Str. 2. .DUBROVNIK:“ m % Br. 59. JecT, nopex Gopće sa Hallly _oTa- UCHHY, GOpHJIH CMO CE OJMIJUHO M 3a PaBHONpaBHocr cprickor Hapojza. V- 4BpluhuBaJu CMO “cpncky cBujecT, 1iu- PMJH CMO hHPHJIHUY, IOHOCHJIH CMO Ce CPIICKOM 34CTABOM, IHETOBAJIH CMO CPNCKA, OGu.bexja. TO emo u y 6y- Ayhe uuuuru. To ce je yseno u Kao NOBOL H H3rOBOp 34 nporon€, jep ce MHCJIMJIO, LA He Ce Ha TaKaB HauuH TH Hporomu nonysapucaru_ y Behem aujeny xpBarckor napona, za he ce Hali CaBe3Hunu XpBaTu IIpPHCHJIHTH, Za Hac Hanycre, za he ce nocruhu TAKO PACyJo Koanuuuje u nornyHo H30JIHpate CpGa Hu cpricke CamMOcTA.I- H€ cTpanke, jezuom pujeujy oma cBp- xa, Koja je nenpujareseuMa Hate oraz- >KOHHE GuJIA NpPeJI OYHMA. | Anu ysanyn Tpya. Koamunuja je, KAKO PEKOCMO, CAMO yuBplliheHa; ona je nanac TaKO jaka, za ce pexum Goju ZNONYCTHTH KOAJIHUHjH KOHTAKT C HA- POZOM Te pezom 3a6paiyje iweHe CKYIILLTHHE. A Mu Cp6u, HapouuTo MH CAMOCTAJI- uu? Ilpuje oBux nmporoma sa nac ce MAJIO 3HAJIO M MAJIO Ce pauyHa O Ha- Ma BoluJo. Jlamac 3ma 3a mac caB BEJIHKH KYJITYPHH CBujeT. Onu, Koju HAC H€ IIpu3Hajy, NOKA34JIH CY OBHM IIporToHumMa uuTaBOoM cBujeTy, na cMo MH Ty, LA CMO MH akTOp, O KOju ce yša1ya jome 3y6m. Y KOJIHKO cy 3a HAC IO CANA H 3HAJIH y CTPAHOM CBH- jeTy, CmarpamucMo 34 peakuujonapne, Ha Hac ce Canao jean —uo OozroBop- HOCTH 360 HeHApOlHHX u peaxuujo- HapHux pexuma y XpBarckoj. Jlamac nac EBpona uujeu u yBaxaBa «ao EJIEMEHAT UHBHJIHZALMjE, KYJIType M nanpenka. [lanac mac Cp6e caB npo- CBHjeTJ6€HH CBujer cMaTpa 3a Hocuone CNOGONOJMHHX HM HANPENHHX MHCJIH y XpBaTcKOj, 34 MyueHuke 3a CI1060]1Y. Kamuran, koja je y ToM NOrJeny na- Halisa renepanuja creksa, Bpujezuhe HAK H NOTOMIHMA. Meijy nama nak Huko muje mokJe- KHYO, H4KO Ce Huje CpncrBy usnepje- puo. Temxo je omuma, Koju uenocpe- 4Ho Tpne. Aga ce MOry TjemmuTu TuMe, na je OBHM NpOFOHHMA YUHE€HO BHIIIC 34 IUApetwe cprcke cBujecTu y Hapo/y, Y IUHPOKHM MaCaMa HApPOlHHM, HeFO na je nynireHo ga cBa Hania HHTEJIH- remuuja ua TOME panu uuTaB uua ro- ZuHA. : ' HaupxbuBocr, koja je mamuepecru- paša, npeniia je, MOpaMO TO npusna- TH, M CBA Halla OuekuBawa. BujiumMo, Za Cy ZaHac 4 J6yAM, KOje CMO cMa- Tpanu 3a najkoucepBaruBuuje, koju cy ZO. OBHX NporoHna crajamu mo crpamu HJIH UAK TNOLPKABAJIH POXUME, NPOTHB KOjMX CMO CE MH GOPHJIH, IPHNPABHH, na Cc Hama šajejo H3Upxe Gop6y u CBE NpPOTOHE. BunuMO eT0. 4 BeJuKO- ZocTOjuuKe, cpricke emuckone, koju ce Ce HHAH€ HE BOJIE MHjeLIATH Y NOJIH- THuKy 60p6y, ruje ce ucruue y npBum pezoBuma 6op6e 3a cpncke cBeTHise. Ouo mazo mrpeGepa, koju mra3e nipen NAHALH6HM CHCTEMOM, jep xoke JIHuHo na kape, ne Mory za NoKBape oBy nujeny cruky, jep uuiura ne 6poje u HeMajy ynji4Ba y Hapojiy. C pesyararuMa Nporona MOXeMO IO ZaHac GuTH NOTIJHO 34NOBOJBHH. Du- ACKO HAIIHX NpPOTHBHHuKA TAKO je Be- “HK, Za ce u camu Beh ywxacajy oj Ibera. A_MH FJIEJLAMO CJIOGOJIHO H cmje- HO NOHOCehH Ce CBOjuM CPICTBOM M ONyIeB/baBajyhu ce 6op6om 3a npaBa HANIE OTAXKOHHE KPAJBEBUHE XpBaTcKe, Y odu svennuioj 6ynyhuocTH.