St,, 2... ;DUBROVNIK“ G:Br. 98. tem su izmjenično svirale muzike, a pjevački kori pjevali vrlo lijepo ra- zličite pjesme. Povorka je bila doista dostojanstvena, a stigla je u grad pred samo podne. Zakašnjenje ,Eve“ omelo je dosta da se potpuno izvrši program. Tako se je moralo izostaviti pregledanje grada, a skupština je počela tek u 12 mjesto u 10 sati pr. p. (Skupština I. dio). ' "U dvanaest sati bio je teatar pre- pun. I platea i lože, i velika bina, sve je bilo puno. Vrućina bijaše ne- snosna. Dr. Smodlaka otvori skup- štinu, pozdravi sve prisutne i zahvali im na odazivu. Odmah u početku svog govora zahvaljuje na iskrenom predusretljivosti Dubrovčana te po- zdravlja načelnika gosp. Pera Čin- griju. U dugom i razgovjetnom svom govoru, razlaže o radu i programu stranke, o njezinim uspjesima i bor- bama koje mora da vodi. , Naša stranka — rekao je — ne obećava brda i doline da obećanja ne ispuni i tim narod zavara, to inače i nije zadatak naše stranke, ona ide za tim, da narod, naročito bijednog seljaka pouči, kako će sam da postane svoj. Naš zapu- šteni seljak, — kazao je dalje — čuje i oblijeća ga se sa svake strane da vrši svoju dužnost, i on je vrši u svim for- mama koje mu se nameću, ali je osta- vljen samu sebi, i niko neće da mu kaže i pokaže, da osim dužnosti on ima i svoja prava, koja mora da tra-- ži i koja mu se moraju da dadu, jer koliko je on vezan da odgovara du- žnostima, toliko je pravedno da mu se daju sva prava koja ga po zakonu idu, ali pred kojim se obični seljak mimoilazi, jer je seljak, jer je tobože nedorasao.“ Odgovara i razloži na sve one podvale, koje se podmeću sa više strana ovoj mladoj stranki, koja. se je založila da radi za narod i s njime. Odgovara i na podmetanje, koja dolaze sa stanovitih strana, jer ova mlada hrvatska stranka, radeći na narodnoj podlozi, neće da nalazi ra- zlike između Srbina i Hrvata, jer o zajedničkom radu i potpomaganju je- dnih i drugih ovisi naša budućnost, jer se osnova rada jednih i drugih osni- va čisto na narodnoj podlozi, ima isti, zajednički cilj: napredak i sloboda, ali ne ona sloboda, na osnovu koje aprofitiraju mnogi politički špekulanti i doista pravi krvopije narodni. Hr- vatska napredna stranka, na svom trnovitom putu, ima između ostalih i jednog vrlo jakog neprijatelja, biva klerikalnu, popovsku stranu. Ta stra- na bijedi ih da su bezbožnici, a ta objeda dolazi odatle, što hrv. napr. stranka nije protiv vjeri, nego protiv onim mračnjacima, koji su uzeli vje- ru kao svoj monopol, da se s njome bezobzirno služe u svoje stanovite svrhe. Radi prostora našeg lista, nije nam moguće donijeti opširnije iz go- vora Dr. Smodlake. Svakako mora- mo naglasiti, da je za vrijeme čitavog njegovog govora, i pokraj onako te- ške sparine, teatar jednako bio pre- pun, i sa velikom pomnjom slušao govornika, češće ga prekidajuć sa odobravanjem, a tri politička kome- sara u loži češće su pokazivali svoju nervoznost, šapčući među sobom i po nekad nešto bilježeći. Po svršenom govoru, zahvalio se je, iz svoje lože, načelnik g. Čingrija, koji je naglasio, da baš sada, kada se sa stanovite strane poduzimlju neke stvari, koje su nam dosta jasne, mora se potpomoći sa svake strane napre- dnu stranku, koja je u svom radu na pravom putu. Poslije govora g. načelnika, koga je publika pozdravila sa ,živiol“ g. dr. Tartalja kao tajnik, počeo je da čita izvješće o radu i napretku stranke, iznoseći iserpno sve ono čime se je uspjelo, kao i sve prepreke koje su stajale na putu djelovanja stranke, a koje se uspjelo savladati. Teška i uprav umorna vrućina, koja je vladala, prisilila je predsje- dnika g. Dr. Smodlaku, da u jedan i po sat prekine skupštinu, i zakaže joj nastavak u 5 i po sati po podne. (Zajednički ručak). U dva sata po pod. bio je zajedni- čki ručak u dvorani mjesnog Hrv. Sokola. Velika i prostrana dvorana bila je za čas puna, a oko stolova smjestilo se 500 na zajednički ručak. Više mjesta nije bilo. Gosp. Robert Odak znao je da za svu tu masu spravi ručak, i da svak bude zado- voljan, koliko sa hranom toliko sa poslugom. Razumljivo je da je i ovdje vladala nesnosna vrućina, pa ipak svak ju je s ustrpljenjem podnosio. Preko ručka palo je nekoliko lijepih