St 2 DUBROVNIK" Br. 64. Godine 1608, Republika mletačka ustupa dozvolu Sultanu carigradskom, da sa naših šuma u sjevernim kra- jevima, posiječe drvlje, koje će mu služiti za građu dvanajest velikih ra- tnih đemija. Kako se onda računalo, za jednu osrednju ubojnu đemiju, valjalo je upotrebiti blizu 300.000 kub. stopa drvljadi. Po tome računu, za dvanajest takovih đemija, upotrijebilo se 3.600.000 kub. stopa drva. Nado- damo li ovome, da mnoga stabla što su bila posječena za ovu svrhu, ne će zbog raznih mahna, koje se lako nađu, kad su slične građe, moći se upotrebiti, te onda i onu nerazložnu sječu, kojom su upravljali sve sami ljudi neupućeni bez strukovne spreme i bez ljubavi za dobrobit narodnu; more se sa stalnošću ustvrditi, da se je za to potrošilo dvostruko drvene građevine od onoga, što se predviđalo. Prema takoj predpostavci, koja je er- pljena sa vjerodostojnih izvora, mo- žemo približno utanačiti, da se je za samu ovu građu, sa naših šuma, po- sjeklo sedam milijuna kub. stopa dr- vljadi. Hoćemo li svu ovu grdnu ko- ličinu, da predstavimo nešto izrazitije i po nas shvatljivije; onda kazaćemo: Za svu ovu građu od dvanajest u- bojnih đemija, za Sultanovu eskadru, iz naših šuma izvelo se, 700,000 da- našnjih običnih teretnih kola drva. Dostatan je samo ovaj primjer, a da se dokaže pusto obilje i bogastvo naših šuma u ono doba, kao i glavni razlog tolikom uništavanju. Ali, osim što je Republ. mletačka iako tamanila ove krajeve, valjda s toga, što je znala, da joj nema trajna stana među nama; ili, da nas ovijem materijalno uništi, a tijem i potčini; rušili su, ili zanemerivali i potonji faktori naše šume. Spomenućemo samo i ovdje, onu nerazložnu i upravo nerazumnu sječu našeg težaka, koja se ni danas, uza to što je šteta očevidna i osjetljiva, ne će da isporavi i uredi. Njekoji strukovnjaci misle, da se ne more govoriti o nekadašnjem ukupnom pustošenju Dalmacije, jer da cijela zemlja nije ni bila u velikoj mjeri pošumljena. Uzme li se u obzir njena golota, mora se tada priznati, da bi rijeke za opustošenja odnašale dosta naplova. Međutim Krka, ni Zr- manja ne napraviše delte, te daju slutiti, da se je u njihovu porječju dogodilo malo promjene. Ovakijem razlaganjem njeki su htjeli da svedu na niži stepen on- dašnje obilje šuma u Dalmaciji. Tijem bi ujedno smanjen bio i prijekor, koji se odnosi, na one upravnike, koji su upriličili devastaciju naših šuma. Sve ovo tobožnje razlaganje i opravdanje u suštini svojoj nema nikakve podlo- ge, kojom bi oborila tvrdnju o neka- dašnjem izobilju ovdašnjih šuma. Rijeke Krka i Zrmanja ne prave zajista delte, pri svome uvoru u mo- re. Ali, nije to zbog razloga, što opuštjeli krajevi ne nanose dosta na- plava, već s drugog. One dvije sje- verne dalmatinske rijeke, isto kao i Cetina, koja ima tek malo naplova u moru, oskudne su deltom. Nego, ni njihov tek nije dug. Snaga vode, izuzmemo li vodopade i slapove, je neznatna. Prolaz je ovijeh rijeka ve- ćinom među stijenjem i gudurama, a malo gdje, među muljevitom ze- mljom. Zato i ne mogu nanositi na- plove poput ostalijeh velikijeh rijeka. Ko bi zahtjevao ovake naplove od naših skoro potok-rijeka, prama o- stalim svijetskira, taj bi morao na sve ovo računati