Ć Str. 2. ————— ajn... —— .DUBROVNIK"“ Br+b7. nješto i uglaviti, ako bude dobre volje. Sila nas neće razjuriti, a i da nas razjuri, niko nam ne može zabraniti, da se privatno sastane- imo. Neće se i nemože se pono-: viti, što se prije njekoliko godina Ca uyuwanom BoGuhem ua CapajeBa necuno ce oso: bBoGuh je npuuao npez uekojuko Capajsuja, a ce npen u3Gope 3a rpaucko Bujehe, Kana ce Bana Gopuja nporuB yjenuieHux Cp6a u Macnumana, uierao ca Ha- cruheM u Kala cy čpemu aycrpujeky dogodilo našim poslanicima radi umišljenih — svibanjskih žrtava. Ono je u njekoliko bilo opravdano, jer onoga puta u Lici nije ni miš poginuo, a kamo li da su ljude vješali. Ono je bila umjesna šala njekih šaljivdžija, koji su htjeli da se narugaju sa našim paradašima, koji svoje rodoljublje hoće da do- kažu crnim odijelom i crnim šeši- rom. Bez zbora i dogovora nema ni- šta. Inače, teći će voda, kuda je tekla ido sada. Dva ili tri, najsta- rija po godinama, poslanika na Dalmatinskom Saboru neka uglave i sazovu sastanak. Mi ćemo im se svi odazvati. i L ami du peuple. ERA NINTININA TI PIKO A PA Orkyna nornuy Gome, Y ,3ZacraBu“ noBocajickoj jenaH Ca- pajauja u3HOCH HHTEPeCAHTHE IIOJATKE onkyna 6om6e. Tu nozana u OHH IITO Cy ux Gpamuouu usHujeju y cBojuM TOBOpHMA IPHJIHKOM IIpeTPECA y 3a- rpe6y, jacuo moka3yjy KO je KpHB, a KO He. EBO THX NOJATAKA KAKO HX O- Baj Capajiuja IOHOCH : »Ilpuje qerupu rojuHe je Xy6majep y Kaanu ,EBporma“ y CapajeBy rmu- Tao jeguor oBjali»er Cp6uHa, na Jiu OH 3HA, KAKO CE NIpaBe GoMGe, a kaza My je oBaj Ka3šao ja He 3Ha, OHJLA MY je XyOmajep pekao, na ce G6om6a za- Ne HauuHHTH OJ KyrJe Guujapcke. Ho_iuro je BpJlo BaxxHo y OBOj cTBa- pu, jecre oBaj norabaj: 3a BpujeMe neTuibcke abepe Hacruh_ u 1p. JI. ) i Numurpujeputi uy nu cy IImupu Bo- uapuhy jezuy 6om6y, koja je Guja HauuiveHa on Gujujapa u HYKAJIH ra, na je moimeTHe Ha 6Gusiujap y Herren- klub y CapajeBy, na ce Tamo pa- cnpcHe. Bojcky, Hacruh je HauuHHo KHCEJO oJuue u pekao: ,Kaza BuHIHM OBE mnancke BOjuuKe, ynapu MH KPB y rnaBy. Uyjem, IlymaHe, eBo hy TH u jeuuy 6omGy, TH je METHH y IJETI im camo je Gauu mMeljy Te LIBAIICKE > BOjiuke Hu cBe he yjenapen npcHyTH y Ba31yX.“ Y .oG6a osa cayuaja oBa 1Ba areHTa cy xrjema, a uaBe/y oBa usa CpOuna Ha areurar ca 6omG6ama, 360r Kora Gu | CMjecTa OCYMIBHUHJIH CBE TIIOLITEH€ CpGe, CTBOpMJIH = ,BeJeH3LAajHHUKY“ NapHuuy, XAancHJiH cBe molirene Cp6e pezomM u BjemaJiu ux. Hacruti u JlumuTpujesui cy mpero- Bapaiu ca jenuum Ilpuoropuem, za OBaj mocu Heke crsapu y Beorpan. V naKkeTy cy rpećaje za 6Gyny 6om6e.. Ha rpamuuu y 3emMyH Gu jaBnjiu, Ja noga3u Heku IIpuoropau, rmorijaheH O KHe3a HukoJe, za ca upyroBuma yG6uje kpasba Ilerpa u TaKO Gu y be- OTPaly H3Za3BA/1H NAPHHLY NPOTHB , LIpuoropana u 3aBanuju Georpancku ZIBOp Ca ueTuickuM, Cp6ujy ca LIpuom Topom. Can Hacraje nurate: OTKy 1 6om6e H KO ux je upauo? OBo murawe je najsaxnuje. H TO nuramwe hemMo za pacBjerjuMo. bypuk, NpakTuKAHT (KOH- UeI4cTa) KOJI OBJLALIIHBeT (capajeBckor) anBokarTa KnexeBuha, mpuuao je, za je hepka nom Pucre