Str. 2.

DUBROVNIK“

Br; 81.

nje pojma o velikoj izdaji na štetu
Austo-Ugarske, a na korist Srbije,
zaslužuje navesti samo dvoje. Kad
je advokat pitao njekog svjedoka,
da li zna što je Srbija, svjedok
je sasvim ozbiljno odgovorio: , Že-
na je!“ (str. 1570.), na što je pred-
sjednik bijesno zavikao advokatu :
» Oduzimam Vam riječ, pošto sta-
vljate takva pitanja.“ — Kad je pred-
sjednik pitao njekog drugog svje-
doka; ,A kako nazivaju (pravo-
slavni Srbi) svoju vjeru ?“, svjedok
je odgovorio: ,Srbija“, pa ga je
predsjednik htio popraviti: Ne, ne,
kako zovu svoju vjeru? Pa možda
da nazivlju i vjeru ,Srbija“, per-
soniticirali su ju! (str. 3101.).
Iz Leksikona veleizdajničkih
gluposti mnogo je i — ovo!
Dr. A. M.

Cpncke 3emMJbe.

CpGuja. Y Ilapusy ce nazasH rocr.
Ap. Ilauy, a oBo nana cruhiu he u ri.
Zp. MuaoBaHoBHh, panu cKJanaia 3ajma
on 150 mug. kpyna. TIpaMa Bujecruma,
3ajaM ce MOxe Bek caza cMaTpaTu Kao
TOTOBaA €TBap. Oz Tor 3ajma ymorpe-
Guke ce 60 muujyua 3a Bojue cBpxe.
Hapyuuhe ce 20 BenuKux no3suuujeKkux
TonoBa, 120 maiuuckux rnyinaka u
80.000. may3epoBux pererupaka. Ocum
Tora naGaBuhe ce y Eurmeckoj puje-
uHe MuHe, KOjuMa he ce oHeMOryhuTH
IIJIOBEH€ MOHHTOpA NO JlyHaBy.

— Y Beorpaiy ce Hamasu npod.
MacapuK a CaKYIIH HEKOJIHKO HHOP-
Mauuja, Koje ce THuy Iponeca ,BeJu-
KHX u8Najuka“ y 3arpe6y. ,Magu
2KypuaJi“ no3šnpaB;ba npop. Macapuka,
aJIH My NpuroBapa, na je WeroBo 3a-
y3umawe 3a Cp6e jennocrpano. Xo-
Tehu nomMoiu Cp6uma, me 64 cmuo
PAJMTH Ha HauHH za goBene no 3a-
Baije uamehy CpGuje u LIpne Tope.

— JaB;bajy mam u3 Beorpana: OB-
nje je Guma Ty CKOpO uyBeHa TaJmu-
jaucka ymjeTuuua Hrajmja BuraJujanu
4 naga je ca cBOjOM TPyTIOM HEKOJIHKO
KOMaJa y Hapojnom Ilošopuiury. Tlo-
tuTo je ZAKeJbEJIA LA npukaxe Hu je-
ZaH CPICKH KOMAL, TAZ je mno mpe-
IIOTy 4 3a pauyu Haponuor Ilo3o-
puiira npeBeo Han 3emMbak, r. Jly-
inan_ CunoGax TpuokoBuheB Koma
»JbyCaBHo nucMo“ Ha Tazgujancku je-
34K. JIpymurBo je Taj KOMA/L HEKH /LAH
HIpAJIO, KAO H OCTAJIE KOMAJE, CA O-
IJIHUHHM VCNjEXOM, TE KAJA CY MONIJIH,
nonujeu cy ra ca co6om y Hrajmujy.

