Str. 2.

»DUBROVNIK“

Br. 62.

Kako se s nama postupa.

Na široko zasnovani plan stvaranja

»Velikosrpske propagande“ i ,revolu-
cijonarne organizacije“ po zemljama,
u kojima obitavaju Srbi, obuhvatao
je i naše ubavo Primorje, a u prvom
redu starodrevni Dubrovnik, kao cen-
tar srpskoga života na obalama Pla-
voga Jadrana. Zavaditi Srbiju s Cr-
nom Gorom, proglasiti za revoluci-
-onarce Srbe u Bosni i Hercegovini,
Hrvatskoj i Slavoniji i na Primorju,
to je bila svrha, koja je imala da
olakša i opravda aneksiju Bosne i
Hercegovine, da kompromituje cio
srpski elemenat i da oslabi njegovu
otpornu snagu.

I onda čak, kad ne bih pozitivno
znao, da su u vidu bili i Srbi na
Primorju, mogao bih to sa svom si-
gurnošću ustvrditi usljed razvitka
samih događaja. Naš položaj, uopšte
uzeti, isključuje pretpostavku, da bi
Primorje moglo činiti jednu nevjero-
jatnu iznimku. Specialno pak Srbi u
Dubrovniku pobilježeni su u rabošu
malo istaknutijim slovima još od
1906., od vremena velikih. kombino-
vanih vojnih manevara.

Pripravljanje terena za izvađanje
pomenutog plana bijaše povjereno
,»patrioti“ i poznatoj protuvi Risti,
Đorđu i t. d. Nastiću, Petroviću itd.,
koji je sa svojim ,Jezuite u Bosni“
imao da dokaže i posvjedoči svoj pa-
triotizam i na taj način navede na

- tanak led izvjesne istaknutije ljude.
Nastić je svoju ulogu dobro shvatio,
a stavio se je i da je savjesno izvrši,
znajući da će mu to biti dobro pla-
ćeno. Po svim krajevima skupljao je
ovaj gadni i propali stvor materijal,
koji je inače za ozbiljna čovjeka bez
ikakve važnosti. Motao se je po Beo-
gradu, lutao je po Bosni i Hercego-
vini, izazivao je mučki i hajdučki po
Hrvatskoj i Slavoniji, mutio je po
Crnoj Gori, pa je najposlije bacio oko
i na naše Primorje, u prvom redu
na Dubrovnik. Htio je potpuno izvr-
šiti zadatak, da pakleni plan što bo-
lje uspije.

Pod izlikom skupljanja pretplate
za orni ,Dan“ još ernjega Dr. Laza-
ra Dimitrijevića, dostojnog svog orta-
ka, došao je jednoga dana Nastić u
Dubrovnik. S nekima u Dubrovniku
već je bio stupio u doticaj, ali su ga
ovi primili s nekim izvjesnim nepo-
vjerenjem zbog samoga lista, o kome
niko na Primorju nije imao dobro
mišljenje.

Nastićeva zla sudbina i naša sreća
htjedoše, da se ja s njime odmah
prvoga dana sastanem. U Hotel de
la Ville u kratko smo pretresli Di-
mitrijevićevu politiku, na koju sam
napao svom žestinom. Usljed tog pr-
vog sukoba podozrivo je gledao na
me i nastojao, da kod nekih osoba, ko-
jaje htio zaplesti u svoje mreže, izazo-
ye ne povjerenje prema meni. Sa svim
tim uspio sam, na temelju pozitivnih
dokaza, da ga pravilno oertam i da
upozorim one, koje je Nastić na oku
imao, kakvu im opasnost može pri-
praviti ovaj propalica, špijun i agent
provokateur.

Sutradan izjutra podigla se je za-
vjesa, a Nastićeva misija u Dubrov-
niku potpuno je propala. Sasvim slu-
čajno našao sam se toga jutra s Na-
stićem i s jednim svojim prijateljem
ispred kavane na Pilama. U nepo-
srednoj našoj blizini bijaše još neko-

liko dobro mi poznatih osoba. Poslije
kratkog običnog razgovora došlo jei
do plaćanja. Nastić je htio i za me
da plati, ali mu nijesam dozvolio.
Pri plaćanju opazim kod njega rela-
tivno dosta veliku svotu novaca. Od-

mah mu izjavim, kako mi je čudno-
vato, da ima toliko novaca, sa svim
tim, što nema kakvi unosni položaj
i što u nasleđe nije primio nikakve
imovine. Na to mi Nastić odgovori,
da smo čudni ljudi, jer da posum-
njamo u sve, što nam nije potpuno
poznato. Ja mu ponovim sumnju i
otvoreno izjavim, da je on za me
špijun bosanske vlade i agent provo-
kateur, a za dokaz da to ne govorim
u šali, povratim mu pismo, koje je
kod mene ostavio za jednoga mog pri-
jatelja, s motivacijom, da ne ću da
budem posrednik jednog špijuna. Na
to se Nastić naglo diže i odmagli. U
Dubrovniku ga više nijesmo vidjeli.

