Str. 12 DUBROVNIK“ Br. 49. U mraki. Dubrovnik 12. jula. Brzo je tri godine, odkako među Srbima na Primorju vlada potpuna nesređenost i bezglavje. Tražiti tome uzroka bilo bi i nezgodno i suvišno, te sada moramo računati samo na fakat: da se nalazimo u vrlo zlom stanju iz kojega moramo što prije da nađemo izlaz. To maše stanje sliči mraku u kome se svi nalazimo. Neki od nas težeći za svjetlošću hoće da prodru mrak, ali se spotiču o one, kojima mrak prija nešto od starog umora a nešto od nemarnosti i uste- zanje. Ima po nekoji i od onih što bi htjeli da od mraka aprofitiraju jer imaju da se za nešto svete. Ovo je doista kratka ali, nažalost, dosta vijerna slika današnjeg stanja Srba na Primorju. Ako je ovo zadnje vrijeme naše nesređenosti bila priro- dna posljedica neuređenog političkog života Srba na Primorju, onda to moramo računati kao doba prelaza, kome bi već imao da bude kraj, te da naše političko držanje udesimo prama prilikama, koje su se u ovo zadnje vrijeme znatno preokrenule, a u kojima moramo da budemo udionici kao jedna cjelina. Kad je ovako nesretno opće naše stanje na Primorju, onda se ne ču- dimo, da su i pojedina mjesta, gdje je velik broj Srba, nekako pridušena, te ne daju od sebe onog starog glasa junačkog držanja i samoprijegora, već su uspavana, puna apatije i indife- rentnosti. Ali s toga ne možemo i nećemo nikada odobriti ni premučati neke događaje, za koje nije potreba čekati sređenost i organizaciju svih Srba na Primorju, već je do obraza mjesnih Srba da odredu svoje drža- nje, jer se to njih tiče. Mislimo na Srbe Dubrovčane i to one, koji vode glavnu riječ; koji su dužni da daju savjeta jednako kao što su u pravu da zahtjevaju, da ih se za savjet pita prije nego se nešto uradi a odnosi se na Srbe i srpsku stvar. Došla je jedna prilika gdje naši neprijatelji dobro uviđaju da se na- lazimo u mraku, te im je to došlo. vrlo zgodno da na koji način aprofi- tiraju i da nas u tome mraku uzvr- polje, ne bi li se tako među sobom pognječili. U Dubrovniku će se do brzo dr- žati euharistički sastanak, koji pod firmom vjere ima i druge ciljeve, a na- pereni su protiv nas Srba. Naš kler, koji ima da pričeka svoje kolege, da izbjegne svaku sumnju, došao je na misao da sastavi odbor ,bez obzira na narodnost i mišljenje“. Ali baš, taj izbor vršio je na svoju ruku, te mu je pri tome naročito na srcu ležala srpska stranka, te dok s jedne strane hoće da uvjeravaju, kako baš i sa izborom nekoliko Srba hoće da do- kažu kako tu strančarstvo ne u- lazi, dotle s druge strane baš time ciljaju na to, da uskomešaju Srbe u mraku, ne bi li se oni sami među sobom poklali. Tedencija im je vrlo prozirna i ako su je zavili na svoj način, kad su istakli samo čisto vjer- sku stvar. — Nećemo se ovdje mnogo zaustavljati na euharističnom sastan- ku, već ćemo da pređemo na Srbe Dubrovčane. Neki od onih, koje su popovi