Str. 12

DUBROVNIK“

Br. 49.

U mraki.

Dubrovnik 12. jula.

Brzo je tri godine, odkako među
Srbima na Primorju vlada potpuna
nesređenost i bezglavje. Tražiti tome
uzroka bilo bi i nezgodno i suvišno,
te sada moramo računati samo na
fakat: da se nalazimo u vrlo zlom
stanju iz kojega moramo što prije da
nađemo izlaz. To maše stanje sliči
mraku u kome se svi nalazimo. Neki
od nas težeći za svjetlošću hoće da
prodru mrak, ali se spotiču o one,
kojima mrak prija nešto od starog
umora a nešto od nemarnosti i uste-
zanje. Ima po nekoji i od onih što bi
htjeli da od mraka aprofitiraju jer
imaju da se za nešto svete.

Ovo je doista kratka ali, nažalost,
dosta vijerna slika današnjeg stanja
Srba na Primorju. Ako je ovo zadnje
vrijeme naše nesređenosti bila priro-
dna posljedica neuređenog političkog
života Srba na Primorju, onda to
moramo računati kao doba prelaza,
kome bi već imao da bude kraj, te
da naše političko držanje udesimo
prama prilikama, koje su se u ovo
zadnje vrijeme znatno preokrenule, a
u kojima moramo da budemo udionici
kao jedna cjelina.

Kad je ovako nesretno opće naše
stanje na Primorju, onda se ne ču-
dimo, da su i pojedina mjesta, gdje
je velik broj Srba, nekako pridušena,
te ne daju od sebe onog starog glasa
junačkog držanja i samoprijegora, već
su uspavana, puna apatije i indife-
rentnosti. Ali s toga ne možemo i
nećemo nikada odobriti ni premučati
neke događaje, za koje nije potreba
čekati sređenost i organizaciju svih
Srba na Primorju, već je do obraza
mjesnih Srba da odredu svoje drža-
nje, jer se to njih tiče.

Mislimo na Srbe Dubrovčane i to
one, koji vode glavnu riječ; koji su
dužni da daju savjeta jednako kao
što su u pravu da zahtjevaju, da ih
se za savjet pita prije nego se nešto
uradi a odnosi se na Srbe i srpsku
stvar.

Došla je jedna prilika gdje naši
neprijatelji dobro uviđaju da se na-

lazimo u mraku, te im je to došlo.

vrlo zgodno da na koji način aprofi-
tiraju i da nas u tome mraku uzvr-
polje, ne bi li se tako među sobom
pognječili.

U Dubrovniku će se do brzo dr-
žati euharistički sastanak, koji pod
firmom vjere ima i druge ciljeve, a na-

pereni su protiv nas Srba. Naš kler,
koji ima da pričeka svoje kolege, da
izbjegne svaku sumnju, došao je na
misao da sastavi odbor ,bez obzira
na narodnost i mišljenje“. Ali baš,
taj izbor vršio je na svoju ruku, te
mu je pri tome naročito na srcu ležala
srpska stranka, te dok s jedne strane
hoće da uvjeravaju, kako baš i sa
izborom nekoliko Srba hoće da do-
kažu kako tu strančarstvo ne u-
lazi, dotle s druge strane baš time
ciljaju na to, da uskomešaju Srbe u
mraku, ne bi li se oni sami među
sobom poklali. Tedencija im je vrlo
prozirna i ako su je zavili na svoj
način, kad su istakli samo čisto vjer-
sku stvar. — Nećemo se ovdje mnogo
zaustavljati na euharističnom sastan-
ku, već ćemo da pređemo na Srbe
Dubrovčane.

Neki od onih, koje su popovi iza-
brali u odbor, htjeli su da kod svojih
viđenijih ljudi, recimo vođa, pitaju
savjet, da li da se _ prime i da pođu
na prvu sjednicu koja se je održala
u nedjelju. Bili su kod nekih od njih,
a oni su se ustezali na različite na-
čine, da nešto jasno reču.

