Dubrovnik 16. jula 1909. God. XVIII. Br. 50. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: 28 Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce+ govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franuku 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovua pisma ne primaju se. — DUB POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako y se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća a6 od petitnog - retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. NOT Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. iz Zagreba i Biograda VII. (Leksikon veleizdajničkih gluposti). Prva polovina. Poznato je, da se o procesu tobožnjih velikih izdajnika u Za- grebu izdaje stenograiski zapisnik. Stenogrališu po dva stenogratfa koja se mijenjaju novima svako njeko- liko minuta. Po jedan član senata kontroliše i pregledava te steno- graiske zapisnike prije, nego li uđu u štampu. Može se, dakle vjero- vati, da je istina ono, šta se u njima čita. Drugo je pitanje, da li ti stenogratski zapisnici donose sve, što se na pretresima govori. O tome biće govora kasnije. Štampani stenografski zapisnici primaju se mukte, kao prilozi službenim NVa- rodnim Novinama i poluslužbe- noj Ustavnosti. Kad se sakupi oko pedeset štampanih tabaka, iz- daje se posebna knjiga, koja se može i baška kupiti za jeitin novac. Takim razdavanjem stenograiskog zapisnika, današnji režim u Hrvat- skoj i Slavoniji htio je da postigne dva smjera. Htio je i najšire čita- lačke krugove da uvjeri, kako su zaista optuženi Srbi veliki izdajnici. Htio je u isto doba, da kod Hrvata zapali opet mržnju na Srbe, koja bi bila opravdana, kad bi istina bila, da su i optuženi i neoptuženi Srbi onakvi, kakve hoće da ih pri- kažu optužnica, državni tužilac i sudije na pretresima. Nije posti- gnuto ni jedno ni drugo. Kad sam prvi put u martu mje- secu bio u Zagrebu na procesu, bila su dovršena i štampana prva pedeset i tri tabaka toga steno- grafskog zapisnika. Narodne No- vine i Ustavnost pobjedonosno javljale su, da je gotova prva knjiga stenografiskog zapisnika o procesu Srba velikih izdajnika. Knjiga se prodavala po Zagrebu za 2 ili 3 kr., i ako je bila velikog formata, a debela 420 stranica. Tu prvu knjigu kupio je i jedan ugledni češki no- vinar, koji je iz Praga došao u Zagreb na proces. Sa knjigom ispod pazuha došao je na ručak u hotel, gdje smo se svi sastajali. Naslonio je knjigu na zajednički sto, za ko- jim smo nas njekoliko ručali, i reče: » Kupio sam prvu svesku Leksiko- na veleizdajničkih gluposti.“ Vr- lo zgodno ime, izabrano u naj- zgodnije doba. Taj neštampani natpis knjigama stenograiskog za- pisnika ostao je i danas Zagrebu kod prijatelja i drugova onoga eha. Do sada je štampano devet debelih knjiga tog leksikona u ukupnom objemu od oko 4000 stra- nica. Prijatelj Čeh nije bio na kri- vom putu, kad je već kod prve knjige taj monstrum nazvao lek- sikonom. Slušajući i gledajući u Zagrebu taj proces Srba, tobožnjih velikih izdajnika, a i čitajući taj najnoviji leksikon, čovjek može, da stvori tačni pojam, koliko je osnovana Cijela optužnica, kako se istraga vodila pošteno i nepristrano, a i. kako se proces vodi nepristrano, premda na nj gleda cijeli svijet. 