gra Str. 2. DUBROVNIK“ = man3opuu on6op: slyjo Tamy, bOp- he JIpaukoBuh, JOBo PajuueBuh, Jo- BO flepuh u Joso Babak. sa Tora je ynpasuuk lIlapuhi 3aTBOpHO CKYII- IITHHY. Cjyrpuuan y 9 caru npuje none orBopuo je npencjenuuk Illapuh apyru 360p 3aupyra no3suipaBuM roBopom, y KOMe je OcoGuTO HCTaKAO pan 3AC/IyTY HAPOJIHOF CBELITEHCTBA H yuH- TEJBCTBA 34 NIHpei€ HP ynanpeljete 3anpyrapcrBa. fIpecrasuo je 360py r. Jip. Herpuuu, KOju je aacrynao 3a1py- HH CaBe3 y CIubETy, TE y HM€ OBO- ra u3pa3Ho Key, ja ce jejinor zada note go caMor jeguor CaBe3a. Tipen- cjenuuk Illapuh My je O/ZTOBOpHno y uMe 36opa u 3axBA/IHO Ha JIACKABHM u3pa3uMa M Xe;bu 34 CjeJIMibeibe Ca- Be34, turo je ucrogoGHo u Halia »e- Jba, anu je 3a cajla HEOCTBApJbHBa, IIO- turo Hu jom uuje NOBpiiena opraHH- 3zanuja uamux 3aupyra. HeroM ce /0- Bpluu opraHu3anuja Hariux 3a1pyra 4 CaBe3a npucrynuke .ce u pjermaBaiy TOra Bp7io Baxuor nurawa. Ha 360- py Cy Gume 3acrynane 23 3aipyre ca 33 uana, ITlomro je npouuraH ormuru uaBje- mraj ynpaBe, koju je 360p y3e0 o/10- GpaBaweM Ha 3Haibe, NpuxBahene cy peconyuuje o pay šaupyra 34 MOpaJI- HO 4 MATEPHjAJIHO NOJIH3AIb€ HAPOJA, O WiHpeHy paruonajine npuBpe/e, o 3aje- nunukoj ua6aBu u pacnpozaju, 0 npu- KYT1/b4H6Y HAPOJIHOT HOBILA, TE je AK/IAMA- UHjOM H TIJBECKAIB€M npuxBahena peco- nyuuja, kojom ce npencjenuuky CaBesa u3puue ueorpaHuueHo moBjepeive u GJ1a- ronapHocT, iuro je yMHO, MOTAO H XTHO na u y uajKpuTuuuujeM uocoBuma oc- TaHe Ha u€Jy Kame 3saupyrapcke op- ranu3anuje u za Npuupxu oHy uacr, KOjy je ca OCOGHTOM IOXPTBOBAHOLIHy OL NoueTKa 3a1py»xHor pana najcaBje- cuje o6aB;/bao. IIpouurTaH je 3aruM u3Bjemiraj y3 GujaHc ca 3aKJ6BYUHHM pauyHuMa Kao u u3aBjenuraj onGćopa 3a rpersenaie pauyua. Ogo6peuu cy uaBjemuraju ca pauyHuMa, na cy npuxBaheHne pecoJy- uuje, kojuma 360p uapa3šyje cBojy G;ra- rogapuocr Bucokoj Ah. K. Braziu, 3e- MAJ6BCKOM On6opy u Onhunama 34 y- nujesbene npunomohu, Te je ucrozo6Ho u3apaxena naja, za he Tu (dakTOpH H yuanpujen noTnomMararu pa CaBe3a, a ocoGuTO name Onhune, jep je TO u IBHXOB HajBehH HMHTEpEC; 3aTuM je 0- BJIaLITEHA yrIpaBa, za CaBe3 yruiuie 3a unana Onher CaBesa Aycrpujckux 3a- npyra y Beuy, a npuxBahena je peco- nyuuja, kojom 360op uspa3yje eJ;by, na Koucucropuje npu pasmjeniraiy u HaMHjeIUTAHY CBELITEHCTBA y3My y 06- 3HP HHTEpeCe 341Pyra H 3Zaupyrapa. TipouuTaH je 3aTuM rnpeupauyH ca ć Še oo u3BjerurajeM ynpaBa. TlpuxBaheno je u jemuo u upyro; ycTaHOB;beH je 3a-- Upy»KHH DOHI 34 npunoMotiu_HOBHM 3a1pyraMa u Harpane nocnoBolijaMa ;- OgoGpenu cy NOonpuHocu saupyra 3a nokpuhe CaBesHux TpOlIKOBa, a M3a Kpacuor roBopa yuurea Jlexajuha, npuxsakeu je mpujeuor, no Kome je ynpaBa CaBesa 1yx«Ha na ce noGpune 34 u31awe 3aupyrapcke uuTanke, Koja he Guru namujeteHa 34 npupyuHy KIbHTY CBUM OHMM, KOju njezmyjy Ma y KOM IIpaBuy 341pyKHor pala. 3a unana yupaBe Casesa usaGpaH | je rocm. JlykO Mapku3 Bona. IIpeko pacnpaBe o rmpomjeHu ripa- BHJIA IPeNIIO ce Ha JIHOBHH. pen, Te je npuxBaheu npuje/uor, «mo Kome je ynpaBa nyxHa za Tpehem 360py noJ- Hece cBoje npujenjiore rJege nornyHe u uamjene mpaBuja, a ocoGuTo JA THM u3mMjenaMa 4 LONyHaMa TauHo ycraH6BH = UJKHOCTH H TIpaBA CeKpeTApa CaBe3a. Tlomro je Guo kacuo noGa, uujecy Ce MOrJIa UHTATH CTHIJIA IIPEJLABAHA, Hero je CraBJb€HO Y JLJXKHOCT YIIPaBH la ux Lale IITAMIIATH. Cnujenuno je 34THM HEKOJIKKO BPJIO NOyuHHX 4 IPOMHLIJB€EHHX FOBOPA, KO- juMa Cy pacnpaBibdna pasna IuTama, Koja ca 34/pyrapcrTBOM JLOJIa3e Y /LO- Tuuaj, a usa TOra y 2 cara nocauje nojide sarsopno je npencjexuuk 360p, 3axBa/byjyhu 3anpyrapumMa Ha uHrepe-- COBAIbe H PACIIPABJBAIb€, KAO M Gpalin KuuivaHuMa Ha GpaTCKOM H HCKPEHOM NOYEKY. 