Ć

Str. 2.

————— ajn... ——

.DUBROVNIK"“

Br+b7.

nješto i uglaviti, ako bude dobre
volje. Sila nas neće razjuriti, a i
da nas razjuri, niko nam ne može
zabraniti, da se privatno sastane-
imo. Neće se i nemože se pono-:
viti, što se prije njekoliko godina

Ca uyuwanom BoGuhem ua CapajeBa
necuno ce oso: bBoGuh je npuuao
npez uekojuko Capajsuja, a ce npen
u3Gope 3a rpaucko Bujehe, Kana ce
Bana Gopuja  nporuB  yjenuieHux
Cp6a u Macnumana, uierao ca Ha-
cruheM u Kala cy čpemu aycrpujeky

dogodilo našim poslanicima radi
umišljenih — svibanjskih žrtava.
Ono je u njekoliko bilo opravdano,
jer onoga puta u Lici nije ni miš
poginuo, a kamo li da su ljude
vješali. Ono je bila umjesna šala
njekih šaljivdžija, koji su htjeli da
se narugaju sa našim paradašima,
koji svoje rodoljublje hoće da do-
kažu crnim odijelom i crnim šeši-
rom.

Bez zbora i dogovora nema ni-
šta. Inače, teći će voda, kuda je
tekla ido sada. Dva ili tri, najsta-
rija po godinama, poslanika na
Dalmatinskom Saboru neka uglave
i sazovu sastanak. Mi ćemo im se
svi odazvati. i
L ami du peuple.

ERA NINTININA TI PIKO A PA

Orkyna nornuy Gome,

Y ,3ZacraBu“ noBocajickoj jenaH Ca-
pajauja u3HOCH HHTEPeCAHTHE IIOJATKE
onkyna 6om6e. Tu nozana u OHH IITO
Cy ux Gpamuouu usHujeju y cBojuM
TOBOpHMA IPHJIHKOM IIpeTPECA y 3a-
rpe6y, jacuo moka3yjy KO je KpHB, a
KO He. EBO THX NOJATAKA KAKO HX O-
Baj Capajiuja IOHOCH :

»Ilpuje qerupu rojuHe je Xy6majep
y Kaanu ,EBporma“ y CapajeBy rmu-
Tao jeguor oBjali»er Cp6uHa, na Jiu
OH 3HA, KAKO CE NIpaBe GoMGe, a kaza

My je oBaj Ka3šao ja He 3Ha, OHJLA MY
je XyOmajep pekao, na ce G6om6a za-
Ne HauuHHTH OJ KyrJe Guujapcke.
Ho_iuro je BpJlo BaxxHo y OBOj cTBa-
pu, jecre oBaj norabaj: 3a BpujeMe

 neTuibcke abepe Hacruh_ u 1p. JI.

)

i

Numurpujeputi uy nu cy IImupu Bo-
uapuhy jezuy 6om6y, koja je Guja
HauuiveHa on Gujujapa u HYKAJIH ra,
na je moimeTHe Ha 6Gusiujap y Herren-
klub y CapajeBy, na ce Tamo pa-
cnpcHe.

Bojcky, Hacruh je HauuHHo  KHCEJO
oJuue u pekao: ,Kaza BuHIHM OBE
 mnancke BOjuuKe, ynapu MH KPB y
rnaBy. Uyjem, IlymaHe, eBo hy TH
u jeuuy 6omGy, TH je METHH y IJETI

im camo je Gauu mMeljy Te LIBAIICKE >

BOjiuke Hu cBe he yjenapen npcHyTH
y Ba31yX.“

Y .oG6a osa cayuaja oBa 1Ba areHTa
cy xrjema, a uaBe/y oBa usa CpOuna

Ha areurar ca 6omG6ama, 360r Kora Gu |

CMjecTa OCYMIBHUHJIH CBE  TIIOLITEH€
CpGe,  CTBOpMJIH = ,BeJeH3LAajHHUKY“
NapHuuy, XAancHJiH cBe molirene Cp6e
pezomM u BjemaJiu ux.

Hacruti u JlumuTpujesui cy mpero-
Bapaiu ca jenuum Ilpuoropuem, za
OBaj mocu Heke crsapu y Beorpan. V
naKkeTy cy rpećaje za 6Gyny 6om6e..
Ha rpamuuu y 3emMyH Gu jaBnjiu, Ja
noga3u Heku IIpuoropau, rmorijaheH
O KHe3a HukoJe, za ca upyroBuma
yG6uje kpasba Ilerpa u TaKO Gu y be-

OTPaly  H3Za3BA/1H  NAPHHLY  NPOTHB ,

LIpuoropana u 3aBanuju Georpancku
ZIBOp Ca ueTuickuM, Cp6ujy ca LIpuom
Topom.

