SE/2 / »DUBROVNIK“ Br. 60. okolo i družio se sa ,velikosrpskim. agitatorima“. Uvjeren sam, da ne ću pogriješiti, ako ustvrdim, da niko manje nije pntovao i od kuće se oda- lečivao od samog Vasića. Stranci do- laze u Dubrovnik, da se pod okriljem blagog južnjačkog podneblja nauži- . vaju svježeg vazduha i da šetnjom kroz divnu dubrovačku okolicu opo- rave svoje porušeno zdravlje, a ne da gnjiju i trunu po zatvorenim so- bama. A Vasić je ipak proživio više u kući, nego li na slobodnom vazduhu. Vrlo dobro znam zašto se progone Srbi u Hrvatskoj i Slavoniji. Aecurti-u je žao, što i na nas ne može da pro- tegne blagodat svog silnog položaja. Njemu naše otvoreno i pošteno srbo- vanje ne može nikako u glavu, pa nas stoga, i ni za šta drugo, progla- suje ,velikosrpskim agitatorima“, ne bi li se i kod nas počeo sprovađati sistem, koji njegovi gospodari spro- vađaju u Hrvatskoj i Slavoniji. Ali neka zna g. Accurti, da se vatra srp- skih osjećaja, koja u našem srcu i u našoj duši plama, bukti i grije krv u žilama našim, ne bi ni onda ugasila kad bi čak i on, glavom g. Aecurti, došao u Dubrovnik na isti položaj i s istom vlašću, koju danas ima u Zagrebu. Ljubav prema istini i pravdi i hu- manitarni osjećaji prema 583 nevine žrtve, nagnaše me, da oborim pome- nute službene potvde, u koje Aeeurti ne dozvoljava sumnjati. Kad su mu pak službene potvrde ovako i ovoliko istinite, koliko onda moraju biti isti- niti i pouzdani iskazi plaćenih svje- doka, u čija svjedočanstva i sam državni odvjetnik dozvoljava gdjekada dvoumiti!? A ako je cijela zgrada škandaloznog procesa u Zagrebu po- dignuta na jednakom temeljui učvr- šćena istom istinom, kojom su ispu- njene i pomenute službene potvrde, u što više ne sumnjam, s ushitom se divim nevinim žrtvama, njihovom u- strpljenju i njihovom primjernom i prekaljenom patriotizmu ! Nikola L. Brkić NoSpoTBopu npuBpenie omnajuke, (Esreunje u Ilerponena Nymua 43 CenTaHnpuje). Tlosuaru no6porBopu rocnonua EBre- Huje u rocnoba Ilerponena lNymua 43 CenTaHupuje (kon Bynuma) nogu3saJiu cy u NnoMaraji4 cy TaMO Ha MPTBOj CTpaxH MHOFe CPIICKE IIKOJIE, UPKBE H T. 1, nomaraji cy jenuom pjeuu onyBjek Ha cBe crpane, rnuje Tpeća. A orKkan je Tlpu- BPeIHHKOBO 34y3HMAHBE OTIIOHEJIO, OJ oHna ce cjelajy u TIpuBpenuuKoBor Ille- rprckor Dona cBake FoguHe ce H3na- iuuuje, jep sHany, na cy Tu nocnoBu ca BEJIHKHMA TPOLIKOBHMA CKOTIYAHH. OBo nama nNnonoxuiue Tu njeMEHHTH PONOJBY6H HP NOGpoTBOpu Kon Cpncke BaHke oneT 10.000 kpyHa ca Hapen6omM, na ce ocHyje onmmax capa, makne jom sa XKHBOTA H>HXOBOTA, HaApouuTa ibuxoBa byunauuja, ca Kojom lie, kaKkO CMO uaBje- UIT&HH, YnpaBa Cpnckor TlpuBpenHor UpyurBa ,IIpuBpenHuK“ ynpaBikaTu 4 IIpHXOJ y OH& TIPHBpenHe CBpXe yIO- Tpe6JbaBaTu, Koje 6yny Hajuyxuuje, aju yBjek sa yHanpeluBaie cprckor rmnpu- BPe6IHOF INONMIIATKA. IInemeHuTH byanaTopu noBehalie naHac cyTpa Taj doHu 3HaTHo, a 3a xuBoTa CBOra NpuupxaJiu cy ce6u npaBo — Kao LITO H BaJbA — Ja rnipemMa cBojoj BOJBH CBAKE FOLHH& CA IPHXONOM NOXKHBOTHO pacrnonaraTu mMory. TakBux GonloBa, Koje cy nO6poTBOpu 34 XKHBOTA OCHOBAJIH H “IIpuBpenHuky“ HA yripaBy rmnpenaju, uma, Kao uro je nosnaTo, jou «Kon ,lIpuBpenuuka“. Tu byHNaTOPH NPHUPKAJIU Cy ce6u nipaBo, LA MOTY CBAKE TOFHH€ CA IIPHXONOM pa- cnonaraTu mno cBojoj Boreu y cBojy KO- PHCT, a aKO MM KOje FonuHe He Tpe6a Taj Npuxon, ma ako He pacnojoxe HH, Beli ra 34 Ty FOJIMHy OCTABE H IOKJIOHC TipuBpenHuKoBoj umerprckoj KacH, oHna Ce MCT4 34 Ty FOlHHy ynorTpe6u Ha TPOLIKOBE OKO HaMjeluTaHa, ynyhiuBaa 4 yHnanpebuBaea rNpuBpenHe omMjanuHe, KAO LITO Ce H uJIAHAPHHA H OCTAJIH TIpH- XOLM, NOKJIOHH HT. I. 34 TOoKpHhe CBar- NaHX TPOLIKOBA ynoTpe6IbaBajy. CenTannpuja, ruje u can jon uma oko 1000 Cp6a u 7 cprckux upkaBa, Gjenie HeKkan pesujeHnuja (npjecromuua) cpri- CKUX NaTpujapaxa u BeJuKO u BaxHO HEKAJI cpenuiuTe u npeko Beua, u Jlaj- nuura, na u no JlounoHna, rmo3HaTux, UyBEHHX, TIPH3HATHX 4 BubeHHX, MYApHX. Haluux Cp6a npHBpenHuka, KOj4 cy u.Te 4 MHOTE Ipyre UpKBE HM CBaK€ PyKE 3a- . NyK6HHE NONHSAJIH. CBe TO noueno Ham je cByn, na 4 y TOM HEKAJL CJIABHOM CPIICKOM CPOLHINTY 3HATHO OIALATH, H TO ON OHJA, OTKAJ CMO IIpuBpeny sanemapujiu, sanoceliu_ce Mate Buie HENOKYUHBHM, Tjepajyliu Ta- Kopeliu «anom Bjerap. OmuT4 npuBpenHu rnokpeT o6y3eo je IIOCIBENHHX NECETUHA ToNuHA H HAC Cp6e ONeT Bpjio. CBu_Cp6u cByn CxBaTHJu CY, pa3yMjeJm cy u NpuxBaTHJIM Cy Ty CTBAp OlMax Hu KAKO Tpe6a, KPEHJJIO Ce — moxe ce peli4 —- xsara Bory roToBo Beli CByu XKHBO HM ycCijeliHO, a TIJIEME- HHT4 Cp6u oHor cTapor KOBa, Kao [lymue, Ilo6poBuhiu, Uyubepcku, Jakuwiuhiu, CrToj- tuufi4 u MHOTH, MHOTH, BPJIO MHOTH NPYTH — TOTOBO CBH 6ojbu ou 6Omux — Ko- jama je Bor nao nopen MyupocTu Te po- noJby6Iba jou u cpencTaBa, IOMaxy TO 34y34MAHe u MaTepujanuo, IloMaxy cBu HeCTHT4 Cp6u, KAKO ,H KOJIHKO KO MOXE, H KAKO KOME cpue Hapebyje, a KO He MOXe Bulle, Taj je — akO Mapu — 6ap NIpeTnjaTHuK ,IIpuBpenuuka“ ca 4 Kp. TOJIHIIH€ H 3ay3umMa ce H 3ano6uja cBa- KOM TIPHMJIHKOM MH CBe& OCTaNe ueCTuTE Cp6e, na u oHu MaKap TOJIHKO yuecTByjy 4 nNnoMaxy. CBE IITO HMAMO CTBOPHIIE HAM HEKAJI HALIH JBYIH, Ila M OBO NaHAC HOCE IEYIH Ha ce6u. IlogusaTu TnpaBe JbYIEe, IOJH- 34TH MHOTO IIpaBHX, BPHjenHHX, MYIPHX, HATIPeNHHX JBYIH 3HAUM, JAKNE, IOCTA- BIbATH .CBY HALIY IPHBpely HM CBE, CBE OCTAJIO Halle ormeT Ha oHy Bucoky mMjepy, rije cMo rmpuje 6unu, aru cmo nmocjiuje CB6 TO Hepa3yMHO 3aH€MAPHJIH, 3aTO cCIaBa u xBana cBuMa Cp6uma, | Koju Cy Ce CBOjcKH IIPHXBATHJIH Y KOJIO NAHAILIHHX IIPHBPeIHHX Iperanala, Meby Koje y Hajupse penoBe cnanajy a rocrno- nap EBremuje u rocnoha Ilerponena NymMua 43 CeHTaHnpuje ! Istraga protiv Nastića. Čitamo u ,Srpskoj Riječi“: U su- botu je na sud bio pozvan pred sudea istražitelja naš odgovorni urednik. Baš kada je on tamo bio, došao je, — kako veli pozvani, — forđe Na- stić. Pozvan je kao osumnjičen i na osnovu naše prve prijave. Stupio je veoma ležerno pred sudca istražitelja. Naš urednik otišao je na to iz suda. I Nastić se raspričao na dugo i širo- ko. Lagao je slavno! Njegov zapisnik poslan je odmah na vladu, ili kako vele, odnio ga je u fijakeru državni odvjetnik Braček. — Nastić je poznat kao plašljivac i kukavica pošljedne vrste, a za čudo je ovoga puta išao sigurno pred sudca istražitelja, do čijih ga je vrata dopratio novinar Mandi. išao je mirno