Str. 2. »DUBROVNIK“ Br. 62. Kako se s nama postupa. Na široko zasnovani plan stvaranja »Velikosrpske propagande“ i ,revolu- cijonarne organizacije“ po zemljama, u kojima obitavaju Srbi, obuhvatao je i naše ubavo Primorje, a u prvom redu starodrevni Dubrovnik, kao cen- tar srpskoga života na obalama Pla- voga Jadrana. Zavaditi Srbiju s Cr- nom Gorom, proglasiti za revoluci- -onarce Srbe u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Slavoniji i na Primorju, to je bila svrha, koja je imala da olakša i opravda aneksiju Bosne i Hercegovine, da kompromituje cio srpski elemenat i da oslabi njegovu otpornu snagu. I onda čak, kad ne bih pozitivno znao, da su u vidu bili i Srbi na Primorju, mogao bih to sa svom si- gurnošću ustvrditi usljed razvitka samih događaja. Naš položaj, uopšte uzeti, isključuje pretpostavku, da bi Primorje moglo činiti jednu nevjero- jatnu iznimku. Specialno pak Srbi u Dubrovniku pobilježeni su u rabošu malo istaknutijim slovima još od 1906., od vremena velikih. kombino- vanih vojnih manevara. Pripravljanje terena za izvađanje pomenutog plana bijaše povjereno ,»patrioti“ i poznatoj protuvi Risti, Đorđu i t. d. Nastiću, Petroviću itd., koji je sa svojim ,Jezuite u Bosni“ imao da dokaže i posvjedoči svoj pa- triotizam i na taj način navede na - tanak led izvjesne istaknutije ljude. Nastić je svoju ulogu dobro shvatio, a stavio se je i da je savjesno izvrši, znajući da će mu to biti dobro pla- ćeno. Po svim krajevima skupljao je ovaj gadni i propali stvor materijal, koji je inače za ozbiljna čovjeka bez ikakve važnosti. Motao se je po Beo- gradu, lutao je po Bosni i Hercego- vini, izazivao je mučki i hajdučki po Hrvatskoj i Slavoniji, mutio je po Crnoj Gori, pa je najposlije bacio oko i na naše Primorje, u prvom redu na Dubrovnik. Htio je potpuno izvr- šiti zadatak, da pakleni plan što bo- lje uspije. Pod izlikom skupljanja pretplate za orni ,Dan“ još ernjega Dr. Laza- ra Dimitrijevića, dostojnog svog orta- ka, došao je jednoga dana Nastić u Dubrovnik. S nekima u Dubrovniku već je bio stupio u doticaj, ali su ga ovi primili s nekim izvjesnim nepo- vjerenjem zbog samoga lista, o kome niko na Primorju nije imao dobro mišljenje. Nastićeva zla sudbina i naša sreća htjedoše, da se ja s njime odmah prvoga dana sastanem. U Hotel de la Ville u kratko smo pretresli Di- mitrijevićevu politiku, na koju sam napao svom žestinom. Usljed tog pr- vog sukoba podozrivo je gledao na me i nastojao, da kod nekih osoba, ko- jaje htio zaplesti u svoje mreže, izazo- ye ne povjerenje prema meni. Sa svim tim uspio sam, na temelju pozitivnih dokaza, da ga pravilno oertam i da upozorim one, koje je Nastić na oku imao, kakvu im opasnost može pri- praviti ovaj propalica, špijun i agent provokateur. Sutradan izjutra podigla se je za- vjesa, a Nastićeva misija u Dubrov- niku potpuno je propala. Sasvim slu- čajno našao sam se toga jutra s Na- stićem i s jednim svojim prijateljem ispred kavane na Pilama. U nepo- srednoj našoj blizini bijaše još neko- liko dobro mi poznatih osoba. Poslije kratkog običnog razgovora došlo jei do plaćanja. Nastić je htio i za me da plati, ali mu nijesam