Niko nije htio da, tobože, uzme na
sebe odgovornost. Mi smo o euhari-
stičnom članku progovorili pred osam
dana. Niko se nije makao da se do-
govori, i da se uzme odlučno stano-
vište, da li Srbi i kao pojedinci smiju
i mogu da sudjeluju u odboru za do-
ček mantija; za doček onih koji su
nam od vajkada bili neprijatelji, u
kojima smo do danas kao što ćemo
i od danas gledati najžešće protivnike
za naše ime i narodnost, koje euha-
ristični sastanak ne će ni malo obra-
titi k Bogu, a da nas i unaprijed ne

denunciraju ; koji će u ime evanđelja |

i euharističnog sastanka, podrža-
vati kao i do sada bratsku mržnju

mješte održanja mira i ljubavi; ko-

jima će euharistični sastanak toliko
ganuti srce, da će iz kršćanske ljubavi
vrlo rado učiniti jedno dobro djelo
te džabe rijeti misu za dušu onoj
983-ci Srba, samo daj, dobri Bože, da
ih što prije objese. Ovakovi sluge
božje zovu i Srbe u odbor za priček
svojih kolega, e da na sastanku s je-
dnom dušom okreću prama Bogu da
ga mole a s drugom prama Srbinu,
kako će ga upropastiti. — U našoj
dugoj borbi samoodržanja imali smo
dosta prilike da iskusimo kršćansku
ljubav klera, onoga klera čigovi su
članovi otvoreno kroz svoje organe
izjavljivali, da sa slavosrbima ni u

crkvu ne će, a danas ih zovu u od-
bor euharističnog sastanka, pristupa-
jući poput jaganjaca, da ih lakše u-
vjere a još lakše utuku.

Ovo znaju i razumiju i vođe Srbi
u Dubrovniku. Sama se stvar tiče i
našeg obraza, ali oni kao da vole da
i dalje ostaju u mraku, gdje se osje-
ćaju komodni jer mogu da stoje bez-
brižno cijeneći da im se za ništa ne
treba misliti. Tome treba učiniti kraj,
jer narod u mraku vrda tražeći svje-
tlost. Ako mu je ne dadete vi koji
ste pozvani, lako da vas narod pre-
gazi jer mora da do svjetlosti dođe.
Ovako ne smije da ide dalje, a da
jednom učinimo kraj ovome našem
indiferentizmu, koji je mnogo i mnogo
jači kod naših prvaka nego li kod
mase, predlažemo da se u što kraćem
roku sastanu Srbi Dubrovčani, gdje
će da izaberu jedan odbor, koji će
morati voditi računa i brige o našim
stvarima u mjestu, kojemu će se moći
okrenuti i pojedinci da traže savjeta
kad im ustreba. Zar Srbi Dubrovčani,
koji su nekada znali onako visoko
da drže srpski barjak rada i borbe
među Srbima na Primorju, zar, ve-
limo, danas nemadu ni toliko snage
da pokažu znaka života svoje ekzi-
stence, već da mu neprijatelj po volji
barata sa onim dijelom, koji vrda po
mraku i napinje svu snagu da dode
do svjetlosti! ?

Tome treba učiniti što brže kraj,
ako i ne će biti dosta zvanijeh.....

* Govor

poslanika MIHAILA BJELADINOVIĆA
u budžetnoj raspravi carevinskog vijeća.
x (svršetak).

U malo me nije sa svim ostavila
nada, da ću naći i jednu stavku u
budžetu, gdje se uopšte misli na Dal-
maciju, barem onoliko, koliko i na
druge zemlje a kamo li bolje. Najpo-
slije pošlo mi je za rukom, da nađem
jedno takovo poglavlje, ono glasi:
» Vanredni izdatci za policiju 8000 K.“
To je dakle ta briga i staranje za
Dalmaciju, o kojoj je govorio ministar
predsjednik. Dakle za to mi, po mi-
šlenju ,Fremdenblatt-a“, dugujemo
tako neizmjernu zahvalnost?! I zbilja
— ako ispustimo iz vida namještanje
telefonske i telegrafske mreže za po-
liciju u Beču i državni doprinos za
proširenje zavoda za popravljanje ne-
valjanih u Egenburgu, — tada se za-
ista u ovom poglavlju proračuna naj-
obiljnije vodila briga za Dalmaciju,
obilatije nego za deset puta naselje-
niju Cešku, za koju je određeno u tu
svrhu samo 6400 kruna. Citava svota,
od 10.000 kruna, koja je tako briž-

