Dubrovnik 16. jula 1909.

God. XVIII.

Br. 50.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM
Cijena je listu na godinu:
28 Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce+
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemlje franuku
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovua pisma ne primaju se. —

DUB

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako

y se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća a6 od petitnog -
retka 20 para.
Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković.

NOT

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

iz Zagreba i Biograda

VII.
(Leksikon veleizdajničkih gluposti).
Prva polovina.

Poznato je, da se o procesu
tobožnjih velikih izdajnika u Za-
grebu izdaje stenograiski zapisnik.
Stenogrališu po dva stenogratfa koja
se mijenjaju novima svako njeko-
liko minuta. Po jedan član senata
kontroliše i pregledava te steno-
graiske zapisnike prije, nego li uđu
u štampu. Može se, dakle vjero-
vati, da je istina ono, šta se u
njima čita. Drugo je pitanje, da li
ti stenogratski zapisnici donose sve,
što se na pretresima govori. O
tome biće govora kasnije. Štampani
stenografski zapisnici primaju se
mukte, kao prilozi službenim NVa-
rodnim Novinama i poluslužbe-
noj Ustavnosti. Kad se sakupi
oko pedeset štampanih tabaka, iz-
daje se posebna knjiga, koja se
može i baška kupiti za jeitin novac.
Takim razdavanjem stenograiskog
zapisnika, današnji režim u Hrvat-
skoj i Slavoniji htio je da postigne
dva smjera. Htio je i najšire čita-
lačke krugove da uvjeri, kako su
zaista optuženi Srbi veliki izdajnici.
Htio je u isto doba, da kod Hrvata
zapali opet mržnju na Srbe, koja
bi bila opravdana, kad bi istina
bila, da su i optuženi i neoptuženi
Srbi onakvi, kakve hoće da ih pri-
kažu optužnica, državni tužilac i
sudije na pretresima. Nije posti-
gnuto ni jedno ni drugo.

Kad sam prvi put u martu mje-
secu bio u Zagrebu na procesu,
bila su dovršena i štampana prva
pedeset i tri tabaka toga steno-
grafskog zapisnika. Narodne No-
vine i Ustavnost pobjedonosno
javljale su, da je gotova prva knjiga
stenografiskog zapisnika o procesu
Srba velikih izdajnika. Knjiga se
prodavala po Zagrebu za 2 ili 3 kr.,
i ako je bila velikog formata, a
debela 420 stranica. Tu prvu knjigu
kupio je i jedan ugledni češki no-
vinar, koji je iz Praga došao u
Zagreb na proces. Sa knjigom ispod
pazuha došao je na ručak u hotel,
gdje smo se svi sastajali. Naslonio
je knjigu na zajednički sto, za ko-
jim smo nas njekoliko ručali, i reče:
» Kupio sam prvu svesku Leksiko-
na veleizdajničkih gluposti.“ Vr-
lo zgodno ime, izabrano u naj-
zgodnije doba. Taj neštampani
natpis knjigama stenograiskog za-
pisnika ostao je i danas Zagrebu
kod prijatelja i drugova onoga

eha. Do sada je štampano devet
debelih knjiga tog leksikona u
ukupnom objemu od oko 4000 stra-
nica. Prijatelj Čeh nije bio na kri-
vom putu, kad je već kod prve
knjige taj monstrum nazvao lek-
sikonom.

Slušajući i gledajući u Zagrebu
taj proces Srba, tobožnjih velikih
izdajnika, a i čitajući taj najnoviji
leksikon, čovjek može, da stvori
tačni pojam, koliko je osnovana
Cijela optužnica, kako se istraga
vodila pošteno i nepristrano, a i.

kako se proces vodi nepristrano,
premda na nj gleda cijeli svijet.
33 Srbina optužena su, a njeki
leže u istražnom zatvoru već malo
manje od godine dana, što su oni
ili njihovi mještani i suseljani bili
dobri Srbi i ništa više. Do drugog
zaključka ne može se doći. Optu-
žnica, državni tužilac i sudije na
pretresu kažu optuženima da su
veliki izdajnici na štetu, naravno,
Austro-Ugarske,

1) što su pjevali najaustrijskiju
pjesmu Rado ide Srbin u vojnike.
Taj je marš tako štrašan, da ga
jedna austro-ugarska regimenta
smatra svojim, a sviraju ga sve
vojničke muzike ;

2) što su nastojali, da se u škole
i u političke opštine uvede ćirilica,
koja je, u ostalom, zakonom pri-
znata, dozvoljena i naređeno je, da
se s njom služi ko hoće ;

