Str. 2.

.DUBROVNIK:“

m %

Br. 59.

JecT, nopex Gopće sa Hallly _oTa-
UCHHY, GOpHJIH CMO CE OJMIJUHO M 3a
PaBHONpaBHocr cprickor Hapojza. V-
4BpluhuBaJu CMO “cpncky cBujecT, 1iu-
PMJH CMO hHPHJIHUY, IOHOCHJIH CMO
Ce CPIICKOM 34CTABOM, IHETOBAJIH CMO
CPNCKA, OGu.bexja. TO emo u y 6y-
Ayhe uuuuru. To ce je yseno u Kao
NOBOL H H3rOBOp 34 nporon€, jep ce
MHCJIMJIO, LA He Ce Ha TaKaB HauuH
TH Hporomu nonysapucaru_ y Behem
aujeny xpBarckor napona, za he ce
Hali CaBe3Hunu XpBaTu IIpPHCHJIHTH,
Za Hac Hanycre, za he ce nocruhu
TAKO PACyJo Koanuuuje u nornyHo
H30JIHpate CpGa Hu cpricke CamMOcTA.I-
H€ cTpanke, jezuom pujeujy oma cBp-
xa, Koja je nenpujareseuMa Hate oraz-
>KOHHE GuJIA NpPeJI OYHMA. |

Anu ysanyn Tpya. Koamunuja je,
KAKO PEKOCMO, CAMO yuBplliheHa; ona
je nanac TaKO jaka, za ce pexum Goju
ZNONYCTHTH KOAJIHUHjH KOHTAKT C HA-
POZOM Te pezom 3a6paiyje iweHe
CKYIILLTHHE.

A Mu Cp6u, HapouuTo MH CAMOCTAJI-
uu? Ilpuje oBux nmporoma sa nac ce
MAJIO 3HAJIO M MAJIO Ce pauyHa O Ha-
Ma BoluJo. Jlamac 3ma 3a mac caB
BEJIHKH KYJITYPHH CBujeT. Onu, Koju
HAC H€ IIpu3Hajy, NOKA34JIH CY OBHM
IIporToHumMa uuTaBOoM cBujeTy, na cMo
MH Ty, LA CMO MH akTOp, O KOju ce
yša1ya jome 3y6m. Y KOJIHKO cy 3a
HAC IO CANA H 3HAJIH y CTPAHOM CBH-
jeTy, CmarpamucMo 34 peakuujonapne,
Ha Hac ce Canao jean —uo OozroBop-
HOCTH 360 HeHApOlHHX u peaxuujo-
HapHux pexuma y XpBarckoj. Jlamac
nac EBpona uujeu u yBaxaBa «ao
EJIEMEHAT UHBHJIHZALMjE,  KYJIType M
nanpenka. [lanac mac Cp6e caB npo-
CBHjeTJ6€HH CBujer cMaTpa 3a Hocuone
CNOGONOJMHHX HM HANPENHHX MHCJIH y
XpBaTcKOj, 34 MyueHuke 3a CI1060]1Y.
Kamuran, koja je y ToM NOrJeny na-
Halisa renepanuja creksa, Bpujezuhe
HAK H NOTOMIHMA.

Meijy nama nak Huko muje mokJe-
KHYO, H4KO Ce Huje CpncrBy usnepje-
puo. Temxo je omuma, Koju uenocpe-
4Ho Tpne. Aga ce MOry TjemmuTu TuMe,
na je OBHM NpOFOHHMA YUHE€HO BHIIIC
34 IUApetwe cprcke cBujecTu y Hapo/y,
Y IUHPOKHM MaCaMa HApPOlHHM, HeFO
na je nynireHo ga cBa Hania HHTEJIH-
remuuja ua TOME panu uuTaB uua ro-
ZuHA. : '

HaupxbuBocr, koja je mamuepecru-
paša, npeniia je, MOpaMO TO npusna-
TH, M CBA Halla OuekuBawa. BujiumMo,
Za Cy ZaHac 4 J6yAM, KOje CMO cMa-
Tpanu 3a najkoucepBaruBuuje, koju cy
ZO. OBHX NporoHna crajamu mo crpamu
HJIH UAK TNOLPKABAJIH POXUME, NPOTHB
KOjMX CMO CE MH GOPHJIH, IPHNPABHH,
na Cc Hama šajejo H3Upxe Gop6y u

CBE NpPOTOHE. BunuMO eT0. 4 BeJuKO-
ZocTOjuuKe, cpricke emuckone, koju ce
Ce HHAH€ HE BOJIE MHjeLIATH Y NOJIH-
 THuKy 60p6y, ruje ce ucruue y npBum
pezoBuma 6op6e 3a cpncke cBeTHise.
Ouo mazo mrpeGepa, koju mra3e nipen
NAHALH6HM CHCTEMOM, jep xoke JIHuHo
na kape, ne Mory za NoKBape oBy
nujeny cruky, jep uuiura ne 6poje u
HeMajy ynji4Ba y Hapojiy.

