Br. 48.

Dubrovnik 9. jula 1909.

kod kai

God. XVIII.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM
Cijena je listu na godinu:
za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemlje franaks
16 u zlatu :\za Dubrovnik K 10;
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

= m)

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Iz Zagreba i
; V
(Trgovinski ugovor sa Austro-Ugarskom.)

O onome, što se događa van
granica Austro-Ugarske, možemo
da čitamo vijesti jedino u bečkim
i peštanskim novinama. Ni k nama,
ni u zemlji krune Sv. Stefana ne
smije da dolazi nijedan srbijanski
list. Radi toga, vijesti o Srbiji tre-
ba da čitamo u bečkim i peštan-
skim novinama. Mi na Primorju
ne možemo da čitamo ni srpske
listove iz Novog Sada i Zagreba.
Sve je to tako udešeno, da jedan
za drugoga ne znamo. Ovaj jedini
srpski politički list zabranjen je za
Bosnu i Hercegovinu. U Bosnu i
Hercegovinu ne smije u opšte ni-

Biograda

jedan srpski list. Dva srpska lista,

koja izlaze u Bosni i Hercegovini,
udaraju na silne muke radi svog
umjerertog pisanja. Iz Crne Gore
također ne primamo nikakvih li-
stova. Ukupni račun je taj, da smo
sasvim odijeljeni, i ako živimo vrlo
blizu. Od njekih Srba dijele nas
samo pokrajinske granice. Od nje-
kih nas odvajaju državne. Ipak
smo rascijepkani, kao da nas dijele
stotine kilometara. ——-

Kad je tako, nije nikakvo čudo,
da o političkim i ekonomskim pri-
likama Srbije moramo da čitamo
vrlo čudnovate vijesti. Bečka i pe-
štanska štampa nije nikada bila
dobro raspoložena prema Srbiji.
Ona je o Srbiji pisala uvijek sa
neprijateljskog stanovišta, videći u
njoj, što niko drugi nije mogao
da gleda. Po pisanju te štampe,
Srbija je na rubu ekonomske pro-
pasti radi neugovornog trgovin-
skog stanja sa našom monarhijom.
U njoj nema novaca da podmiruje
najobičnije i najživotnije potrebe.
Ali, kad treba potvoriti Srbiju, da
podgrijava i podržava tobožnju
veliko-srpsku propagandu u Hrvat-
skoj, Slavoniji, Bosni, Hercegovini
i na našem Primorju, tada Srbija
ima na raspoloženju milijona kru-
na. Ona čak ima milijona ne samo
za propagandu, nego i za podiza-
nje buna, kako se neprestano bu-
ba u Zagrebu na procesu tobožnjih
velikih izdajnika.

Nema sumnje, da je trgovina
glavni stožer, koji podržava cijeli
državni organizam. Trgovina daje
državi sva sredstva, da može pod-
mirivati skoro sve svoje potrebe.
Gdje država nema trgovine ili gdje
je trgovina neznatna, tu mora da
zapinje i sve ostalo.

Srbija je u svojim trgovinskim
odnosima sve do nedavno bila
upućena na Austro-Ugarsku. Bli-

zina i nikakva poteškoća prevoza
nagonile su trgovce Srbije, da sav
svoj izvoz izvažaju samo u Austro-
Ugarsku. Tako je bilo i sa uvozom
u Srbiju. Srbijanskim trgovcima
bijahu bliži Beč i Pešta, nego li
Berlin, Lipsko, Dražđani i dr.
Oni su bili i malko suviše komo-
tni, da se potrude. dalje od Beča
i Pešte. Živo blago Srbije, koje
je uvijek sačinjavalo najveći dio
izvoza, nalazilo je svoju dobru
prodaju najviše u Pešti. Malo je
ko i pomišljao, da se to blago
može iznositi i na druge strane.
Muka ih je malo po malo i tome
naučila.