3) što su o opštinskim izborima
jurišali na opštine, koje su bile u
vlasti šljedbenika prodavaoca koša
iz Hamburga ;

4) što su u srpskim opštinama
natpise na putokazima napisali ći-
rilicom, ili što su to htjeli;

5) što su osnivali srpske kon-
fesionalne škole;

6) što je u tim školama bilo
slika srpskih narodnih svetaca ;

7) što su govorili, da je dana-
šuja ćirilica srpsko pismo ;

. 8) što su znanjem i odobrenjem
nadležne vlasti, priređivali sveto-
savske besjede ;

9) što su o tim besjedama pri-
kazivali pozorišne_ komade Miloš
Obilić i Boj na Kosovu;

10) što su osnivali srpske  ze-
mljoradničke zadruge ;

11) što su potpomagali ekonom-
sko i trgovačko preduzeće u Za-
grebu, Privrednik ;

12) što su osnivali srpske či-
taonice, štedionice i sokole sa srp-
skim zastavama ;

13) što su u svatove nosili
srpske zastave sa i bez četiri C;

14) Što su se viđale slike kralja
Petra u okviru, na lančićima i dr.,
koje su prodavali bečki jevreji;

15) što su ti isti jevreji proda-
vali lance za satove sa srpskim
trobojnicama ;

16) što su iste firme prodavale
duvanske kutije sa srpskim grbom ;

17) što su njeki optuženi, osobito
učitelji, nabavljali knjige iz Biograda;

18) što su mnogi optuženi bili
članovi Matice Srpske u Novom
Sadu, a nijesu kupovali knjiga
Matice Hrvatske u Zagrebu. U po-
četku pretresa Novi Sad bio je,
po riječima državnog tužioca, u Sr-
biji. Kasnije se preselio u Ugarsku ;

19) što su njeki optuženi članovi
Srpske Književne Zadruge u Bio-
gradu;

20) što su dva ili tri optužena
jednom bila u Biogradu na skup-
štini srpskih zemljoradničkih za-
druga ;

21) što je njekoliko njih išlo u
Biograd, da vide prijestonicu Srbije;

22) što su se kod jednog optu-
ženika našla 3-—4 fišeka dinamita

za lov riba. Tim dinamitama htjela
se podignuti buna i otrgnuti od
Austro-Ugarske Hrvatska, Slavo-
nija, Bosna, Hercegovina i. naše
Primorje, te ih darovati kralju
Petru;

23) što su seljaci nosili kape sa
srpskim trobojnicama, koje su ku-
povali i kod Hrvata trgovaca;

24) Što se u narodu vikalo:
»Živila Srbija !“;

25) ,Živila Srbadija!“,

26) ,Živili Srbi!“

27) ,Živio kralj Petar!“,

28) ,Zivila Srbija i srpski na-
rodi:

29) što su Srbi težaci govorili,
da je srpska zemlja, čiji su oni
vlasnici i koju oni ore i kopaju;

30) što se uopšte govorilo, da su
Bosna i Hercegovina srpske zemlje;

31) što su njeki Srbi odgova-
rali, kada bi im kogod rekao da
moraju biti Hrvati, jer su rođeni.

u Hrvatskoj: onda bi i lsus morao |

biti tele, kad se rodio u štali“
(str. 3357. stenograiskog zapis-
nika);

32) što su se pjevale u opšte
srpske pjesme;

33) što su se čule seoske šale
i ludorije:

» Srbin se pomolio, šokac se za-
tvorio“ (str. 3088. sten. zap.);

» Srbin ima Sv. Savu, šokac ima
magareću glavu“ (str. 3029.); ,U
Hrvata žuta brada, a sa njome
Srbin vlada“ (str. 3432.) itd.;

34) što se srpski narod u Hr-
vatskoj i Slavoniji smatra jednim
narodom sa Srbima u Srbiji;

35) što su njeki Srijemci i Srbi-
janci, koji su dolazili u Hrvatsku
i u zapadnu Slavoniju, govorili
lepo mjesto lijepo, tačka mjesto

točka, bel mjesto bijel (str. 3381., |

3407., 3435. i dr. sten. zap.), i
tim htjeli da posrbe te krajeve. ..

Kod svake od navedenih tačaka
nijesam navodio stranice  steno-
gratskog zapisnika. Naveo sam
samo kod onih, kojih nema, nego
na jednom ili dvama mjestima.
Ostalih pojava, gdje nijesu na-
značene stranice, pun je i prepun“
taj najnoviji leksikon.