i zanosnih govora. U ime Srba Du- brovčana pozdravio je prisutne naš urednik, g. Kristo P. Dominković, a govor je morao nekoliko puta da pre- kine usljed velikog i jakog aplauza i odobravanja. Oko četiri sata svi su se zajedno digli sa trpeze, zadovoljni u svakom pogledu, da opet u pet sati prisu- stvuju nastavku skupštine u teatru. (Skupština II. dio). Iza pet sati poslije podne počinje nastavak skupštine. Prisutan je velik broj skupštinara i gosti iz Dubro- vnika isa strane. U jednoj loži sjede dva politička komesara. Tajnik Tartalja nastavlja čitanje izvještaja o prošlogodišnjem radu. Počinje sa narodnim jedinstvom Srba i Hrvata. Nabraja mnoge poteškoće, na koje je stranka u tom radu na- išla, a najveće su neprosvijećenost narodnih masa, koje su odgojene, da Srbina smatraju samo krvnikom, a ne bratom. Noito je stranka sa- vladala i postigla prilično povoljne rezultate, čemu je nemalo doprinio i sa zla čuveni zagrebački proces. Na- predna je jedina stranka, koja je za Rauchove žrtve počela prva i materi- jalnu i moralnu borbu. Sakupila je preko 4000 K, a prva počela održa- vanjem prosvjednih skupština. Stranka je stupila u prošlogodišnje izbore ne da pobijedi, nego da pro-. kuša svoju snagu i moć organizacije. Protiv nje su se našli udruženi i slu- žbeni i poloslužbeni i neslužbeni ele- menti sa popovima i fratrima na čelu. Zadovoljna je tim, što se u praksi dokazalo, da je organizacija na čvr- stom temelju i što se dokazalo, da je stranka u stanju da pored sve ko- rupcije sakupi trećinu svih predatih glasova. Velik je i taj uspjeh, što je u ne- koliko kotara učinila nemogućim izbor nekih nazadnih elemenata, a mandat predala u ruke naprednijim i spre- mnijim ljudima. Za nju je dosta da je zastupnik pravi izraz narodne volje, pa ma kojoj stranci pripadao. Pošto stranka stoji na stanovištu jedinstva Srba i Hrvata, sa odušev- ljenjem je pozdravila misao o koope- raciji narodnih stranaka, te je u tome. i učestvovala, kao što će i unaprijed učestvovati, ne prejudicirajući tim svom stanovištu prama ostalim stran- kama. Stranka je uvjerena da bez blago- stanja nema ni prosvjetnog ni poli- tičkog napretka, pa je za to svu svoju brigu posvetila privrednim pitanjima uopšte, a osobito osnivanju, rukovo- đenju i upravljanju raznih zadruga, koje je osnivala i rukovodila pomoću društva ,Pučka Zora“. Ističe požr- tvovanje akademske omladine i nje- no živo i agilno učestvovanje tome radu, te joj izrazuje iskrenu blago- darnost. Stranka je uzela u svoj program i riješenje težačkog pitanja, koje se pri- miče kraju, premda je moguće da će se morati izdržati još dosta. teške borbe. Prošle joj je godine pošlo za rukom da posredovanjem između te- žaka i gospodara, za prve postigne dobitak od preko 40.000 K. Nema niti može biti prave političke svijesti, dok je narod u tami neznanja, pa za to stranka nastoji da se pro- svjeta što jače raširi u narod. U tom stranka nailazi na silnu apatiju na- rodne inteligencije. ,Pučka Zora“ sa naprednijim narodnim učiteljima i to savlađuje držanjem predavanja, anal- fabetskih kursova, širenjem knjiga i listova. Stranka ima dva svoja lista, od kojih onaj za narod razašilje se u preko 6000 primjeraka. Protiv toga lista digli su prave krstaške ratove popovi i fratri, a to je listu najbolja reklama. Što više na nj napađaju, to ga narod sa većom ljubavlju čita, prima i plaća. Neka samo nastave, pa će skoro i u 10.000 primjeraka zalaziti u narod. : Kritika, negativni rad stranke, sa- stojao se u rušenju svega onoga, što je trulo, što je na nezdravom ili pro- tunarodnom stanovištu. Ma koliko se prigovaralo tome radu, on je ipak pokazao velike uspjehe, pa će stranka i taj rad nastaviti. j Tim je završen izvještaj o prošlo- godišnjem radu. Pošto niko ne pita riječ, predsjednik stavlja izvještaj na glasovanje, a skupštinari ga jedno- glasno primaju na znanje. Prelazi se za tim na izbor glavnog odbora. Izabrani su svi predlože- nici odbora, koji odstupa, a skupšti- na tim licima dodaje i Dr. J. Smo- dlaku. Ustaje da govori Dr. Iljadica, koji u prvom redu moli, da mu skupština ne zamjeri, što jače i opširnije ne može govoriti, jer je promukao. Uz veliku napetost slušaoca i komesara počinje govoriti