C pesyararuMa Nporona MOXeMO IO
ZaHac GuTH NOTIJHO 34NOBOJBHH. Du-
ACKO HAIIHX NpPOTHBHHuKA TAKO je Be-
“HK, Za ce u camu Beh ywxacajy oj
Ibera. A_MH FJIEJLAMO CJIOGOJIHO H cmje-
HO NOHOCehH Ce CBOjuM CPICTBOM M
ONyIeB/baBajyhu ce 6op6om 3a npaBa
HANIE OTAXKOHHE KPAJBEBUHE XpBaTcKe,
Y odu svennuioj 6ynyhuocTH.“ i

, oN DATO easna
Milan Vasić.
»Ja imadem ovdje službenu potvrdu
od sarajevske vlade, da je kapetan
Vasić bio uapšen radi špijunaže, na
postaji Ravno u Hercegovini, te da je
odatle povraćen u Gruž. Od vojnih

Pako oblasti imadem očitovanje, iz

koga se vidi, da je kapetan Vasić
Putovao okolo, da je imao silnu kore-
spodencu, da se je družio sa veliko-
srpskim agitatorima, te da je došao u
sukob sa oblastima radi opetovane
špijunaže“.

Tako od riječi do riječi kaže drža-
vni odvjetnik Aeeurti, koji zastupa
optužnicu zloglasnog procesa u Za-
grebu. On tvrdi pozitivno, i to —
čujte! — na temelju službenih do-
kumenata sarajevske vlade i vojnih
vlasti, da je kapetan Vasić bio radi

špijunaže uapšen na postaji u Ravno, -

da je radi špijunaže dolazio u sukob
sa oblastima i da se družio sa veliko-
srpskim agitatorima.

Tendencija riječi g. Aeeurti-a jasna
je. Sa jednim udarcem treba mu da
ubije dvije muhe. Dosta smo do sada
šutjeli. Red je da i mi izađemo iz
rezerve i da kažemo svoju.

Na privolu jednog svog prijatelja
iz Hereegovine, koji zauzimlje vidan
položaj u državnoj službi i koji je bio
izvjesno neko vrijeme kod nas na
liječenju i u istom se hotelu sa
Vasićem hranio, pošao je jednoga

dana kapetan Vasić do. njegova

prebivališta, da proboravi dva dana
kod njega. Tek je stigao na postaju
Ravno, bijaše. zaustavljen od vlasti
s naredbom, da se odmah povrati u
Gruž. Ko poznaje ,opreznost“ bosan-
skih vlasti i njihov postupak prema
strancima, naročito prema srpskim
oficirima, razumjeće odmah, da su
vlasti ovako postupale sa kapetanom
Vasićem samo iz bojazni, da on ne
bi obavljao kakvu špijunažu, a daje
je to zbilja činio i da su ga vlasti

na djelu uhvatile, možemo sebi pred-
staviti, što bi se bilo sa Vasićem do-
godilo. Ističemo još i to, da Vasić ne
bi imao vremena ni okrenuti se u
Dubrovniku, a kamo li šest mjeseci
proživjeti mirnim životom, da jo uopšte
ikada ,radi špijunaže“ dolazio u su-
kob sa ,oblastima“. '

Kapetan Vasić proboravio je u Du-
brovniku — kako već rekosmo —
punih šest mjeseci. Meni je bio, kao
slabunjav i bolestan, preporučen od
jednog mog odličnog prijatelja iz Beo-
grada. Sa mnom se je hranio, a sa

mnom se je — mogu slobodno da.

kažem — najviše i družio. Vrlo malo

. je činio poznanstava, a za svako sam
ja znao, jer se niko nije mogao dru-
Žiti s njime, a da se i sa mnom nije
družio. Priznaće mi se po tome fakat,
da sam Vasića vrlo dobro poznavao
i da sam znao zašto je došao u Du-
brovnik i šta je u njemu radio. A
mogu bez ikakve bojazni, da će ma
ko obratno moći dokazati, otvoreno
izjaviti, da Vasić nije imao druge
»misije“, osim oporavljenja svog po-
rušenog zdravlja.

