Str. 2. DUBROVNIK“ Br; 81. nje pojma o velikoj izdaji na štetu Austo-Ugarske, a na korist Srbije, zaslužuje navesti samo dvoje. Kad je advokat pitao njekog svjedoka, da li zna što je Srbija, svjedok je sasvim ozbiljno odgovorio: , Že- na je!“ (str. 1570.), na što je pred- sjednik bijesno zavikao advokatu : » Oduzimam Vam riječ, pošto sta- vljate takva pitanja.“ — Kad je pred- sjednik pitao njekog drugog svje- doka; ,A kako nazivaju (pravo- slavni Srbi) svoju vjeru ?“, svjedok je odgovorio: ,Srbija“, pa ga je predsjednik htio popraviti: Ne, ne, kako zovu svoju vjeru? Pa možda da nazivlju i vjeru ,Srbija“, per- soniticirali su ju! (str. 3101.). Iz Leksikona veleizdajničkih gluposti mnogo je i — ovo! Dr. A. M. Cpncke 3emMJbe. CpGuja. Y Ilapusy ce nazasH rocr. Ap. Ilauy, a oBo nana cruhiu he u ri. Zp. MuaoBaHoBHh, panu cKJanaia 3ajma on 150 mug. kpyna. TIpaMa Bujecruma, 3ajaM ce MOxe Bek caza cMaTpaTu Kao TOTOBaA €TBap. Oz Tor 3ajma ymorpe- Guke ce 60 muujyua 3a Bojue cBpxe. Hapyuuhe ce 20 BenuKux no3suuujeKkux TonoBa, 120 maiuuckux rnyinaka u 80.000. may3epoBux pererupaka. Ocum Tora naGaBuhe ce y Eurmeckoj puje- uHe MuHe, KOjuMa he ce oHeMOryhuTH IIJIOBEH€ MOHHTOpA NO JlyHaBy. — Y Beorpaiy ce Hamasu npod. MacapuK a CaKYIIH HEKOJIHKO HHOP- Mauuja, Koje ce THuy Iponeca ,BeJu- KHX u8Najuka“ y 3arpe6y. ,Magu 2KypuaJi“ no3šnpaB;ba npop. Macapuka, aJIH My NpuroBapa, na je WeroBo 3a- y3umawe 3a Cp6e jennocrpano. Xo- Tehu nomMoiu Cp6uma, me 64 cmuo PAJMTH Ha HauHH za goBene no 3a- Baije uamehy CpGuje u LIpne Tope. — JaB;bajy mam u3 Beorpana: OB- nje je Guma Ty CKOpO uyBeHa TaJmu- jaucka ymjeTuuua Hrajmja BuraJujanu 4 naga je ca cBOjOM TPyTIOM HEKOJIHKO KOMaJa y Hapojnom Ilošopuiury. Tlo- tuTo je ZAKeJbEJIA LA npukaxe Hu je- ZaH CPICKH KOMAL, TAZ je mno mpe- IIOTy 4 3a pauyu Haponuor Ilo3o- puiira npeBeo Han 3emMbak, r. Jly- inan_ CunoGax TpuokoBuheB Koma »JbyCaBHo nucMo“ Ha Tazgujancku je- 34K. JIpymurBo je Taj KOMA/L HEKH /LAH HIpAJIO, KAO H OCTAJIE KOMAJE, CA O- IJIHUHHM VCNjEXOM, TE KAJA CY MONIJIH, nonujeu cy ra ca co6om y Hrajmujy. OBo je cBakaKO NOGHT 34 CplICKy JIHTEPATYPY HM AKO OBO HHje BEJIHKA crBap. MucnuMo, na Gu ce y oBoM npasuy uMaJTo HacraBuru, jep ce ua OBaj HAuuH KOpHCTH CpricKOj CTBApH, yrnosnaBajyhiu je ca BE1uKHM H KyJ- TYPHHM HAPOJIHMA. bocna u XepuerosuHa. TIpama Bu- jecruMa MHOTHX JIMCTOBA, 34 Koje u3- rea za Cy gocra OCHOBaHe, cnpema ce BeJuKu npeokperT y Bocuu, Xepne- roBunu u Jlammauuju. Taj npeokper Guo Gu y raBHOM y BOjHHUKOM IpaBIIy aJiH Ce y TOME