o zagrebačkom pro- cesu. Svraća pažnju skupštine samo na tri momenta. Prvi je: harnost na- ših gospodara, koji su nas smatrali vjernim elementom, dok smo za nji- hove prohtjeve ginuli na bojnom polju, bijući se i krveći se i sa rođenim bratom. Kada su gospodari vidjeli da prestajemo biti besvijesna masa, pre- padoše se da se ne osvijestimo i da im ne otkažemo uslugu, koju smo im vjekovima učinili, pa da nas preplaše, odlučiše objesiti 53 borca za narodna prava, pošto nas svijeh objesiti ne mogu. Pobojaše se mračnjaci svje- tlosti, pa popeše vješala da objese prestavnike slobode i napretka. Drugi je momenat: misao narodnog jedin- stva Srba i Hrvata. Dok smo brata Srbina smatrali ,nakotom i pasminom dostojnim sjekire“, dotle smo bili vjerne sluge loših gospodara. Kada: u brata Srbina poznasmo pravog i iskrenog brata i subornika za na- rodna prava, tada se naši gospodari prepadoše, pa prijete vješalima našoj , braći, da nas tim uplaše i od brata odvoje. Za to je proces naručen, a da su ga naručivali i najveći prijatelji Srba i Hrvata, ne bi mogli ništa bo- ljeg maručiti, jer je baš procesom utvrđeno.i za vjekove osigurano brat- stvo i jedinstvo Srba i Hrvata. Po- stigli su tim mostruoznim procesom, nad kojim se i ako kasno zgraža ci- jela kulturna Evropa, uprav protivno od onoga; što su željeli. Treći mo- menat: dok smo bili zlatni most, preko koga su naši gospodari prela- zili, da ugnjetavaju našu braću i da nam otimlju rodna polja i gradove, šaljući nas u kršne i nerodne krajeve ili Ameriku; dok smo sa bajonetama, koje su nam oni dali, čuvali taj zlatni most, dotle smo bili vjerne i pokorne njihove sluge, dotle su nam obeća- vali zlatna brda'i doline i čak Veliku Hrvatsku, a kada vidješe, da im više ne ćemo da budemo čuvari zlatnih mostova, tada nas proglasiše vele- izdajnicima i popeše za nas tanka vješala. Taj ,čuveni“ proces sa svim znamenitim“ ,pojavama“ predznak je nove epohe naše narodne politike; on je zvijezda vodilja. naše narodne budućnosti. Žali optuženike kao osobe ali im se i divi kao prestavnicima slobode, kulture i napretka, koju kao svoju domovinu brane od najezde ne- prijateljskih elemenata. Završuje sa riječima: ,Ne mogu dalje. Ta ionako se razumijemo!“ Predlaže resoluciju, koju skupština sa dopunom gosp. Rakića jednoglasno i urenebesnim odo- bravanjem usvaja. Govor Dr. Iljadice bio je neprestano prekidan burnim pljeskanjem i odo- bravanjem, povicima: Zivjeli' veleiz- dajnici! i komešanjem u..:.. kome- sarskoj loži. To nam je komešanje mnogo kazalo, a po njemu smo bili sigurni da ne ćemo još dugo učestvo- vati skupštini. Ustaje zatim Dr. Tartalja i predlaže i obrazlaže resoluciju o kooperaciji narodnih stranaka. Prije nego je on dovršio, ulazi politički komesar i ju- vlja predsjedniku, da hoće da pre- gleda ulaznice. Predsjednik prekida raspravu, dok komesar pregleda le- gitimacije. U to počeše burni povici: .Ewo ih“! i podigoše svi legitimacije. Predsjednik na to moli mir i veli : Gospodin povjerenik vrši svoju du- žnost. Molim mir. Može se i tim za- dovoljiti, da mu svi pokažete ulaznine, a može ih i sve redom pregledati. Ja mislim da će učiniti ovo prvo.“ Komesar polagano nastavlja pregle- danje uz ogorčeno prosvjedovanje skupštine, koja se za na čas umiri na opomene predsjednika. Predsje- dnik moli komesara, da požuri sa pregledanjem, jer ako tako nastavi, ne će ni za pet sati dovršiti. Kome- sar i dalje radi ,svoj posao“. Skup- štinari prosvjeduju raznim povičima, a predsjednik moli za mir, pa po- što vidi, da pregledanje ne će ni- kada dovršiti uz burno . odobrava- nje skupštine veli: ,Pošto je iovo jedna od onih ,čuvenih pojava“, za- tvaram' skupštinu“. Taj čin predsje- dnikov izazvao je urnebesno odobra- vanje skupštine, povike veleizdajni- cima i epitete policiji, Tim je dovršena ova, veličanstvena i po radu i po broju članova skup- ština. : U veče je bio koncerat Srpske i Hrvatske općinske muzike na Brsa- “ljama, kojemu je učestvovalo sve što Dubrovnik: boljeg i boljeg ima. Na- prednjaci su se kasno u veče pjeva- jući patriotske pjesme, uputili u Gruž, odakle su se parobrodima povratili svojim kućama. | “ : X: E 2a danas dosta, a refleksije smo ostavili za drugi put. a jd