bez ikakva straha i uzbuđenja, ma da je znao da će biti preslušan kao osumnjičenik radi naj- težih zločina. — Uredovna je tajna, ali mi smo ipak pitali, da li Nastić nije dobio ,salvus conductus“ — slo- bodan prolaz. Vele ljudi, da u spisima o tome ništa nema, pa nas je za to čudila ona sloboda Nastićeva, a svo- jim očima nijesmo mogli vjerovati, kada smo u podne vidjeli tog izroda, kako mirno i slobodno iz zgrade o- nuta je republika; Ghetaldi dakle nije nastupio tu časnu službu. Tad je i Jero Natali zajedno s Nikom Pozzom bio izabrat za nadzornika bonice. Jero je imao mnogo djece, dva sina i pet ćeri: Pera, oca našega gospara Jera, i Mata; kćeri mu bijahu: Mare starija, Mađe, Sofija, Mare mlada i Ane, koja umrije neudata. Jero u Tri Crkve blizu one veličanstvene vile Bondine sagradi kuću, gdje je i sta- novao. Bio je strastven pušač, te bi potrošio po dvije oke duhana mjese- čno, paleći lulu. Soba, gdje je radio, bila je zađušena dimom, te dade sta- viti na štrop cijev kao od peći da vođi dim na polje. U njegovu su srcu bile žive slave- nofilske tradicije očeve, te ga Mato Pozza u svojoj Periegesis bilježi u rusku stranku, kako i brata mu. Ali u istinu i Jero bješe žarki patriot, kako dokazuje njegovo djelovanje u doba ustanka. Ali 1811. nastane vri- jeme engleškijeh operacija na Jadran- skome moru, te se 11. marta brodovi engleski pod komodorom Hoste-om sraziše kod ostrva Visa s franceskijem brodovima pod komodorom Dubour- dieu-om i potukoše Franceze. Na taj način Englezi osvojiše Vis, te ga učiniše bazisom daljijeh ratnijeh ope- racija na našemu primorju. Tada engleska eskadra pod upra- vom kontradmirala Freemantla osvoji ostrva Lastovo i Korčulu. Ovo po- sljednje ostrvo bjehu Englezi poku- šali da osvoje navalom na Veluluku već 5. januara u jutro u 4!/, sahata. Zatijem 18. juna 1813. Harper, koji zapovijedaše engleski brik ,Saracen“ , dođe na Šipan i prisili malu france- sku posadu na kapitulaciju. Jero Na- tali bješe onda naj uglednija ličnost na Šipanu, te ga Harper postavi za guvernera i povrati u krepost dubro- vačke zakone na ostrvu. Hrvati, koji su bili u službi franceskoj otpadahu i prelažahu Englezima, te isti Harper 22. jula 1818. zauze i Lopud, i stavi i njega pod upravu Jera Natali, koji sada premjesti svoje sjedište na nj. I slabe posade franceske na Kalamoti, koja bi također stavljena pod upravu Jerovu, i na Mljetu biše prisiljene na kapitulaciju i po svijem ostrvima bi na isti način uređena nova dubro- vačka vlada pod engleskom zaštitom. I na kopnu u Stonu i na Pelješeu slično uradiše Englezi. Pošto pako trajaše u Dubrovčana od dulje vre- mena mržnja i ustanak na Franceze, Englezi nastojaše da urede i pokrenu ovaj: ustanak, koji uprav i bukne oktobra 1813., a Jero Natali svom snagom nastojaše da ge raširi i učvrsti. Kad uprav bukne ustanak protiv Franceza, Jero Natali na upravi za- padnijeh krajeva šiljaše nove čete u glavni stan ustanika u Gruž. Kad se vlastela 18.