H€ TyGu 43 Bua Hu NOJIHTHUKA CTpaHa. Y BOjHHUKOM, JA- «Je, noreny, Guhe Bocna u Xepne- roBuna 3ajenuo ca Jlammanujom nouu- jenana y IBa zujeJa, a Ta na nujena oneT he cacraBsbaru jeguy ujemuny. Y pezuhe ce HoBu 16. Bojuu 360p, N01 KOju he nojmanaru XepueroBuna u iyxua Nammanuja, a cjenuimire he My Guru y Mocrapy, a nanaru>u 15. Bojuu 360p, ca cjenuureM y CapajeBy, 3a- xBarahe bocuy u cjeepuy Jlagmmanujy. Y cayuajy para oG6a oBa Bojna 36opa cauuwaBahe jeuuo Bojuo sanoBjenuu- WTBO. Tloguruuka crpana oBe Hose y- pelnGe Guma Gu y Tome, uro 6u BocHa u XepueroBuna, npunojene ca /lam- ManujoM, lome y aycrpujeky: mnoJy MoHapxuje. OBaj HOBH IJIAH HE MOXE HHKAKO LA Gyze no hynu Matjapuma,“ Te Cy Be HEK€ IbHXOBE HOBHH€ Ha OBO XKCCTOKO ylapuje. TakO H. TIp. »Pesti Naplo“ zoHocu yBojiHH WJIAHAK, Y KOME KAKE: Ycpe GyKke oko pa- cnjera mMaljapcke KpPH3€, MHMOHLIJIH CMO IOcBE jenaH BEOMA BAXHH JOTO- haj, Koju je 6uo oBo nana. 3ajenun- UKO H HyCTpHjCKO MHHHCTAPCTBO IIPO- Beno je u npoBaja mpeycrpojcrBo y GocaHckoj ynpaBHoj cayx6u morajHo u MuMO Haluux (Mahapckux) uurepeca H4 HauuH, KOj4 H3BpraBa Pyr/Iy CyB€- peHocrT, koja npunana MaijapcKOM Kpa- Jby M MalapcKkoj Ip»KABH KOJI TAKOBHX crBapu. /losnajeMO HauM€e, na ce npo- Bala yjeiuibeHe Bojuuuke yrpaše 3a BocHy u Jlammanujy. H To jyxua Jlagn- Manuja u XepueroBuHa ca cjeguiiTemM y Mocrapy, a cjesepna Ilaimanuja u Bo- cHa ca cjejmuiuTeM y CapajeBy, a 34 uu- TaBH OBaj TEPHTOpPHj uMEHyje Ce ryBep- Hep,! koju je NOIBPK€H PATHOM MHHH- CTpy. OBO Gu HALIJIO ONpABJAIE, KAJA Guce Te IBuje KDAJbBEBHHE OBAKO croje- He npucajezuuuJe KpyHu cB. Crjermana, KAMO NO XHCTOPHjCKOM IpaBy HM IpH- nanajy — asu y Beuy ce Gau npo- THBHO CMHjepa. Ha Taj nauuH noj uu- MEPOM BOjHHuKE NeHTpaJIušanuje xohe ce yseTu OBe 1Buje 3eM/be HCIOJ y- NJIHBA MAHAPCKE NOJIHTUKE H TO Ha pauyH 6ynyher rpujausma, Kojem he ce kacuuje u XpBarcka npunojuru“. Hcru JIHcT No3uBa Malapcky BJaJy, la OBy Hamjepy cnpujeun. — Mocrapcku ,MycaBaT“ jaBJba, ja Cy arenru_ llITa/viepoBu oJBeTu u3 cera Npexuuue jezuy zjeBojky MYCJIH- MaHKy, H€Ky Ilyny 3yKuha u NOKPCTHJIH je. 360r oBora je OBTAlAJO BEJHKO OTFOpuee Mey MYCIIHMAHCXHM CTAHO- BHMIITBOM. Ha 3axTjeB cBEKOJIMKOF CTAHOBHHILITBA NoBeJeHa je ucrpara, Ha kojoj ce je yrspnuo za je ujesojka onBenena Ha npujesapy. Mocrapcku MYCIHMAHH 6e3 pa3/uKe CrTpaHaKA HA- mjepaBajy za oupxe jenaH MHTHHT, Ha KOME he IIpOTECIBOBATH pPAJIH OBOF norofjaja. — HuraMo y ,Cpnckoj Pujeuu“: On neko zođa 3syuka ce, Kako ce C u3BjecHe crpaHe npecrajo panuTu IpoTHB