Ovaj naš sukob obratio je pažnju
susjednog stola. Jedan me čak upita,
ko je taj, te sam ga nazvao špijunom.
Ja sam im kazao, nadodavši, da ga vrlo
dobr opoznajem. — Kad su se poslije
nekoliko mjeseci počele raskrinkavati
zakulisne radnje propalice Nastića,
jedan mi od onijeh, koji su sjedili za
susjednim stolom, reče: ,Vi ste, Boga
mi, sve ovo znali!“ Stvar je drukčije
stajala. Ja sam poznavao Nastića, a
nijesam ni u snu predviđao, šta će
ovaj smet ljudskog društva počiniti.

Usljed ovoga Nastićeva je misija
za Dubrovnik bila propala. Znao je
da bi mu malo ko vjerovao, a i to
za kratko vrijeme. Pisama od nas
nije mogao dobiti, premda ih je vr-
bovao na sve strane. 5 druge strane
on je poznavao južnjački temperame-
nat Srba na Primorju, pa je s toga
i odmaglio, jer je znao, da bi inače
mogao vrlo rdavo proći.

Nego sa propašću Nastićeve misije
u Dubrovniku nije propala i sama
ideja, da se podvali i Srbima na Pri-
morju. I ono, što Nastić nije mogao
učiniti, pokušali su učiniti izvjesni
faktori.

Još prije proglašenja aneksije Bo-
sne i Hercegovine počeše nas sa svih
strana okružavati izvjesni agenti i
,detektivi“. Preko jedne pouzdane
osobe saznao sam, da je kod političke
vlasti postojao, a i danas da postoji
popis nekolicine (oko 30) Srba iz
Dubrovnika, koje je trebalo naročito
držati na oku i koji bi bili odmah
pozatvarani, — a ko zna šta bi se
uopšte s njima dogodilo!? — da je
došlo do oružanog sukoba između
Monarhije i Srbije. Između popisanih
Srba ima i takih osoba, koje se ni-
kada politikom nijesu bavile.

Došlo je napokon i do aneksije
Bosne i Hercegevine. Špijuni i dete-
ktivi poplaviše naše krajeve. Mi se
svega toga nijesmo bojali, jer smo
bili potpuno svijesni svoje korektnosti.
A ta poplava špijuna nas se ne bi
bila nikako ticala, da između njih
nije bilo i skrajnjih propalica, koji su
znali provocirati i lažno denuncirati.

U toliko izađe i famozna brošura
»Srbi na Primorju i aneksija Bosne
i Hercegovine“, koju je napisao bajagi
»Srbin katolik“. To je bio mamak na
svijesno bačenoj udici. Srbi su ovu
brošuru primili onako, kako je doli-

“kovalo njihovu nacionalnom ponosu. ,

Poslije nekoliko dana od izlaska po-
menute brošure primio sam iz Zadra
od vrlo pouzdane osobe pismo ovoga
sadržaja: ,Knjižica ,Srbi na Pri-
morju i aneksija Bosne 2 Hercego-
vine“ napisana je u blizini sv. Šimuna.
Iz Zadra je prenesena u Trst i odatle
ekspedirana“. Sadržaj ovoga pisma,
koje sam — da uzgred napomenem
— pokazao bio dvojici svojih intimnih
prijatelja, potpuno se je slagao sa
izvještajima, koji su o istoj stvari
stizali iz drugih izvora.

Na tome ipak nije ostalo. Činile su
se svakoga dana nove spletke. Na-

pomenuću još ovu. Jednoga dana
stigao je preporučeno na uredništvo
» Dubrovnika“ jedan tajanstveni omot,
koji je bio poslat iz Beograda. Ure-
dništvu je bio predat samo recepis,
a omot je bio zaustavljen kod finan-
sijskih vlasti. Kad je urednik pošao
da ga digne, imao je najprije da od-
govori na pitanje: da li će omot pri-
miti ili će ga odbiti. Poslije ovakog
pitanja, a vodeći računa o prilikama
i o svim eventualnostima, jednostavno
omot odbije. Šta je bilo u tom omotu
i ko ga je poslao — ni danas se ne
zna. Zli jezici hoće da kažu, da su
tu bile neke čudne bombe, koje su
imale da poruše i zatvore najprije
uredništvo ,Dubrovnika“, pa onda
sve redom.