Jednoga dana, nekako odmah po
dolasku Vasićevu u Dubrovnik, zate-
kao sam u Hotel de la Ville sa Va-
sićem i gospođom mu još i Ristu,
Đorđa i t. d. Nastića, Petrovića itd.,
s kojim sam se — da uzgred napo-
menem — još otprije poznavao. Nije
mi bilo drago to druženje, pa sam
Vasića, — posto sam Nastića javno
ispred kavane na Pilama, pred 8vje-
docima, između kojih je jedan na
višem položaju u državnoj službi, 4
nekoliko mjeseci prije nego je o njemu
ista na javu izaslo, nazvao špijunom
bosanske vlade i agentom-provokato-
rom, a da na to nije reagirao, —
upozorio na ulogu Nastićevu, na što
mi je Vasić rekao, da ga vrlo dobro
poznaje, da je i njemu sumnjiv i da
će izbjegavati Nastićevo društvo. Po-
slije toga Nastića nijesmo vidjeli u
Dubrovniku.

U zloglasnom svome ,Finale“ Na-
stić spominje neku strateško-političku
misiju Vasićevu u Dubrovniku, pa
nadodaje, da vlasti vrlo dobro znadu
s kime se je družio, a sada mu gosp.
oAeeurti priskače u pomoć i njegovu
izjavu popunjuje tvrdnjom, da se je
Vasić družio sa ,veliko-srpskim “a-
gitatorima“. Po razvitku samih do-
gađaja i nekim čudnim, sasvim slu-
čajnim, sticajem prilika, u red tih
»Veliko-srpskih agitatora“ došao bih
ja na prvo mjesto.

Pretpostavljajući, da Nastić zbilja
zna, što i naše vlasti znadu, a naro-
čito apostrofirajući simptomatičnu či-
njenicu, da vlasti — i pored toga

što su o svemu preko svojih povje-
renika vrlo dobro informisane — ni-
jesu ni proti nas ni proti Vasića po-
stupale, izjavljujem, da je vaskoliki
naš rad otvorena knjiga, da nijesmo
svoji i svog naroda neprijatelji, a da
bi se tako lako upuštali u vratolomne
pustolovine. A i sim Vasić dovoljno
je pametan, pa je isključeno, da bi
on svoje prijatelje, koji su mu rastvo-
rili vrata najobičnijeg gostoprimstva,
dovodio u nepriliku i izvrgavao opa-
snostima, koje ne bi bilo teško kod
nas izazvati.

Na temelju ovoga što sam iznio i
svega onoga što se već zna, konsta-
tiram :

1. Da Vasić nije nikada bio uapšen
na djelu špijunaže ;

I. Da je Vasić bio samo zausta-
vljen na stanici u Ravnom i odatle
vraćen u Dubrovnik, kao što se gdje-
kada u drugoj formi i nama dogodi ;

INI. Da Vasić nije dolazio u sukob
s vlastima radi opetogane špijunaže;

1V. Da sam Vasića upozorio o u-
lozi Nastićevoj odmah po dolasku
Vasićevu u Dubrovnik i da prema
tome nije bio ni u kakvim intimnijim
vezama sa Nastićem ;

*'V. Da kod nas — na veliku žalost
Aeeurti-a — nema, niti je ikada bilo
»Velikosrpskih agitatora“. (Na ovu
izjavu osvrnućemo se u posebnom
članku);

VI. Da je uopšte cijeli navod Ac-
curti-jev iz osnova neistinit i tende-
Ciozan.

Toliko za sada.

Nikola L. Brkić.

* * *

Na neistinitu i tendecioznu gornju
tvrdnju državnog odvjetnika na za-
grebačkom procesu tobožnjih velikih
izdajnika, osjećam za dužnost, ne radi
obrane gosp. Milana kap. Vasića, već
radi istine, da izjavim, da je kapetan
Milan Vasić bio kod mene kao gost
gotovo puna tri posljednja mjeseca
svog boravka u Dubrovniku. Kao mog
pobratima, cijenio sam ga i cijenim
ga kao i svog rođenog brata, te mu
je moj dom kao bratu bio otvoren, i
uvijek će mu biti otvoren. Čestita
duša i pošteno srpsko osjećanje tako
nas je zbližilo. Stanujući kod mene
bio je iskren i otvoren sprema meni,
kao prama rođenora bratu, te mogu
u tom pogledu mirne duše i čiste sa-
vjesti da izjavim, da je njegov bo-
ravak u Dubrovniku bio jedino radi
oporavljenja zdravlja. Cijelo njegovo
proučavanje dislokacije ausirijske voj-
ske u ovim krajevima sastajalo se je
u tome, da je po čitav dan sjedio u
sobi, učeći i pripravljajući se za ispit.
Učio je toliko mnogo, da sam ga mo-

a

Porodica Natali u Dubrovniku.
B. Karlo Natali.