3Janpyrapu cy nocnuje moje pa3- rJIeJAJIH Y3OPHO HMAIb€ M NpaKTHUHY INOJBOJIJEJICKY IIKOJIY HA TJIABHLIM KOJI. Kuuna, ruije cy HAHIIH HA OCOGHTY NIpeNyCPETJBHBOCT FOCI. YNpaBuTe.ba IIpuua, KOj4 um je moka3ao u pacrTy- MAuHO CBe OHO, IITO MX MOKEe 4HHTE- pecoBaru. Ty cy ce sanpyrapu 3aje- JNHHuKH Ha ycnomMeHy bororpabupanu 3Janpyrapu cy ce 34Tum pa3uiu“i CBOj4M KyhaMa, HOCehH . najiberniue ž CIIOMEH€ CA OBOT I>MXOBOT_IPYTOF iš CranKa, Koju he, HajaMO Ce, YpojiHi $ OHHM ILIONLOM, KOju My je HaMujeieH. Špijun Nastić pobjegao iz Sarajeva, U prošlom broju javili smo, da je poznati špijun Nastić stigao poslije preslušanja iz Zagreba u Sarajevo. Sigurno je da njegov polazak u Sa- rajevo nije bio bez neke stanovite svrhe. Nastić nije dugo ostao u Sa- rajevu. — >Za vrijeme njegova bo- ravka u Sarajevu, — čitamo u ,Srp. Riječi“ — iskrsli su neki sumnjivi falsifikati pisama, a kako se govori, spriječen je i neki pseudo atentat stri dinamitske patrone! Oni, koji bi trebali da o tome progovore, šute kao - zaliveni, valjda zbog toga, jer nije: uspio onako, kako je bilo proračunano, Međutim, hvatajući priliku i doče- kavši je, da špijun Nastić dođe u Sarajevo, predao je urednik ,Srp. Riječi“ prijavu na državno odvjetni- - štvo, i to: da je Nastić nagovarao Milana Šarića (sada kaprala u bos. hee. regimenti u Gracu) iz Bos. Gra- diške u god. 1907., da ovaj uzme bombe, da ih odnese u Sarajevo ida ih baci pod zemaljsku vladu i tako ovu digne u zrak. Ovaj fakat pripo- vijedao je Šarić svešteniku D. Bubo- tiću iz Bos. Gradište. Drugo: da je Nastić u Sarajevu 1908. godine 18. aprila, za vrijeme gradskih izbora, nudio Dušanu Babiću iz Sarajeva bombu, da je baci među 6. i kr. voj- sku. Svjedok na ovo je Dušan Babić iz Sarajeva. sa i Prama ovoj prijavi, svak, ko 1 malo zdrave svijesti ima, nije se drugo mogao nadati, već da će vlasti istog časa uhapsiti zloglasnog Nastića, su- više kad se uzme u obzir, da je vlast upozorena, da se Nastić sprema na put. »l pored svega toga, kaže »Srp. Riječ“, ništa nije preduzeto da Na- stić ne pobjegne. Državni odvjetnik to ne čini bez razloga. — To su mo- žda razlozi, koje mi nijesmo u stanju shvatiti. Mi se sjećamo, kako su u istražni zatvor bacani naši urednici, mi znamo kako su naši saradnici padali u istražni zatvor samo zbog štamparskih delikata, pa zato se ču- dimo, kako to, da se Nastiću ništa ne događa i poslije takove prijave«<. Kad vidimo i čitamo ovake stvari, mislimo da im ne treba komentara. Jedino nam sada postaje mnogo ra- zumljivije, zašto je i naš državni od- vjetnik toliko oprezan, te nas plijeni, kad i mi donesemo, da su se sve ove prljavštine, koje su u vezi sa radom špijuna Nastića, činile po uputstvu zemaljske vlade bos. hercegovačke, i da je ona ista mnogo stvari insce- nirala, jer je to bilo potrebito za