-19. januara 1814. pozvana od Bone, sastadoše obnoć na sastanak, dođe u nj i Jero Natali. On bješe složan s onom vlastelom, koja bjehu potpisala protestu 30. av- gusta 1814. j kad osamnaest od njih pobježe iz Dubrovnika, jer Milutinović bješe naredio da budu uhapšena, Jero Natali primi brata Iva i druge bjegunce vlastelu na svoja ostrva. kružnog suda izlazi. — Nekada su narodni sudovi u Bosni i Hercegovini sudili. Kakva bi osuda Nastića stigla od narodnog suda, svakome je po- znato. — Državni sudovi sporo rade i sude. Narodni sud je mnogo brži, a za to je i moralni efekat mnogo jači. Srpske zemlje. Srbija. (Lažni glasovi). Poluzvani- čne novine srpske vlade donose: U stranoj štampi proturaju se od nekog vremena iz poznatog izvora vijesti: kako će se Srbija koristiti zapletom grčko-turskim i upasti u Sandžakat ; kako se za 18. avgusta spremaju vrlo važni i krupni događaji itd. Teden- cija ovih vijesti vrlo je providna. Ide se za time, da se ubije ugled Srbije i da se ona diskredituje na strani, da bi se osujetio zajam, koji Srbija namjerava učiniti. Ovlašćeni smo da izjavimo, da su svi ti glasovi iz osnova lažni. Na na- dležnom mjestu naj osudnije se izja- vljuje, da će držanje Srbije prema Otomanskoj imperiji ostati strogo 1o- jalno i ispravno kao i do sada, i da Srbija ne misli na nikakvu akciju. — Radi sukoba na srpsko-turskoj granici). Na učinjene korake kod Porte povodom posljednjih graničnih sukoba na srpsko-turskoj granici, a specijalno povodom arnautskog na- pada na Mrdare, turska vlada oda- zvala se s najvećom predusretljivošću i izdala je svojim vlastima najstrože mjere, da se svakom neredu na gra- nici stane energično na put. I srpska vlada, u želji da se mir na granici održi, izdala je pograničnim vlastima identične naredbe. Pogranični ko- mesari, koji su se zbog poslje- dnjiu pograničnih sukoba sastali, prizvali su viđenije ljude iz pograni- čnih mjesta s obe strane i od njih uzeli riječ (basu), da će stanovništvo pažljićo izbjegavati svaki prestup i nered na granici, i da će kmetovi i prvaci narodni sami garantovati da se mir i redovno stanje na granici održi. Crna Gora. Zaključena je gradnja nove pruge Bar-Kolašin. Izmjera je povjerena jednom ruskom pukovniku, koji će ustanoviti i stratešku važnost ove pruge. — Oružje i municije, te je stigla iz Rusije, dijeli se po svoj zemlji. U narodu vlada veliko oduševljenje radi ovog ruskog dara. Jero ostane na Lopudu na upravi engleškoj sve do 1815. god., jer En- glezi uporno držahu ostrva, te bijahu tri puta odbili njihovu predaju : juna i dećembra 1814. i u proljeću 1815. đeneralu Milutinoviću. Ali Meternich već 17. aprila 1815. preko austrijskog poslanika u Lon- donu zatraži od engleske vlade da predade ostrva, jer već dećembra 1814. bješe uopće odlučena u bečkom kon- gresu sudbina Dubrovnika. Taj se zahtjev pospješi jamačno, jer engle- ska zastava u Jadranskome moru smetaše Austriji a bješe i simbol na- danja u kontrastu s austrijskom po- litikom. Odgovor engleski bi povoljan te 25. juna 1815. engleska vlada na- redi pukovniku Robertsonu na Visu, da predade sva ostrva, te i dubrova- čka. Pukovnik pismom 30. juna 1815. naredi Jeru predaju, te Jero sa Hn- glezima isprazni ostrva 16. juna 1815. Tako nestane i ove posljednje sjene dubrovačke slobode. Jero se poslije nastani u Tri.crkve i umrije 1861. (nastaviće se.)