Br. 65.

Dubrovnik 7. septembra 1909.

God. XVIII.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM
Cijena je listu na godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu,
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

BROVNIK

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Odgovorni urednik Nik Brkić.

Riješenje srpske krize.

Kada je mjeseca februara 0. g.
Srbija bila u najvećoj opasnosti i
kad se sa svih strana ove skupim
iskustvom bogate zemlje razlijegao
gromki glas narodni: .,Otadžbina
jeu opasnosti!“, sastavila se je iz
najboljih i najspremnijih ljudi svih
partija velika narodna vlada,
koja je imala da riješi sudbono-
sna i mnoga druga dnevna pita-
nja. Vođe pojedinih partija razu-
mješe momenat i  pretpostaviše
opšte interese, zaboravivši sve par-
tizanske razmirice i trzavice, te sa-
staviše jaku vladu, u koju je ci-
jela zemlja imala neograničeno po-
vjerenje. Od tada je Srbija odla-
nula, od tada su počeli da se sre-
đuju nutrnji odnošaji, od tada je
nastupio pravi preporod zemlje.

Ali ovako stanje nije godilo du-
šmanima Srbije i srpskog naroda.
Protiva jake i velike narodne vlade
počelo se je iz vani, odakle je
Srpstvu redovno udar za udarom
dolazio, bezobzirno rovariti i po-
tkopavati, temelje. To je naj jače
izbilo u momentu, kad je nekidan joj
ostavkom ministra pravde Ribarca,
a docnije i ministra predsjednika
Novakovića, nastala kriza, koja je

izazvala senzaciju u zemlji i u
svijetu.
Važnost i težinu nastale krize

narod je shvatio. Miran i pravilan
novi politički život, kojim je za
velike vlade živio, razbudio je u
njemu uspomene na teške i ža-
losne trzavice prošlog  partizan-
stvom zaraženog života. S toga jei
progovorio i sud o svojoj velikoj
vladi izrekao. Iz svih krajeva ze-
mlje narod je tražio od svojih pr-
vaka, da jedinstvena vlada, ko-
joj su svi poklonili svoje povjere-
nje, ostane i na dalje na državnom
kormilu. To je bila osuda nepo-
trebnih partizanskih trzavica i naj
bolja potvrda narodnih želja za
mirnim razvitkom. baki

Glas naroda silno je odjeknuo.
Prvaci su ga čuli, razumjeli i uva-
žili. Velika narodna vlada ostade
voljom vaskolikog naroda i na da-
lje na čelu zemlje.

Ovako riješenje krize radosno
pozdravlja svaki prijatelj mirnog
napretka napaćenog srpskog naro-
da u Srbiji, a svi Srbi u tome
vide još i veliku garanciju bolje
opšte narodne budućnosti.

Velika narodna vlada obilježila
je novu etapu razvitka Srbije. Ona
treba i da joj udari stalni i po-
uzdani pravac, s kojega ne će moći
ni smjeti nikakva druga da skrene.
Partizanstvo je razrovalo bilo ze-

mlju. Ono bi je bilo i upropastilo.
U tome je možda naj manje uče-
stvovala svijesna narodna volja.
Najbolji nam je dokaz želja na-
rodna, da i na dalje velika vlada
ostane na svome mjestu.

Poslije silnih udara, koje je Srp-
stvo podnijelo; u vremenu nepre-
stanih smicalica, koje se Srpstvu
čine; u predvečerje sudbonosnih
događaja, koji će i Srpstvo zahva-
titi, gojimo velike nade, da će Sr-
bija i srpski narod znati ocijeniti
važnost potrebe sređenog i zaje-
dničkog rada i da će i dalje ve-
lika narodna vlada, u kojoj je u-
sredsređena volja cijelog naroda,
znati i htjeti nastaviti pravcem, koji
joj je pribavio opšte povjerenje.
S toga ponovno učvršćenje koali-
cione vlade naj radosnije  po-
zdravljamo.

ApuayTcKu noKperT.

Bujecru, KOje HaM CTHKY H3 CTApe
CpG6uje u AnGanuje uarosjemuraBajy
noTrpece, uuju ce saManaj MyuHO MO-
«e cana ouujeuuru. ApGanacu Koju
CY -€e, Y-NpBH-MAX, M AKO Ca OHHTOM
3JIOBOJ6OM, NPHKJOHHJIH TIPEJL HOBHM
penoM crBapu y Typckoj, kao za mo-
UHIbY JABATH H3pa34 NpaBOoM CBOjeM
PaCnoJOoxeIty npeMa Cray y Kome
HM HuHje NONyILTEHO PAJIHTH IITO FOJL
XOhe, H y KOME H OHH HMAjy LA NpH-
ME CBOj JIHO ILJXKHOCTH Y Ap)KABH. Pa-
HHjH OMAI6H  JIOKAJIHH  OTNOPH  CIO-
MJb€HH CY, AH Ce Cana noka3yje mno-
KpeT jaue OpraHu30B2H, M CA MHOFO
BHIIE OTNOpHe CHare Hero  panuje.
MJnauoTypuu4, HapaBHO, UHH€ CBE LITO
MOTy, LA COME Taj OTNOp, Na y TOME
nujetoM H ycnujeBajy; aJIH y ZNaJ/bHM
Kpajesuma AgGanuje, apGanauwuKu y-
craHak moka3yje MHOTO  O36M/bHHjH
oTnop Hero y Crapoj Cp6uju u pa-
croJaxe cpencrBuMa Koja uanenalyjy.