(3.) nastavak ispr. br. 58 ;

Antun Karlo Natali (1768—1856)
rođen je u Rusiji. Njegova majka žena
Petra Natali, ruskog pukovnika, bješe
od vrlo ugledne plemičke porodice
franceske de_la Tour-Chambery. Bila
je vrlo bogoljubna i često je bosono-
ga hodila na zavjet u Gospu od Mi-
losrđa blizu Dubrovnika, ali je htjela
vršiti neopaženo svoju bogoljubnost,
te u tu svrhu dala bi napraviti obuću
bez poplata.

U doba republike Karlo kao du-
brovački vlastelin, kad navrši 18 go-
dina postane članom velikog vijeća;
prvog dećembra 1786. izabrat je kao
officiale delle ragioni del comune;
11. avgusta 1787. zapovjednikom i ka-
stelanom sv. Lovrjenca u Dubrovni-
ku, a 20. febrara 1788. za njegove
osobite zasluge senat mu podijeli čin
. pukovnika dubrovačkijeh vojničkijeh

četa. Ovo je sve utvrđeno jednom
pergamenom, koju je republika izdala
12. aprila 1788. Poslije, sve do pro-
pasti slobode, služio je republikanskoj
ideji. Bio je tip savršena džentelme-
na, čovjek vrlo naobražen, te je umio
izvrsno franceski. Mato Pozza u P»-
riegesis ubraja ga u oligarkičku stran-
ku, to biva u stranku patriota. U.
njega je nadasve polagao svoje po-
vjerenje senat, kad ga izabra 26.
maja 1806, da ide sa drugijem vla-
stelinom pregovarati s franceskijem
đeneralom Lauristonom, prije no što
će ovaj u Dubrovnik, da ide to jest
pregovarati s đeneralom da ne vrije-
đa neutralnost dubrovačke republike.
Patriote u vijeću nijesu imali toliko
povjerenja u driga mu u poslanstvu,
Toma Bassegli, koji je bio vrlo učen

i poznavao je franeesku knjigu, ali

je bio franceske stranke. Oba su bila
vrlo sposobna Za ovaku misiju, jer
ljudi svijetskog pogleda izobraženi i

vrlo dobri poznavaoci franceskog je-
zika. Toliko _ Karlo Natali, koliko
Bassegli izvršiše revno i pošteno svo-
ju misiju, kako će se niže vidjeti i
samo je krupno neznanje moglo na-
vesti ondašnjega paroha na Orašcu,
Miha Radilovića da vjeruje u zlobno
podmetanje o njihovom nepatriotskom
tajnom sporazumljenju sa Lauristonom.

Karlo Natali i drug mu pođoše is-
tog dana po podne u Gruž, otkle
pisaše senatu, da su Francuzi stigli
sa 10 trabakula u Ston; ali već na
po ure po podne bješe vladi stigla
nepotvrđena vijest, da su Francuzi u
Slanome, te stoga se bilo i skupilo
vijeće. Iz Gruža krene Karlo s dri-
gom na Orašac, gdje stigoše na dva-
destičetiri. Kad saznaše po ljudima
izvidnieima, da su Francezi kod Ljup-
ča, uzjahaše odmah po noći i nađoše
Franceze na Osojniku.

Karlo Natali sa drigom iznenadi
svojijem dolaskom  Lauristona, koji

se viđeći otkriven, osorno ih primi,
pa prisili i Karla i draga mu, da mu
pješke prate vojsku, da se ne bi mo-
gli vratiti u Dubrovnik, da jave nje-
gov dolazak. Poslije zadrži samog
Karla kod sebe a driga mu pošalje
u Rijeku, da sprevi prijelaz vojske
preko nje.

Godine 1807 početkom dećembra,
kad dva mjeseca prije njegov brat
Ivo bješe pred dolazak Napoleonov
na svoje troške otišao u Milan, na-
nijerom da obazna što će biti s Du-
brovnikom, i gdje odbi, kako se
pripovjeda, unosnu državnu  služ-
bu, koju mu u audjeneiji bijaše po-
nudio potkralj italijanski, prine Hv-
gen. Karlo bi od dubrovačkog genata
poslat u Carigrad u novog sultana
Mustafe IV. Tada Turska bješe sa-
svijem slaba i ne mogaše uzeti u za-
štitu našu repupliku, jer sultan bješe
potpuno u rukama franceskog posla-
nika kod Porie a dubrovački konsuo