“Br. 54. A Dubrovnik 30. jula 1909. | God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru 15; sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na pć i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli“ čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. —— -_—— Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. i( jemenjnoo_)|j Srpska Dubrovačka Štamparija Dr \M. Gracića i dr. Malo usporegjivanja. Prikazujući u zadnjem broju tijek nekidašnje skupštine hrv. puč. nap. stranke, obvezali smo se, da ćemo kasnije iznijeti refleksije. No tim ni- jesmo htjeli reći, da ćemo se upuštati u kritiziranje rada te stranke ili u «opširnije prikazivanje toga rada. Ne, to nijesmo htjeli, jer je prvo skoro nemoguće, a drugo suvišno, jer je to poznato svakome, ko makar i kroz plot prati rad naših političkih stra- naka. Obvezali smo se na te reflek- sije samo zato, što nam je, prateći rad, razvoj i stanje napr. stranke, pala na pamet nekadašnja moć i snaga srpske narodne stranke i današnje njeno rasulo, pa smo htjeli da to dvoje usporedimo, ne bi li tim svratili pažnju svijeh nas na mnoge i mnoge naše pogrješke. Odmah sada moramo za- moliti gosp. čitaoce, da nam ne za- mjere ili u grijeh ne upišu, ako ovom prigodom malo jače zarežemo hirur- škim nožem u naše rane. Gledajući ono kolo mladih i požr- tvovanih ljudi, koji neustrašivo viju barjakom napredne stranke, koji osva- jaju sve gdje se pojave, padoše nam na pamet nekadašnji vođe srpske stranke, pred kojima je i mnogo jači neprijatelj strepio i poklonio se. A gdje su danas? Neke crna zemlja krije, neki se ne mogu više dabave narod- nim poslovima, jerim to ,profesija ne dopušta“; neki su se morali po- vući, jer nijesu imali kuraži i odvaž- nosti da istraju u borbi,-a neki su se opet povukli stoga, što su bili na- viknuti da se samo njihova volja po- štuje, pa nijesu htjeli dopustiti, da se štogod protiv volji njihovoj radi, pa makar to i najkorisnije bilo. Kada su takvi vođe bili, nije ni čudo što ih danas nigdje ni od korova nema; nije čudo što su napustili stare pozicije, što se o njima danas skoro i ne vodi računa, kao ni o stranci, koju su predvodili. Gj Gledajući onu kitu seljaka, koji su sa svih strana pokrajine pohrlili na skupštinu svoje stranke, padoše nam na pamet nekadašnje skupštine srpske stranke, na kojima seljak nikada do- šao nije, jer nije ni trebao da dođe, Pošto se na tim skupštinama ra- spravljalo samo o načinu, kako da se umire i srede lične razmirice naših vođa, kako da im se osiguraju na- čelničke, zastupničke i druge stolice. Za to su te naše skupštine i ostale bez ikakvih plodova, za to su dosta Puta svršile ličnim svađama i zađe- Vicama, pa napokon i pdipunim ra- sulom stranke. Rasula se stranka on- da, kada su se vođe toliko razišle, da im je nemoguće bilo dalje zajednički Taditi. Rasula se stranka zato, jer nije bile narodne mase, da vodama oPokaže zube, da nedostojne osudi i zbaci, a dostojne podupre u pleme- nitom radu. To je pravi uzrok rasulu srpske stranke, kao što je stalnost napredne stranke baš u tim narodnim masama, koje će znati, moći i htjeti da samovolji svojih voda učine kraj, ako jednog dana, ne daj Bože, do toga dođe. > Napredna stranka se ponosi i diči svojim nnjne. za napredak naroda, a i ima čime. A mi? Mi se nikada o narodu ni brinuli nijesmo i jedino smo za to imali narod sa sobom, jer je on prožet nacionalnim osjećajem, jer se diči i ponosi srpskim imenom, pa je s nama bio za to, jer smo imi na vas glas vikali, da smo Srbi. Bili smo Srbi i danas smo Srbi, ali kakvi Srbi i kakvi ljudi? Na to pitanje ne ćemo da odgovaramo, jerbi nož pre- duboko u ranu zarezao. Napredna stranka. se ponosi radom svoje omladine; a mi sa radom naše? Nemamo se čim ponositi, jer naša omladina šeta, ako po raznim kava- nama ne sjedi za .zelenim stolom.