 u zlatu :\za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. = m) Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Iz Zagreba i ; V (Trgovinski ugovor sa Austro-Ugarskom.) O onome, što se događa van granica Austro-Ugarske, možemo da čitamo vijesti jedino u bečkim i peštanskim novinama. Ni k nama, ni u zemlji krune Sv. Stefana ne smije da dolazi nijedan srbijanski list. Radi toga, vijesti o Srbiji tre- ba da čitamo u bečkim i peštan- skim novinama. Mi na Primorju ne možemo da čitamo ni srpske listove iz Novog Sada i Zagreba. Sve je to tako udešeno, da jedan za drugoga ne znamo. Ovaj jedini srpski politički list zabranjen je za Bosnu i Hercegovinu. U Bosnu i Hercegovinu ne smije u opšte ni- Biograda jedan srpski list. Dva srpska lista, koja izlaze u Bosni i Hercegovini, udaraju na silne muke radi svog umjerertog pisanja. Iz Crne Gore također ne primamo nikakvih li- stova. Ukupni račun je taj, da smo sasvim odijeljeni, i ako živimo vrlo blizu. Od njekih Srba dijele nas samo pokrajinske granice. Od nje- kih nas odvajaju državne. Ipak smo rascijepkani, kao da nas dijele stotine kilometara. ——- Kad je tako, nije nikakvo čudo, da o političkim i ekonomskim pri- likama Srbije moramo da čitamo vrlo čudnovate vijesti. Bečka i pe- štanska štampa nije nikada bila dobro raspoložena prema Srbiji. Ona je o Srbiji pisala uvijek sa neprijateljskog stanovišta, videći u njoj, što niko drugi nije mogao da gleda. Po pisanju te štampe, Srbija je na rubu ekonomske pro- pasti radi neugovornog trgovin- skog stanja sa našom monarhijom. U njoj nema novaca da podmiruje najobičnije i najživotnije potrebe. Ali, kad treba potvoriti Srbiju, da podgrijava i podržava tobožnju veliko-srpsku propagandu u Hrvat- skoj, Slavoniji, Bosni, Hercegovini i na našem Primorju, tada Srbija ima na raspoloženju milijona kru- na. Ona čak ima milijona ne samo za propagandu, nego i za podiza- nje buna, kako se neprestano bu- ba u Zagrebu na procesu tobožnjih velikih izdajnika. Nema sumnje, da je trgovina glavni stožer, koji podržava cijeli državni organizam. Trgovina daje državi sva sredstva, da može pod- mirivati skoro sve svoje potrebe. Gdje država nema trgovine ili gdje je trgovina neznatna, tu mora da zapinje i sve ostalo. Srbija je u svojim trgovinskim odnosima sve do nedavno bila upućena na Austro-Ugarsku. Bli- zina i nikakva poteškoća prevoza nagonile su trgovce Srbije, da sav svoj izvoz izvažaju samo u Austro- Ugarsku. Tako je bilo i sa uvozom u Srbiju. Srbijanskim trgovcima bijahu bliži Beč i Pešta, nego li Berlin, Lipsko, Dražđani i dr. Oni su bili i malko suviše komo- tni, da se potrude. dalje od Beča i Pešte. Živo blago Srbije, koje je uvijek sačinjavalo najveći dio izvoza, nalazilo je svoju dobru prodaju najviše u Pešti. Malo je ko i pomišljao, da se to blago može iznositi i na druge strane. Muka ih je malo po malo i tome naučila. Kada se god u Beču i u Pešti pričinjalo da Srbija radi vješto, što nije po volji Austro-Ugarskoj, au- stro-ugarske vlasti ui Zemunu zau- stavile bi provoz srbijanskog blaga. Nastale bi sumnje, da je to blago bolesno. Trebalo je ustanoviti, da li je to istina ili nije. Na tome bi radile njekolike komisije iz Beča i Pešte i Biograda. Nijesu se, nara- vno, nikada mogle složiti, ili vrlo rijetko. Međutim je blago moralo da leži u Zemunu. Događalo se često, da je blago radi toga mo- ralo da čeka po njekoliko nedje- lja, a po katkada se i vraćalo u Srbiju, poslije dugog čekanja u Zemunu. Ko zna da računa, lako može proračunati, koliko je sve to koštalo srbijanske trgovce, kad su u Zemunu morali hraniti po njekoliko hiljada glava blaga. Gla- vno je pak, da taj trošak nijesu nikako mogli podmiriti podizanjem cijena blagu, jer ga ne bi prodali. Sada više nema toga. Kako ne- ma nikakvog trgovinskog ugovora između Srbije i Austro-Ugarske, iz Srbije ne prolazi ništa u Au- stro-Ugarsku. Ali, kao ustuk tome, ni iz Austro-Ugarske ne prelazi ništa u Srbiju. Mnogo me interesovalo, da se na izvoru izvjestim o tim odno- sima. Među biogradskim velikim trgovcima imam njekoliko prijate- lja, koji vode glavnu riječ u svim trgovinskim poslovima. Njihovi iz- vještaji i razgovori o trgovinskim odnosima sa Austro-Ugarskom sla- gali su se na dlaku, kao da su se dogovorili, šta će mi reći. Njihovi odgovori na moja pitanja mogu se zbiti u ovo njekoliko misli ; — Austro-ugarske trgovinske pijace nama više ne trebaju. Ne trebaju nam za naš izvoz, a ne trebaju nam ni za naš uvoz. Ne trebaju nam, dakle, nikako. Devet desetina našega izvoza sastoji se u živom blagu, a osobito u svi- njama, koje su u cijelom