iza- brali u odbor, htjeli su da kod svojih viđenijih ljudi, recimo vođa, pitaju savjet, da li da se _ prime i da pođu na prvu sjednicu koja se je održala u nedjelju. Bili su kod nekih od njih, a oni su se ustezali na različite na- čine, da nešto jasno reču. Niko nije htio da, tobože, uzme na sebe odgovornost. Mi smo o euhari- stičnom članku progovorili pred osam dana. Niko se nije makao da se do- govori, i da se uzme odlučno stano- vište, da li Srbi i kao pojedinci smiju i mogu da sudjeluju u odboru za do- ček mantija; za doček onih koji su nam od vajkada bili neprijatelji, u kojima smo do danas kao što ćemo i od danas gledati najžešće protivnike za naše ime i narodnost, koje euha- ristični sastanak ne će ni malo obra- titi k Bogu, a da nas i unaprijed ne denunciraju ; koji će u ime evanđelja | i euharističnog sastanka, podrža- vati kao i do sada bratsku mržnju mješte održanja mira i ljubavi; ko- jima će euharistični sastanak toliko ganuti srce, da će iz kršćanske ljubavi vrlo rado učiniti jedno dobro djelo te džabe rijeti misu za dušu onoj 983-ci Srba, samo daj, dobri Bože, da ih što prije objese. Ovakovi sluge božje zovu i Srbe u odbor za priček svojih kolega, e da na sastanku s je- dnom dušom okreću prama Bogu da ga mole a s drugom prama Srbinu, kako će ga upropastiti. — U našoj dugoj borbi samoodržanja imali smo dosta prilike da iskusimo kršćansku ljubav klera, onoga klera čigovi su članovi otvoreno kroz svoje organe izjavljivali, da sa slavosrbima ni u crkvu ne će, a danas ih zovu u od- bor euharističnog sastanka, pristupa- jući poput jaganjaca, da ih lakše u- vjere a još lakše utuku. Ovo znaju i razumiju i vođe Srbi u Dubrovniku. Sama se stvar tiče i našeg obraza, ali oni kao da vole da i dalje ostaju u mraku, gdje se osje- ćaju komodni jer mogu da stoje bez- brižno cijeneći da im se za ništa ne treba misliti. Tome treba učiniti kraj, jer narod u mraku vrda tražeći svje- tlost. Ako mu je ne dadete vi koji ste pozvani, lako da vas narod pre- gazi jer mora da do svjetlosti dođe. Ovako ne smije da ide dalje, a da jednom učinimo kraj ovome našem indiferentizmu, koji je mnogo i mnogo jači kod naših prvaka nego li kod mase, predlažemo da se u što kraćem roku sastanu Srbi Dubrovčani, gdje će da izaberu jedan odbor, koji će morati voditi računa i brige o našim stvarima u mjestu, kojemu će se moći okrenuti i pojedinci da traže savjeta kad im ustreba. Zar Srbi Dubrovčani, koji su nekada znali onako visoko da drže srpski barjak rada i borbe među Srbima na Primorju, zar, ve- limo, danas nemadu ni toliko snage da pokažu znaka života svoje ekzi- stence, već da mu neprijatelj po volji barata sa onim dijelom, koji vrda po mraku i napinje svu snagu da dode do svjetlosti! ? Tome treba učiniti što brže kraj, ako i ne će biti dosta zvanijeh..... * Govor poslanika MIHAILA BJELADINOVIĆA u budžetnoj raspravi carevinskog vijeća. x (svršetak). U malo me nije sa svim ostavila nada, da ću naći i jednu stavku u budžetu, gdje se uopšte misli na Dal- maciju, barem onoliko, koliko i na druge zemlje a kamo li bolje. Najpo- slije pošlo mi je za rukom, da nađem jedno takovo poglavlje, ono glasi: » Vanredni izdatci za policiju 8000 K.