i sravnati ih sa ostalim. Afrikanska rijeka Nil, broji u svom toku do 6000, kilm. a naš Dunav do 4800. kilm. Onda je i naravno, da po ovakoj duljuni, mora se sa- kupiti naplova, jer zemlja teče i ra- vninom i brdinom. S našim rijekama, zbog kratkoće i ostalog nije tako i za to, one nije- su deltaste, a ne mogu ni biti. Hoće li ko, da se uvjeri o naplovima i vodovodima, koje svojim tekom pro- uzrokuju dijelom ove rijeke, dijelom njihovi pritoci, neka izvali obaći naše krajeve, pak će se vlastitim opaža- njem uvjeriti, koliko štete nanose ovi naplovi i silovite bujice, kojima baš sada ponajveća hora, kao i u pro- ljeću. Sve ove prilike današnje, pak i nekadašnje neprilike i pustošenja šu- ma, nagone nas, da se osvijestimo, dok je još vremena, pak da se spa- se ono, što se još može spasiti. Po statistiškim podacima, bilo je u Dalmaciji god. 1838, šume 475,508 jutra. Od toga je pripadalo državi 9,704. Općine su imale u svom po- sjedu 338,165, a privatni vlasnici: 127,084, jutra. U god. 1872, bilo je šuma 325,295 jutra, a to: državne: 9,704; Općinske: 181,070, a privatne: 138,521. Tako zvanih: šumskih paš- njaka, u go. 1838, bilo je: 298,886, jutra i to općinskih: 183,548, a privat- nih 110,848, jutra. God. 1873, nara- stao je broj šumskih pašnjaka, na, 404,754, jutra i to općinskih 344,904, a privatnih samo 59,850, jutara. Po ovim brojkama jasno se raza- bire, da se je u razmaku od 834, go- dine areal šuma u Dalmaciji snizio za 40 po sto, te da je 158,000, jutra šume pretvoreno u šumske pašnjake, t. j. da je bilo opustošeno. Ustano- vilo se naprotiv, da se privatno šu- ma povećala za nekih 10, posto, jer je 12,000, jutara šumskih pašnjaka pretvoreno u šumu. I U Zadnje doba nastoji vlada, ne- što više, okolo pošumljivanja. Samo, što u ovom pogledu, kako smo ista- kli u pređašnjem pismu, naj nužnije i naj bliže što je za pošumljivanje potrebito, treba, da se izvede i otpo- čne u brdovitim i kršovitim našim krajevima. Njima je to prijeka nužda, gdje bi svako odlaganje, ili ovlačanje prouzrokovalo nedokučivih nemilih pošljedica. Za to je i prijeka nužda, da se naše šume najprije počnu nacionalno obrađivati, sjeći i potkresivati. Prije toga, treba saditi imnožiti mladice, te upućivati sam narod, da uvidii pri- hvati ovake korisne i unosne primjere. Prosvećeni sinovi našega naroda, treba da svakom prilikom upotrebe svoju ubjedljivu riječ, u korist zaga- jivanja i pošumljivanja. Budu li svo- je zvanje i stečeno iskustvo uputili ovijem pravcem, zajista će izvesti na- rod iz zablude, od koje i sama pro- pada, jer zapušta i ruši svoje šume. Proslijedićemo još o šumama i po- šumljivanju, da se tijem što bolje shvatimo i sporazumijemo. Cpncke 3emjbe. CpGuja. 3a Bpujeme GaJiKaHCKOT 34- mjera nomso ce je y Cp6uju zo ysje- peta, La INApTH3AaHCTBO CAMO IITETH onhum uurepecuma, Te je omo majBu- Ne Cu1Oo KPHBO, LITO Cy y Cp6uju OHAKO UecrTO HacTajajrle MuHuCTAPCKE Kpu3e KOje Cy KOUHJIE CBAKH IIPABH- JaH pan. Y TO 1oGa, y Hajre«uM u HajOjWyuHujuM 4acoBHMA, PO/LOJBYGH Y CpOuju CXBATHJH CY CBYy TOKUHY nojoxaja, a jexuHu cy u37a3 HAILIH y 3aje—HHUKOM PAY, TE 36ANHBIIH CBA- KY IIApTU34HCKY PAZMHPHIIY, CACTABHJIO ce je KOAJIHIHjOHO MHHHCTAPCBO, y KojeM Cy GHJu 