33 Srbina optužena su, a njeki leže u istražnom zatvoru već malo manje od godine dana, što su oni ili njihovi mještani i suseljani bili dobri Srbi i ništa više. Do drugog zaključka ne može se doći. Optu- žnica, državni tužilac i sudije na pretresu kažu optuženima da su veliki izdajnici na štetu, naravno, Austro-Ugarske, 1) što su pjevali najaustrijskiju pjesmu Rado ide Srbin u vojnike. Taj je marš tako štrašan, da ga jedna austro-ugarska regimenta smatra svojim, a sviraju ga sve vojničke muzike ; 2) što su nastojali, da se u škole i u političke opštine uvede ćirilica, koja je, u ostalom, zakonom pri- znata, dozvoljena i naređeno je, da se s njom služi ko hoće ; 3) što su o opštinskim izborima jurišali na opštine, koje su bile u vlasti šljedbenika prodavaoca koša iz Hamburga ; 4) što su u srpskim opštinama natpise na putokazima napisali ći- rilicom, ili što su to htjeli; 5) što su osnivali srpske kon- fesionalne škole; 6) što je u tim školama bilo slika srpskih narodnih svetaca ; 7) što su govorili, da je dana- šuja ćirilica srpsko pismo ; . 8) što su znanjem i odobrenjem nadležne vlasti, priređivali sveto- savske besjede ; 9) što su o tim besjedama pri- kazivali pozorišne_ komade Miloš Obilić i Boj na Kosovu; 10) što su osnivali srpske ze- mljoradničke zadruge ; 11) što su potpomagali ekonom- sko i trgovačko preduzeće u Za- grebu, Privrednik ; 12) što su osnivali srpske či- taonice, štedionice i sokole sa srp- skim zastavama ; 13) što su u svatove nosili srpske zastave sa i bez četiri C; 14) Što su se viđale slike kralja Petra u okviru, na lančićima i dr., koje su prodavali bečki jevreji; 15) što su ti isti jevreji proda- vali lance za satove sa srpskim trobojnicama ; 16) što su iste firme prodavale duvanske kutije sa srpskim grbom ; 17) što su njeki optuženi, osobito učitelji, nabavljali knjige iz Biograda; 18) što su mnogi optuženi bili članovi Matice Srpske u Novom Sadu, a nijesu kupovali knjiga Matice Hrvatske u Zagrebu. U po- četku pretresa Novi Sad bio je, po riječima državnog tužioca, u Sr- biji. Kasnije se preselio u Ugarsku ; 19) što su njeki optuženi članovi Srpske Književne Zadruge u Bio- gradu; 20) što su dva ili tri optužena jednom bila u Biogradu na skup- štini srpskih zemljoradničkih za- druga ; 21) što je njekoliko njih išlo u Biograd, da vide prijestonicu Srbije; 22) što su se kod jednog optu- ženika našla 3-—4 fišeka dinamita za lov riba. Tim dinamitama htjela se podignuti buna i otrgnuti od Austro-Ugarske Hrvatska, Slavo- nija, Bosna, Hercegovina i. naše Primorje, te ih darovati kralju Petru; 23) što su seljaci nosili kape sa srpskim trobojnicama, koje su ku- povali i kod Hrvata trgovaca; 24) Što se u narodu vikalo: »Živila Srbija !“; 25) ,Živila Srbadija!“, 26) ,Živili Srbi!“ 27) ,Živio kralj Petar!“, 28) ,Zivila Srbija i srpski na- rodi: 29) što su Srbi težaci govorili, da je srpska zemlja, čiji su oni vlasnici i koju oni ore i kopaju; 30) što se uopšte govorilo, da su Bosna i Hercegovina srpske zemlje; 31) što su njeki Srbi odgova- rali, kada bi im kogod rekao da moraju biti Hrvati, jer su rođeni. u Hrvatskoj: onda bi i lsus morao | biti tele, kad se rodio u štali“ (str. 3357. stenograiskog zapis- nika); 32) što su se pjevale u opšte srpske pjesme; 33) što su se čule seoske šale i ludorije: » Srbin se pomolio, šokac se za- tvorio“ (str. 3088. sten. zap.); » Srbin ima Sv. Savu, šokac ima magareću glavu“ (str. 3029.); ,U Hrvata žuta brada, a sa njome Srbin vlada“ (str. 3432.) itd.; 34) što se srpski narod u Hr- vatskoj i Slavoniji smatra jednim narodom sa Srbima u Srbiji; 35) što su njeki Srijemci i Srbi- janci, koji su dolazili u Hrvatsku i u zapadnu Slavoniju, govorili lepo mjesto lijepo, tačka mjesto točka, bel mjesto bijel (str. 3381., | 3407., 3435. i dr. sten. zap.), i tim htjeli da posrbe te krajeve. .. Kod svake od navedenih tačaka nijesam navodio stranice steno- gratskog zapisnika. Naveo sam samo kod onih, kojih nema, nego na jednom