“ To je dakle ta briga i staranje za Dalmaciju, o kojoj je govorio ministar predsjednik. Dakle za to mi, po mi- šlenju ,Fremdenblatt-a“, dugujemo tako neizmjernu zahvalnost?! I zbilja — ako ispustimo iz vida namještanje telefonske i telegrafske mreže za po- liciju u Beču i državni doprinos za proširenje zavoda za popravljanje ne- valjanih u Egenburgu, — tada se za- ista u ovom poglavlju proračuna naj- obiljnije vodila briga za Dalmaciju, obilatije nego za deset puta naselje- niju Cešku, za koju je određeno u tu svrhu samo 6400 kruna. Citava svota, od 10.000 kruna, koja je tako briž- ljivo Dalmaciji udijeljena za ,van- redne izdatke policije“, jamačno je jedino za Boku određena. Kolika je svota osim toga od onih 18:7 milijona kruna, predviđenih za redovite izdatke olicije, Boki namijenjena, ne znam. Da nas ni od toga neće zapasti krivi dio, vidim na svakom koraku, kadgod kući stignem. Kod nas dolje sve vrvi špijun, denuncijanat i slična žbirska soja; njihov je rad bih rekao uprav unosan, jer žive raskošno i fino. Mi- slim, da ne pretjerujem, kad kažem, da takove špijunaže ne opstoji inače nigdje na svijetu. Za vrijeme sko- rašnje izvanjske krize, pričalo se, da je kotorska policija pomoću ovih špi- juna sastavila bila listu od 80 lica, koja bi u slučaju rata imala biti u- hapšena i dovedena pred ratni sud. Isto takova lista sa više od 80 imena u Mostaru, a druga opet sa 80 imena u Dubrovniku bješe javno poznata. Ne bijaše pristojna čovjeka, koji mo- gaše usnuti bez straha, da ga neće iste noći strpati u haps. Kao da ne bi ni bilo ni sa svim neugodno policiji, da su slučajno oni, kojima se je ona tako zagrozila bila, kojih su imena iz tajnog policajskog arhiva čudnim načinom u najširu javnost došla, i umakli preko granice!? Tada bi se bar moglo kazati, da špijuni ne pri- maju uzalud svoj honorar. Ali nije ge ta nada izjalovila. Znali g. ministar predsjednik, da se svaki Bokelj bez oklijevanja vojničkom pozivu odazvao, ida ni jedan od pozvanih nije de- zertirao preko granice. Za ovaj narod, koji je tako vjerno vršio svoju gra- đansku dužnost u tako teškim da- nima, trebalo bi da je visoka vlada sa svim druge iznose u budžetu pred- ložila, nego li same vanredne poli- cajske izdatke. Da se je i samo po- lovica od onih svota, koje je klevet- nička špijunaža od nazad godina već progutala, upotrebila za ekonomsko podizanje zemlje, Bokelji bi po svoj prilici zadovoljniji bili, pa bi možda i zahvalnosti prema vladi osjećati mogli. Evo vam ovdje jedne njemačke knjige, koja je štampana u Kelnu 1808. godine, ima dakle više