mMahapcke arpapHne 6anke, jep he nanGuckyn IlIrajwep nocpeucrTBoM anBokara Manjiuha noGuTu oj crnome- HyTE Cake 2 u no mMuiuona Kpyna 3ajMa, Za ypejiu cBoje 7yroBe, Iuqro He MO)K€ HHaue yuuuurTu, jep uehe nocraTu jakOBauKkH Ha/OHcKyII! Cp6uja u Byrapcka. IIpumukomM npenaje cBojux axpezuTuBa npBu 6y- TapcKH NOCIAHHK HA CPIICKOME IBOPY Auzpej TomeB nosupasuo je Kpaea Ilerpa OBuM pujeuuma : Bame BenuuaucrBo! Mogum Bane BeJiuuaHcTBO, na GJrarom3BoJIHTe npu- MHTH HOBA rmuCMa, C KOjuMA ME IAp Byrapa akpenuryje Koj Bare ocoGće Y CBOjCTBY H3BAHPeLHOTA IOCIIAHUKA u nyuomolinora muuucrpa. Henyien rogoliiy mucujoM, koja mu je mosje- pena, ja hy ra Npony«uM, Ja yJaKeM CBE cBoje cuge He caMO za yuBpcruM u ojauaM Bese, Koje cjemuibyjy Ba Gparcka Hapoja, Hero y ucro spujeme na pa3BujeM M KOHCOJIHJUPAH OJIHOCE MEly isHMA, Ha HauuH KOpHuCcTAH 3a HiiTepece 06e crpane. Pazehu ycpiuo - u nocrojaHo 34 nocrurHyhie Tora 1uJba ja hy ce pykoBonuTu Haj6oJ6uM Ha- MjepaMa MOra BPXOBHOTA rocnojapa u IbETOBE BJIAJL€, IKEJBAMA HAILIETA HAPOJLA u MOjuM JimuuumM ocjehajuMa. 3a mo- crurnyiie Tora sazarka, ja Bjepyjem, na MOTy pauynaTu Ha Bucoky u Gya- TOHAKJIOHY NOMOh Baner Be;uuaucTBa u Ha uparonjedy noMoh KpajbeBcke Blajle. TuM NoBouom ja ca noHocan, ILTO MOTy GHTH TyMau HOBHX yBjepe- iba o ocjehajy BHCOKOF yBaXKeba H HenpomjeieHa npujaresbcrBa napa By- rapa npema ocoG6u Bauera BesmunuaH- CTBA H HCKpeHHX NOGpux eJba, Koje H IGETOBA BJAJA NoKa3yje HA CJABY Bauera uapoBawa, 3a cpehy Bane nuHacruje u 34 Gnarocratbe cprckora Hapola“. ; Eb. B. Kpas Ilerap je ua Taj roBop OJTOBOpHO y uHCcTOM NpujaTe/6CKOM TOHJ. Naši dopisi. Kastelastva 14 jula Pogledaš li na jednoj strani lijepi položaj ovog uba- vnog kraja i zamisliš li kakvu bi ono budućnost moglo, odnosno trebalo da ima — izvijestiš li se s druge strane, što je vlada učinjela, u čemu je došla narodu u susret, da ovaj krasni pre- dio, koji je nekad, sudeći po mnogim znacima, bio ljetovalištem rimskim carevima, razvije prema njegovim pri- rodnim uslovima, u duši će te zabo- ljeti i reći ćeš: ma zar je ovo sudbi- na krajevima, čija je priroda mamila Nerona, da mu u svojoj sredini blaži tirjansku dušu? Zar smo mi osuđeni da živimo bez kolskog puta, bez i jedne saobraćajne parobrodarske veze bez luke i lukobrana itd? Prilike su kod nas takve, te bi u kratkom vre- menu trgovina mogla da zahvati za- mjernih razmjera i da nastane lijepi promet; ali pored svih uslova mi smo upućeni još uvijek na ona ista sre- stva, kojim su se negda Normani razlili srednjom