JokaHoBuha u3 Bnaxyja, KOjH IIOII Cala AKHBH y IeH- 3uju, nomocuna Hacruhiy HHTPOTJIHILE- puna, a OBaj OJI I>HX_NIpaBu 6om6e. Khu non Pucruna je BjexGemuna y OBJAIIi0j anorenu lllnesuurepa, 360r uera jy je oTau yrpaBo Tamo u ma- MjecTHO. OBe crBapu pacBjeTJeyjy UMTABO TIH- Tae o 6om6ama. Hucy Gom6e mpaB- JkEH€ y KparyjeBuy, uru ux je Hacruh MOPAO NIPEHOCHTH OJAHJIE KPO3 IPAKABE Beli ux je oH caM IIpaBHO y IPyIITBY up. NumurpujeBuha, NOKTOPOM MEJE- UHH€, KOj4 3HA, KAKO CE IIOCTyIA Ca npernaparuma u XyG6majepom, Koju y TOM NOCIy HMA CTApy NIPAKCY, A CBE cy TO UHHMJIH NO VNyCTBY 3EMAJBCKE BJIAJLe — GOCAHCKO-XEpIIETOBATIKE. Jep, ko je Jlasa JlumurpujeBnh ? "erpepo- CTpyKH BJAJHH IbEKAP A XyGmajep yxuBa momoh o GocaHcko-xepliero- BauKe BJajle u aycrpujcKOT MHHH- CTApCTBA. OBum Ham crBap nocraje jacna. [Ipe peke zoratjaje 3eMaJ6CKA BJIAJA 60- CaHCKO-XEplIETOBAuKA Npupejuja je ue- THIbCKy apepy ca GomGama. XTema je TO HCTO Za yuuuu u y CpOuju rpeko oHor IIpuoropna, au joj uuje yna- jugo. 3aro je xrjena y BocHH Ia Tpe- KO Bonapuha u bBoGuha crBopH Be- JIHKO H3NajHHUKY NApHHLy H KAJ HH Ty uuje ycnjesma, oHua je mokyuama ca syn ns XpBarcke u CnaBonmnje H eTo cana mucniu za je ycujesa“. OBome He rpe6a KOMEHTApa. Domaće vijesti. Okorjelim dužnicima. Sa nare- dnim brojem počimljemo zausta- ovljati list svima koji baš i pokraj opomena neće da isplate svoj dug na list, te ćemo ih predati advo- katu, da sudbenim putem utjera njihov dug, koji nam toliko nepri- lika pravi. Na vjeresiju ne ćemo nikome davati, jer i mi naše tro- škove moramo odmah u gotovu isplaćivati, a troškovi su za izdr- žavanje lista i onako veliki, da na kraj ne možemo nikako izlaziti, ako budemo imati obzira na oko- rjele dužnike. Ko želi opstanak i dug život » Dubrovnik-u“ neka odmah pošalje pretplatu. »Veleizdajnički“ proces. Predlog Dr. Popovića pobudio je veliku sen- zaciju. On je, tvrdim dokazima do- kazao špijunsku aferu Nastića a sve za ljubav — novaca. U kratko pri- kazujemo. Milan Šarić iz Bos. Gradi- ške pošao je u Beograd, da vrši nau- ke. Tamo se je upoznao sa zloglas- nim Nastićem. Snjime se je nekoliko puta sastao, bilo u Kafani, bilo u Slav. Jug“. Nastić u svakom Svom razgovoru, nagovarao je Sarića, kako treba teroristički rad provesti u Bo. sni. Šariću je Nastić već bio [sumlji. va osoba. O svemu tome Barić je sve pripovidio Subotiću parohu u Bog, Gradiški. Nastić i dalje nastojao je predobiti Šarića. Kad je uvidio, da ne koriste lijepe riječi, pokušao je novcem. Stao mu je pričati, kako može postati bogat, e da mu se ništa ne dogodi. Šarić, i ako siromašan čovjek, nije mu pao na lijepak, pre. vidio je zlo, koje ga čeka. Ono što je Nastić od njega tražio bilo je uža. sno: Počiniti atentat, i poput arna. hista, ,žrtvovat“ se za svoj narod, Najbolje srestvo za taj rad, pričao je Nastić, — biće bombe. Prvo, što je. Šarić uz savjet Nastića ima izvršiti bilo je: podić bombama u zrak vla. dinu zgradu u Sarajevu. Nastić već ga je bio priučio, kako i gdje će po. staviti bombe, nacrtao mu je podrum- ske