od sto godina. To je opis Boke iz pera je- dnog austrijskog ženijskog oficira. Ne smijem, da upotrebljujem preko reda pozornosti ovog visokog doma, pa ću samo to iz nje, da navedem da je u Boki tada bilo 39000 stano- vnika, a danas je spao taj broj na 38.146 zajedno sa Spičom, koji broji oko 1500 duša. Bokeška trgovačka mrnarica se tada sastojrla od 381 broda, a danas više i ne postoji. U istoj knjizi ima i interesantnih trgo- vačkih podataka. Preporučujem ovu knjižicu g. ministru predsjedniku. Si- gurno će je naći u bibliotekama, koje mu stoje na raspoloženju. Neka je gosp. ministar predsjednik izvoli pro- čitati, pa neka uporedi, šta je Boka natrag sto godina bila, štalije danas, pa će sigurno dobiti sasvim drugi pojam o tobožnjoj vladinoj brizi i o Hajuouje cnuke Mapka Mypara, JenaH n4o cpnckux ymjeruuka Koju je ocHoBao upyuTBo ,Jlany“ npupenuo je oBor mjecelja H3J10K6y Y OCHOBHOJ IIKOJIH Kon Ca6opHe upkBe. /lBopana, ruje je usjnox6a, Bpno je HernonecHa, jep nema TJIABHOF YCIIOBA — NOBOJBHO CBJETIIOCTH, a upyro Bpno je MajleHa, TakO za je npeTpnaHa cJuKaMa. TJrenao cam JiokaJe 3a CJIOBeEHCKE M3nOKGe y 3Jarpe6y u Co- uju. Komuko cy Xpsaru u Byrapu o- uBojunu on Cp6a u y oBomM norjeny ! HapouuTo XpBaru umMajy Ha 3pHieeBuiy BEJIHHAHCTBEH JIOKAJI, HA UEMy HM EbHXOBE CpIICKE KOJIETE € IIpaBOM ZaBHnjeTu Mory. Hcruna, pelin he ce, 3a mokaji je crope- IHa CTBAp, rnaBHOoje usnox6a. To noHekIe Moxe na 6yne HcTHHa, aru cByna y cBu- jeTy mnoKTarsa ce Iokajiy najela nax:sa. Mapko MyparT, Hau npusnaTu ymje- THHK, H OBOra je nyTa nokasao, za je CABPIIEHH FOCIIOJAP TEXHHKE, KOME OBA HuMje UMJbE HEFO CAMO CPELCTBO Na CBoj ocjefiaj npu cTBaparsy rnpeHnece Ha rye- naona. OH je MSJNOXKMO OCAM BEJIH4KHX cJiuKa, tro noka3syje oco6uTy BpujenHocrT, jep cy ce Te cnmuke uspabeHe 3a ro- muHy nana. Kpos uuKlnyc cuka Orae Ragusinae roBopu nyuma rnyHa uexie, J6YĆABH HM caa, NPOXKETA OHOM CJTITHJI- .HOM M Y3BuileHOM JBYĆaBH NpeMA Hero- TOBOM POUHoM MjecTy Ily6posHuky. OH je mpaBu cJukap cBora CnaBHora I'pana, npaBu MajcTop y onome njeny ymjeTHo- cT4, Kojy Fbemuu soBy Heimatskunst. PackoliHa npupona, 6yjua Tponcka Be- reTaliuja, MOp€, H&EMIIpeCH, TAMHO-36J16H€ MacjiuHe, 60p, araBe, OJmeaHupu u Ka- IIHHHK€, CBE TO naje CHJIHOT HMIIJJICA Mapky Mypary. Kao iwurTo je HBo BojHo- BHh cBojoM KNacuunoM ,lly6poBaukoM TpunorujoM“ oBjekoBjeuuo cBoj ponu I pan, Tako ra je u MyparT oBjekoBjeuuo cBojuM ycrijeiuM M CcMjeruM MOTHBHMA. Mapko Mypar Boju cBoj Ily6poBHux, BaJbLAa KAO HH jenaH npyru y6poBuaHuH. To je jenua camvanauka rnjecuuuka [yinla, Koja ce jenuako onyiieBibkaBa ny6poBa- UKHMM KJIACHLIHMA KAO M MOTHBHMA H3 Iy6poBuuka. Cruka 11. npaBa je njecma CyHIa 4 Mopa. CyHue ce urpa c MopemM, Koje ce Bpjio X«uBo Kkpelie y croTuHaMa Čusux HujaHca, Koje je BjeruTo IIpuMop- UEBO OKO TaKO 3FO0MHO 3amna3Hjlo, a Koje jenaH KPHTHUAp 30B6 ,TEXHHUKOM MA- *HoM.