gra

Str. 2.

DUBROVNIK“

=

man3opuu on6op: slyjo Tamy, bOp-
he JIpaukoBuh, JOBo PajuueBuh, Jo-
BO flepuh u Joso Babak. sa Tora
je ynpasuuk lIlapuhi 3aTBOpHO CKYII-
IITHHY.

Cjyrpuuan y 9 caru npuje none
orBopuo je npencjenuuk Illapuh apyru
360p 3aupyra no3suipaBuM  roBopom,
y KOMe je OcoGuTO HCTaKAO pan
3AC/IyTY HAPOJIHOF CBELITEHCTBA H yuH-
TEJBCTBA 34 NIHpei€ HP ynanpeljete
3anpyrapcrBa. fIpecrasuo je 360py r.
Jip. Herpuuu, KOju je aacrynao 3a1py-
HH CaBe3 y CIubETy, TE y HM€ OBO-
ra u3pa3Ho Key, ja ce jejinor zada
note go caMor jeguor CaBe3a. Tipen-
cjenuuk Illapuh My je O/ZTOBOpHno y
uMe 36opa u 3axBA/IHO Ha JIACKABHM
u3pa3uMa M Xe;bu 34 CjeJIMibeibe Ca-
Be34, turo je ucrogoGHo u Halia »e-
Jba, anu je 3a cajla HEOCTBApJbHBa, IIO-
turo Hu jom uuje NOBpiiena opraHH-
3zanuja uamux 3aupyra. HeroM ce /0-
Bpluu opraHu3anuja Hariux 3a1pyra 4
CaBe3a npucrynuke .ce u pjermaBaiy
TOra Bp7io Baxuor nurawa. Ha 360-
py Cy Gume 3acrynane 23 3aipyre ca
33 uana,

ITlomro je npouuraH ormuru  uaBje-
mraj ynpaBe, koju je 360p y3e0 o/10-
GpaBaweM Ha 3Haibe, NpuxBahene cy
peconyuuje o pay šaupyra 34 MOpaJI-
HO 4 MATEPHjAJIHO NOJIH3AIb€ HAPOJA, O
WiHpeHy paruonajine npuBpe/e, o 3aje-
nunukoj ua6aBu u pacnpozaju, 0 npu-
KYT1/b4H6Y HAPOJIHOT HOBILA, TE je AK/IAMA-
UHjOM H TIJBECKAIB€M npuxBahena peco-
nyuuja, kojom ce npencjenuuky CaBesa
u3puue ueorpaHuueHo moBjepeive u GJ1a-
ronapHocT, iuro je yMHO, MOTAO H XTHO
na u y uajKpuTuuuujeM uocoBuma oc-
TaHe Ha u€Jy Kame 3saupyrapcke op-
ranu3anuje u za Npuupxu oHy uacr,
KOjy je ca OCOGHTOM IOXPTBOBAHOLIHy
OL NoueTKa 3a1py»xHor pana najcaBje-
cuje o6aB;/bao.

IIpouurTaH je 3aruM u3Bjemiraj y3
GujaHc ca 3aKJ6BYUHHM pauyHuMa Kao
u u3aBjenuraj onGćopa 3a rpersenaie
pauyua. Ogo6peuu cy uaBjemuraju ca
pauyHuMa, na cy npuxBaheHne pecoJy-
uuje, kojuma 360p uapa3šyje cBojy G;ra-
rogapuocr Bucokoj Ah. K. Braziu, 3e-
MAJ6BCKOM On6opy u Onhunama 34 y-

 nujesbene npunomohu, Te je ucrozo6Ho

u3apaxena naja, za he Tu (dakTOpH H
yuanpujen noTnomMararu pa CaBe3a,
a ocoGuTO name Onhune, jep je TO u
IBHXOB HajBehH HMHTEpEC; 3aTuM je 0-
BJIaLITEHA yrIpaBa, za CaBe3 yruiuie 3a
unana Onher CaBesa Aycrpujckux 3a-
npyra y Beuy, a npuxBahena je peco-
nyuuja, kojom 360op uspa3yje eJ;by,
na Koucucropuje npu pasmjeniraiy u
HaMHjeIUTAHY CBELITEHCTBA y3My y 06-
3HP HHTEpeCe 341Pyra H 3Zaupyrapa.