svijetu poznate radi svoje izvrsne vrste. Sa vrlo malo muke mi smo našem blagu u Italiji i u Engleskoj našli kupce, mnogo bolje, nego li u Beču i u Pešti. U Italiji i u En- gleskoj nijesu ni znali do nedavno, šta mi imamo. Kad su okušali na- še blago i uvjerili se, kakve je vrste, italijanski i engleski trgovci sami dolaze k nama da ga kupuju. Zakupe i kaparišu blago, dok je još sitno i nerazvijeno, pa kasnije dolaze po nj. Ili ga kolju i sole kod nas ili ga živo prevoze. Za sada ga prevoze preko Soluna. Dok dobijemo željeznicu na Ja- dransko more, a nijesmo daleko od nje, biće mnogo pomoženo i u tome. Znamo za mnoge trgovce iz Italije i Engleske, koji su k na- ma dolazili, pa su se vraćali, puni novaca, ali bez našeg blaga, jer je već bilo rasprodano. Stare naše mušterije i sada dolaze redovno. Nove ne dolaze, dok se kod nas ne izvijeste, da li ima blaga na raspoloženju. Cijene su mnogo visočije, nego li u Beču i u Pešti, a nema više šikaniranja radi umi- šljenih bolesti. Što se tiče ostalog “našeg njekadašnjeg izvoza u Au- stro-Ugarsku, taj je tako malen, da o njemu ne zaslužuje ni govoriti. Taj nas neće ni najmanje obogatiti, a još će manje doprinijeti da osi- .romašimo. Glavno nam je bilo naše živo ili zaklano blago. Kad smo njemu našli dobre pijace, mi se više ne bojimo ničega. — Jednako | jei sa našim uvozom. Što smo do sada nabavljali iz Austro-Ugar- ske, od sada kupujemo u Njema- čkoj. Nama su iz Berlina, iz Lip- skoga, iz Dražđana, iz Miinchena i iz drugih njemačkih trgovačkih i industrijskih središta učinjene ta- kve ponude, da možemo biti sa- svim zadovoljni. I ako je put dalji, cijene su mnogo jeftinije, pa se jedno prebija sa drugim. Šta više, za njeke predmete možemo reći, da nas sada koštaju mnogo jelti- nije, premda je put dulji. Nego, nadamo se, da nam zato neće još dugo trebati ni Njemačka. Srbija je po prirodi vrlo bogata zemlja. U njoj se mogu podići sve vrsti industrije. Kapitala ima dovoljno. Nema samo preduzimačkog duha, koliko treba. Biće i toga. Ne može se sve od jednom prelomiti preko koljena. Kad zazviždi željeznica iz Srbije na Jadransko More, taj zvijuk biće prvi glas o potpunoj ekonomskoj, trgovinskoj i indu- strijskoj, neodvisnosti naše do sada u tom pogledu i suviše namučene otadžbine. Srbija neće biti više e- konomski skučena i gnjavljena, kao što je bila do nedavno. Do sada smo imali političku slobodu i eko- nomsko ropstvo. Od sada ćemo imati i političku i ekonomsku slo- bodu. Na istom izvoru doznao sam, da je u maju ove godine bila u Beču kod našeg ministra spoljnih poslova velika deputacija bečkih i peštanskih trgovaca i industrijalaca. Deputacija je tražila, da se već jednom uglavi trgovinski ugovor sa Srbijom, jer da će inače u Beču i u Pešti propasti mnoge fabrike i industrije, koje su radile samo sa Srbijom. Ministar ih je umirio obećanjem, da će na tome poraditi. Naravno, ako ne vjeruju, neka čekaju! Međutim je bečka Neue Freie Presse od 20. juna o. god. donijela iz Biograda ovaj brzojav od svog dopisnika: ,Juče je pod predsjedništvom kraljevim bila po- dulja sjednica ministarskog savjeta. U toj sjednici govorilo se o trgo- vinskim ugovorima. Poslije dugog raspravljanja uglavljeno je, da se započnu pregovori o trgovinskom ugovoru sa Austro-Ugarskom, kad Austro-Ugarska na to pozove Sr- biju“. Ovoga puta može se vjerovati bečkom listu. Po njemu istom, Srbiji se ne žuri u tom poslu. Ona sada čeka, dok je Austro-Ugarska pozove da s njom uglavi trgovin- ski ugovor. Do sada nije bilo. tako. Dr. A. M. : Govor poslanika MIHAILA BJELADINOVIĆA u budžetnoj raspravi carevinskog vijeća. Duž čitave unutrašnje obalje bo- keljske od Tifta do Rosa, pa odatle cijelom izvanjskom obalom do crno- gorske granice kod Bara nema — osim onog slabog budvanskog prista- ništa — nijednoga cigloga pristana ni za najmanje ladice. Riječi su me gosp. ministra pred+ sednika navele, da još jednom potra- žim po pustijem brojkama državnog proračuna, ne bih li našao kakvog razloga, da smo mu baš dužni za- hvalnosti. Uzalud sam i po nekoliko puta prevrtao listove budžeta i piljio pod naslovom melioracije ministarstva za poljoprivredu, tražeći ima li što za presušenje i svestrano regulisanje So- lioekoga- i Mrčeva-polja. To sam jai u lanjskoj budžetnoj raspravi istakao, kao glavnu našu potrebu, ali na naj- veću svoju žalost vidim, da se ni o ovom najaktuelnijemu, gorućem i uprav životnom pitanju Boke, nikako i ne misli. Ovo polje, koje su mnogi domaći i strani spisatelji radi njegovog ro- mantičkog položaja i plodnosti nazvali baštom i žitnicom Boke, leži veći dio