dozvolio. Pri plaćanju opazim kod njega rela- tivno dosta veliku svotu novaca. Od- mah mu izjavim, kako mi je čudno- vato, da ima toliko novaca, sa svim tim, što nema kakvi unosni položaj i što u nasleđe nije primio nikakve imovine. Na to mi Nastić odgovori, da smo čudni ljudi, jer da posum- njamo u sve, što nam nije potpuno poznato. Ja mu ponovim sumnju i otvoreno izjavim, da je on za me špijun bosanske vlade i agent provo- kateur, a za dokaz da to ne govorim u šali, povratim mu pismo, koje je kod mene ostavio za jednoga mog pri- jatelja, s motivacijom, da ne ću da budem posrednik jednog špijuna. Na to se Nastić naglo diže i odmagli. U Dubrovniku ga više nijesmo vidjeli. Ovaj naš sukob obratio je pažnju susjednog stola. Jedan me čak upita, ko je taj, te sam ga nazvao špijunom. Ja sam im kazao, nadodavši, da ga vrlo dobr opoznajem. — Kad su se poslije nekoliko mjeseci počele raskrinkavati zakulisne radnje propalice Nastića, jedan mi od onijeh, koji su sjedili za susjednim stolom, reče: ,Vi ste, Boga mi, sve ovo znali!“ Stvar je drukčije stajala. Ja sam poznavao Nastića, a nijesam ni u snu predviđao, šta će ovaj smet ljudskog društva počiniti. Usljed ovoga Nastićeva je misija za Dubrovnik bila propala. Znao je da bi mu malo ko vjerovao, a i to za kratko vrijeme. Pisama od nas nije mogao dobiti, premda ih je vr- bovao na sve strane. 5 druge strane on je poznavao južnjački temperame- nat Srba na Primorju, pa je s toga i odmaglio, jer je znao, da bi inače mogao vrlo rdavo proći. Nego sa propašću Nastićeve misije u Dubrovniku nije propala i sama ideja, da se podvali i Srbima na Pri- morju. I ono, što Nastić nije mogao učiniti, pokušali su učiniti izvjesni faktori. Još prije proglašenja aneksije Bo- sne i Hercegovine počeše nas sa svih strana okružavati izvjesni agenti i ,detektivi“. Preko jedne pouzdane osobe saznao sam, da je kod političke vlasti postojao, a i danas da postoji popis nekolicine (oko 30) Srba iz Dubrovnika, koje je trebalo naročito držati na oku i koji bi bili odmah pozatvarani, — a ko zna šta bi se uopšte s njima dogodilo!? — da je došlo do oružanog sukoba između Monarhije i Srbije. Između popisanih Srba ima i takih osoba, koje se ni- kada politikom nijesu bavile. Došlo je napokon i do aneksije Bosne i Hercegevine. Špijuni i dete- ktivi poplaviše naše krajeve. Mi se svega toga nijesmo bojali, jer smo bili potpuno svijesni svoje korektnosti. A ta poplava špijuna nas se ne bi bila nikako ticala, da između njih nije bilo i skrajnjih propalica, koji su znali provocirati i lažno denuncirati. U toliko izađe i famozna brošura »Srbi na Primorju i aneksija Bosne i Hercegovine“, koju je napisao bajagi »Srbin katolik“. To je bio mamak na svijesno bačenoj udici. Srbi su ovu brošuru primili onako, kako je doli- “kovalo njihovu nacionalnom ponosu. , Poslije nekoliko dana od izlaska po- menute brošure primio sam iz Zadra od vrlo pouzdane osobe pismo ovoga sadržaja: ,Knjižica ,Srbi na Pri- morju i aneksija Bosne 2 Hercego- vine“ napisana je u blizini sv. Šimuna. Iz Zadra je prenesena u Trst i odatle ekspedirana“. Sadržaj ovoga pisma, koje sam — da uzgred napomenem — pokazao bio dvojici