“ Naša je omladina odveć aristokratski odgojena, a da bi s opankom mogla družiti. Naši omladinci ne mogu kao omladina napredne stranke, obijati kršna i udaljena sela i po njima no- siti luču prosvjete i napretka. Naša omladina kritizira, a napredna radi i dan i noć i rukama i nogama -— s do- puštenjem reći. Divili smo se radu na- prednih omladinaca, kada smo na njih prošle godine naišli u najzabitnijem selu pod kršnom Dinarom. Našli smo ih gdje seljacima drže predavanja, uče ih čitanju i pisanju, upućuju ih, kako će voditi i upravljati sa zadru- gom, koju su im osnovali. Naša o- mladina o svemu tome ni pojma ne- ma. Ona je čula za zadruge, za pre- davanja, za narodne knjižnice, za a- nalfabetske kursove, ali se tim ba- vila nije.... jer su morali po 10-12 sati dnevno sjeđeti za stolom, pokri- venim zelenom čohom, trošeći zdra- vlje, novac i vrijeme, ubijajući duh i tijelo. Napredna stranka se ponosi radom svoga društva ,Pučka Zora“, koju naprednjaci obilato potpomažu. I mi imamo takvo društvo. Naprednjaci ne dopuštaju ni da im se imena iznesu, kada što prilože, a mi dignemo kuku i motiku, ako nam se po svim listo- vima ne oglasi ime, kada par helera priložimo ,Srpskoj Zori“. = Mjesto stvarnog rada ,Srpska Zora“ mora da najveću brigu vodi o publiciranju imena priložnika i članova, inače ne ćemo ni onu dosadanju kukavicu pri- ložiti tome društvu. Nije za to čudo, što nam i tu traljavo ide. Napredna stranka ima list za na- rod, koji čita i prima više hiljada njenih pristaša. Oni taj list i mate- rijalno (pretplatom) i moralno (sara- dnjom) uvijek potpomažu, a mi onaj naš? Primamo ga za to, da u nj na- đemo naštampano naše ime, plaćamo ga rijetko, a saradnjom nikako ne pomažemo. Za to nam i to slabo i materijalno i moralno stoji i za to će nam i to propanuti. Naša bi gospoda n. p. mnogo izgubila od svoje vele- učenosti kada bi sarađivali u list za narod. Naprednjaci se uprav otimlju ko će prije i ko će bolje. Napredna stranka kompaktno uče- stvuje u osnivanju raznih kreditnih i privrednih zadruga, a mi naš rad u tom pravcu sa nepovjerenjem i sa predrasudama pratimo, podmećemo mu klipove gdjegod možemo, otka- zujemo mu uvijek našu saradnju i pripomoć. Za to nije ni čudo što u skoro 10 godina rada imamo jedva par zadruga, koje s dana na dan ži- votare i zavise o zauzimanju pojedi- nih požrtvovanijih ljudi, kojima svuda podmećemo klipove. Napredna stranka podupire rad i zauzimanje narodnih učitelja, čuva ih i brani od svakoga, a mi o našima ne vodimo ni najmanju brigu. Mi ih zapostavljamo, naprednije progonimo, možemo, o njihovom se napretku bri- nemo, a samo o nazadku boljih i spremnijih sila. Napredna stranka digne gromki svoj glas na svaku nepravdu, koja se narodu ma s koje strane nanese, a mi umiremo od straha, ako na to i pomislimo. Najbolji nam je za to dokaz sve ono što se n. p. u Dubro- vniku dogodilo sa skupštinom protiv veleizdajničkog procesa. Napredna stranka kritizira, ruši i obara sve trulo, sve nazadno, sve nezdravo, a mi smo puni i prepuni obzira i sa najljućim našim protivni- cima, a da o drugim i ne govorimo. Mi ne smijemo kritizirati rad ničiji, jer nam se predbacuje, da rušimo mir, da rušimo a ne zidamo. Koji bi n. p. pristaša napredne stranke smio primiti se u odbor za ustrojenje kr- šćansko socijalne stranke ili ,u odbor za euharistički sastanak“, kako ga naši prijatelji“ zovu. Taj bi bio ja- vno osuđen, a mi im ni imena spo- menuti ne smijemo, jer će nas naša rođena braća proglasiti rušiteljima mira i sloge. Taj blaženi mir, ta bla- žena sloga, to nam kuću iskopa! Ne ćemo dalje, jer već čujemo grom- ku viku naših ,bogova sa Olimpa“. Pisma iz sjeverne Dalmacije. XIX. Nauka je priznala, da je rad gla- vni uzrok svakome bogatstvu. Tra- ženje uslova, da se bogatstvo naroda pojača i poveća, isto je sa traženjem uslova, da se u