TipouuTaH je 3aTuM rnpeupauyH ca

ć Še oo

u3BjerurajeM ynpaBa. TlpuxBaheno je

u jemuo u upyro; ycTaHOB;beH je 3a--
Upy»KHH DOHI 34 npunoMotiu_HOBHM
3a1pyraMa u Harpane nocnoBolijaMa ;-
OgoGpenu cy NOonpuHocu saupyra 3a

nokpuhe CaBesHux TpOlIKOBa, a M3a
Kpacuor roBopa yuurea Jlexajuha,
npuxsakeu je mpujeuor, no Kome je
ynpaBa CaBesa 1yx«Ha na ce noGpune
34 u31awe 3aupyrapcke uuTanke, Koja
he Guru namujeteHa 34 npupyuHy
KIbHTY CBUM OHMM, KOju njezmyjy Ma y
KOM IIpaBuy 341pyKHor pala.

3a unana yupaBe Casesa usaGpaH |

je rocm. JlykO Mapku3 Bona.

IIpeko pacnpaBe o rmpomjeHu ripa-
BHJIA IPeNIIO ce Ha JIHOBHH. pen, Te
je npuxBaheu npuje/uor, «mo Kome je
ynpaBa nyxHa za Tpehem 360py noJ-
Hece cBoje npujenjiore rJege nornyHe
u uamjene mpaBuja, a ocoGuTo JA THM
u3mMjenaMa 4 LONyHaMa TauHo ycraH6BH

= UJKHOCTH H TIpaBA CeKpeTApa CaBe3a.

Tlomro je Guo kacuo noGa, uujecy
Ce MOrJIa UHTATH CTHIJIA IIPEJLABAHA,
Hero je CraBJb€HO Y JLJXKHOCT YIIPaBH
la ux Lale IITAMIIATH.

Cnujenuno je 34THM HEKOJIKKO BPJIO
NOyuHHX 4 IPOMHLIJB€EHHX FOBOPA, KO-
juMa Cy pacnpaBibdna pasna IuTama,
Koja ca 34/pyrapcrTBOM JLOJIa3e Y /LO-

Tuuaj, a usa TOra y 2 cara nocauje

nojide sarsopno je npencjexuuk 360p,

3axBa/byjyhu 3anpyrapumMa Ha uHrepe--

COBAIbe H PACIIPABJBAIb€, KAO M Gpalin
KuuivaHuMa Ha GpaTCKOM H HCKPEHOM
NOYEKY.

3Janpyrapu cy nocnuje moje pa3-
rJIeJAJIH Y3OPHO HMAIb€ M NpaKTHUHY

INOJBOJIJEJICKY IIKOJIY HA TJIABHLIM KOJI.

Kuuna, ruije cy HAHIIH HA OCOGHTY
NIpeNyCPETJBHBOCT  FOCI. YNpaBuTe.ba
IIpuua, KOj4 um je moka3ao u pacrTy-
MAuHO CBe OHO, IITO MX MOKEe 4HHTE-
pecoBaru. Ty cy ce sanpyrapu 3aje-
JNHHuKH Ha ycnomMeHy bororpabupanu

3Janpyrapu cy ce 34Tum pa3uiu“i
CBOj4M KyhaMa, HOCehH . najiberniue ž
CIIOMEH€ CA OBOT I>MXOBOT_IPYTOF iš
CranKa, Koju he, HajaMO Ce, YpojiHi $
OHHM ILIONLOM, KOju My je HaMujeieH.