ljivo Dalmaciji udijeljena za ,van-
redne izdatke policije“, jamačno je
jedino za Boku određena. Kolika je
svota osim toga od onih 18:7 milijona
kruna, predviđenih za redovite izdatke
olicije, Boki namijenjena, ne znam.
Da nas ni od toga neće zapasti krivi
dio, vidim na svakom koraku, kadgod
kući stignem. Kod nas dolje sve vrvi
špijun, denuncijanat i slična žbirska
soja; njihov je rad bih rekao uprav
unosan, jer žive raskošno i fino. Mi-
slim, da ne pretjerujem, kad kažem,
da takove špijunaže ne opstoji inače
nigdje na svijetu. Za vrijeme sko-
rašnje izvanjske krize, pričalo se, da
je kotorska policija pomoću ovih špi-
juna sastavila bila listu od 80 lica,
koja bi u slučaju rata imala biti u-
hapšena i dovedena pred ratni sud.
Isto takova lista sa više od 80 imena
u Mostaru, a druga opet sa 80 imena
u Dubrovniku bješe javno poznata.
Ne bijaše pristojna čovjeka, koji mo-
gaše usnuti bez straha, da ga neće
iste noći strpati u haps. Kao da ne bi
ni bilo ni sa svim neugodno policiji,
da su slučajno oni, kojima se je ona
tako zagrozila bila, kojih su imena
iz tajnog policajskog arhiva čudnim
načinom u najširu javnost došla, i
umakli preko granice!? Tada bi se
bar moglo kazati, da špijuni ne pri-
maju uzalud svoj honorar. Ali nije ge
ta nada izjalovila. Znali g. ministar
predsjednik, da se svaki Bokelj bez
oklijevanja vojničkom pozivu odazvao,
ida ni jedan od pozvanih nije de-
zertirao preko granice. Za ovaj narod,
koji je tako vjerno vršio svoju gra-
đansku dužnost u tako teškim da-
nima, trebalo bi da je visoka vlada
sa svim druge iznose u budžetu pred-
ložila, nego li same vanredne poli-
cajske izdatke. Da se je i samo po-
lovica od onih svota, koje je klevet-
nička špijunaža od nazad godina već
progutala, upotrebila za ekonomsko
podizanje zemlje, Bokelji bi po svoj
prilici zadovoljniji bili, pa bi možda
i zahvalnosti prema vladi osjećati
mogli.

Evo vam ovdje jedne njemačke
knjige, koja je štampana u Kelnu
1808. godine, ima dakle više od sto
godina. To je opis Boke iz pera je-
dnog austrijskog ženijskog oficira.
Ne smijem, da upotrebljujem preko
reda pozornosti ovog visokog doma,
pa ću samo to iz nje, da navedem
da je u Boki tada bilo 39000 stano-
vnika, a danas je spao taj broj na
38.146 zajedno sa Spičom, koji broji
oko 1500 duša. Bokeška trgovačka
mrnarica se tada sastojrla od 381
broda, a danas više i ne postoji. U
istoj knjizi ima i interesantnih trgo-
vačkih podataka. Preporučujem ovu
knjižicu g. ministru predsjedniku. Si-
gurno će je naći u bibliotekama, koje
mu stoje na raspoloženju. Neka je
gosp. ministar predsjednik izvoli pro-
čitati, pa neka uporedi, šta je Boka
natrag sto godina bila, štalije danas,
pa će sigurno dobiti sasvim drugi
pojam o tobožnjoj vladinoj brizi i o

Hajuouje cnuke Mapka Mypara,

JenaH n4o cpnckux ymjeruuka Koju je
ocHoBao upyuTBo ,Jlany“ npupenuo je
oBor mjecelja H3J10K6y Y OCHOBHOJ IIKOJIH
Kon Ca6opHe upkBe. /lBopana, ruje je
usjnox6a, Bpno je HernonecHa, jep nema
TJIABHOF YCIIOBA — NOBOJBHO CBJETIIOCTH,
a upyro Bpno je MajleHa, TakO za je
npeTpnaHa cJuKaMa. TJrenao cam JiokaJe
3a CJIOBeEHCKE M3nOKGe y 3Jarpe6y u Co-
uju. Komuko cy Xpsaru u Byrapu o-
uBojunu on Cp6a u y oBomM norjeny !
HapouuTo XpBaru umMajy Ha 3pHieeBuiy
BEJIHHAHCTBEH JIOKAJI, HA UEMy HM EbHXOBE
CpIICKE KOJIETE € IIpaBOM ZaBHnjeTu Mory.
Hcruna, pelin he ce, 3a mokaji je crope-
IHa CTBAp, rnaBHOoje usnox6a. To noHekIe
Moxe na 6yne HcTHHa, aru cByna y cBu-
jeTy mnoKTarsa ce Iokajiy najela nax:sa.