jednoj zemlji rad stvori u većim razmjerama. U pro- duktima jednoga naroda, sadrži se rad njegovih članova, dok je u pro- izvodima jednoga kraja, oličena spo- sobnost onih, koji ga obitavaju. Ove su istinite tvrdnje mnogih stručnjaka i privrednika, potakle nas, - da ispitamo naš rad, i pogledamo kreće li se onom stazom, kojom bi valjalo da dođe do svoga savršenstva. Naše je podneblje dosta blago, mje- stimice oštro, ali ipak ne tako, da bi u takim krajevima bio spriječen sva- kojaki rad. Prama ovakim prilikama, rad bi mogao da bude raznovrstan, kad bi se kretao po nekim stanovitim pra- vilima i kada bi u sebi podržavao sve one uvjete, koje mu se kao ta- kovu hoće. : Položaj našeg kraja i uopće polo- žaj cijele Dalmacije, takav je, da u mnogočeni može da bude zavidan; kada ga se prispodobi sa ostalijem zemljama i krajevima. Ne govorimo samo zbog blagog i umjerenog pod- neblja, već i s njenoga položaja pra- ma moru, gdje se skoro na svakom primorskom mjestu, može da ispo- stavi dobra i stalna luka za preko- morski izvoz i uvoz. U oprjeci sa ovijem stoje naši | planinski predjeli u sjevernoj Dalma- ciji. Doduše, i oni imadu sve one uvjete, da bi se u njima mogao raz- viti privredan rad, kakav bi se samo dalo poželjeti; ali, koja korist, kada .mu nedostaje glavno, biva komuni- nazadnijim dajemo bolje pozicije, kada kacija. Unutrašnja naša željeznička mreža ništovna je, a i samo ovo ko- municiranje sa primorskim tržištem, tako je primitivno. | Tako za glavni proizvod naših krajeva sa stokom kako kazati nam je, nijesmo do sađa nikada ni“ opazili, da se provađaju željezničkim prevažanjem, kao što bi bilo u redu zbog mnogih razloga, već se i danas vrši još starom kara- vonskom praksom, sa kirijašima i gončinama, što je očevidno na štetu gubitka vremena, dok je za samo blago odveć tegotno i skopčanć sa mučenjem bijedne životinje. Mnogi će misliti, da se bar ovo može ukloniti voljom dotičnih kupaca trgovaca. Naprotiv, do njih je naj manje. Samo dva oveća tržišta naša. spojena su željeznicom sa primorjem, ali i to krnjasto, biva, s jednog kraja. Obilazenja pak trošak i danguba na koje nailaze, kada bi htjeli prevažati željeznicom, takova su, da im je mnogo korisnije, zbog vremena i troš- ka, služiti se današnjim karavanskim - načinom, nego željeznicom. Za povoljniji položaj našeg komu- niciranja sa ostalim svijetom, mislilo se, da će se urediti uspostavom že- ljeznice Knin, Novi, koja je bila u projektu, da se započne građom pro- ljetos. Ona bi nas što prije vezala na Jadranskom moru, sa zapadnom Evro- pom u prvome redu, ana sjeveru sa Hrvatskom i ostalim krajevima. Bili - bismo ovakom vezom u svjetskoj i ljudskoj zajednici, a naš bi rad bio proširen i uvećan u svakom pravcu, Promet sa susjednim zemljama, koje su, kao i naše skroz agrikulturne, bio bi obilježen velikom proizvodnjom, i izmjenjivanjem, kako s jedne tako i s druge strane, dok je sada ovaj pro- met gotovo nikakav. Ali, koja korist, kad su, kako se kaže, a na žalost, to vidimo i mi, sve radnje okolo ove željeznice privremeno obustavljene, na veliku štetu našu i planinskih krajeva, koji bi ovom pru- gom bili oživjeli i stavljeni u moguć- nost saobraćaja sa ostalijem svijetom. Ko se sjeća, kako se kod nasa često privremeno stanje, provađa sasvim obratno u veoma trajno i dugovječno, taj mora da strepi sa ovim obustav- ljanjem, pa makar se ono krstilo i— privremeno ! Bez barem ove željeznice, i one druge, koja bi spojila sjeverne kra- jeve Dalmacije sa glavnim gradom Zadrom, ne more se ni zamisliti ka- kav oveći rad ili pothvat, koji bi svu krajinu preporodio i doveo je do novog boljeg i sređenijeg stanja. lste ove primjedbe vrijede i za sinjsku okolinu, koja bi se imala nadovezati pomoću željeznice sa onom bosan- skom. ' Svakoga časa i svakoga trenutka mi na svojoj koži i imanju osjećamo, ?