“ Mu Koju cMo pobeHu Ha MOopy, KOj4 CMO ONPACJIH HA PHTMY EeFoBux Tanaca, Koju CMO Fa FJIENAJIH Y CBUM IBeTOBHM da3zaMA, M4 MOXKEMO JAKO Na CXBATHMO OHE IIPABHJIHE IJBOKHIIE, Koje ce Bune Kana je cyuue y 3eHury. Y cnuuu 6p. V. (Opamau) cyuue je y cBo- joj packouu cBe o6ojujo, paxerjo no MaCIIHHE Koja ce upseHu. Y crn. III. Be- “ePIebH CyHHAHH 3palu Nanajy Ha mMa- CJIHHY M3a cTape ny6poBauke BJacTeo- cke Galure, Koja y Hama noGybyje pa- 3HOBpcHe ocjehaje: pa3MHIIJBAHe H Ca- ie. Onaj cyrou_y cr. -.6p. IV. y xpa- CHHM ' CpeOpHacTuHM TOHOBHMA, ruje ce YCAMJB€EH pa3roBapa Ca rmyuuHoM, y Ko- joj ce orjena 6rnujenu u npxTaBu mjecen ocBaja He&KOM MabuoHuuapcKOM CHJIOM Halie oko. To je cuka rmnyHa ny6okor Stimmung-a, nyua nyme. M y osum MaJIHM CjukaMa MyparT je cJukap Be- JI4KOFA CTHJIA, KAO M y BEJIMKOj CJIMIIH Lopudska Strotica. Y cxBaraiy u mo- KpeTy burype uma HetwuTo mMuKeJ-aHbeji- CKOTa, MOHyMEHTAJIHOrA. — StimmumJ : 3Buješna rena, Koja e sahu. HauuH uspaje, KoHuernuuja BpJO OpHFKHAJIHA. Tujeno pabjeHo guBu3HWOHHCTHUKH. 3eJ6- HM, TIJIABH, I6yO(uuacT4 TOHOBH jenaH 1o Ipyror, uumM je nocTurHyTa cBje«una y oBoj sujeroj crmuua, Koja, H ako ripuka- 3yje Holi, uma 6oje u npospauHocTu. Đa- 6yna Jlonyucke Cuporuue, Kojy orjeBa- ue ny6poBauku nucuu Čepuli u Kasaju, Te IlpepanoBuhi, MHoro noTcjefia Ha mu- Tonomiky 6ajky Epo u Kacanupa: Ma- puja Jlonyjka, 3aJby6IbeHa y jenHor Bia- cTeJTuHa kKanybepa (Benemuuhia) Ha mMa- JiEHOM OCTPByY CB. Annpuje, rnje ce cBje- Tnyuame y Hofioj noMpuuHu cBjeTJocT, Kao CHTHAJI 34 JbyGaBH& CaCTAHKE, OT- njuBaja 6u cBake Holiu cBomMe nparaHy u Bpahana 6u ce Ha Jlonyn y jyrpo. Kaja TO nouyuie iweHa 6pafia, oHH pje- uuuwe na je ka3ne. Jenne 6ypHe Hohfin, Kana je onyja 6jecuumna, Mapnuja uHuje MOTJIA na šana3u cBjeTJocT c ocTpBa, ari yrnena jeuuy nupyry cBjeTnocrT, yrmena cBjeTJtocT #3 uamMla ieHe 6pahe. Ona, MucIeiu na je To oHa rmpaBa cBjeTjocT, ćauu ce y Mope na npennuBa obe No cBor nparana. Aru 6paha okpeHyluie upyraM cmMjepoMm uamau. lllTo ona jaue NJIHBALIE, uWaMau M CBjeTJOocT ce cBe BHILE onMHLaLIe, KOK janmua Mapuja us- MopeHa He Habe CMPT y BAJIOBUMA My- THor JanpaHa. MyparoBa cjuKka nupuka- 3yje onaj upaMcKH MOMEHAT, Kapa Ma- puja, yrjenaBni cBjeTjocT Ha Mopy, nyHa uexre, Jsy6aB4 u ovajama xohe la NpernjuBa u na Bunu cBor 1parana. Cnuka je y se€mi-scuro, Monem Bplio jujen u rmjmacruuHo uspabeH. AKO KOL Hac uMA CMHCJIA 34 yMJETHOCT, OBY CJIHKY Mopao 64 za Kyru Haponuu Mysej. Mapko je majcTop uy noprpeTy. Fbe- roB je mnoprpeT 6p. 19. r-b Lp. B. J. OTMEHA XApMOHHja LIPHOF CMBOF HM CJIO- HOBe KocT4. Mspana je BPIIO IiexHa. Crynuja sa moprpeT (6p: 20) rocnoka I-pa JI. BojuoBuha, mMajeropcku je Ko- MAJ: UPBEHO Ha LPBEHO, JIAKO, NIHpOKO pabeno Kao og imaje cc HeKoM puHomM nexepHonihiy. OBa je cuka cBakako je- .naH ou Haj6omux, ako He u. Haj6ormu moprperT, koje cMO FJIeNAJIH Ha CpIICKAM