hodnike i obećao mu bombe, koje u 24 sata esplodiraju. Poslije. pokazao mu je lisnicu punu novaca i rekao mu: Izvrši, što ti nalažem, a para ćeš dobiti. Sarić je odbio ovu neplemenitu zadaću. Nastić vidjevši, da ga ne može pridobiti ljutito će mu: Boga ti ljubim! Ala si lud! Mo- gao bi imati novaca kao i ja! Nago- varao ga je, na atentat na austrijsko poslanstvo, obećavajuć mu velike svote novaca, ali uzalud! Dr. Popo- vić, predlaže da se ispitaju kao svje- doci Milan Šarić i paroh Dušan Su- botić iz Bos. Gradiške. A to pravda i zakon iziskuju, time će popasti kula, koju je Nastić znao vješto sagraditi! Dr. Popović nastavlja povoriti, Ra- zlaže, kako je Nastić htio odnijeti bombe u Sarajevo da digne u zrak vladine zgrade. Šarić pozna dobro život u ,Slav. Jugu“. Tamo bombe nije nikada vidio. Radi boljeg doka- za predlaže Dr. Popović, da se pre- sluša. Jovan Tomanović, saradik ,Po- litike“, urednik Vlad. Ribnikar i Mi- tar Uskoković, svi iz Beograda. Dalje pripovjeda, drugu prljavštinu špijuna Nastića. Spominje, kako je Nastić. hotio ustanoviti informacijoni biro i to u čitavoj Bosni. Društvo se je već bilo počelo sakupljati. U njemu su Porodica Natali u Dubrovniku, I. Natalići do početka XVIII. v. Prebirući po onijem knjigama, koje govore o dubrovačkoj literaturi, kul- turi i o historiji, kao što su u zadnje doba knjige Dum Ivana Stojanovića i Vojnovića i druge spise o zadnjijem godinama dubrovačke republike na- ilazimo na vrlo svijetle stranice o vlasteoskoj porodici Natali, kojoj će se i naj udaljenija pokoljenja diviti. Predi gospara Jera Natali, posljed- njeg potomka ove dične porodice, koji ostavlja samo potomke pok. sestre gospođe Marijete udate markizice Bo- na i pok. sestre Mare udate Čingrija, vode svoje porijeklo iz Nevesinja u * Hercegovini, te su se, ka ko predaja kaže, u svome starome zavičaju zvali Ljubislavići; kad se preseliše u Du- brovnik, brojahu se već u katolike, jer to bješe jedina vjera u dubrovač- koj republici. Jedan od Ljubislavića po imenu Boško (italijanski Natale) postade biskupom i steče zasluga za dubro- vačku republiku. te od njega se Lju- . bislavići prezvaše Natali. | Pri svršetku XV. v. rodi se u Du- brovniku Gregorije Natali, koji se poslije pojavi kao vrlo darovit mla- dić, uljeze u red fratara domenika- naca, napiše ,Povjesne razmisli vrhu Dubrovnika“ i zasluži od Dubrovčana naslov ,dubrovačkog Polibija.“ On bješe također poznat i sa svoje vje- štine u astronomiji i pisao je još o lje- karstvu i filozofiji. Stoga mu poznati pjesnik Didacus Pyrrhus (Flavius Eborensis), rođen u prvoj polovini XVI. v., posveti dugu latinsku pje- snu, koja počinje ovijem stihom: »Ille est, ille senex Gregorius, ille sacerdos.