Špijun Nastić pobjegao iz Sarajeva,

U prošlom broju javili smo, da je
poznati špijun Nastić stigao poslije
preslušanja iz Zagreba u Sarajevo.
Sigurno je da njegov polazak u Sa-
rajevo nije bio bez neke stanovite
svrhe. Nastić nije dugo ostao u Sa-

rajevu. — >Za vrijeme njegova bo-
ravka u Sarajevu, — čitamo u ,Srp.
Riječi“ — iskrsli su neki sumnjivi

falsifikati pisama, a kako se govori,
spriječen je i neki pseudo atentat
stri dinamitske patrone! Oni, koji bi

trebali da o tome progovore, šute kao

- zaliveni, valjda zbog toga, jer nije:

uspio onako, kako je bilo proračunano,

Međutim, hvatajući priliku i doče-
kavši je, da špijun Nastić dođe u
Sarajevo, predao je urednik ,Srp.

Riječi“ prijavu na državno odvjetni- -

štvo, i to: da je Nastić nagovarao
Milana Šarića (sada kaprala u bos.
hee. regimenti u Gracu) iz Bos. Gra-
diške u god. 1907., da ovaj uzme
bombe, da ih odnese u Sarajevo ida
ih baci pod zemaljsku vladu i tako
ovu digne u zrak. Ovaj fakat pripo-
vijedao je Šarić svešteniku D. Bubo-
tiću iz Bos. Gradište. Drugo: da je
Nastić u Sarajevu 1908. godine 18.

aprila, za vrijeme gradskih izbora,

nudio Dušanu Babiću iz Sarajeva
bombu, da je baci među 6. i kr. voj-
sku. Svjedok na ovo je Dušan Babić

iz Sarajeva. sa i
Prama ovoj prijavi, svak, ko 1 malo

zdrave svijesti ima, nije se drugo
mogao nadati, već da će vlasti istog
časa uhapsiti zloglasnog Nastića, su-
više kad se uzme u obzir, da je vlast
upozorena, da se Nastić sprema na put.

»l pored svega toga, kaže »Srp.
Riječ“, ništa nije preduzeto da Na-
stić ne pobjegne. Državni odvjetnik
to ne čini bez razloga. — To su mo-
žda razlozi, koje mi nijesmo u stanju
shvatiti. Mi se sjećamo, kako su u
istražni zatvor bacani naši urednici,
mi znamo kako su naši saradnici
padali u istražni zatvor samo zbog
štamparskih delikata, pa zato se ču-
dimo, kako to, da se Nastiću ništa
ne događa i poslije takove prijave«<.

Kad vidimo i čitamo ovake stvari,
mislimo da im ne treba komentara.
Jedino nam sada postaje mnogo ra-
zumljivije, zašto je i naš državni od-
vjetnik toliko oprezan, te nas plijeni,
kad i mi donesemo, da su se sve ove
prljavštine, koje su u vezi sa radom
špijuna Nastića, činile po uputstvu
zemaljske vlade bos. hercegovačke,
i da je ona ista mnogo stvari insce-
nirala, jer je to bilo potrebito za po-
spiješenje aneksije Bosne i Hercego-
vine. Proces u Zagrebu iznio je već
i crnu i svijetlu stranu svega onoga
što se je dogodilo.

Domaće vijesti.
»Veleizdajnički“ proces. U subotu,

kao početak rasprave, državni odvj.

iznio je tužbu, kako ga obrana vri-
jeđa i sumnjiči. Na ,uvrjede“ optu-
ženika kaže, nije se osvrćao, ali kad
ga i njihovi branitelji , vrijeđaju“ mora
se osvrnuti. Dr. Hinković iznio je i
dokazao, kako baš drž. odvj. vrijeđa
svakoga, pa i samog Kralja Petra.

