> Dubrovnik 6. avgusta 1909. God. XVIII. Br. 56. PE. IZLAZI UTORKOM i PETKOM iii H i wi? Cijena je listu na godinu : za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- “Kovinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru 15; za sve ostale zemlje franaka 016 u zlatu; za Dubrovnik K 10: na po i četvrt godine surazmjerno. | Pretplata i oglasi šalju se admini- Straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- okovna pisma ne primaju se. DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. ž Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik Kristo P. Dominković. K Ej )) « Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Iz Zagreba i Biograda ' XI. (Srbija i velika izdaja u Zagrebu). Neposredno prije mog odlaska iz Biograda, uredništvo Samouprave, organa radikalne stranke u Srbiji, poslalo mi je jednog svog sara- dnika, koji me je, na ime uredni- štva, zamolio, da mu kažem, ko- liko sam zadovoljan sa sakupljenim informacijama o zagrebačkom pro- cesu radi tobožnje velike izdaje. Moj odgovor na to pitanje i na njeka druga donijela je Samo- uprava u br. 123. U tom mom odgovoru bilo je i ovo: ,Nemam dovoljno riječi, da izjavim svoje osobito zadovoljstvo na bratskom i iskrenom prijemu, koji sam u Srbiji našao kod svih krugova, pored najveće gotovosti, da mi dadu informacija o veleizdajničkom procesu, zbog kojeg sam i došao amo. Te su imlfortacije, koje sam dobio na raznim mjestima, tako značajne, da će potpuno oboriti i najmanju sumnju, kojom se i zva- nična i nezvanična Srbija kleveta, da je podržavala njeki tobože re- volucijonarni pokret u Hrvatskoj, Slavoniji, Bosni, Hercegovini i na Primorju. Sva dosadašnja podme- tanja u ovoj stvari proste su iz- mišljotine bez ikakve podloge i realne osnove, a izbačene su u tendencijoznoj namjeri, da se nama Srbima u Austro-Ugarskoj još više oteža i onako težak narodnosni i politički položaj. Srbija nas, na- ravno, voli i mora nas voljeti, kao što i mi nju volimo, jer smo rođena braća i jer nam ista krv ieče u žilama. Nema te sile, koja bi bila u stanju, da nam iščupa iz grudi taj osjećaj. I ako nas di- jele državne granice, nama niko ne može zabraniti, da se smatramo jednim i istim narodom sa braćom u Srbiji Mogu nam se praviti svakojake preprjeke, ali to sve neće ništa pomoći.“ Malo kasnije rekao sam istom “ saradniku: ,Moje je tvrdo uvje- renje, da će sve ovo proći, kada se naše vlasti uvjere, da nemaju čega da se boje od Srba. Proces, koji se sada vodi u Zagrebu, naj- bolje dokazuje, kako se bez ika- kve osnove stvaraju strašila, koja ne postoje; a od onoga, što ne postoji, ne može se ni nješto stvo- riti. Kada je ova hajka protiv Srba u Hrvatskoj i Slavoniji pokrenuta, - naši neprijatelji pisali su i govo- rili su s takim tonom, kao da tu zaista. ima nješto revolucijonarno i pogibeljno po austro-ugarsku monarhiju; dok se naprotiv tokom vođenja procesa kroz tri mjeseca mora doći do zaključka, da ničega nije bilo i da nema ništa, što bi moglo zagroziti opstanak austro- ugarske države. Ovaj je proces i mnogim objektivnim protivnicima otvorio oči, što su oni u ostalom javno. priznali.