“ i , oN DATO easna Milan Vasić. »Ja imadem ovdje službenu potvrdu od sarajevske vlade, da je kapetan Vasić bio uapšen radi špijunaže, na postaji Ravno u Hercegovini, te da je odatle povraćen u Gruž. Od vojnih Pako oblasti imadem očitovanje, iz koga se vidi, da je kapetan Vasić Putovao okolo, da je imao silnu kore- spodencu, da se je družio sa veliko- srpskim agitatorima, te da je došao u sukob sa oblastima radi opetovane špijunaže“. Tako od riječi do riječi kaže drža- vni odvjetnik Aeeurti, koji zastupa optužnicu zloglasnog procesa u Za- grebu. On tvrdi pozitivno, i to — čujte! — na temelju službenih do- kumenata sarajevske vlade i vojnih vlasti, da je kapetan Vasić bio radi špijunaže uapšen na postaji u Ravno, - da je radi špijunaže dolazio u sukob sa oblastima i da se družio sa veliko- srpskim agitatorima. Tendencija riječi g. Aeeurti-a jasna je. Sa jednim udarcem treba mu da ubije dvije muhe. Dosta smo do sada šutjeli. Red je da i mi izađemo iz rezerve i da kažemo svoju. Na privolu jednog svog prijatelja iz Hereegovine, koji zauzimlje vidan položaj u državnoj službi i koji je bio izvjesno neko vrijeme kod nas na liječenju i u istom se hotelu sa Vasićem hranio, pošao je jednoga dana kapetan Vasić do. njegova prebivališta, da proboravi dva dana kod njega. Tek je stigao na postaju Ravno, bijaše. zaustavljen od vlasti s naredbom, da se odmah povrati u Gruž. Ko poznaje ,opreznost“ bosan- skih vlasti i njihov postupak prema strancima, naročito prema srpskim oficirima, razumjeće odmah, da su vlasti ovako postupale sa kapetanom Vasićem samo iz bojazni, da on ne bi obavljao kakvu špijunažu, a daje je to zbilja činio i da su ga vlasti na djelu uhvatile, možemo sebi pred- staviti, što bi se bilo sa Vasićem do- godilo. Ističemo još i to, da Vasić ne bi imao vremena ni okrenuti se u Dubrovniku, a kamo li šest mjeseci proživjeti mirnim životom, da jo uopšte ikada ,radi špijunaže“ dolazio u su- kob sa ,oblastima“. ' Kapetan Vasić proboravio je u Du- brovniku — kako već rekosmo — punih šest mjeseci. Meni je bio, kao slabunjav i bolestan, preporučen od jednog mog odličnog prijatelja iz Beo- grada. Sa mnom se je hranio, a sa mnom se je — mogu slobodno da. kažem — najviše i družio. Vrlo malo . je činio poznanstava, a za svako sam ja znao, jer se niko nije mogao dru- Žiti s njime, a da se i sa mnom nije družio. Priznaće mi se po tome fakat, da sam Vasića vrlo dobro poznavao i da sam znao zašto je došao u Du- brovnik i šta je u njemu radio. A mogu bez ikakve bojazni, da će ma ko obratno moći dokazati, otvoreno izjaviti, da Vasić nije imao druge »misije“, osim oporavljenja svog po- rušenog zdravlja. Jednoga dana, nekako odmah po dolasku Vasićevu u Dubrovnik, zate- kao sam u Hotel de la Ville sa Va- sićem i gospođom mu još i Ristu, Đorđa i t. d. Nastića, Petrovića itd., s kojim sam se — da uzgred napo- menem — još otprije poznavao. Nije mi bilo drago to druženje, pa sam Vasića, — posto sam Nastića javno ispred kavane na Pilama, pred 8vje- docima, između kojih je jedan na višem položaju u državnoj službi, 4 nekoliko mjeseci prije nego je o njemu ista na javu izaslo, nazvao špijunom bosanske vlade i agentom-provokato- rom, a da na to nije reagirao, — upozorio na ulogu Nastićevu, na što mi je Vasić rekao, da ga vrlo dobro poznaje, da je i njemu sumnjiv