Žalosno je, da se drž. odvjetnik usu-

đuje svakoga vrijeđati, pa još ima a.
smjelosti tužiti se. Dr. Lukinić, osvr- A
nuo se je i dokazao mu, ko vrijeđa.
Drž. odvj. Aeeurti poznat je kao sr- |
božder, koji bi u 24 sata povješao sve
Srbe, ali uzalud mu, Srbi su tvrda
kost. Iza ,tužbe“, koju je publ
popratila sarkastičnim smijehom i h.
me dala zadovoljštinu drž. odvjetniku,
prošlo se na — pedloge obrane. | ao
Dr. Hinković predlaže, da se po- |
zovu kao svjedoci F. Z. M. Steek i
vlastelin Mirko Pisačić, kojije u bro-
šuri ,Nastićijada“ jasno dokazao, da“
se je za ,veleizdaju“ mnogo prije |
pibravljao teren i kako je.i Nj. Vel.
Znao za to. Predlaže, da se ispitaju |
zast. B. Budisaljević, Svetozar _Pri-
bićević i Jovo Banjanin, te Grga Le-
sić, koji je iz Trsta došao u Zagreb, |
da mnogo šta dokaže i pobije lažne
dokaze špijona Nastića. Predsjednik |
mješte odmah pozvati Lesića, odgo- |
gorio je: Mi ga nijesmo zvali, mogao
je još ostati u Rusiji. Ovaj odgovor
predsjednika najbolje dokazuje nje- |
govu ,nepristranost“. Ne će Lesića |
kao svjedoka, a zašto? Lesić je bio
upravitelj imanja nadb. Stadlera, kod -
kojega jel sakupio mnogo podataka. |
Nastiću su poslije ti podatei dobro |
došli, on je od njih učinio zlatni most, |
pomoću kojega se je uvukao kao špi- |
jon u Beograd, kašnje stvorio je ,ve- |
leizdaju“. Predsjednik se boji upro- |
pastiti Nastića, pa ne dozvoljuje da S
se ispita Lesić, koji je baš za Li NB
Zagreb došao. Interesantno. Daljnje |
predloge postaviše Dr. L. Mazurai |
Dr. G. Gaj i predložiše mnogo svje- |
doka i to odličnih građana koji će
sasvim pobiti ,optužnieu“, Razumije |
se, da im je predsjednik pravio sva- -
kih neprilika, osobito Dr. Gaju. Kad |
je Dr. Mazzura prešao na posljedni
predlog o Petru Šorku, predsjednik
mu nije dao govoriti. Dr. Mazzu-
ra molio je zaključak suda. Ali u-
zalud. Predsjednik se je još ru-
gao. Ovo su žalosne ali istinite či-.
njenice. Sve se moguće čini, da se
zabašuri istina...!! U utorak bila je
rasprava nešto interesantnija. Došao
je Nastić, na veliko veselje Taraboo-
ehie, Accurti i drugih. Odma je pre-
slušan. ,Pobija“ iskaz Dr. Popovića.
Starog prijatelja S. Jovanovića sada |
prestavlja kao varalicu. O D.ru Di-
mitrijeviću već piše brošuru. (To će
biti treći, već najavljeni proces — po
špijonu Nastiću 1!) Nastićev novi iskaz

također je interesantan. Njegovi pri-

jašnji drugovi, danas su lopovi, fal- |
sifikatori izdajice, samo on (Nastić!)
poštenjačina, patriot1!!? |
Predsjednik i drž. odvjetnik čine
sve moguće, da brane Nastića. Kad

predlagaše u skupštini, da se u Beč
otpravi poslanstvo od petorice vlastele;
ali prijedlog ne bi primljen. Vlaho
Kaboga izjavi, da će o svemu izvije-
stiti Milutinovića, a vlastela odluče,
da će mu sami poslati izaslanika.
Tako Kaboga bješe osujetio glavne
namjere patriota u skupštini, koja se
raziđe tek u zoru.