3acTynaH4 OJVIHUHH J6Y JIH M3 CBUX Crpanaka. Hapoj je To HOBO MHHHCTAPCTBO IO3ZAPABHO € OZY- UIEBJbEH€M, NyHO Bjepe, za he ce ca- MO Ha Taj HauHu molin curypHuje uhu y cCycper MyTHoj GynyhiuocrTH. — OBo laHa Hacrane cy neke zubepenie, Koje Cy NIpujerujie MHHHCTAPCKOM KPH- 30M H PACYJIOM KOAJIHLUJOHOT MHHH- crapcTBa. AJIH HAPOJL, HA OBAj TJIAC, IIO- Y4€eH TEIIKAM 4 IYTHM HCKYCTBOM 6€3- KOpHCH€ IaprTu3aucke 6Gop6e, oGpaka ce rnpujecrojuuuu ca BpyhoM 2KeJBOM, la KAOJuuujOHO MHHHCTAPCTBO OCTAHC H NAJbBE HA BIJAH, 4 ZA M yuanpnjeji Y31pxu ynpaBy npxaBne ale, koja je ma nyTy Ha KOME MOpa MHOTO la u3/1pu. Ilorowe Bujecru jaBsbajy ra he rgac napona Guru Tomuko jak, Te na he pogo/by6u 3Haru npe ornhum HHTEpECOM YKJIOHHTH MOMEHTAJIH€ u He3snare nudepenue, Te he KOaJIuIu- joHo MHHHCTApCTBO OCTATH HM JAJb€ Ha BJanu. To u TpeGa. — [luumy u3 Beua, za ce je cpneku MHHHCTAP BaiCKHX ljema, NP. Mugo- BaHOBHH 34yCTABHO HA IPOJIACKY y Beu, re je y llleuGpyHy nocjerno iay- CTpO-yTApCKOT MHHHCTPA BAHCKHX IriO- cnoBa rpoda EpeuraJa. Cacranak Mu- joBaHoButieB ca EpeHraJIoM Tpajao je nyu car. Kako jaBbajy, NpumuKoM OBOF CacranKa 1Bajy MHHHCTApaA BaHb- CKHX NOoCJIoBa 1Bajy cycjenuux 1pxa- Ba, Guo je pasroBopa Bpxy mMHoro HEpjenieHHx IHCBHHX IIHTAEA, KOja crajaxy 3a BpujeMme aycrTpo-yrapckux H HANETHX pATHHX OJIHOLIAjA Kpu3e, a jom uujecy npusenemu kpajy. Mety OBO TIOTOHbE€ CIIAJLA PEryJrauuja Ha /lpu- HH, panu uera je y 3anmwe Bpujeme NONIJIO NO NOFpaHHUHHX CYKOGA. Oy- JIyueHO je, Ia ce Ha OCHOBY NOCaJLa- EbHX nperoBapawa Ha 1. cemremGpa cacrae komucuja, koja he pujemuru OBO IIHTAIb€ HACHO HM HEYTPAJIHO IO oGe IpxaBe, Te za ce Ha Taj KHauuu WTO npuje ypenu ruTaie rpannue. — JaBsbajy ua Beorpaza: HoBa 3a- KOHCKA OCHOBA O ypeljei>y Bojeke, pa3snjeseyje cprlcky BOjCKY y 8 nuBu- euja. YBaha ce usanecermjeceuna zje- JaTHA CJIyGa, GE3 HKAKBOF CKpahu- Bata. Ycrpaja ce Bojua akajemuja ca IBOTOJIHIIE>HM IIOY UABAIbEM ; IHAIIY ITA ce Jocanaia pa3iuoGa y nosuBe, re ce crBapa y3 pesepBy cBeornka oGpan- GeHa oGBesa 3a cBe Mylukapie oz 17. no 50. rojune. [Iponucu sa yuanmpe- huBawe odauupa BpJIo cy crporu. Upua Fopa. Huramo y ,l.acy lip- Horopua“: OBora bera KenpecraHo Ce C TypCk€ CTpaHe HacrojaJio, za ce H3430BY H€P€lIH HA FpaHuuu Bacoje- BuhcKkOj, Ha inTo ce KivaxxeBcka Bya- la XaJiMJIa HP OBJAIIHOj OTOMAHCKOJ JETanHj4 M IIpeKO CBOF OTIPABHUKA NocJoBa y [lapurpan, HanomMHi»yhn, la THM H343HBA4Ib€M NOTpaHHUHHX HEC- pena apHayTCKH €JeMEHAT TOKU CAMO na u3Ojerue pašopyxaie, «oje um npencroju. ITlocbejiuHx nana oneT cy Ce Ta H3a34Baiba NOHOBHJIA HA rpaHH- uu Bemuke, ruje je BeTuuku kaneraH CHO TEIIKO patbeH, Ka0 H jom Buje oco6e. Ha agmocT, y TOM u3a3uBamy Hepeza ymujermiaH je u uapcku ackep No NpuTuckoM MjecHor emeMenra, KO- ME H OHM BehuHOM Npuranajy. C Ha- ie crpane, yBubjajyliu uuJ6 OBOr, M3- NABAT€ Cy HaMIHM IOFpaHuuHHm BJa- CTHMA CTpOTe HapejiGe, ma ce na3u Ha Y3IpKaIb€ NOTpaHHUHOF MUPA, a Ipe/- crojehuM zosackom [laBuz-name y IlaBo 4 Tycuwe, nagaru ce je, Ja he OBAKOBO HECHOCHO CTAHE IIpeCTATH. kvijeru i izrađeni su na njemu uresi u miniaturi. Po srijedi je na vrhu naslikan dubrovački sv. Vlaho. Je- dnako na gornjem okrajku s desna i slijeva sv. Vlaha sioji po jedan grb dubrovačke