svojih intimnih prijatelja, potpuno se je slagao sa izvještajima, koji su o istoj stvari stizali iz drugih izvora. Na tome ipak nije ostalo. Činile su se svakoga dana nove spletke. Na- pomenuću još ovu. Jednoga dana stigao je preporučeno na uredništvo » Dubrovnika“ jedan tajanstveni omot, koji je bio poslat iz Beograda. Ure- dništvu je bio predat samo recepis, a omot je bio zaustavljen kod finan- sijskih vlasti. Kad je urednik pošao da ga digne, imao je najprije da od- govori na pitanje: da li će omot pri- miti ili će ga odbiti. Poslije ovakog pitanja, a vodeći računa o prilikama i o svim eventualnostima, jednostavno omot odbije. Šta je bilo u tom omotu i ko ga je poslao — ni danas se ne zna. Zli jezici hoće da kažu, da su tu bile neke čudne bombe, koje su imale da poruše i zatvore najprije uredništvo ,Dubrovnika“, pa onda sve redom. Tako su se denuncijacije, podvale, i provokacije nizale jedna za drugom, ali vazda — zahvaleći našoj opreznosti, korektnosti i tačnosti — bez osobitog uspjeha. A da se je ko slučajno na- sukao, da je ko usljed svega ovoga nastradao, što ne bi bilo nikakvo čudo, odmah bi se raširila vijest o uroti i o revolucijonarnoj velikosrpskoj akciji! Srbi na Primorju to bi, bez sumnje, vrlo skupo platili. Zakulisne radnje protiva nas Srba obavljale su se bezobzirno na svakom koraku, a i danas se obavljaju. Nji- hovu snagu i opasnost najbolje će nam ilustrirati najnoviji drski napadaj u gradačkoj ,Tagespost“, koja je u jednom od pošljednjih svojih brojeva donijela vijest, da uoči rođendana Nj. Veličanstva Srpska Dubrovačka Muzika nije htjela svirati Carevku, kao što su to činile dvije hrvatske muzike, već da je demostrativno svi- rala samo provokatorske srpske ko- made, te da je jedan politički čino- .vnik morao uredovati i zabraniti Srp- dubrovačko građanstvo, a u prvom redu politička vlast, zna koliko je u ovoj vijesti istine. Mi vrlo dobro zna- mo smjelog deliju ovog najnovijeg junaštva protiva mirnih dubrovačkih Srba. Ime mu ne iznosim, jer se gnu- šam nad radom jednog denuncijanta. Ovaj najnoviji događaj ne iznosim, da branim Srpsku Muziku, već da upozorim svakoga na težinu zakuli- snih intriga, jer ako su otvoreni na- padaji ovako lažni i teški, kakvi onda moraju biti zakulisni !? Iznio sam sada samo jedan dio. Doći će malo po malo sve na red, da upozorim javnost, kako bi se je- dnom 'stalo na put ovome zlu dru- štvenoga zla. Ne znam i ne razumijem, zašto se ovako postupa sa Srbima na Primo- rju. Ako niko drugi, a ono su oni sa svojom nečuvenom apatijom i uža- snim nutrnjim rastrojstvom posvje- dočili, da nijesu kadri ni sebi pomoći, a kamo li drugome; da nijesu kadri ni svojih se nametnika otresti, a kamo li jedne pretpostavljene im vlasti, koja raspolaže sa silom. Nikola L. Brkić. Cprcke 3eMJbe. CpGuja. Paju Noc/be/Ubeux TorpaH4- uHux cyKoGa, koje cy Gu H343BaJH4 aycrpujeku o«amnapu na Jlpuuu, cpn- cka je Brana no6ua u3jaBy OJ Ay- crpo-Vrapcke BJale, Ja BHile Hehe NONJCTHTH HUKAKBOF TIpeJA3ZA CBOJHM opraduma npeko /ipume Ha cpncky crTpaHy, HuTu yonhe TpnjeTu Ma KaKBy noBpjey rpauuue oz cBojux oprana. — Y 1oGpo uuopmupanuM KPyTO- BUMA TBpJIH Ce, a je