Str. 2.

__—_—— pg, ooo, sot ji ni

DUBROVNIK“

Br. 63.

Pisma iz sjeverne Dalmacije,

XX.

Gdje su god planine okićene i odje-
vene šumama, one predstavljaju bo-
gatu glavnicu, pored ostale koristi,
koju nanose zdravlju ljudskom i pri-
vredi. Bilo bi suvišno dokazivati, onaj
silni utjecaj šume na podneblje, kao
i na plodovitost zemlje, jer je to uop-
će poznato i priznata istina. Razlaga-
nje, kojim bismo samo ponovili ono
što su mnogi uvidjeli i kazali, sveš-
ćemo na to, da spomenemo, kako
predjeli, koji su oskudni šumom, po-

odliježu skrajnosti prirodnih pojava.
U tim stranama, suša i bezvodica
posjećuju zemlju i pale joj plod po
nekoliko mjeseci, baš u ljetno doba,
kad ju vlaga i navodnjavenje zemlji
naj preč ;

Mi ovu istinu znamo ponajbolje,

pošto smo je iskustvom skupo platili
i osjetili na sebi. A čuli smo i čitali,
da se je slično provadalo i po osta-
lijem krajevima, van naše domovine,
gdje su brda ostala pusta. Tako smo
iz priča o knezu Milošu, kad je jed-
nom putovao otraga pedeset godina,
po unutrašnjosti Srbije, saznali ovo
o pošumljivanju Avale. Videći on
Avalu golu i sirmenitu, zabolje ga
u dnu srca i po svom poznatom obi-
čaju, vikne sakupljenom narodu: A
šta je ovo? Nesrećnici, kamen će vas
zasuti i više nikada ne ćete imati
kiše... — Kad se vratim, hoću, da
Avala bude zabranjena i ograđena!
Tako je i bilo. Za desetak godina,
Avala se okiti šumom i zelenilom.
Neki starac čovjek, videći svoju omi-
ljenu planinu, koju poznava još iz
narodnih pjesama, reći će jednom
strancu: Bog da prosti i pomiluje, ko
zabrani Avalu i učini ovu uredbu u
njojŠ + >.
Iz ove anekdote dvije stvari otska-
ču. Prva je i mala briga i nastojanje
naroda, pri unapređenju i obrađivanju
šuma, dok su one u vlasti države,
ili pokrajine. Druga je: odlučna volja
i bezobzirnost u provađanju po narod
korisnih ustanova, kakovu je imao
knez Miloš. U nizu nezgoda, koje
ometaju veliki rad u privrednom na-
pretku, dolazi i ona ne tako sretna
crta našega naroda, kojom ne voli
poredak, ni disciplinu, koje Istavijaju
granice mnogom prohtjevu. Naročito
kad se tiče pošumljivanja, ili reda
pri šumskoj sječi.

Priznati nam je ovdje da su mnoge
naše, naročito planinske Općine, živo
se zanijele, okolo pošumljivanja i za-
gojivanja planina i vrleti. Toliko se
puta pokušavalo po raznim Općina-

ma, djelomičnim pošumljivanjem u
većem razmjeru. Nego, čitava ova
plemenita i korisna namjera, nije se
skoro nikada kraju privela. Tome su
se protivile razne prilike i neprilike.
Čitavi naši krajevi žive isključivo sa
stočarstvom i pastirstvom. Zabraniti
mu od jednom ona krša, šume i ši-
korja, što mu služi za popašu, znači
zajista, oduzeti mu glavni uvjet op-
stanka. Stoga svaka branjevina šume
nailazila je po dotičnijem odlomcima,
samo ako bi prostorom bila nešto
osjetljivija, na negodovanje. Često pu-
ta negodovanje prelazilo je u kavgu
i svađu. Jednom riječi nastao bi ot-
por. Općine bi morale, ili, da se sta-
ve u borbu i oprjeku sa vlastitim
narodom, a da globama još većma
ekonomski upropašćuju ; ili, da obi-
laznim načinom propuštaju.