po- spiješenje aneksije Bosne i Hercego- vine. Proces u Zagrebu iznio je već i crnu i svijetlu stranu svega onoga što se je dogodilo. Domaće vijesti. »Veleizdajnički“ proces. U subotu, kao početak rasprave, državni odvj. iznio je tužbu, kako ga obrana vri- jeđa i sumnjiči. Na ,uvrjede“ optu- ženika kaže, nije se osvrćao, ali kad ga i njihovi branitelji , vrijeđaju“ mora se osvrnuti. Dr. Hinković iznio je i dokazao, kako baš drž. odvj. vrijeđa svakoga, pa i samog Kralja Petra. Žalosno je, da se drž. odvjetnik usu- đuje svakoga vrijeđati, pa još ima a. smjelosti tužiti se. Dr. Lukinić, osvr- A nuo se je i dokazao mu, ko vrijeđa. Drž. odvj. Aeeurti poznat je kao sr- | božder, koji bi u 24 sata povješao sve Srbe, ali uzalud mu, Srbi su tvrda kost. Iza ,tužbe“, koju je publ popratila sarkastičnim smijehom i h. me dala zadovoljštinu drž. odvjetniku, prošlo se na — pedloge obrane. | ao Dr. Hinković predlaže, da se po- | zovu kao svjedoci F. Z. M. Steek i vlastelin Mirko Pisačić, kojije u bro- šuri ,Nastićijada“ jasno dokazao, da“ se je za ,veleizdaju“ mnogo prije | pibravljao teren i kako je.i Nj. Vel. Znao za to. Predlaže, da se ispitaju | zast. B. Budisaljević, Svetozar _Pri- bićević i Jovo Banjanin, te Grga Le- sić, koji je iz Trsta došao u Zagreb, | da mnogo šta dokaže i pobije lažne dokaze špijona Nastića. Predsjednik | mješte odmah pozvati Lesića, odgo- | gorio je: Mi ga nijesmo zvali, mogao je još ostati u Rusiji. Ovaj odgovor predsjednika najbolje dokazuje nje- | govu ,nepristranost“. Ne će Lesića | kao svjedoka, a zašto? Lesić je bio upravitelj imanja nadb. Stadlera, kod - kojega jel sakupio mnogo podataka. | Nastiću su poslije ti podatei dobro | došli, on je od njih učinio zlatni most, | pomoću kojega se je uvukao kao špi- | jon u Beograd, kašnje stvorio je ,ve- | leizdaju“. Predsjednik se boji upro- | pastiti Nastića, pa ne dozvoljuje da S se ispita Lesić, koji je baš za Li NB Zagreb došao. Interesantno. Daljnje | predloge postaviše Dr. L. Mazurai | Dr. G. Gaj i predložiše mnogo svje- | doka i to odličnih građana koji će sasvim pobiti ,optužnieu“, Razumije | se, da im je predsjednik pravio sva- - kih neprilika, osobito Dr. Gaju. Kad | je Dr. Mazzura prešao na posljedni predlog o Petru Šorku, predsjednik mu nije dao govoriti. Dr. Mazzu- ra molio je zaključak suda. Ali u- zalud. Predsjednik se je još ru- gao. Ovo su žalosne ali istinite či-. njenice. Sve se moguće čini, da se zabašuri istina...!! U utorak bila je rasprava nešto interesantnija. Došao je Nastić, na veliko veselje Taraboo- ehie, Accurti i drugih. Odma je pre- slušan. ,Pobija“ iskaz Dr. Popovića. Starog prijatelja S. Jovanovića sada | prestavlja kao varalicu. O D.ru Di- mitrijeviću već piše brošuru. (To će biti treći, već najavljeni proces — po špijonu Nastiću 1!) Nastićev novi iskaz također je interesantan. Njegovi pri- jašnji drugovi, danas su lopovi, fal- | sifikatori izdajice, samo on (Nastić!) poštenjačina, patriot1!!? | Predsjednik i drž. odvjetnik čine sve moguće, da brane Nastića. Kad predlagaše u skupštini, da se u Beč otpravi poslanstvo od petorice vlastele; ali prijedlog ne bi primljen. Vlaho Kaboga izjavi, da će o svemu izvije- stiti Milutinovića, a vlastela odluče, da će