OBo je cBakaKO NOGHT 34 CplICKy
JIHTEPATYPY HM AKO OBO HHje BEJIHKA
crBap. MucnuMo, na Gu ce y oBoM
npasuy uMaJTo HacraBuru, jep ce ua
OBaj HAuuH KOpHCTH CpricKOj CTBApH,
yrnosnaBajyhiu je ca BE1uKHM H KyJ-
TYPHHM HAPOJIHMA.

bocna u XepuerosuHa. TIpama Bu-
jecruMa MHOTHX JIMCTOBA, 34 Koje u3-
rea za Cy gocra OCHOBaHe, cnpema
ce BeJuKu npeokperT y Bocuu, Xepne-
roBunu u Jlammauuju. Taj npeokper
Guo Gu y raBHOM y BOjHHUKOM IpaBIIy
aJiH Ce y TOME H€ TyGu 43 Bua Hu
NOJIHTHUKA CTpaHa. Y BOjHHUKOM, JA-
«Je, noreny, Guhe Bocna u Xepne-
roBuna 3ajenuo ca Jlammanujom nouu-
jenana y IBa zujeJa, a Ta na nujena
oneT he cacraBsbaru jeguy ujemuny.
Y pezuhe ce HoBu 16. Bojuu 360p, N01
KOju he nojmanaru XepueroBuna u
iyxua Nammanuja, a cjenuimire he My
Guru y Mocrapy, a nanaru>u 15. Bojuu
360p, ca cjenuureM y CapajeBy, 3a-
xBarahe bocuy u cjeepuy Jlagmmanujy.

Y cayuajy para oG6a oBa Bojna 36opa
cauuwaBahe jeuuo Bojuo sanoBjenuu-
WTBO. Tloguruuka crpana oBe Hose y-
pelnGe Guma Gu y Tome, uro 6u BocHa

u XepueroBuna, npunojene ca /lam-
ManujoM, lome y aycrpujeky: mnoJy
MoHapxuje. OBaj HOBH IJIAH HE MOXE

HHKAKO LA Gyze no hynu Matjapuma,“

Te Cy Be HEK€ IbHXOBE HOBHH€ Ha
OBO XKCCTOKO ylapuje. TakO H. TIp.
»Pesti Naplo“ zoHocu yBojiHH WJIAHAK,
Y KOME KAKE: Ycpe GyKke oko pa-
cnjera mMaljapcke KpPH3€, MHMOHLIJIH
CMO IOcBE jenaH BEOMA BAXHH  JOTO-
haj, Koju je 6uo oBo nana. 3ajenun-
UKO H HyCTpHjCKO MHHHCTAPCTBO IIPO-
Beno je u npoBaja mpeycrpojcrBo y
GocaHckoj ynpaBHoj cayx6u morajHo
u MuMO Haluux (Mahapckux) uurepeca
H4 HauuH, KOj4 H3BpraBa Pyr/Iy CyB€-
peHocrT, koja npunana MaijapcKOM Kpa-
Jby M MalapcKkoj Ip»KABH KOJI TAKOBHX
crBapu. /losnajeMO HauM€e, na ce npo-
Bala yjeiuibeHe Bojuuuke yrpaše 3a
BocHy u Jlammanujy. H To jyxua Jlagn-
Manuja u XepueroBuHa ca cjeguiiTemM y
Mocrapy, a cjesepna Ilaimanuja u Bo-
cHa ca cjejmuiuTeM y CapajeBy, a 34 uu-
TaBH OBaj TEPHTOpPHj uMEHyje Ce ryBep-
Hep,! koju je NOIBPK€H PATHOM MHHH-
CTpy. OBO Gu HALIJIO ONpABJAIE, KAJA
Guce Te IBuje KDAJbBEBHHE OBAKO croje-
He npucajezuuuJe KpyHu cB. Crjermana,
KAMO NO XHCTOPHjCKOM IpaBy HM IpH-
nanajy — asu y Beuy ce Gau npo-
THBHO CMHjepa. Ha Taj nauuH noj uu-
MEPOM BOjHHuKE NeHTpaJIušanuje xohe
ce yseTu OBe 1Buje 3eM/be HCIOJ y-
NJIHBA MAHAPCKE NOJIHTUKE H TO Ha
pauyH 6ynyher rpujausma, Kojem he
ce kacuuje u XpBarcka npunojuru“.

Hcru JIHcT No3uBa Malapcky BJaJy,
la OBy Hamjepy cnpujeun.