uamehy cprcke BJIAJe M mapunike GaHKOBH€ FPJII€ OIleT NOCTHIHYT CNOPA3ZYM TJIEJLE CKIIA+ nawa sajma. JipxaBuu caBjeruuk /lp. flauy nyryje moueTKOM cenremGpa, 1a NOHOBHO 3aN0uHe nperoBope o 3ajMy. — Ilurawe rpajube /yHaBcKko-ja- IpaHCKE KC/bE3HHIE ONET M3ZA3ZH HA cpujeny. OBo nuTaiwe na6aueno je cama OJL BeJuKuX CHA. KakO oGaBujeluTeHe HOBHH€ JIOHOCE, BCJIHKE CHJIC, IIOTJIE- ik Ha MHPHO pujelnee crTBapu Ha BajkaHy M CKOHOMCKH HANPEJAK, IIO- 1y3€616 Cy KOPAKE 34 FpA/UbY Ny HABCKO- jazpancke »e;besnuie, jep je oma ro- TpeGua KOJIHKO 360F IOJIHTHUKHX H CKOHOMCKHX HHTEpeCA, TOJIHKO 360r Y31pXaia MHpa. — JaBi/bajy u3 Cosyna, na je TaMo crurjia ua Mapce;a BeJuKa TepeTHa nata ,barnali“, nyasa opyxja u MYHH- uuje, Kojy je Cp6uja kyrnuna y Ppan- uyckoj. Kojmuuua opyxja u Mynuuuje u3nocu npeko 4000 Tona, a 34 npenoc y Cp6ujy TpeGa he 400 Barona. , BocHna u XepueroBuna. HoBu 3emaH crTape IATIB€ .... Lpua Fopa. /1o cama ce je Burme my« TA NoBena pujeu O IOMHJIOBAHY NpHO- ropckux ocyljemuka panu adepe c GomGama. Ha xamocr, Te ce BujecrH no cana uujecy oGucruunHJie. KibaxKeB- CKO pacnojoxewe, npaMa uajHoBujum BujecruMa, BpJIO je CKJIOHO IA CE IITO npuje, u TO OJIMAX, TE HECpeTHE . OCJ - tjemuke, usMely Kojux uma monaj6o- JbHX CHHOBA LIpHerope, mycru Ha CI10- Gony. CaM Kra3, jom onaBna je u3- pa34O0 Ty KEJbY CBOj4M MHHHCTPHMA, AI4 OHH TO HC Hana3e 34 3FOJINHO paou ilonuiduukux pa3n02a, Te ce npeMa TOME jOLI H€ MOXE LA HCI!YHH kesa TocnogapeBa. He 3HaMO camo, KAKO HM 3aLITO lONLIlNUKU PANO3ZU HMajy HMATH BHIIE€ CHATE OL TIpABIE u mpaBnie! — JaBsbajy u3 Jlomnona, za je Mu- Hucrap eunancuja Jlyumau_Bykoruh, nornyHo ycruo y nepqpekryupawy 3aj- Ma y usnocy oz 6 munujona bpanaka, 4 TO KOJI CHTJIECKHX GAHKOBHHX TPyNA. Kao curypnocr npyxena je BjepoBuu- * quMa noxonapuua Gapckor mpucraHu- mura. IlpmoropcKka Blaja MHCIH OBAj HOBAI yNnOoTpe6HTH HCKJBJUHBO y TO- cnojapcke cBpxe. — Munucrap ByKo- Tuh Bpaha ce ca cBoje ycnjege mucuje KyliH. — Cpncku mocnanuk na IleTuiy, rocn. IlerkoBuhi, oTnyToBao je panu Gogecru na Jujeueie. Ilpen nmona3sak nocjeruo ra je Kia3 Hukoa y iwe- TOBOM CTAHy M 3AKEJIMHO MY 6p30 OTIO- PABJbEHE. Domaće vijesti. , Veleizdajnički“ proces. Dr. Du- šan Popović počeo: je stavljati pre- dloge. On se najviše bavi time, da pobije navode ,optužniće“ da su srp- ski listovi ,Srbobran“ i , Srpsko Kolo“ širili veleizdajničku propagandu. Pre- dlaže, da se pročita članak Davorina Trstenjaka, koji zanosno opisuje svoje boravak u Beogradu. Da je taj čla nak napisao koji Pribičević, bio b grdni zločin veleizdaje, i Accurti pre- dložio bi mu vješala. Predlaže, da se nabavi svilogojstveni kalendar, u ko- me je slika kralja Petra. Taj je ka- lendar mnogo veće raširen po narodu nego ,Srpsko Kolo“. Napokon pre- dlaže da se pročita čitav niz članaka iz ,Srbobrana“. Kašnje je Dr. Popo- vić govorio o mađarskim školama i upozorio na članke ,Srp. Kola“: Ma- đarske škole u Hrvatskoj“ i ,Mada- rizacija u Hrvatskoj.“ Srbožder Ao- curti nije se ustegao, već i ovaj put izbacio je nekoliko žučljivih-franko- vačkih izraza prama Srbima. Kad je Dr. Popović upozorio, da su novine koristile narodu a ne tjerale veleiz-