Posao pri sređivanju i branjevini
naših šuma, bio je, a ostaće i dalje
tegotan i nezahvalan. Kako vidimo,
ovako podezeće koče razne prijepone.
Mnoge mogu biti shvatljive, pa i
opravdane. Druge su skroz neoprav-
dane. Hoće li ljudi da se zauzmu
svojski i znalački, savladaće i ovake
prijepone. Nek im je na umu, da
svako korisno poduzeće skoro po
nekom stanovitom pravilu spotiče se
o razne poteškoće. Osobito su jače
oprjeke ili podozrivost ondje, gdje se
valjanost i plod uloženog rada ne
osjeća odmah, već nakon koju godi-
nu. Opažamo to i pri ostalim našim
korisnim ustanovama ondje, kad se
one zameću. Jedan će vam n. p. do-
konjak i seoski ,bistrac“, što je na-
učio nešto nabrecati njemački u vojsci,
znati u više prilika, da zavrti mo-
zgom učitelju ili svešteniku, pri us-
postavi Zemljoradničke Zadruge. U
početku ,bistrac“ nađe nešto odaziva
kod neupućenih. Nijesu li osnivači
oprezni i taktični, može im omesii i
rad. Ali, kad se namjeri na ljude
upućene i razložite, napokon klone.

Ovo iznosimo kao -primjer da po-
tvrdimo i za one, koji se staraju, oko
pošumljivanja naših krajeva. Presu-
dni faktori, kojima je namijenjeno
racijonalno pošumljivanje planinskih
krajeva po sjevernoj Dalmaciji, valja
osim stručne spreme i dobre namjere,
da imadu još dovoljno moralne snage
i ubjeđenja za ovako plodonosan i
koristan rad, kako bi bili kadri izdr-
žati svakovrsne prijepone.

Godine 1907, čitali smo u Smotri
Dalmatinskoj u br. 36. obaviještenje,
glede naših šuma. Tu se iznosi, kako
je odlučeno, da se povisi broj drža-
vnih šumskih organa u Dalmaciji, a
da se tako uzmognu uspješno pošu-

To je tako i bilo. jer je ženidbom
kapetan Mato Natali uljegao u rod
sa Pracatom i s porodicom Skočibu-
sinom onda, kad se oženio za Anieu

“Angeli, kćer Pavle Stefani, koja je
bila sestra Vice Sagri, udovice Miha
Pracata sve potomkinje Skočibuha.
Tako žena kapetana Mata bila je
unuka Frana Skočibuhe i sestrična
Vice Pracatove, a punica kapetanova
bila je Pavla kći Frana Skočibuhe i
rodica Vicka Skočibuhe. Iskustvo u
trgovini i pomorstvu, ugled, kultura
i bogatstvo onih kuća bješe dakle
pristupačno kapetanu Matu. Da je
porodica njegove žene bila otmjena i
izobražena, proističe iz toga što je
brat Vice Pracatove, Niko Sagri, bio
vrlo učen i poznavao mnogo predme-
ta, nadasve matematiku i napisao i
talijanski jedno pomorsko djelo: Raz-
govor o raznijem morskijem mijena-
ma Zapadnog Oceana. Umro je u
Manfredoniji 1578. Drugi brat Vicin,
Ivan Marija, koji se bio oženio za

.

jednu Angeli, kako i 'kapetan Mato
Natali, dade štampati to djelo 1574.
Po pripovijedanju Appendinijevu, o-
bitelj je Sagri gojila književnost i
nauku. Tako i Vica Pracatova vodila
je mužu trgovačke knjige i cijelu tr-
govinu u stojnoj palači kod sv. Vida
u gradu.

Sve ove prilike pomogoše Matu
Natali, da postane valjanijem pomor-
cem i trgoveem, te on nagomila to-
liko blaga, da je mogao steći konteu
'Telvana u Tirolu, kako svjedoči re-
publika dubrovačka jednom svojom
pergamenom od 21. novembra 1751.
On bi po jednoj porodičnoj bilješci u
rodoslovju bio postao pisarem u ve-
likoj carinari u Dubrovniku i stekao
dubrovačko plemstvo.

Svakako je istinito da je porodica
Natali 1667. god. malo nedjelja dana
iza velikog potresa bila upisana u
dubrovačku vlastelu a kapetan Mato

bio je onaj, kojije ovoj porodici stvo-

rio moć i ugled. (nastavi će se.)

miti dalmatinska brda. Imenovaće se
šest novih državnih kotarskih šum-
skih tehničara, i za svaki će se po-
litički kotar odrediti po jednoga. Kao
pomoć kotarskim šumskim tehniča-
rima, a osobito za bolje nadziranje
postojećih  preostataka nekadašnjih
šuma, pomnožiće se broj državnih
kotarskih šumskih nadglednika za
18, tako, da će se godine 1907. ime-
novati tri kotarska šumska tehničara
i šest kotarskih šumskih nadglednika,
a gođ. 1908. opet druga tri tehničara
i šest nadglednika. Godine 1909, ime-
novaće se preostali broj kotarskih
nadglednik

Kako se razabire iz službenog iz-
vještaja, nije se škrtarilo sa brojem
službenog osoblja, što je i opravdano,
jer se ovaki radovi i ne dadu izvesti
bez prilična radišna i preduzetna 0-
soblja. Prema tome, ove se godine
završava namještanje šumskih nad-
glednika.