— Mocrapcku ,MycaBaT“ jaBJba, ja
Cy arenru_ llITa/viepoBu oJBeTu u3
cera Npexuuue jezuy zjeBojky MYCJIH-
MaHKy, H€Ky Ilyny 3yKuha u NOKPCTHJIH
je. 360r oBora je OBTAlAJO BEJHKO
OTFOpuee Mey MYCIIHMAHCXHM CTAHO-
BHMIITBOM. Ha 3axTjeB  cBEKOJIMKOF
CTAHOBHHILITBA NoBeJeHa je ucrpara,
Ha kojoj ce je yrspnuo za je ujesojka
onBenena Ha npujesapy. Mocrapcku
MYCIHMAHH 6e3 pa3/uKe CrTpaHaKA HA-
mjepaBajy za oupxe jenaH MHTHHT, Ha
KOME he IIpOTECIBOBATH pPAJIH OBOF
norofjaja.

— HuraMo y ,Cpnckoj Pujeuu“:
On neko zođa 3syuka ce, Kako ce
C u3BjecHe crpaHe npecrajo panuTu
IpoTHB mMahapcke arpapHne 6anke, jep
he nanGuckyn IlIrajwep nocpeucrTBoM
anBokara Manjiuha noGuTu oj crnome-
HyTE Cake 2 u no mMuiuona Kpyna
3ajMa, Za ypejiu cBoje 7yroBe, Iuqro He
MO)K€ HHaue yuuuurTu, jep uehe nocraTu
jakOBauKkH Ha/OHcKyII!

Cp6uja u Byrapcka. IIpumukomM
npenaje cBojux axpezuTuBa npBu 6y-
TapcKH NOCIAHHK HA CPIICKOME IBOPY

Auzpej TomeB nosupasuo je Kpaea
Ilerpa OBuM pujeuuma :

Bame BenuuaucrBo! Mogum Bane
BeJiuuaHcTBO, na GJrarom3BoJIHTe npu-
MHTH HOBA rmuCMa, C KOjuMA ME IAp
Byrapa akpenuryje Koj Bare ocoGće
Y CBOjCTBY H3BAHPeLHOTA IOCIIAHUKA
u nyuomolinora muuucrpa. Henyien
rogoliiy mucujoM, koja mu je mosje-
pena, ja hy ra Npony«uM, Ja yJaKeM
CBE cBoje cuge He caMO za yuBpcruM
u ojauaM Bese, Koje cjemuibyjy Ba
Gparcka Hapoja, Hero y ucro spujeme
na pa3BujeM M KOHCOJIHJUPAH OJIHOCE
MEly isHMA, Ha HauuH KOpHuCcTAH 3a

HiiTepece 06e crpane. Pazehu ycpiuo -

u nocrojaHo 34 nocrurHyhie Tora 1uJba
ja hy ce pykoBonuTu Haj6oJ6uM Ha-
MjepaMa MOra BPXOBHOTA rocnojapa u
IbETOBE BJIAJL€, IKEJBAMA HAILIETA HAPOJLA
u MOjuM JimuuumM ocjehajuMa. 3a mo-
crurnyiie Tora sazarka, ja Bjepyjem,
na MOTy pauynaTu Ha Bucoky u Gya-
TOHAKJIOHY NOMOh Baner Be;uuaucTBa
u Ha uparonjedy noMoh KpajbeBcke
Blajle. TuM NoBouom ja ca noHocan,

ILTO MOTy GHTH TyMau HOBHX yBjepe-
iba o ocjehajy BHCOKOF yBaXKeba H
HenpomjeieHa npujaresbcrBa napa By-
rapa npema ocoG6u Bauera BesmunuaH-
CTBA H HCKpeHHX NOGpux eJba, Koje
H IGETOBA BJAJA NoKa3yje HA CJABY
Bauera uapoBawa, 3a cpehy Bane
nuHacruje u 34 Gnarocratbe cprckora
Hapola“. ;

Eb. B. Kpas Ilerap je ua Taj roBop
OJTOBOpHO y uHCcTOM NpujaTe/6CKOM
TOHJ.

Naši dopisi.