Mapko MyparT, Hau npusnaTu ymje-
THHK, H OBOra je nyTa nokasao, za je
CABPIIEHH FOCIIOJAP TEXHHKE, KOME OBA
HuMje UMJbE HEFO CAMO CPELCTBO Na CBoj
ocjefiaj npu cTBaparsy rnpeHnece Ha rye-
naona. OH je MSJNOXKMO OCAM  BEJIH4KHX
cJiuKa, tro noka3syje oco6uTy BpujenHocrT,
jep cy ce Te cnmuke uspabeHe 3a ro-
muHy nana. Kpos uuKlnyc cuka Orae
Ragusinae roBopu nyuma rnyHa uexie,
J6YĆABH HM caa, NPOXKETA OHOM CJTITHJI-
.HOM M Y3BuileHOM JBYĆaBH NpeMA Hero-
TOBOM POUHoM MjecTy Ily6posHuky. OH

je mpaBu cJukap cBora CnaBHora I'pana,
npaBu MajcTop y onome njeny ymjeTHo-
cT4, Kojy Fbemuu soBy Heimatskunst.
PackoliHa npupona, 6yjua Tponcka Be-
reTaliuja, MOp€, H&EMIIpeCH, TAMHO-36J16H€
MacjiuHe, 60p, araBe, OJmeaHupu u Ka-
IIHHHK€, CBE TO naje CHJIHOT HMIIJJICA
Mapky Mypary. Kao iwurTo je HBo BojHo-
BHh cBojoM KNacuunoM  ,lly6poBaukoM
TpunorujoM“ oBjekoBjeuuo cBoj ponu
I pan, Tako ra je u MyparT oBjekoBjeuuo
cBojuM ycrijeiuM M CcMjeruM MOTHBHMA.
Mapko Mypar Boju  cBoj Ily6poBHux,
BaJbLAa KAO HH jenaH npyru y6poBuaHuH.
To je jenua camvanauka rnjecuuuka [yinla,
Koja ce jenuako onyiieBibkaBa ny6poBa-
UKHMM KJIACHLIHMA KAO M MOTHBHMA H3
Iy6poBuuka. Cruka 11. npaBa je njecma
CyHIa 4 Mopa. CyHue ce urpa c MopemM,
Koje ce Bpjio X«uBo Kkpelie y croTuHaMa
Čusux HujaHca, Koje je BjeruTo IIpuMop-
UEBO OKO TaKO 3FO0MHO 3amna3Hjlo, a Koje
jenaH KPHTHUAp 30B6 ,TEXHHUKOM MA-

*HoM.“ Mu Koju cMo pobeHu Ha MOopy,

KOj4 CMO ONPACJIH HA PHTMY EeFoBux
Tanaca, Koju CMO Fa FJIENAJIH Y CBUM
IBeTOBHM da3zaMA, M4 MOXKEMO JAKO Na
CXBATHMO OHE IIPABHJIHE IJBOKHIIE, Koje
ce Bune Kana je cyuue y 3eHury. Y
cnuuu 6p. V. (Opamau) cyuue je y cBo-
joj packouu cBe o6ojujo, paxerjo no
MaCIIHHE Koja ce upseHu. Y crn. III. Be-
“ePIebH CyHHAHH 3palu Nanajy Ha mMa-