i da će izbjegavati Nastićevo društvo. Po- slije toga Nastića nijesmo vidjeli u Dubrovniku. U zloglasnom svome ,Finale“ Na- stić spominje neku strateško-političku misiju Vasićevu u Dubrovniku, pa nadodaje, da vlasti vrlo dobro znadu s kime se je družio, a sada mu gosp. oAeeurti priskače u pomoć i njegovu izjavu popunjuje tvrdnjom, da se je Vasić družio sa ,veliko-srpskim “a- gitatorima“. Po razvitku samih do- gađaja i nekim čudnim, sasvim slu- čajnim, sticajem prilika, u red tih »Veliko-srpskih agitatora“ došao bih ja na prvo mjesto. Pretpostavljajući, da Nastić zbilja zna, što i naše vlasti znadu, a naro- čito apostrofirajući simptomatičnu či- njenicu, da vlasti — i pored toga što su o svemu preko svojih povje- renika vrlo dobro informisane — ni- jesu ni proti nas ni proti Vasića po- stupale, izjavljujem, da je vaskoliki naš rad otvorena knjiga, da nijesmo svoji i svog naroda neprijatelji, a da bi se tako lako upuštali u vratolomne pustolovine. A i sim Vasić dovoljno je pametan, pa je isključeno, da bi on svoje prijatelje, koji su mu rastvo- rili vrata najobičnijeg gostoprimstva, dovodio u nepriliku i izvrgavao opa- snostima, koje ne bi bilo teško kod nas izazvati. Na temelju ovoga što sam iznio i svega onoga što se već zna, konsta- tiram : 1. Da Vasić nije nikada bio uapšen na djelu špijunaže ; I. Da je Vasić bio samo zausta- vljen na stanici u Ravnom i odatle vraćen u Dubrovnik, kao što se gdje- kada u drugoj formi i nama dogodi ; INI. Da Vasić nije dolazio u sukob s vlastima radi opetogane špijunaže; 1V. Da sam Vasića upozorio o u- lozi Nastićevoj odmah po dolasku Vasićevu u Dubrovnik i da prema tome nije bio ni u kakvim intimnijim vezama sa Nastićem ; *'V. Da kod nas — na veliku žalost Aeeurti-a — nema, niti je ikada bilo »Velikosrpskih agitatora“. (Na ovu izjavu osvrnućemo se u posebnom članku); VI. Da je uopšte cijeli navod Ac- curti-jev iz osnova neistinit i tende- Ciozan. Toliko za sada. Nikola L. Brkić. * * * Na neistinitu i tendecioznu gornju tvrdnju državnog odvjetnika na za- grebačkom procesu tobožnjih velikih izdajnika, osjećam za dužnost, ne radi obrane gosp. Milana kap. Vasića, već radi istine, da izjavim, da je kapetan Milan Vasić bio kod mene kao gost gotovo puna tri posljednja mjeseca svog boravka u Dubrovniku. Kao mog pobratima, cijenio sam ga i cijenim ga kao i svog rođenog brata, te mu je moj dom kao bratu bio otvoren, i uvijek će mu biti otvoren. Čestita duša i pošteno srpsko osjećanje tako nas je zbližilo. Stanujući kod mene bio je iskren i otvoren sprema meni, kao prama rođenora bratu, te mogu u tom pogledu mirne duše i čiste sa- vjesti da izjavim, da je njegov bo- ravak u Dubrovniku bio jedino radi oporavljenja zdravlja. Cijelo njegovo proučavanje dislokacije ausirijske voj- ske u ovim krajevima sastajalo se je u tome, da je po čitav dan sjedio u sobi, učeći i pripravljajući se za ispit. Učio je toliko mnogo, da sam ga mo- a Porodica Natali u Dubrovniku. B. Karlo Natali. (3.) nastavak ispr. br. 58 ; Antun Karlo Natali (1768—1856) rođen je u Rusiji. Njegova majka žena Petra Natali, ruskog pukovnika, bješe od vrlo ugledne plemičke porodice franceske