“ Samouprava donijela je i ovo i još njekoliko svojih misli. Njen saradnik, na rastanku, zahvalio mi je na ime uredništva, što sam mu kazao to i drugo, a i obećao mi je, također na ime uredništva, da će sve moje misli tačno prenijeti, kao što je zaista i uradio. Samo- uprava razumjeće pravi razlog, radi kojega sada ovo iznosim. Ovo sve bilo je poslije mog pr- vog i drugog boravka u Zagrebu na procesu, kada je kod mene bio onaj dvorski čovjek iz Beča, čiju je ponudu o srpskim deputacijama u Beč donijela i Samouprava. Iznosim ovo i s razloga, što je u svezi sa onim, što hoću da pišem o zagrebačkom procesu. Ko je i letimice pratio i prati proces tobožnjih velikih izdajnika u Zagrebu, mogao se uvjeriti, da su, doduše, formalno optužena 53 Srbina, protiv kojih se ne može ništa iznijeti, ali u stvari, da se tu optužuju zvanična i nezvanična Srbija i njen. vladalac. Sokačkim izrazima i uvrjedljivim riječima o- maložava se suverenitet Srbije i dužno poštovanje prema njenom vladaocu. Mali i neznatni crvi, koji se tresu i pred najprostijim žan- darom, usuđuju se javno, pred ci- jelom Evropom, o nezavisnoj srp- skoj državi i o njenom vladaocu govoriti kao o kakvim piljaricama. Da je to sve po skrojenom planu, vidi se najbolje sada o ispitivanju glavnog svjedoka, koji dogovorno sa državnim tužiocem i predsje- dnikom pretresa, tovari na Srbiju što ni pas s maslom ne bi polokao. I ako se za svaku svjedokovu tvrdnju iznose usmeni i pismeni dokazi, koji potpuno obaraju nje- gove neistine, onakvi sudije reći će, da vjeruju njemu. Na osnovu tog vjerovanja osudiće optužene. Pred svakim drugim sudom, osim pred zagrebačkim, koji radi po komandi, takav svjedok bio bi već njekoliko puta do sada zatvoren radi krive zakletve. To se u Zagrebu ne do- gađa ovoga puta i tim je konačno zapečaćena sudbina optuženih. Zašto se zvanična i nezvanična Srbija na silu Boga, a bez ikakvog opravdanog razloga, uvlači u tu umišljenu i izvještačenu veliku iz- daju? Zašto jedna velika evropska sila, kakva je Austro-Ugarska, koja | ima i dobro zaleđe, dopušta svo- jim činovničićima u Zagrebu da krše najelementarnija načela među- narodnog prava i najprostije ulju- dnosti * Znam, da se sa nadležne strane protestovalo radi takvog postupka. Usmeni odgovor na us- meni protest vrlo je čudnovat. Ministarstvo spoljnih poslova u Beču neće da utiče “na sudije u "Zagrebu .... Ali, kad je baš to ministarstvo podiglo na Srbe cijelu ovu hajku; kad je svakome jasno, da je čitav proces u Zagrebu skro- jen radi aneksije Bosne i Herce- govine u prvom redu, a tek pod- redno radi drugih ražloga, sudija- ma u Zagrebu, koji*će suditi po komandi, moglo bi se komando- vati i da budu uljudni, barem on- da, kada ne piju. Da se u zagrebački proces silom - ne uvlači zvanična i nezvanična Srbija, ne bi moglo biti govora o velikoj izdaji. Da se o Srbiji i nje- nom vladaocu ne govori onako, kako se govori na tom pretresu, sav proces poprimio bi sasvim drugi oblik. Na nj bi drukčije gle- dali mnogi nezavisni i nepristrani ljudi, u koje, naravno, ne ubrajam ni državnog tužioca ni onakve sudije u Zagrebu. Da Hrvatska i Slavonija imađu svoju narodnu poštenu upravu ili da su na upravi ljudi, koji znadu, što je pravda i pravičnost, onakav državni tužilac . i onakvi sudije