Kada se god u Beču i u Pešti
pričinjalo da Srbija radi vješto, što
nije po volji Austro-Ugarskoj, au-
stro-ugarske vlasti ui Zemunu zau-
stavile bi provoz srbijanskog blaga.
Nastale bi sumnje, da je to blago
bolesno. Trebalo je ustanoviti, da
li je to istina ili nije. Na tome bi
radile njekolike komisije iz Beča i
Pešte i Biograda. Nijesu se, nara-
vno, nikada mogle složiti, ili vrlo
rijetko. Međutim je blago moralo
da leži u Zemunu. Događalo se
često, da je blago radi toga mo-
ralo da čeka po njekoliko nedje-
lja, a po katkada se i vraćalo u
Srbiju, poslije dugog čekanja u
Zemunu. Ko zna da računa, lako
može proračunati, koliko je sve
to koštalo srbijanske trgovce, kad
su u Zemunu morali hraniti po
njekoliko hiljada glava blaga. Gla-
vno je pak, da taj trošak nijesu
nikako mogli podmiriti podizanjem
cijena blagu, jer ga ne bi prodali.

Sada više nema toga. Kako ne-
ma nikakvog trgovinskog ugovora
između Srbije i Austro-Ugarske,
iz Srbije ne prolazi ništa u Au-
stro-Ugarsku. Ali, kao ustuk tome,
ni iz Austro-Ugarske ne prelazi
ništa u Srbiju.

Mnogo me interesovalo, da se
na izvoru izvjestim o tim odno-
sima. Među biogradskim velikim
trgovcima imam njekoliko prijate-
lja, koji vode glavnu riječ u svim
trgovinskim poslovima. Njihovi iz-
vještaji i razgovori o trgovinskim
odnosima sa Austro-Ugarskom sla-
gali su se na dlaku, kao da su se
dogovorili, šta će mi reći. Njihovi
odgovori na moja pitanja mogu
se zbiti u ovo njekoliko misli ;

— Austro-ugarske trgovinske
pijace nama više ne trebaju. Ne
trebaju nam za naš izvoz, a ne
trebaju nam ni za naš uvoz. Ne
trebaju nam, dakle, nikako. Devet
desetina našega izvoza sastoji se
u živom blagu, a osobito u  svi-

njama, koje su u cijelom svijetu
poznate radi svoje izvrsne vrste.
Sa vrlo malo muke mi smo našem
blagu u Italiji i u Engleskoj našli
kupce, mnogo bolje, nego li u
Beču i u Pešti. U Italiji i u En-

gleskoj nijesu ni znali do nedavno,

šta mi imamo. Kad su okušali na-
še blago i uvjerili se, kakve je
vrste, italijanski i engleski trgovci
sami dolaze k nama da ga kupuju.
Zakupe i kaparišu blago, dok je
još sitno i nerazvijeno, pa kasnije
dolaze po nj. Ili ga kolju i sole
kod nas ili ga živo prevoze. Za
sada ga prevoze preko Soluna.
Dok dobijemo željeznicu na Ja-
dransko more, a nijesmo daleko
od nje, biće mnogo pomoženo i
u tome. Znamo za mnoge trgovce
iz Italije i Engleske, koji su k na-
ma dolazili, pa su se vraćali, puni
novaca, ali bez našeg blaga, jer
je već bilo rasprodano. Stare naše
mušterije i sada dolaze redovno.
Nove ne dolaze, dok se kod nas
ne izvijeste, da li ima blaga na
raspoloženju. Cijene su mnogo
visočije, nego li u Beču i u Pešti,
a nema više šikaniranja radi umi-
šljenih bolesti. Što se tiče ostalog

“našeg njekadašnjeg izvoza u Au-

stro-Ugarsku, taj je tako malen, da
o njemu ne zaslužuje ni govoriti.
Taj nas neće ni najmanje obogatiti,
a još će manje doprinijeti da osi-