Sada očekujemo početak rada, jer
smo uvjereni, da toliko osoblje moglo
je i do danas nešto uraditi. Moramo
ih pri tom već unaprijed upozoriti,
da su upravo naši poviši planinski
predjeli, ponajviše oštećeni s nestašice
šuma i gajeva, ali, do sada ne vidje-
smo, da se što ozbiljna poduzelo, gdje
bi se davalo nade, da će se izvesti
svestrano i racionalno pošumljivanje.
Je li se što izvelo po drugim manje
važnim krajevima, nije nam poznato.
Ali svakako držimo, da bi naj prije
trebalo početi radnjom s višega; biva
sa krajeva, gdje su veće planine, a
potom i veće štete, a gdje je zajam-
čen uspjeh u pošumljivanju.

Ostalo nam je u peru i bilješkama,
još mnogo opažanja, koja ne će biti
na odmet, da se iznesu. Za to ćemo
o šumama i svemu onome, što se
odnosi ua pošumljivanje i zagajivanje
naših brda i dolina progovoriti i dalje
koju, ne bi li sve naše faktore sklo-
nili, na ovu važnu i upravo spasono-

snu granu domaće privrede u brdskim"

predjelima sjeverne Dalmacije.

Cpncke 3€mMJbe.

CpGuja. (Munucitapeka Kpu3a.) S
usrjejy je MuHucrapcka Kpu34 y Cp-
Guju. OcraBkoM r. Mun. IlpaBje, Koju
je y YETBpTAK NOJHMO MHHHCIPY NpeZ-
cjenuuky, a Koja je u3a3BaJia OCTABKY
r. MuHH. npejicjenauka, nacTaJia je Mu-
Hucrapcka Kpu3a. AJIM, NOImITO Ce CBH
MHHHCTPH He Halašze y Beorpa/iy, 0/-
JIJKA O TIOMCHYTHM OCTABKAMA O/JIO-
xena je o cacraHKa NjejoKyIIHOT MH-
HHCTAPCTBA.

— (Cpiicka 80jcka). EurnecKu JIHCT
,Pali Mall Gazette“ noHocu oBy 6u-
etuky : [lera;baH npersen Tpyna'6eo-
rpaucKOT Tapuusona, KaKaB Huje 1p-
XKaH OL CMPTH NOK. Kpasba Muana,
u3BPIIHO je NOnyJlapuu u = NapoBuTu
BOjHH MHHHCTAp, reHepaJt 2KuBKOBHh.
PecyaraT je noKa3ao, ja olako je
OBaj JIUCIHIJIHHOBAHH H TPY/LOJBYĆHBH
crapjeruuna yaseo Bojcky y cBoje pyke,
OL OHOra noGa cBe y oj uze Ha
GOJBE Y IIOTJEJLJ MOPAJIH€E H MATEPH-
jamne crpeme Tpyrna. Hoso ojujeo,
naj mogepuuje opyxje u  Bojiuuka
cnupema onpaBnaBajy H3BaHpe/iHe 43-
naTrKe, Koje je 3em;ba lama; y Mcro
BpujeMe nyx y uapjexGanocr Bojcke
noka3yje, za oma zujelu CKYIIIITHHCKO
noBjepeitve ieHoMe umieQy. — Hapo-
UHO OLJIJEBJbEIPE je NPATMJIO TOBPA-
TAK MHHHCTPOB y rapH30H, rjije My je
npupekjena oBanuja. Temepau 2KuBko-
Buh, Koju uuje uoBjek pujeuu nero
njeni, ogrosopuo je caMo BOjHMUKHM
NO3ApaBOM H /LA/JBHO CE.

— (Paiinu mailepujan). Typeke
BJIACTH JLO3BOJIHJIE Cy CNOGOJAH NIPO-
BO3 paruor marepujasa, Kojer je oBo
Nada y BEJuKOj KOJIHUHHM CTHIJO y
Comyu 3a Cp6ujy.