O svim ovim tačkama, koje su

redom nanizane, a koje sačinjavaju |

osnovu optužnice, poduprtu od
slavnog Finale, svjedoče vrlo su-
mljivi svjedoci. Ni oni, barem što
se tiče glavnijih tačaka, ne kažu,
da su to čuli neposredno od op-
tuženih ili da su optuženi to radili.
Ono što znadu, znadu po  priča-
nju i pripovjedanju naroda. Nije-
dan svjedok nije u stanju da na-
vede nikakvo lice, koje je svojim
ušima  slušalo ili svojim očima
gledalo najstrašnije od tih  glav-
nih pojava, To je ono: rekla —
kazala bez ikakvog daljeg doka-
za. Ali, i to, naravno, biće do-
voljno za onakve sudije u Zagre-

bu, koji davno već imadu osudu.

u džepu.

Da se sav ovaj posao vodio
naročitim planom, koji je ad hoc
stvoren, dade se zaključiti po mno-
gim činjenicama. Glavno pitanje,

u početku istrage bilo je, da se

nađe istražni sudija, koji će raditi ,

ne samo po komandi, nego koji
će ići i preko nje. Bilo ih je nje-
koliko, koji su počeli voditi istra-
gu, pa kad su se uvjerili, da ih
drugi nagone na nesavjesni i ne-
zakoniti rad, odrekli su. se toga
posla. Gromovnici su se, najpo-
slije namjerili na poznatog sudiju
falsifikatora. U istragama, koje je
on vodio, i u ispitivanjima svje-
doka, koji su predanj dolazili, on
je imao gotove bilješke, a po kat-
kada, za napismene svjedoke, i
već sastavljene zapisnike. Gdje
zapisnici nijesu već bili sastavljeni,
taj sudija talsilikator_ diktovao je
iste, ne po onome, što su svje-
doci govorili, nego po svojim bi-
lješkama, koje je uvijek nosio u
džepu.

Kad je u januaru ove godine
štampana optužnica i razaslana u
njekoliko desetina hiljada primje-
raka po Hrvatskoj i Slavoniji,
mnogi svjedoci, na koje se pozi-
vala optužnica, javno su protesto-
vali, da oni u istrazi nijesu rekli
ono i onako, kako je optužnica
navodila po njihovim zapisnicista.
Srbobran je bio pun takvih izjava,
u kojima su već ispitani svjedoci
govorili istražnom  sudiji, da je
naprosto falsifikovao njihove zapi-
snike. Istražni sudija pokrio se
ušima, pa je na sve te teške op-
tužbe pametno — ćutao. Takve
optiižbe ponavljale su se i pona-
vljaju se neprestano na pretresima.
Mnogi optuženi pričali su čudesa,
koja su se događala o njihovim
ispitivanjima. O tim čudesima bilo
je govora u mojim izvještajima iz
Zagreba. Nije bilo bolje ni sa
svjedocima, koji su ispitivani na
pretresima, a koje je predložila ista
optužnica, kao svoje barjaktare.
. Istražni sudija išao je tako da-
leko da je falsifikovao zapisnike 4
ljudi, koji su bili plaćeni i nauče-
ni, da špijunišu optuženć. U tome
je najbolji dokaz na str. 2020. i

2021. stenogr. zapisnika. Jedan.

propali nesrećnik, koji ispašta četiri
godine tamnice radi zločinstva pre-

vare, a bio je u Zagrebu zatvoren

sa njekim Srbima, tobož velikim
izdajnicima, podgovoren je, da o
tome govori sa zatvorenim  Srbi-
ma. Preslušan kod iztražnog sudije,
nakitio je svega po malo. Istra-
žnom sudiji nije ni to bilo dovolj-
no, nego je iz svoga džepa do-

dao koješta. To je, na navedenim

stranama zapisnika, rekao na pre-
tresu taj isti svjedok.

Takvih poricanja pojedinih svje-
doka ima čitava gomila. Teško bi
bilo sve nabrojiti. Primjera radi na-
vodim samo ove stranice sten. zapi-
snika: 1554., 1636., 1652., 1676.,
1702., 1798., 1800., 1815., 1842,.
(ispit jednog činovnika), 1849.
(ispit njekog drugog činovnika),
1858. i 1899. (ispit jednog žanda-
ra), 1883., 1895., 1902., 1909.,

1911., 1925., 1965.; 1973., 1976., |
1987., 2001., 2003., 2004., 3080., |

3508., 3524., 3529., 3935. itd. itd.

_