Can Hacraje nurate: OTKy 1 6om6e
H KO ux je upauo? OBo murawe je
najsaxnuje. H TO nuramwe hemMo za
pacBjerjuMo. bypuk, NpakTuKAHT (KOH-
UeI4cTa) KOJI OBJLALIIHBeT (capajeBckor)
anBokarTa KnexeBuha, mpuuao je, za
je hepka nom Pucre JokaHoBuha u3
Bnaxyja, KOjH IIOII Cala AKHBH y IeH-
3uju, nomocuna Hacruhiy HHTPOTJIHILE-
puna, a OBaj OJI I>HX_NIpaBu 6om6e.
Khu non Pucruna je BjexGemuna y
OBJAIIi0j anorenu lllnesuurepa, 360r
uera jy je oTau yrpaBo Tamo u ma-
MjecTHO.

OBe crBapu pacBjeTJeyjy UMTABO TIH-
Tae o 6om6ama. Hucy Gom6e mpaB-
JkEH€ y KparyjeBuy, uru ux je Hacruh
MOPAO NIPEHOCHTH OJAHJIE KPO3 IPAKABE
Beli ux je oH caM IIpaBHO y IPyIITBY
up. NumurpujeBuha, NOKTOPOM MEJE-
UHH€, KOj4 3HA, KAKO CE IIOCTyIA Ca
npernaparuma u XyG6majepom, Koju y

TOM NOCIy HMA CTApy NIPAKCY, A CBE
cy TO UHHMJIH NO VNyCTBY 3EMAJBCKE
BJIAJLe — GOCAHCKO-XEpIIETOBATIKE. Jep,
ko je Jlasa JlumurpujeBnh ? "erpepo-
CTpyKH BJAJHH IbEKAP A XyGmajep
yxuBa momoh o GocaHcko-xepliero-
BauKe BJajle u aycrpujcKOT  MHHH-
CTApCTBA.

OBum Ham crBap nocraje jacna. [Ipe
peke zoratjaje 3eMaJ6CKA BJIAJA 60-
CaHCKO-XEplIETOBAuKA Npupejuja je ue-
THIbCKy apepy ca GomGama. XTema je
TO HCTO Za yuuuu u y CpOuju rpeko
oHor IIpuoropna, au joj uuje yna-
jugo. 3aro je xrjena y BocHH Ia Tpe-
KO Bonapuha u bBoGuha crBopH Be-
JIHKO H3NajHHUKY NApHHLy H KAJ HH
Ty uuje ycnjesma, oHua je mokyuama
ca syn ns XpBarcke u CnaBonmnje
H eTo cana mucniu za je ycujesa“.

OBome He rpe6a KOMEHTApa.

Domaće vijesti.
Okorjelim dužnicima. Sa nare-
dnim brojem počimljemo zausta-

ovljati list svima koji baš i pokraj
opomena neće da isplate svoj dug

na list, te ćemo ih predati advo-
katu, da sudbenim putem utjera
njihov dug, koji nam toliko nepri-
lika pravi. Na vjeresiju ne ćemo
nikome davati, jer i mi naše tro-
škove moramo odmah u gotovu
isplaćivati, a troškovi su za izdr-
žavanje lista i onako veliki, da na
kraj ne možemo nikako izlaziti,
ako budemo imati obzira na oko-
rjele dužnike.

Ko želi opstanak i dug život
» Dubrovnik-u“ neka odmah pošalje
pretplatu.

»Veleizdajnički“ proces. Predlog
Dr. Popovića pobudio je veliku sen-
zaciju. On je, tvrdim dokazima do-
kazao špijunsku aferu Nastića a sve
za ljubav — novaca. U kratko pri-
kazujemo. Milan Šarić iz Bos. Gradi-
ške pošao je u Beograd, da vrši nau-
ke. Tamo se je upoznao sa zloglas-
nim Nastićem. Snjime se je nekoliko
puta sastao, bilo u Kafani, bilo u