ili dvama mjestima. Ostalih pojava, gdje nijesu na- značene stranice, pun je i prepun“ taj najnoviji leksikon. O svim ovim tačkama, koje su redom nanizane, a koje sačinjavaju | osnovu optužnice, poduprtu od slavnog Finale, svjedoče vrlo su- mljivi svjedoci. Ni oni, barem što se tiče glavnijih tačaka, ne kažu, da su to čuli neposredno od op- tuženih ili da su optuženi to radili. Ono što znadu, znadu po priča- nju i pripovjedanju naroda. Nije- dan svjedok nije u stanju da na- vede nikakvo lice, koje je svojim ušima slušalo ili svojim očima gledalo najstrašnije od tih glav- nih pojava, To je ono: rekla — kazala bez ikakvog daljeg doka- za. Ali, i to, naravno, biće do- voljno za onakve sudije u Zagre- bu, koji davno već imadu osudu. u džepu. Da se sav ovaj posao vodio naročitim planom, koji je ad hoc stvoren, dade se zaključiti po mno- gim činjenicama. Glavno pitanje, u početku istrage bilo je, da se nađe istražni sudija, koji će raditi , ne samo po komandi, nego koji će ići i preko nje. Bilo ih je nje- koliko, koji su počeli voditi istra- gu, pa kad su se uvjerili, da ih drugi nagone na nesavjesni i ne- zakoniti rad, odrekli su. se toga posla. Gromovnici su se, najpo- slije namjerili na poznatog sudiju falsifikatora. U istragama, koje je on vodio, i u ispitivanjima svje- doka, koji su predanj dolazili, on je imao gotove bilješke, a po kat- kada, za napismene svjedoke, i već sastavljene zapisnike. Gdje zapisnici nijesu već bili sastavljeni, taj sudija talsilikator_ diktovao je iste, ne po onome, što su svje- doci govorili, nego po svojim bi- lješkama, koje je uvijek nosio u džepu. Kad je u januaru ove godine štampana optužnica i razaslana u njekoliko desetina hiljada primje- raka po Hrvatskoj i Slavoniji, mnogi svjedoci, na koje se pozi- vala optužnica, javno su protesto- vali, da oni u istrazi nijesu rekli ono i onako, kako je optužnica navodila po njihovim zapisnicista. Srbobran je bio pun takvih izjava, u kojima su već ispitani svjedoci govorili istražnom sudiji, da je naprosto falsifikovao njihove zapi- snike. Istražni sudija pokrio se ušima, pa je na sve te teške op- tužbe pametno — ćutao. Takve optiižbe ponavljale su se i pona- vljaju se neprestano na pretresima. Mnogi optuženi pričali su čudesa, koja su se događala o njihovim ispitivanjima. O tim čudesima bilo je govora u mojim izvještajima iz Zagreba. Nije bilo bolje ni sa svjedocima, koji su ispitivani na pretresima, a koje je predložila ista optužnica, kao svoje barjaktare. . Istražni sudija išao je tako da- leko da je falsifikovao zapisnike 4 ljudi, koji su bili plaćeni i nauče- ni, da špijunišu optuženć. U tome je najbolji dokaz na str. 2020. i 2021. stenogr. zapisnika. Jedan. propali nesrećnik, koji ispašta četiri godine tamnice radi zločinstva pre- vare, a bio je u Zagrebu zatvoren sa njekim Srbima, tobož velikim izdajnicima, podgovoren je, da o tome govori sa zatvorenim Srbi- ma. Preslušan kod iztražnog sudije, nakitio je svega po malo. Istra- žnom sudiji nije ni to bilo dovolj- no, nego je iz svoga džepa do- dao koješta. To je, na navedenim stranama zapisnika, rekao na pre- tresu taj isti svjedok. Takvih poricanja pojedinih svje- doka ima čitava gomila. Teško bi bilo sve nabrojiti. Primjera radi na- vodim samo ove stranice sten. zapi- snika: 1554., 1636., 1652., 1676., 1702., 1798., 1800., 1815., 1842,. (ispit jednog činovnika), 1849. (ispit njekog drugog činovnika), 1858. i 1899. (ispit jednog žanda- ra), 1883., 1895., 1902., 1909., 1911., 1925., 1965.; 1973., 1976., | 1987., 2001., 2003., 2004., 3080., | 3508., 3524., 3529., 3935. itd. itd. _