CJIHHY M3a cTape ny6poBauke BJacTeo-
cke Galure, Koja y Hama noGybyje pa-
3HOBpcHe ocjehaje: pa3MHIIJBAHe H Ca-
ie. Onaj cyrou_y cr. -.6p. IV. y xpa-
CHHM ' CpeOpHacTuHM TOHOBHMA, ruje ce
YCAMJB€EH pa3roBapa Ca rmyuuHoM, y Ko-

joj ce orjena 6rnujenu u npxTaBu mjecen

ocBaja He&KOM  MabuoHuuapcKOM  CHJIOM
Halie oko. To je cuka rmnyHa ny6okor
Stimmung-a, nyua nyme. M y osum
MaJIHM CjukaMa MyparT je cJukap Be-
JI4KOFA CTHJIA, KAO M y BEJIMKOj CJIMIIH
Lopudska Strotica. Y cxBaraiy u mo-
KpeTy burype uma HetwuTo mMuKeJ-aHbeji-
CKOTa, MOHyMEHTAJIHOrA. — StimmumJ :
3Buješna rena, Koja e sahu. HauuH
uspaje, KoHuernuuja BpJO OpHFKHAJIHA.
Tujeno pabjeHo guBu3HWOHHCTHUKH. 3eJ6-
HM, TIJIABH, I6yO(uuacT4 TOHOBH jenaH 1o
Ipyror, uumM je nocTurHyTa cBje«una y
oBoj sujeroj crmuua, Koja, H ako ripuka-
3yje Holi, uma 6oje u npospauHocTu. Đa-
6yna Jlonyucke Cuporuue, Kojy orjeBa-
ue ny6poBauku nucuu Čepuli u Kasaju,
Te IlpepanoBuhi, MHoro noTcjefia Ha mu-
Tonomiky 6ajky Epo u Kacanupa: Ma-
puja Jlonyjka, 3aJby6IbeHa y jenHor Bia-
cTeJTuHa kKanybepa (Benemuuhia) Ha mMa-
JiEHOM OCTPByY CB. Annpuje, rnje ce cBje-
Tnyuame y Hofioj noMpuuHu cBjeTJocT,
Kao CHTHAJI 34 JbyGaBH& CaCTAHKE, OT-
njuBaja 6u cBake Holiu cBomMe nparaHy
u Bpahana 6u ce Ha Jlonyn y jyrpo.

Kaja TO nouyuie iweHa 6pafia, oHH pje-
uuuwe na je ka3ne. Jenne 6ypHe Hohfin,
Kana je onyja 6jecuumna, Mapnuja uHuje
MOTJIA na šana3u cBjeTJocT c ocTpBa, ari
yrnena jeuuy nupyry cBjeTnocrT, yrmena
cBjeTJtocT #3 uamMla ieHe 6pahe. Ona,
MucIeiu na je To oHa rmpaBa cBjeTjocT,
ćauu ce y Mope na npennuBa obe
No cBor nparana. Aru 6paha okpeHyluie
upyraM cmMjepoMm uamau. lllTo ona jaue
NJIHBALIE, uWaMau M CBjeTJOocT ce cBe
BHILE onMHLaLIe, KOK janmua Mapuja us-
MopeHa He Habe CMPT y BAJIOBUMA My-
THor JanpaHa. MyparoBa cjuKka nupuka-
3yje onaj upaMcKH MOMEHAT, Kapa Ma-
puja, yrjenaBni  cBjeTjocT Ha Mopy,
nyHa uexre, Jsy6aB4 u ovajama xohe
la NpernjuBa u na Bunu cBor 1parana.
Cnuka je y se€mi-scuro, Monem Bplio
jujen u rmjmacruuHo uspabeH. AKO KOL
Hac uMA CMHCJIA 34 yMJETHOCT, OBY CJIHKY
Mopao 64 za Kyru Haponuu Mysej.
Mapko je majcTop uy noprpeTy. Fbe-
roB je mnoprpeT 6p. 19. r-b Lp. B. J.
OTMEHA XApMOHHja LIPHOF CMBOF HM CJIO-
HOBe KocT4. Mspana je BPIIO IiexHa.
Crynuja sa moprpeT (6p: 20) rocnoka
I-pa JI. BojuoBuha, mMajeropcku je Ko-
MAJ: UPBEHO Ha LPBEHO, JIAKO, NIHpOKO
pabeno Kao og imaje cc HeKoM puHomM
nexepHonihiy. OBa je cuka cBakako je-
.naH ou Haj6omux, ako He u. Haj6ormu
moprperT, koje cMO FJIeNAJIH Ha CpIICKAM