Evropom, na barke, koje u vijeku prosvjete i tehničkog napretka treba da budu jedinom tr- govačkom i saobraćajnom vezom ci- jelih predjela, unesrećenih valjda za to, što imaju ovako lijepi prirodni smještaj. O tome u drugoj zgodi, a .danas ćemo o nesreći, koja nas je prekjučer snašla. Tko se tog dana cikom zore našao na morskom žalu, imao je prilike, da vidi crnu sliku brodoloma, tek toliko, što nije stajalo ljudskih života. Noću bješe nastalo neobično živo more, te je barke usi- drene uz sami kraj, pobacalo na mor- sku pjenu, gdje su neprestano bile izložene udaranju uzburkanih valova. Mogao si vidjeti grdni prizor, gdje su silni morski talasi, osim jedne, sve mjesne barke poprijeko zagnali u ijesak. Stade jauk i zapomaganje. Što je probuđeno bilo, pohrlilo da spasi, što se je još spasiti dalo. No sami mješćani nijesu mogli, da iz žvala morskih talasa spase svoje bar- ke, već su mjesni vojnici požrtvovno pohrlili na mjesto nesreće i nijesu žalili ni neprijatnosti ni truda, da pomoć bude što brža, a time i spo- nosnija. Polovina vojske zagazila u more, izložila se opasnosti i nije pre- tjerano, rečemo li, da nijedna barka ne bi bila ostala za dalju upotrebu, da vojništvo nije sa onoliko dobre volje priskočilo u pomoć. S toga udo- voljavamo samo svojoj dužnosti, kad im ovim putem na iskazanoj nam pomoći iz dna duše zahvaljujemo. Kad .se pomisli, da su za nas bar-. ke sve, onda je šteta velika. Eto u času, kad je vlada pregnula, da pro- vađa svoju akciju u Dalmaciji, mi smo izloženi razaranju morskih oluja. Suviše je i spominjati, da do toga ne bi bilo nikad došlo, kad bi -samo imali svoju prijeku potrebu: lukobran. Mi očekujemo, da će vlada prema tome u ovoj našoj nesreći, koja nas može s časa u čas da opet pohodi, uvidjeti i svoj dio krivnje, pa da će nastradalima od ove elementarne ne- sreće dajbudi u nekoliko nadoknaditi štetu, osobito, kad se uzme u obzir, da naše barke uživaju tu danas rijet- ku čast, da osim ribarenja služe u prvom redu kao trgovački i saobra- ćajni parobrodi. Ova nesreća samo najbolje svjedoči, od kakve nam je prijeke potrebe, od kolikog li nam je životnog značenja luka i lukobran. Više se je puta i sa više strana urgi- ralo ovo pitanje, ali na veliku našu štetu još vazda bez uspjeha. Dok ovo iznosimo u javnost, upozorujemo i pomorsku vladu na spomenutu ne- sreću i na trajnu opasnost, kojoj smo izloženi, pa je ovim putem pozivlje- mo, da pristupi već jednom gradnji lukobrana, koji je sada olakoćen bar u toliko, u koliko su ruševine staroga u