mu sami poslati izaslanika. Tako Kaboga bješe osujetio glavne namjere patriota u skupštini, koja se raziđe tek u zoru. Pri bombardovanju grada iz engle- skijeh topova, koje započe 20. janu- ara, pukovnik Ivo Natali bješe jedan od zapovjednika batarijama. Montri- chard, franceski zapovjednik u gradu, pošalje tad u Gruž svoje izaslanike, da pregovaraju s Milutinovićem. Tom prilikom Ivo Natali predloži, da se vrhovno zapovjedništvo nad ustanici- ma dade engleskomu komodoru Ho- ste-u, čijem bi bila propala premoć Vlaha Kaboge; ali mu prijedlog odbiše. Pošto se novi zapovjednik engleski tajno dogovarao s Milutinovićem, te se ni jedan, ni drugi ne osvrtahu na Iva Natali i na druge vođe patriota, ustanici se pobuniše, te se Milutino-' vić i Englezi jedva spasiše od navale, Tek sada Milutinović navijesti, da će uzeti Dubrovnik i cijelu republiku u ime austrijskog ćesara, a da ublaži ustanike, odredi da će njih 200 sa dubrovačkom zastavom uljesti u grad sa savezničkijem četama a ovdje da će akcija biti zajednička. U gradu bukne ustanak, gdje se vla- stela i narod bjehu sporazumjela, da se uspostavi sloboda stvorenjem novog demokratsko-aristokratskog ustava. Ivo Natali ne znađaše ništa o odlu- kama u Gružu, ni o ustanku u gradu, kao što ni oni u gradu ne znađahu ništa o Gružu. Ali temeljito sluteći zlo za slobodu, s mjesta poviše Ploča, gdje je bio s Brgaćanima i Župljani- ma, dohrli na Ploče pred gradska vrata, zahtijevajući ulazak. Ovo je bio najzgodniji trenutak za uspostavljenje slobode, za koju bi on bio žrtvovao svoj život, samo da dožive ovo uspo- stavljenje. Ali oni u gradu ne otvo- riše mu vrata, a Vlaho Kaboga, u austrijskoj službi, otpuštaše svoje u- stanike. Tako slučaj, neznanje, ma- lodušnost i izdajstvo zapriječiše us- postavljanje slobode. Milutinović, koji obazna za ustanak u gradu, pospješi kapitulaciju, kojom se uglavi, da nijedan Dubrovčanin ne smije uljesti, a izjavi, da radi samo za Cesara. Engleski kapetan očito- va, da ne pozna nikoga nego vladu austrijsku. Austrijanci i Englezi, do- šavši u jutro 29. januara 1814 na Pile pred zatvorena vrata, razbiše ih i uljegoše u grad a poručiše Ivu Na- tali, da ne smije u grad. Brgaćani i Župljani se pobuniše protiv njega, koji bješe nevin, i neki ga zlostaviše; ali ostali, pametni i pleme. še mu život. Milutinović poslije odredi, da čino- Vnići i svećenici 15, februara polože ći spasi- zakletvu vjernosti ćesaru Franu I; tada i arćibiskup Ban položi svoju treću zakletvu vjernosti. Kad još ne bijaše došao red na vlastelu, da je polože, mjeseca jula | 1814 izvrši se prvo službeno progla- | šenje aneksije Dubrovnika s Austi- | jom, jer Milutinović objelodani sada pismo Tomašićevo iz Zadra od 7. jula priopćujući riješenje bečke dr- žavne kanćelarije već od 3. januara, da je Dubrovnik anektovan Austriji. Ovo Porazi patriote a Frano Bona javno protestova, te zapovjednik tvr- dave major Wittmann dade ga uha- Psiti i zatvoriti u Lovrjenac. Cesar pako svojijem manifestom od 98. jula: kazaše, da je Bog njemu podložio Niriju i poživaše sve stanovnike ovi- jeh zemalja, dakle i Dubrovnika, da polože prisegu. Sad Kaboga, bezuslovni austrijski Privrženik, po nalogu Tamašićevu od 7. avgusta, pozove dubrovačkog ma-