.romašimo. Glavno nam je bilo naše

živo ili zaklano blago. Kad smo
njemu našli dobre pijace, mi se

više ne bojimo ničega. — Jednako |

jei sa našim uvozom. Što smo
do sada nabavljali iz Austro-Ugar-
ske, od sada kupujemo u Njema-
čkoj. Nama su iz Berlina, iz Lip-
skoga, iz Dražđana, iz Miinchena

i iz drugih njemačkih trgovačkih

i industrijskih središta učinjene ta-
kve ponude, da možemo biti sa-
svim zadovoljni. I ako je put dalji,
cijene su mnogo jeftinije, pa se
jedno prebija sa drugim. Šta više,
za njeke predmete možemo reći,
da nas sada koštaju mnogo jelti-
nije, premda je put dulji. Nego,
nadamo se, da nam zato neće još
dugo trebati ni Njemačka. Srbija
je po prirodi vrlo bogata zemlja.
U njoj se mogu podići sve vrsti
industrije. Kapitala ima dovoljno.
Nema samo preduzimačkog duha,
koliko treba. Biće i toga. Ne može
se sve od jednom prelomiti preko
koljena. Kad zazviždi željeznica iz
Srbije na Jadransko More, taj
zvijuk biće prvi glas o potpunoj
ekonomskoj, trgovinskoj i indu-
strijskoj, neodvisnosti naše do sada
u tom pogledu i suviše namučene

otadžbine. Srbija neće biti više e-
konomski skučena i gnjavljena, kao
što je bila do nedavno. Do sada
smo imali političku slobodu i eko-
nomsko ropstvo. Od sada ćemo
imati i političku i ekonomsku slo-
bodu.

Na istom izvoru doznao sam,
da je u maju ove godine bila u
Beču kod našeg ministra spoljnih
poslova velika deputacija bečkih i
peštanskih trgovaca i industrijalaca.
Deputacija je tražila, da se već
jednom uglavi trgovinski ugovor
sa Srbijom, jer da će inače u Beču
i u Pešti propasti mnoge fabrike
i industrije, koje su radile samo
sa Srbijom. Ministar ih je umirio
obećanjem, da će na tome poraditi.
Naravno, ako ne vjeruju, neka
čekaju! Međutim je bečka Neue
Freie Presse od 20. juna o. god.
donijela iz Biograda ovaj brzojav
od svog dopisnika: ,Juče je pod
predsjedništvom kraljevim bila po-
dulja sjednica ministarskog savjeta.
U toj sjednici govorilo se o trgo-
vinskim ugovorima. Poslije dugog
raspravljanja uglavljeno je, da se
započnu pregovori o trgovinskom
ugovoru sa Austro-Ugarskom, kad
Austro-Ugarska na to pozove Sr-
biju“.

Ovoga puta može se vjerovati
bečkom listu. Po njemu istom,
Srbiji se ne žuri u tom poslu. Ona
sada čeka, dok je Austro-Ugarska
pozove da s njom uglavi trgovin-
ski ugovor. Do sada nije bilo. tako.

Dr. A. M.
:

Govor

poslanika MIHAILA BJELADINOVIĆA
u budžetnoj raspravi carevinskog vijeća.

Duž čitave unutrašnje obalje bo-
keljske od Tifta do Rosa, pa odatle
cijelom izvanjskom obalom do crno-
gorske granice kod Bara nema —
osim onog slabog budvanskog prista-
ništa — nijednoga cigloga pristana ni
za najmanje ladice.

Riječi su me gosp. ministra pred+
sednika navele, da još jednom potra-
žim po pustijem brojkama državnog
proračuna, ne bih li našao kakvog
razloga, da smo mu baš dužni za-
hvalnosti. Uzalud sam i po nekoliko
puta prevrtao listove budžeta i piljio
pod naslovom melioracije ministarstva
za poljoprivredu, tražeći ima li što za
presušenje i svestrano regulisanje So-
lioekoga- i Mrčeva-polja. To sam jai
u lanjskoj budžetnoj raspravi istakao,
kao glavnu našu potrebu, ali na naj-
veću svoju žalost vidim, da se ni o
ovom  najaktuelnijemu, gorućem i
uprav životnom pitanju Boke, nikako
i ne misli.

Ovo polje, koje su mnogi domaći
i strani spisatelji radi njegovog ro-
mantičkog položaja i plodnosti nazvali
baštom i žitnicom Boke, leži veći dio