Pri bombardovanju grada iz engle-
skijeh topova, koje započe 20. janu-
ara, pukovnik Ivo Natali bješe jedan
od zapovjednika batarijama. Montri-
chard, franceski zapovjednik u gradu,
pošalje tad u Gruž svoje izaslanike,
da pregovaraju s Milutinovićem. Tom
prilikom Ivo Natali predloži, da se
vrhovno zapovjedništvo nad ustanici-
ma dade engleskomu komodoru Ho-
ste-u, čijem bi bila propala premoć
Vlaha Kaboge; ali mu prijedlog odbiše.

Pošto se novi zapovjednik engleski
tajno dogovarao s Milutinovićem, te
se ni jedan, ni drugi ne osvrtahu na

Iva Natali i na druge vođe patriota,

ustanici se pobuniše, te se Milutino-'

vić i Englezi jedva spasiše od navale,

Tek sada Milutinović navijesti, da
će uzeti Dubrovnik i cijelu republiku
u ime austrijskog ćesara, a da ublaži
ustanike, odredi da će njih 200 sa
dubrovačkom zastavom  uljesti u
grad sa savezničkijem četama a ovdje
da će akcija biti zajednička.

U gradu bukne ustanak, gdje se vla-
stela i narod bjehu sporazumjela, da
se uspostavi sloboda stvorenjem novog
demokratsko-aristokratskog ustava.

Ivo Natali ne znađaše ništa o odlu-
kama u Gružu, ni o ustanku u gradu,
kao što ni oni u gradu ne znađahu
ništa o Gružu. Ali temeljito sluteći

zlo za slobodu, s mjesta poviše Ploča,
gdje je bio s Brgaćanima i Župljani-

ma, dohrli na Ploče pred gradska
vrata, zahtijevajući ulazak. Ovo je bio
najzgodniji trenutak za uspostavljenje
slobode, za koju bi on bio žrtvovao

svoj život, samo da dožive ovo uspo-
stavljenje. Ali oni u gradu ne otvo-

riše mu vrata, a Vlaho Kaboga, u

austrijskoj službi, otpuštaše svoje u-
stanike. Tako slučaj, neznanje, ma-
lodušnost i izdajstvo zapriječiše us-
postavljanje slobode.

Milutinović, koji obazna za ustanak

u gradu, pospješi kapitulaciju, kojom
se uglavi, da nijedan Dubrovčanin ne

smije uljesti, a izjavi, da radi samo
za Cesara. Engleski kapetan očito-
va, da ne pozna nikoga nego vladu
austrijsku. Austrijanci i Englezi, do-
šavši u jutro 29. januara 1814 na
Pile pred zatvorena vrata, razbiše ih
i uljegoše u grad a poručiše Ivu Na-
tali, da ne smije u grad. Brgaćani i

Župljani se pobuniše protiv njega,
koji bješe nevin, i neki ga zlostaviše;

ali ostali, pametni i pleme.
še mu život.

Milutinović poslije odredi, da čino-
Vnići i svećenici 15, februara polože

ći spasi-

zakletvu vjernosti ćesaru Franu I;
tada i arćibiskup Ban položi svoju
treću zakletvu vjernosti.

Kad još ne bijaše došao red na
vlastelu, da je polože, mjeseca jula |
1814 izvrši se prvo službeno progla- |
šenje aneksije Dubrovnika s Austi- |
jom, jer Milutinović objelodani sada
pismo Tomašićevo iz Zadra od 7.
jula priopćujući riješenje bečke dr-
žavne kanćelarije već od 3. januara,
da je Dubrovnik anektovan Austriji.
Ovo Porazi patriote a Frano Bona
javno protestova, te zapovjednik tvr-

dave major Wittmann dade ga uha-

Psiti i zatvoriti u Lovrjenac. Cesar
pako svojijem manifestom od 98. jula:
kazaše, da je Bog njemu podložio
Niriju i poživaše sve stanovnike ovi-
jeh zemalja, dakle i Dubrovnika, da
polože prisegu.
Sad Kaboga, bezuslovni austrijski
Privrženik, po nalogu Tamašićevu od
7. avgusta, pozove dubrovačkog ma-