Kastelastva 14 jula Pogledaš li na
jednoj strani lijepi položaj ovog uba-
vnog kraja i zamisliš li kakvu bi ono
budućnost moglo, odnosno trebalo da
ima — izvijestiš li se s druge strane,
što je vlada učinjela, u čemu je došla
narodu u susret, da ovaj krasni pre-
dio, koji je nekad, sudeći po mnogim
znacima, bio ljetovalištem rimskim

carevima, razvije prema njegovim pri-

rodnim uslovima, u duši će te zabo-
ljeti i reći ćeš: ma zar je ovo sudbi-
na krajevima, čija je priroda mamila
Nerona, da mu u svojoj sredini blaži
tirjansku dušu? Zar smo mi osuđeni

da živimo bez kolskog puta, bez i

jedne saobraćajne parobrodarske veze
bez luke i lukobrana itd? Prilike su
kod nas takve, te bi u kratkom vre-
menu trgovina mogla da zahvati za-
mjernih razmjera i da nastane lijepi
promet; ali pored svih uslova mi smo
upućeni još uvijek na ona ista sre-
stva, kojim su se negda Normani
razlili srednjom Evropom, na barke,
koje u vijeku prosvjete i tehničkog
napretka treba da budu jedinom tr-
govačkom i saobraćajnom vezom ci-
jelih predjela, unesrećenih valjda za
to, što imaju ovako lijepi prirodni
smještaj. O tome u drugoj zgodi, a

.danas ćemo o nesreći, koja nas je

prekjučer snašla. Tko se tog dana
cikom zore našao na morskom žalu,
imao je prilike, da vidi crnu sliku
brodoloma, tek toliko, što nije stajalo
ljudskih života. Noću bješe nastalo
neobično živo more, te je barke usi-
drene uz sami kraj, pobacalo na mor-
sku pjenu, gdje su neprestano bile
izložene udaranju uzburkanih valova.
Mogao si vidjeti grdni prizor, gdje
su silni morski talasi, osim jedne, sve
mjesne barke poprijeko zagnali u
ijesak. Stade jauk i zapomaganje.
Što je probuđeno bilo, pohrlilo da
spasi, što se je još spasiti dalo. No
sami mješćani nijesu mogli, da iz
žvala morskih talasa spase svoje bar-
ke, već su mjesni vojnici požrtvovno
pohrlili na mjesto nesreće i nijesu
žalili ni neprijatnosti ni truda, da
pomoć bude što brža, a time i spo-
nosnija. Polovina vojske zagazila u
more, izložila se opasnosti i nije pre-
tjerano, rečemo li, da nijedna barka
ne bi bila ostala za dalju upotrebu,
da vojništvo nije sa onoliko dobre
volje priskočilo u pomoć. S toga udo-
voljavamo samo svojoj dužnosti, kad
im ovim putem na iskazanoj nam
pomoći iz dna duše zahvaljujemo.

Kad .se pomisli, da su za nas bar-.

ke sve, onda je šteta velika. Eto u
času, kad je vlada pregnula, da pro-
vađa svoju akciju u Dalmaciji, mi
smo izloženi razaranju morskih oluja.
Suviše je i spominjati, da do toga
ne bi bilo nikad došlo, kad bi -samo
imali svoju prijeku potrebu: lukobran.
Mi očekujemo, da će vlada prema
tome u ovoj našoj nesreći, koja nas
može s časa u čas da opet pohodi,
uvidjeti i svoj dio krivnje, pa da će
nastradalima od ove elementarne ne-
sreće dajbudi u nekoliko nadoknaditi
štetu, osobito, kad se uzme u obzir,

da naše barke uživaju tu danas rijet-
ku čast, da osim ribarenja služe u
prvom redu kao trgovački i saobra-
ćajni parobrodi. Ova nesreća samo
najbolje svjedoči, od kakve nam je
prijeke potrebe, od kolikog li nam
je životnog značenja luka i lukobran.
Više se je puta i sa više strana urgi-
ralo ovo pitanje, ali na veliku našu
štetu još vazda bez uspjeha. Dok ovo
iznosimo u javnost, upozorujemo i
pomorsku vladu na spomenutu ne-
sreću i na trajnu opasnost, kojoj smo
izloženi, pa je ovim putem pozivlje-
mo, da pristupi već jednom gradnji
lukobrana, koji je sada olakoćen bar
u toliko, u koliko su ruševine staroga
u ovo četrdeset godina postale čvr-
stim temeljem, na kom bi se sa mno-
go manje novaca dalo podići trajan
lukobran, koji je najživotnije pitanje
Kaštelastve, a i jedna velika dužnost
vlade.