Tako su se denuncijacije, podvale,
i provokacije nizale jedna za drugom,
ali vazda — zahvaleći našoj opreznosti,
korektnosti i tačnosti — bez osobitog
uspjeha. A da se je ko slučajno na-
sukao, da je ko usljed svega ovoga
nastradao, što ne bi bilo nikakvo čudo,
odmah bi se raširila vijest o uroti i
o revolucijonarnoj velikosrpskoj akciji!
Srbi na Primorju to bi, bez sumnje,
vrlo skupo platili.

Zakulisne radnje protiva nas Srba
obavljale su se bezobzirno na svakom
koraku, a i danas se obavljaju. Nji-
hovu snagu i opasnost najbolje će
nam ilustrirati najnoviji drski napadaj
u gradačkoj ,Tagespost“, koja je u
jednom od pošljednjih svojih brojeva
donijela vijest, da uoči rođendana
Nj. Veličanstva Srpska Dubrovačka
Muzika nije htjela svirati Carevku,
kao što su to činile dvije hrvatske
muzike, već da je demostrativno svi-
rala samo provokatorske srpske ko-
made, te da je jedan politički čino-
.vnik morao uredovati i zabraniti Srp-
dubrovačko građanstvo, a u prvom
redu politička vlast, zna koliko je u
ovoj vijesti istine. Mi vrlo dobro zna-
mo smjelog deliju ovog najnovijeg
junaštva protiva mirnih dubrovačkih
Srba. Ime mu ne iznosim, jer se gnu-
šam nad radom jednog denuncijanta.

Ovaj najnoviji događaj ne iznosim,

da branim Srpsku Muziku, već da

upozorim svakoga na težinu zakuli-
snih intriga, jer ako su otvoreni na-
padaji ovako lažni i teški, kakvi onda
moraju biti zakulisni !?

Iznio sam sada samo jedan dio.
Doći će malo po malo sve na red,
da upozorim javnost, kako bi se je-
dnom 'stalo na put ovome zlu dru-
štvenoga zla.

Ne znam i ne razumijem, zašto se
ovako postupa sa Srbima na Primo-
rju. Ako niko drugi, a ono su oni sa
svojom nečuvenom apatijom i uža-
snim nutrnjim rastrojstvom posvje-
dočili, da nijesu kadri ni sebi pomoći,
a kamo li drugome; da nijesu kadri
ni svojih se nametnika otresti, a kamo
li jedne pretpostavljene im vlasti, koja
raspolaže sa silom.

Nikola L. Brkić.

Cprcke 3eMJbe.

CpGuja. Paju Noc/be/Ubeux TorpaH4-
uHux cyKoGa, koje cy Gu H343BaJH4
aycrpujeku o«amnapu na Jlpuuu, cpn-
cka je Brana no6ua u3jaBy OJ Ay-
crpo-Vrapcke BJale, Ja  BHile Hehe
NONJCTHTH HUKAKBOF TIpeJA3ZA CBOJHM
opraduma npeko /ipume Ha cpncky
crTpaHy, HuTu yonhe TpnjeTu Ma KaKBy
noBpjey rpauuue oz cBojux oprana.

— Y 1oGpo uuopmupanuM KPyTO-
BUMA TBpJIH Ce, a je uamehy cprcke
BJIAJe M mapunike GaHKOBH€ FPJII€
OIleT NOCTHIHYT CNOPA3ZYM TJIEJLE CKIIA+

nawa sajma. JipxaBuu caBjeruuk /lp.
flauy nyryje moueTKOM cenremGpa, 1a
NOHOBHO 3aN0uHe nperoBope o 3ajMy.

— Ilurawe  rpajube  /yHaBcKko-ja-
IpaHCKE KC/bE3HHIE ONET M3ZA3ZH HA
cpujeny. OBo nuTaiwe na6aueno je cama
OJL BeJuKuX CHA. KakO oGaBujeluTeHe
HOBHH€ JIOHOCE, BCJIHKE CHJIC, IIOTJIE-
ik Ha MHPHO pujelnee crTBapu Ha
BajkaHy M CKOHOMCKH HANPEJAK, IIO-
1y3€616 Cy KOPAKE 34 FpA/UbY Ny HABCKO-
jazpancke »e;besnuie, jep je oma ro-
TpeGua KOJIHKO 360F  IOJIHTHUKHX H
CKOHOMCKHX  HHTEpeCA, TOJIHKO 360r
Y31pXaia MHpa.