postali bi davno metlari u kakvom selu, zabitnom i dalekom od ikakvog našeg sre- dišta. U Hrvatskoj i Slavoniji takvi ljudi mogu još da odlučuju o sud- bini hiljada duša. Sudije u Zagrebu sudiće i osu- diće onako, kako im je naređeno. Osudiće, možda, i za veliku izda- ju. Ali velike izdaje nema, niti se može stvoriti. Da velike izdaje nije nigdje bilo u Hrvatskoj i Slavoniji, o tome su mjerodavni krugovi u Beču bili uvjereni još prije, nego li su počela zatvara- nja Srba. To je meni rečeno na najnadležnijem mjestu u Biogra- du, gdje se zna sve šta se radi po Hrvatskoj i Slavoniji. A kad > nema velike izdaje, neumjesno i neuljudno je uplitati u zagrebački proces zvaničnu i nezvaničnu Srbi- ju i njenog vladaoca. Ovo, što je meni o tom poslu rečeno u Biogradu, nijesam namje- ravao iznositi na javnost. I ako mi nije rečeno pod pečatom taj- nosti, mislio sam, da privatne razgovore ne treba objelodaniti. Nego, po vijestima, koje sam do- bio iz Zagreba, ta ista visoka au- stro-ugarska ličnost u Biogradu rekla je istu stvar još jednom Sr- binu i jednom Hrvatu, koji su poslali mene savremeno bili kod nje. To, dakle, već nije tajni raz- govor, niti je ikome preporučeno, da o tome ne govori. Budne li pravomoćne presude za veliku iz- daju, niko nam neće zamjeriti, ako sva tri objelodanimo podrobni naš razgovor o tom sa visokom austro- ugarskom ličnošću u Biogradu, ne krijući ni imena. — Dok sam pisao ovo njekoliko redaka, primio sam od prijatelja iz Dalmacije ovo pismo: »Na poznatom procesu u Za- dru, gdje je bilo govora i o ori- ginalu revolucijonarnog statuta, čiji je prepis priložen Finale-u, predsjednik pretresa požurio se, da protumači taj posao. Protuma- čio ga, naravno, nije. Svakako je čudnovato, da je predsjednik go-| vorio. samo o revolucijonarnom statutu, a nije ni riječi progovorio o drugim spisima, koji su 20. maja ove god. nezakonito zaplije- jenjeni o premetačini ti Spljetu. Zaplijenjeni su i njeki šifrovani brzojavi i šifrovana pisma, koji su se našli u premetačini. Kakve su sveze imali ti šilrovani spisi sa istragom za prevaru? Nikakve, jer na pretresu nijesu ni spomenuti ni pročitani. Da nijesu u svezi sa životnim interesima (?!) naše mo- narhije? Zašto su onda zaplijenili, kada je istraga bila samo radi pro- nevjerenja tričavih kr. 960? | »Bilo bi dobro, da se i o ovo- me javno potraži računa. Trebalo bi također znati, da li je zaplije- njeni original revolucijonarnog sta- tuta poslan u Zagreb sudu ili je povraćen optuženiku, koga je po- rota oslobodila. Gdje su oni ostali spisi, a osobito šifrovani? Da ih nije pojela pomrčina?“ | Ovako mi piše moj prijatelj. Trebalo bi da odgovori sudbena vlast u Zadru. Dr. A. M. MaijapckO KABAJbEPCTBO. BecpaMHa ,Bezeu3najiuuKka“ mapHu- ua KOjy je xpBarcku GaH, Gapon Payx, YlecHo a, € jee crpaHe, yBece/baBa EBpony HE3FpanHHM u HEXOTHUHHM IanaMa jemuora cyna, a, c 1pyre crpaHe, za npocBehenoj EBponu 10- KAKE JA IBe3BHH_ KYJITyPaH pA/I Huje Npoupo y cBe kpajeBe, Hero za uma 3eMaJba y KOjuMa jou Bnaja nenpo- Gojua TaMa u CpeHoBjeKOBHH TIOjMOBH O NpaBj/iu, NpuByKao je ua ce maxiby uujenor npocsjehenor cBujera. Hay- UHHUH, VMJeTHMIH M KIGMKEBHMIIH, A- KBOKATH HP noZuTHuapu = cBjerckora