ovo četrdeset godina postale čvr- stim temeljem, na kom bi se sa mno- go manje novaca dalo podići trajan lukobran, koji je najživotnije pitanje Kaštelastve, a i jedna velika dužnost vlade. Cxpanun, 12. jysra. YmopeH zojiyine, AJIH HIIAK OKOM H€ MOTOX TPEHYTH, ILOK BaM NOJ KHBHM NOjMOM JAHALIIe CIABE HE OIIHIIIEH TOK TOF H3BAHPEJIHOT naHa, kaja ceo BpaTKIIKOBLIH CJABH CJIABY YCIIOMEHH CBETHX anoCTOJIA Tle- Tpa u IlaBsma. Oz naBuuHe ce je npo- CIIABJBAO TAJ CajaM y OHOM yGOTOM, AJIH POMaHTHUHOM IIpeljeny CKpAJIuHCKE O- KoJIHue. Maja y6aBa NpKBHILA TEK IIPO- Bupyje M3 OHOT KpaCHOT 3€6JeHHJA, Koje je Bjeuuum uyBapoM ocTauuma OHHX CMPTHHKA, KOjH CY ycHyJIH Bje- UHHM CHOM. — CKPALHHCKH YKH OMJIA- NuHCKH NjeBauKu XOp IIO NABHOM 0Ge- hatby, koje je 3aao TaMOIIEEeM BpH- jexuomM mnapoxy u yBaxeHom CpGuuy norny Bornany Jlo6poru onroBapao je JuTyprujy. LIpKBOM Cy Ce OPHJIH JIHBHH UpKBEHH HaljeBu, Koje je xop ma onhe 34/1OBOJBCTBO H ONOGpaBaI€e OTIIjeBao, H AKO HEKH UJIAHOBH HujeCy MOTJIH cynjeoBaTu c sa6paHe crapnje Bracru, T€ I>HXOBE JIOTE MOpALOLIE y CKPAji6e BpujeMe NOnpuMu4TH IpyTH WIAHOBH. OrmjepeHuM H BECEJIHM TOKOM JAH je TeKa0. Cuyx6a Goxja noBpiiu ca guTujoM, kojoj je cynjemoBaJo MHO- IuTBO cBujera. Mnaju CKPAJIHHCKH NA- pox JujenoM pujeuu opa u mponmo- Buje CAKYIIJbEHHM' BjePHHIIHMA. Zoe spujeme oGjeny. Oko rpnese nopenaja ce gujena kuTa OTMEHHX FO- crujy nona B. JloGpore. Hsa noBp- leme oGujie rocr6e 3apenase 3npa- Bule. TIpoo. Monpuh, Ha31paBH CJI03H CnaBena, nomMahiuH uckpeHoj u 6par- cKkOj cilo3u Cp6a u XpBara, crapuna nor CaBa Bujenah Bpujeznioj zomatinnu H TOCTOJ6YGHBOM NOMAhHHY — HE GuX 34 LyTO ZOBPIIHO KAJ 6HX CBE 3/pa- Buue nHa6pojuo, Koje cy mpu cToJy IAJIE Y OHOM CKJIAIHOM H DaMHJIHAD- HOM B€CeJby. 3aGopaBuja ce uuje uu Cpncka 3opa. IIpu pacranky HHKO HHje HMAO JO- BOJ6HO pHjeuu, Ja Ce 3aXBAaJIH ZIOMA- Huma Ha TIpujaTeJbCKOM FOCTOTNPHMCTBY. Hek um H OBHM TIiyTeM XBAJAa. Domaće vijesti. »Veleizdajnički“ proces. Plaćeni svjedok Nastić tumači ,revolucijonarni statut“ savim jednako kao u ,Finale“. Svak je iščekivao nešto nova, nova »otkrića“, ali Nastić ništa otkrio nije. U svome razlaganju jedina mu je želja, kaže Nastić, da dokaže, da nije agent provocateur i plaćeni špijun, Jadan, slabe je sreće, osim Aecurti- Frank-Tarabocehie, niko mu ne vje- ruje. Svu silu upotrebljuje, da opte- reti Adama i Valerijana Pribičevića. Čita neka pisma, koja na svoj način tumači. Predsjednik, da dade tome velike važnosti, pomaže Nastića, gla- vom odobravajući njegov iskaz, koji