Cxpanun, 12. jysra. YmopeH zojiyine,
AJIH HIIAK OKOM H€ MOTOX TPEHYTH, ILOK
BaM NOJ KHBHM  NOjMOM  JAHALIIe
CIABE HE OIIHIIIEH TOK TOF H3BAHPEJIHOT
naHa, kaja ceo BpaTKIIKOBLIH CJABH
CJIABY YCIIOMEHH CBETHX anoCTOJIA Tle-
Tpa u IlaBsma. Oz naBuuHe ce je npo-
CIIABJBAO TAJ CajaM y OHOM yGOTOM, AJIH
POMaHTHUHOM IIpeljeny CKpAJIuHCKE O-
KoJIHue. Maja y6aBa NpKBHILA TEK IIPO-
Bupyje M3 OHOT KpaCHOT  3€6JeHHJA,
Koje je Bjeuuum uyBapoM ocTauuma
OHHX CMPTHHKA, KOjH CY ycHyJIH Bje-
UHHM CHOM. — CKPALHHCKH YKH OMJIA-
NuHCKH NjeBauKu XOp IIO NABHOM 0Ge-
hatby, koje je 3aao TaMOIIEEeM BpH-
jexuomM mnapoxy u yBaxeHom CpGuuy
norny Bornany Jlo6poru onroBapao je
JuTyprujy. LIpKBOM Cy Ce OPHJIH JIHBHH
UpKBEHH HaljeBu, Koje je xop ma onhe
34/1OBOJBCTBO H ONOGpaBaI€e OTIIjeBao,
H AKO HEKH UJIAHOBH HujeCy MOTJIH
cynjeoBaTu c sa6paHe crapnje Bracru,
T€ I>HXOBE JIOTE MOpALOLIE y CKPAji6e
BpujeMe NOnpuMu4TH IpyTH WIAHOBH.

OrmjepeHuM H BECEJIHM TOKOM JAH
je TeKa0. Cuyx6a Goxja noBpiiu ca
guTujoM, kojoj je cynjemoBaJo MHO-
IuTBO cBujera. Mnaju CKPAJIHHCKH NA-
pox JujenoM pujeuu opa u mponmo-
Buje CAKYIIJbEHHM' BjePHHIIHMA.

Zoe spujeme oGjeny. Oko rpnese
nopenaja ce gujena kuTa OTMEHHX FO-
crujy nona B. JloGpore. Hsa noBp-
leme oGujie rocr6e 3apenase 3npa-
Bule. TIpoo. Monpuh, Ha31paBH CJI03H
CnaBena, nomMahiuH uckpeHoj u 6par-
cKkOj cilo3u Cp6a u XpBara, crapuna
nor CaBa Bujenah Bpujeznioj zomatinnu
H TOCTOJ6YGHBOM NOMAhHHY — HE GuX
34 LyTO ZOBPIIHO KAJ 6HX CBE 3/pa-
Buue nHa6pojuo, Koje cy mpu cToJy
IAJIE Y OHOM CKJIAIHOM H DaMHJIHAD-
HOM B€CeJby. 3aGopaBuja ce uuje uu
Cpncka 3opa.

IIpu pacranky HHKO HHje HMAO JO-
BOJ6HO pHjeuu, Ja Ce 3aXBAaJIH ZIOMA-
Huma Ha TIpujaTeJbCKOM FOCTOTNPHMCTBY.
Hek um H OBHM TIiyTeM XBAJAa.

Domaće vijesti.

»Veleizdajnički“ proces. Plaćeni
svjedok Nastić tumači ,revolucijonarni
statut“ savim jednako kao u ,Finale“.
Svak je iščekivao nešto nova, nova
»otkrića“, ali Nastić ništa otkrio nije.
U svome razlaganju jedina mu je
želja, kaže Nastić, da dokaže, da nije
agent provocateur i plaćeni špijun,
Jadan, slabe je sreće, osim Aecurti-
Frank-Tarabocehie, niko mu ne vje-
ruje. Svu silu upotrebljuje, da opte-
reti Adama i Valerijana Pribičevića.
Čita neka pisma, koja na svoj način
tumači. Predsjednik, da dade tome
velike važnosti, pomaže Nastića, gla-
vom odobravajući njegov iskaz, koji