“ Posljednjijeh godina života Grego- rije bješe slaba zdravlja, te dobi do- puštenje da govori cijelu misu sjede- ći. Umrije 1550. godine. Natalići odvajahu vrlinama i za- slugama, te kad veliki potres u Du- brovniku 1667. godine uništi veći dio grada i ubi devet desetina stanovnika i većinu vlastele, trebalo je da repu- blika upiše u vlastelu nekoliko pu- čkijeh porodica. Tako i Natalići onda postadoše vlastela možda i obzirom na zasluge biskupa Boška. Ovo bješe sretna odluka dubrovačkog vijeća, jer je porodica Natali bila prožeta naj gorljivijem patriotizmom sve do pro- > pasti republike. Kamo sreće da su i svi drugi bili jednakog patriotizma kao i Natalići i da nije bilo protivne stranke. ' 2. Natalići XVIII. v. sa svojijem potomcima. U prvoj polovini XVIII. v. od go- spara Jera Natali rode se dva sina: stariji Pero, g. 1720 pradjed našega gospara Jera, i mlađi Marojica, koji umrije mlad bez poroda 1775. g. Sta- riji Pero pođe u Rusiju i uljeze u rusku vojsku. Pope se za svoje za- sluge do časti ruskog pukovnika i za svoju hrabrost dobi viteški red sv. Đorđa, što bješe veliko odlikovanje. Bio je u Rusiji još 1768. jer mu se najstariji sin Karlo te godine rodi onamo. Druga tri sina bijahu Jakob (r. 1772). Ivo (r. 1775) i Jero (r. 1778). Od ovog posljednjeg, koji bješe djed našega gospara Jera, rode se dva sina: stariji Pero, otac našega gospa- ra Jera, i Mato. Pero oženi se za Anu groficu Gozze koja bješe kći Frana grofa Qozze Mare Sorgo, vladike od zlamenite' po- rodice. Frano Gozze rodi osim Nike (a ne Ane kako u br. 7. »Dubrovnika“) majke sadašnjeg gospara Jera Natali, dva sina Vlađa i Pava. Ali se ova porodica grofova Gučetić istraži u muškoj lozi smrti posljednjeg muškog potomka, Frana, Vladova sina, rođaka našega gospara Jera, u drugoj polo- vini XIX. vijeka. Ruski pukovnik Pero Natali, umrije u Dubrovniku 1801. pet godina Prije franceske za- preme; me vide dakle ni dolazak Franceza maja 1806., ni doživi uki- nuće republike u nedjelju 31, januara 1808. Ali njegovi sinovi Pokrenuše ustanak dubrovački koji bukne oktobra 1818. a svrši se Protiv Franeeza, austrijskom okupacijom 29. januara 1814. Od braće sam Jako, pravnik i inače vrlo inteligentan čovjek, mo- žda naj inteligentniji od braće, pri- stajaše uz francesku stranku i bješe petijem člankom Marmontova dekreta o ukidanju republike od 31. januara 1808. imenovan članom novog gra danskog suda, koji je sudio u ime Napoleona, cara Franceeza i kralja ltalije, ali po dubrovačkijem zakonima i običajima i on ostade vjeran svojoj službi i franceskoj stranci. On se bez dvojbe ne samo bio savio pred vo- | ljom Božjom navještenom kroz cara Napoleona, kao što bješe u onom tra“ gičkom trenutku ukidanja dostojan stveno izjavio Dživo Kaboga (njema- čke stranke), nego se očito držao franceske stranke, jer ga Timoni, au- Strijski konsuo u Dubrovniku, nosi u svom popisu pristalica francuski“ jeh, poslatomu u Beč ministru Sta- dionu 18. maja 1809., i stavlja ga U Prvi red tijeh pristalica. Ali po 0 čevijem tradicijama i on i brat Jero a najviše brat Karlo, koji se bioi rodio u Rusiji, naginjahu na rus filizam. Ova se moja temeljita vijest stranom slaže ga bilješkama, koje je naveo Vid Vuletić u Srđevoj Sp menici o padu republike 1098. Te je bilješke gospar Mato Pozza, izvrstav pravnik, napisao na svome primjerku knjige Periegesis Ferićeve i ubrojio je