Lpua Fopa. (Aycipo-Lipnozopeku
y2080p). OBo naa namasdo ce je y
Beuy HaueHuK  UpHOTOPCKOT  MuHH-
crapcrBa duaniuja rocm. JOBaHoBni,
TE npeMa TOME HMA MH3FJEJA, JA he
Nohu go TproBHHCKOT yTOBOpa u3Me-
hy name mMonapxuje u Ilpue Tope.
Tlosnaro je, KOJI4KO je ImreTe uanuje-
no, napouuTo nujenoj boku, Heyro-
BOpHO CTAIb€ H3M€Hy MOHApxuje u Ilp-
He Tope, Te nipeMa TOME MOXKCMO H
pauynaTu, Koja Gu Kopucr Guaa u no
oGje 3eMJb€, KAL GH CE NOO JO
TPFOBHHCKOTF  yTOBOpa. OG3upomM na
BCJIHKY IUTETy, KOjy M MH OCjeliamMo
pajiu HeyrOBOpHOT CTaIba, TpeGaJIO Cu
ca crpame Halie Mmonapxnje za ce LIp-
HOj Topu nany 1iTo uNiHpe TproBuH-
CK€ IOBJIACTHILE, HAPOHHTO TICE H3-
BO3a4 poraTe mMapBe.

— (Pycx8-upnoeopcku iup2eosukcku
y2080p). Y IlerpoBrpajiy BOJIMJIH CY
ce NperoBopu 3a yTaHaucibe pyCcKO-
UPHOFOpCKOT  TPFOBHHCKOTF  yrOBOpa.
OBu NperoBopH CBPIIHJIH CY IIPE/L MA-
JO nana, a ycaoBu 3a LIpny Topy Bp-
JIO CY NOBOJbHH. HamMehy ocrajux Ta-
qaka uma u jeza, npama Kojom he
noueTKoM 1910. rojuHne nmapoGponu
pyckor asujarckO-ucrouuor napo6po-
Napckor 1upyiurBa, ua cBojoj npysu
KpO3 GaJITHUKO, UPHO, CPC/LOZEMHO H
janpaHcKO MOp€, THAT H HPHOTFOPCKY
JyKy Bap.

Bocna u XepueroBuna. Cro6ona
IITAMIIE Y AHCKTHPAHHM 3EMJbAMA jOLI
je ropa HC€FO KOJI HAC, M AKO H MH HE
MOXKEMO, Ja Ce, 4 MA HH MAJIO, Ca TOM
BajHOM CIIOGOLOM NOXBAJIHMO. ,Cpncka
Pujeu“ ero ce 99 nyTa 3anzujeHnja,
a ngaruja je npeko jeuanaecT Xubajia
Kpyna ragoG4. OBy ZuBny GrarojaT
CJIOGOJLE IITAMNE y IpeCpeTHuM 3€-
MsSbama Xepuer-BocHe yxuBajy jezao
C TOra, e a ce Gani BH/IH HCTHHHTOCT
peueHuije ,uapcka ce He nopuue“. —
3ajegHo ca CpeTHOM M TIPECPETHOM
aHekcujoM, raMaH Ha 7. jenemG6pa 1908.
npumuo je sajenuuuku Muuucrap du-
nancuja rocn. Bypjau oz Fb. Benuuan-
CTBA IIHCMO y KOME je crajaJo:

»Kao HenomuuaH NMJb JEeGNMH MH
npeg ouuma u moja uspcita 80/4, na
ce nupunajmiunuma Bocne u Xepuero-
BuHe 2pahjancka iipasa oaoy u 06e3-
Gujene y nornynoj mjepu.

Ilopez cno6oje Jmunocru u Bjepe,
CHTYPHOCTH HMETKA, UACTH 4 OGumuaja,
uyBaiba KYTIBET npara u cloGoje
HITAMNE HT. ZL.“

IlesenecerjieneTa 3ambeHa_,Cpncke
Pujeuu“ u 11.000 xpyna r7oGe, jamue
namoj Gpahu y Bocau u XepueroBuHu,
da ce uapcka ne iiopuue, u na he ux
u OJL Cala KAO H JO Cala CyHlIE FPH-
jaru — TaMaH NOK HX CACBHM H€ HC-
TIPXKH.

e e od

Domaće vijesti.

»Veleizdajnički“ proces. Drž. od-
vjetnik osvrće se na predloge obrane
za pojedine kotare. Protivi se svim
predlozima. On ne će, da čuje za
druge svjedoke, nego samo za one,
već ispitane, za koje znamo, da je
neke i sam Accurti nagovarao kako
će govoriti. Drugima su se falsifiko-
vali zapisnici. Činilo se je sve, da se
zabašuri istina, i tako da se osude
ona 53 nevina Srbina. Uzroke koje
drž. odvjetnik navodi, da se ne
preslušaju svjedoci obrane — » krasni“
sul On već unaprijed zna, što će
svjedoci govoriti. Za kotar Dubicu,
govori drž. odvjetnik, svjedoci će ka-