de_la Tour-Chambery. Bila je vrlo bogoljubna i često je bosono- ga hodila na zavjet u Gospu od Mi- losrđa blizu Dubrovnika, ali je htjela vršiti neopaženo svoju bogoljubnost, te u tu svrhu dala bi napraviti obuću bez poplata. U doba republike Karlo kao du- brovački vlastelin, kad navrši 18 go- dina postane članom velikog vijeća; prvog dećembra 1786. izabrat je kao officiale delle ragioni del comune; 11. avgusta 1787. zapovjednikom i ka- stelanom sv. Lovrjenca u Dubrovni- ku, a 20. febrara 1788. za njegove osobite zasluge senat mu podijeli čin . pukovnika dubrovačkijeh vojničkijeh četa. Ovo je sve utvrđeno jednom pergamenom, koju je republika izdala 12. aprila 1788. Poslije, sve do pro- pasti slobode, služio je republikanskoj ideji. Bio je tip savršena džentelme- na, čovjek vrlo naobražen, te je umio izvrsno franceski. Mato Pozza u P»- riegesis ubraja ga u oligarkičku stran- ku, to biva u stranku patriota. U. njega je nadasve polagao svoje po- vjerenje senat, kad ga izabra 26. maja 1806, da ide sa drugijem vla- stelinom pregovarati s franceskijem đeneralom Lauristonom, prije no što će ovaj u Dubrovnik, da ide to jest pregovarati s đeneralom da ne vrije- đa neutralnost dubrovačke republike. Patriote u vijeću nijesu imali toliko povjerenja u driga mu u poslanstvu, Toma Bassegli, koji je bio vrlo učen i poznavao je franeesku knjigu, ali je bio franceske stranke. Oba su bila vrlo sposobna Za ovaku misiju, jer ljudi svijetskog pogleda izobraženi i vrlo dobri poznavaoci franceskog je- zika. Toliko _ Karlo Natali, koliko Bassegli izvršiše revno i pošteno svo- ju misiju, kako će se niže vidjeti i samo je krupno neznanje moglo na- vesti ondašnjega paroha na Orašcu, Miha Radilovića da vjeruje u zlobno podmetanje o njihovom nepatriotskom tajnom sporazumljenju sa Lauristonom. Karlo Natali i drug mu pođoše is- tog dana po podne u Gruž, otkle pisaše senatu, da su Francuzi stigli sa 10 trabakula u Ston; ali već na po ure po podne bješe vladi stigla nepotvrđena vijest, da su Francuzi u Slanome, te stoga se bilo i skupilo vijeće. Iz Gruža krene Karlo s dri- gom na Orašac, gdje stigoše na dva- destičetiri. Kad saznaše po ljudima izvidnieima, da su Francezi kod Ljup- ča, uzjahaše odmah po noći i nađoše Franceze na Osojniku. Karlo Natali sa drigom iznenadi svojijem dolaskom Lauristona, koji se viđeći otkriven, osorno ih primi, pa prisili i Karla i draga mu, da mu pješke prate vojsku, da se ne bi mo- gli vratiti u Dubrovnik, da jave nje- gov dolazak. Poslije zadrži samog Karla kod sebe a driga mu pošalje u Rijeku, da sprevi prijelaz vojske preko nje. Godine 1807 početkom dećembra, kad dva mjeseca prije njegov brat Ivo bješe pred dolazak Napoleonov na svoje troške otišao u Milan, na- nijerom da obazna što će biti s Du- brovnikom, i gdje odbi, kako se pripovjeda, unosnu državnu služ- bu, koju mu u audjeneiji bijaše po- nudio potkralj italijanski, prine Hv- gen. Karlo bi od dubrovačkog genata poslat u Carigrad u novog sultana Mustafe IV. Tada Turska bješe sa- svijem slaba i ne mogaše uzeti u za- štitu našu repupliku, jer sultan bješe potpuno u rukama franceskog posla- nika kod Porie a dubrovački konsuo