Slav. Jug“. Nastić u svakom Svom

razgovoru, nagovarao je Sarića, kako

treba teroristički rad provesti u Bo.
sni. Šariću je Nastić već bio [sumlji.
va osoba. O svemu tome Barić je sve
pripovidio Subotiću parohu u Bog,
Gradiški. Nastić i dalje nastojao je
predobiti Šarića. Kad je uvidio, da
ne koriste lijepe riječi, pokušao je
novcem. Stao mu je pričati, kako
može postati bogat, e da mu se ništa
ne dogodi. Šarić, i ako siromašan
čovjek, nije mu pao na lijepak, pre.
vidio je zlo, koje ga čeka. Ono što
je Nastić od njega tražio bilo je uža.
sno: Počiniti atentat, i poput arna.
hista, ,žrtvovat“ se za svoj narod,
Najbolje srestvo za taj rad, pričao je

Nastić, — biće bombe. Prvo, što je.

Šarić uz savjet Nastića ima izvršiti
bilo je: podić bombama u zrak vla.
dinu zgradu u Sarajevu. Nastić već
ga je bio priučio, kako i gdje će po.
staviti bombe, nacrtao mu je podrum-
ske hodnike i obećao mu bombe,

koje u 24 sata esplodiraju. Poslije.

pokazao mu je lisnicu punu novaca
i rekao mu: Izvrši, što ti nalažem,
a para ćeš dobiti. Sarić je odbio ovu
neplemenitu zadaću. Nastić vidjevši,
da ga ne može pridobiti ljutito će
mu: Boga ti ljubim! Ala si lud! Mo-
gao bi imati novaca kao i ja! Nago-
varao ga je, na atentat na austrijsko
poslanstvo, obećavajuć mu velike
svote novaca, ali uzalud! Dr. Popo-
vić, predlaže da se ispitaju kao svje-
doci Milan Šarić i paroh Dušan Su-
botić iz Bos. Gradiške. A to pravda
i zakon iziskuju, time će popasti kula,
koju je Nastić znao vješto sagraditi!
Dr. Popović nastavlja povoriti, Ra-
zlaže, kako je Nastić htio odnijeti
bombe u Sarajevo da digne u zrak
vladine zgrade. Šarić pozna dobro
život u ,Slav. Jugu“. Tamo bombe
nije nikada vidio. Radi boljeg doka-
za predlaže Dr. Popović, da se pre-
sluša. Jovan Tomanović, saradik ,Po-
litike“, urednik Vlad. Ribnikar i Mi-
tar Uskoković, svi iz Beograda. Dalje
pripovjeda, drugu prljavštinu špijuna
Nastića. Spominje, kako je Nastić.
hotio ustanoviti informacijoni biro i
to u čitavoj Bosni. Društvo se je već
bilo počelo sakupljati. U njemu su

Porodica Natali u Dubrovniku,
I. Natalići do početka XVIII. v.

Prebirući po onijem knjigama, koje
govore o dubrovačkoj literaturi, kul-
turi i o historiji, kao što su u zadnje
doba knjige Dum Ivana Stojanovića
i Vojnovića i druge spise o zadnjijem
godinama dubrovačke republike na-
ilazimo na vrlo svijetle stranice o
vlasteoskoj porodici Natali, kojoj će
se i naj udaljenija pokoljenja diviti.

Predi gospara Jera Natali, posljed-
njeg potomka ove dične porodice, koji
ostavlja samo potomke pok. sestre
gospođe Marijete udate markizice Bo-
na i pok. sestre Mare udate Čingrija,
vode svoje porijeklo iz Nevesinja u
* Hercegovini, te su se, ka ko predaja

kaže, u svome starome zavičaju zvali

Ljubislavići; kad se preseliše u Du-

brovnik, brojahu se već u katolike,

jer to bješe jedina vjera u dubrovač-

koj republici.

Jedan od Ljubislavića po imenu
Boško (italijanski Natale) postade
biskupom i steče zasluga za dubro-
vačku republiku. te od njega se Lju-

. bislavići prezvaše Natali. |

Pri svršetku XV. v. rodi se u Du-
brovniku Gregorije Natali, koji se
poslije pojavi kao vrlo darovit mla-
dić, uljeze u red fratara domenika-
naca, napiše ,Povjesne razmisli vrhu

Dubrovnika“ i zasluži od Dubrovčana
naslov ,dubrovačkog Polibija.“ On
bješe također poznat i sa svoje vje-
štine u astronomiji i pisao je još o lje-
karstvu i filozofiji. Stoga mu poznati
pjesnik  Didacus Pyrrhus (Flavius
Eborensis), rođen u prvoj polovini
XVI. v., posveti dugu latinsku pje-
snu, koja počinje ovijem stihom:
»Ille est, ille senex Gregorius, ille sacerdos.“

Posljednjijeh godina života Grego-
rije bješe slaba zdravlja, te dobi do-
puštenje da govori cijelu misu sjede-
ći. Umrije 1550. godine.