— JaBi/bajy u3 Cosyna, na je TaMo
crurjia ua Mapce;a BeJuKa TepeTHa
nata ,barnali“, nyasa opyxja u MYHH-
uuje, Kojy je Cp6uja kyrnuna y Ppan-
uyckoj. Kojmuuua opyxja u Mynuuuje
u3nocu npeko 4000 Tona, a 34 npenoc
y Cp6ujy TpeGa he 400 Barona. ,

BocHna u XepueroBuna. HoBu 3emaH
crTape IATIB€ ....

Lpua Fopa. /1o cama ce je Burme my«
TA NoBena pujeu O IOMHJIOBAHY NpHO-
ropckux  ocyljemuka panu adepe c
GomGama. Ha xamocr, Te ce BujecrH
no cana uujecy oGucruunHJie. KibaxKeB-
CKO pacnojoxewe, npaMa uajHoBujum
BujecruMa, BpJIO je CKJIOHO IA CE IITO
npuje, u TO OJIMAX, TE HECpeTHE . OCJ -
tjemuke, usMely Kojux uma monaj6o-
JbHX CHHOBA LIpHerope, mycru Ha CI10-
Gony. CaM Kra3, jom onaBna je u3-
pa34O0 Ty KEJbY CBOj4M MHHHCTPHMA,
AI4 OHH TO HC Hana3e 34 3FOJINHO
paou ilonuiduukux pa3n02a, Te ce
npeMa TOME jOLI H€ MOXE LA HCI!YHH
kesa TocnogapeBa. He 3HaMO camo,
KAKO HM 3aLITO lONLIlNUKU PANO3ZU
HMajy HMATH BHIIE€ CHATE OL TIpABIE
u mpaBnie!

— JaBsbajy u3 Jlomnona, za je Mu-
Hucrap eunancuja Jlyumau_Bykoruh,
nornyHo ycruo y nepqpekryupawy 3aj-
Ma y usnocy oz 6 munujona bpanaka,
4 TO KOJI CHTJIECKHX GAHKOBHHX TPyNA.
Kao curypnocr npyxena je BjepoBuu-

* quMa noxonapuua Gapckor mpucraHu-

mura. IlpmoropcKka Blaja MHCIH OBAj
HOBAI yNnOoTpe6HTH HCKJBJUHBO y TO-
cnojapcke cBpxe. — Munucrap ByKo-
Tuh Bpaha ce ca cBoje ycnjege mucuje
KyliH.

— Cpncku mocnanuk na IleTuiy,
rocn. IlerkoBuhi, oTnyToBao je panu
Gogecru na Jujeueie. Ilpen nmona3sak
nocjeruo ra je Kia3 Hukoa y iwe-
TOBOM CTAHy M 3AKEJIMHO MY 6p30 OTIO-
PABJbEHE.

Domaće vijesti.

, Veleizdajnički“ proces. Dr. Du-
šan Popović počeo: je stavljati pre-
dloge. On se najviše bavi time, da
pobije navode ,optužniće“ da su srp-
ski listovi ,Srbobran“ i , Srpsko Kolo“
širili veleizdajničku propagandu. Pre-
dlaže, da se pročita članak Davorina
Trstenjaka, koji zanosno opisuje svoje
boravak u Beogradu. Da je taj čla
nak napisao koji Pribičević, bio b
grdni zločin veleizdaje, i Accurti pre-
dložio bi mu vješala. Predlaže, da se
nabavi svilogojstveni kalendar, u ko-
me je slika kralja Petra. Taj je ka-
lendar mnogo veće raširen po narodu
nego ,Srpsko Kolo“. Napokon pre-
dlaže da se pročita čitav niz članaka
iz ,Srbobrana“. Kašnje je Dr. Popo-
vić govorio o mađarskim školama i
upozorio na članke ,Srp. Kola“: Ma-
đarske škole u Hrvatskoj“ i ,Mada-
rizacija u Hrvatskoj.“ Srbožder Ao-
curti nije se ustegao, već i ovaj put
izbacio je nekoliko žučljivih-franko-
vačkih izraza prama Srbima. Kad je
Dr. Popović upozorio, da su novine
koristile narodu a ne tjerale veleiz-