republike s krunom, že- zlom i državnijem mačem. Grbovi su razdijeljeni u osam pojasa, četiri er- vena a četiri zlatna, a ispod zlata vidi se modra boja. Praznina na gornjemu okrajku kao i okrajak lijevi i desni urešeni su primogovijem lišćem i cvijećem. Sve je to izrađeno tako ži- vijem bojama i zlatom kao da je sad izrađeno. Godinu dana poslije ovog pisma rodio mu se već napomenuti sin Mato Domo u Beču. Valja da svratimo naj veću pažnju na njegova sina Petra i kao oca braće Natalića, koji odvojiše u doba pada republike, i jer je o njemu u rodo- vnici zabilježio sin mu Ivo naj više podataka. Petar, kojega smo i prije napomenuli, rodi se 22. juna 1730. Otiđe za očevijem stopama i pridrži Rusiju kao svoju širu otadžbinu isto kao i otac. Služio je onamo kao ofi- cir pod Elizabetom, Petrom II. i Ka- tarinom II. i dopre do časti puko- vnika ruskog. Kažu da se još čuva red sv. Đorđa u ondašnjoj prostoj formi sa dvije zvijezde, koje Petar Natali dobi za svoje junaštvo u ratu. O njemu je predaja, da su ga držali za mrtva iza jedne bitke, u kojoj se junački borio. S toga ga ne u- naprediše, ma da je red drugačije zahtjevao. To ga ražalosti, jer po pro- pisima bilo bi se i prama mrtvome tijelu moralo postupati, kao da je Petar ostao živ. On se s toga javi svojijem starješinama i oštro se po- tuži protiv takog zapostavljanja, te ostavi rusku službu. Zanimivijeh podataka imamo o nje- govijem obiteljskijem vezama. Već smo napomenuli, da se oženio za Mariju de la Tour de Chambery, kćer jednog denerala, Franceza, u ruskoj službi. 1 dvije Marijine sestre bijahu udate za denerale u ruskoj vojsci. Jedna za grofa Balmain-a, a druga za đenerala von Hauf-a. Prva imaše tri sina: grofa Petra Balmain-a, majora, koji se oženi za svoju rodieu, kćer napomenutog đe- nerala von Hauf-a, a drugi mu sin bijaše grof Aleksandar Balmain, ta- kođer đeneral. Grof Aleksandar, sestrić žene Petra Natali, dakle rođak Iva Natali, zapo- vjednika ustanika na Pločama, čuvaše u ime Rusije na ostrvu Sv. Helene Napoleona I., kad je bio ondje zato- čen i oženi se prvi put za kćer en- gleskog guvernera na onom ostrvu. Treći sin grof Karlo Balmain, ta- kođer rođak Iva Natali i đeneral bješe, kako je ovaj posljednji držao adjutant cara Aleksandra I. Grof Aleksandar, oženjen drugi put, življaše još 1828. na svojijem dobrima ) 2 u Novgorodskoj guberniji. Grof Petar življaše u isto doba na svojijem do- brima u Ukrajini i imao je tri sina i jednu kćer. Vice Natalića s porodicom Skoči- buha i Pracatovom dovedoše ih do vlaštine dvorca Skočibuhe na Šipanu, gdje su imali onu kulu, koja je sad Ogrizićeva; druga kula pripadala je porodici Fačenda, jer Pavla unuka Vicka Skočibuhe bješe udata za Ma- rina Fačendu a Frana, kći istog Vi- ceka, bila je udata za njegova brata Ivana M. Fačendu. Fačende bili su zaduženi u Miha Pracatu, pa mnogo kasnije i u Natali. Pri koncu XVIII v. i početkom XIX. porodica Natali uljeze u bra- čnu vezu sa dubrovačkijem porodica- ma: Ghetaldi-Gondola, Kaboga, Cer- va, Ghetaldi, Gozze. Da završimo, rećićemo, da su braća Natali pri pa- du republike sjajno odvojili otadžbe- ničkijem vrlinama i da, dok se bude spominjao stari Dubrovnik, slaviće se ime Iva Natali. Ant. Vučetić.