Natalići odvajahu vrlinama i za-
slugama, te kad veliki potres u Du-
brovniku 1667. godine uništi veći dio
grada i ubi devet desetina stanovnika
i većinu vlastele, trebalo je da repu-
blika upiše u vlastelu nekoliko pu-
čkijeh porodica. Tako i Natalići onda
postadoše vlastela možda i obzirom
na zasluge biskupa Boška. Ovo bješe
sretna odluka dubrovačkog vijeća,
jer je porodica Natali bila prožeta naj
gorljivijem patriotizmom sve do pro-

> pasti republike. Kamo sreće da su i

svi drugi bili jednakog patriotizma
kao i Natalići i da nije bilo protivne
stranke. '

2. Natalići XVIII. v. sa svojijem potomcima.

U prvoj polovini XVIII. v. od go-
spara Jera Natali rode se dva sina:
stariji Pero, g. 1720 pradjed našega

gospara Jera, i mlađi Marojica, koji
umrije mlad bez poroda 1775. g. Sta-
riji Pero pođe u Rusiju i uljeze u
rusku vojsku. Pope se za svoje za-
sluge do časti ruskog pukovnika i za
svoju hrabrost dobi viteški red sv.
Đorđa, što bješe veliko odlikovanje.
Bio je u Rusiji još 1768. jer mu se
najstariji sin Karlo te godine rodi
onamo. Druga tri sina bijahu Jakob
(r. 1772). Ivo (r. 1775) i Jero (r. 1778).
Od ovog posljednjeg, koji bješe djed
našega gospara Jera, rode se dva
sina: stariji Pero, otac našega gospa-
ra Jera, i Mato.

Pero oženi se za Anu groficu Gozze
koja bješe kći Frana grofa Qozze
Mare Sorgo, vladike od zlamenite' po-
rodice. Frano Gozze rodi osim Nike
(a ne Ane kako u br. 7. »Dubrovnika“)
majke sadašnjeg gospara Jera Natali,
dva sina Vlađa i Pava. Ali se ova
porodica grofova Gučetić istraži u
muškoj lozi smrti posljednjeg muškog
potomka, Frana, Vladova sina, rođaka
našega gospara Jera, u drugoj polo-
vini XIX. vijeka. Ruski pukovnik
Pero Natali, umrije u Dubrovniku
1801. pet godina Prije franceske za-
preme; me vide dakle ni dolazak
Franceza maja 1806., ni doživi uki-
nuće republike u nedjelju 31, januara
1808. Ali njegovi sinovi Pokrenuše
ustanak dubrovački

koji bukne oktobra 1818. a svrši se

Protiv Franeeza,

austrijskom okupacijom 29. januara
1814. Od braće sam Jako, pravnik
i inače vrlo inteligentan čovjek, mo-
žda naj inteligentniji od braće, pri-
stajaše uz francesku stranku i bješe
petijem člankom Marmontova dekreta
o ukidanju republike od 31. januara
1808. imenovan članom novog gra
danskog suda, koji je sudio u ime
Napoleona, cara Franceeza i kralja
ltalije, ali po dubrovačkijem zakonima
i običajima i on ostade vjeran svojoj
službi i franceskoj stranci. On se bez

dvojbe ne samo bio savio pred vo- |

ljom Božjom navještenom kroz cara
Napoleona, kao što bješe u onom tra“
gičkom trenutku ukidanja dostojan
stveno izjavio Dživo Kaboga (njema-
čke stranke), nego se očito držao
franceske stranke, jer ga Timoni, au-
Strijski konsuo u Dubrovniku, nosi
u svom popisu pristalica francuski“
jeh, poslatomu u Beč ministru Sta-
dionu 18. maja 1809., i stavlja ga
U Prvi red tijeh pristalica. Ali po 0
čevijem tradicijama i on i brat Jero
a najviše brat Karlo, koji se bioi
rodio u Rusiji, naginjahu na rus

filizam. Ova se moja temeljita vijest

stranom slaže ga bilješkama, koje je
naveo Vid Vuletić u Srđevoj Sp
menici o padu republike 1098. Te je
bilješke gospar Mato Pozza, izvrstav
pravnik, napisao na svome primjerku
knjige Periegesis Ferićeve i ubrojio je