CBe TO MOpa y IIpBOM pe/iy 036u.b-
HO 3a6puHyTu MJanoTypke, NpoTuBy
KOjux je, Kao NpoTHBy HOCHJALA HO-
BOTa peKHMA, HEIIOCPeJIHO HM HamNepeH
Taj mokpeT. OHu he u Labe, 6e3 cBa-
KE CyMib€, OJWIyUHO HHH NyTeM 1y-
XKHOCTH NpeMa IpXaBu H, He KaJehu
HH Tpyla HH XKPTaBa, OFJEelaTu Ja
cnoMe Taj nokpeT. OHu he na kpajy
Kpajesa u ycnjeTu y Tome, aJmu je nu-
Tae za Ju je Taj nokpeT He ke 10-
BecT4 O KOMIJIHKALHja, KOje MOTy
GuTH OJ O36H/bHHX  NOIIBEJIHLJA TIO
Typcky.

Cynehu no MHOTHM 3HalHMa apGa-
HAIKH NOKPET KAO Ja NOGHjA, AKO HE
u MaTepujane nmornope, a omo Gap
noucrunaja ca crpane. JIpxehu ce pe-
3ZepBHCAHO y HCKA3HBAiby  CBOJHX MH-
CJIH Y TOME IIOTJIELY, MH CMATPAMO 34
JyKHOCT LOGpuX Cycjena CKPEHYTH Na-
xtby MaanoTypuumMa Ha Ty crpany, H
yNO3OpHTH HX Ha ONACHOCT KOJA CA TE
crpane moxe ohu. KOHco/in/oBaie

HOBOFa pena crBapa_y Typckoj rma- “

puu je u najBaxuuju uurepec 34 camy
Typcky, Hu Hu cycjemu Typcke ue
MOry GuTH paBHOJJIHM y TOM NoO+

raeny, jep HX WHXOBH4 MaTepujauu
uuTepecu ynyhyjy za ene, za y Typ-
CKOj BJIANA ZAKOHHTH PC/I H HANPEJLAK.
Hanau cera Tora, 3a GakaucKke Ha-
pone u npxaBe, nocroju u jezam u
ApyrH, MHOTO BHIIH H O3GHJ/bHHjH HH-
Tepec, za crsapu ua BankaHy TeKy
MHPHO H NpaBu/HO, 4 za ce u30je-
raBa CB€, IITO Gu nano Maxa BeJH-
KHMA H CHJIHHMA, zA Ce ymujemajy
Y crBapu ua BankaHy, u _TuMe 106ujy
NpuHJHKy ga Hx pacnpaBe npemMa cBo-
juM TeXiIbAMA MH HHTEpECHMA, a npO-
THBY TOXI6A H HHTEpeCa GaJKAHCKHX
Hapoa.

Ca Tora rnejiHiuTa, HapouHTo caja-
iwa noGyua Apuayra MOXe zoHujeru
MHOrO 314 y Typckoj u Bankauy y
onhe. Oua MOxe GuTu pejs3nak Be-
AHKHX NOJIHTHUKHX OJIYjuHA, y _KOjuMa
He cBaKO HMaTrH patuTo za ce 3aGpune.
Tora panu, Mu, Kao zoGpu cycjeju,
XKEIHMO MJANOTYpuuMA, HC CaMO LA
MaTepujaino  cBranajy Taj ycraHak,
Hero Hu za npaBsnunouihy npema He-
BHHHMA, HP Glarouihy npema 3aBeje-
HHMA, CTAJIHO VuBPCTE BJIALABHHY 34-
KOHA y CBOjOj 3€M/bH, H THuME 0663-
Gujeze mup u cnokojeTBO cBojuM 1p-
XKABJbAHHMA. »Camoyiipasa“.

Položaj u Monarhiji.

Danas ga -nutrnja politika Austro-
Ugarske monarhije nalazi u jednom
čudnom nezavidnom vrtlogu. Nigdje
nema mira, nigdje sređenosti. Svuda
je haos. Narodi ga teško osjećaju.
Osobito slavenski narodi, koji se bude
i dižu u obranu svoje nacionalne in-
dividualnosti.

Privilegisanost njemačkog elementa
na štetu većine u jednoj i tiranija
madžarskih šovena u drugoj poli pre-
vršiše mjeru i izazvaše opravdani ot-
por. Dva snažna protivna vjetra su-
sretoše se i zaustaviše lađu u svome

vrtlogu. Snage se troše, lađa se ljulja
i ostaje na mjestu. Vrijeme se gubi,

a korist se ne postizava. Takve su
prilike.

Česi vode žilavu borgu s Nijemcima |

i daju uspješnog otpora njihovoj na-
jezdi i njihovim nasiljima. Jedan dio
Poljaka, koji kod vlastodržaca ne
traže zaštitu svojih posebnih plemić-
kih i grofovskih interesa, pridružio
se je opravdanoj borbi Čeha. Južni
Slaveni ih podupiru, a u isto vrijeme
brane i svoja prava, koja na svakom
koraku ugrožava njemačka najezda.
Rusini su također s njima. — Slaven-
ski narodi se probudiše, ispraviše na
svoje noge i gromko svome ugnjetaču
doviknuše: Dosta je više! Stoj!
Vlada je na muci. Iz osjećaja, koji
su zagrijani njemačkom vatrom, ba-
rem u većem dijelu, ne udovoljava
opravdanim zahtjevima Slavena. Ko-
šulja joj je bliža od kabanice. Razu-
mljivo, ali nije pravično ni opravdano.
S toga su Slaveni razvili žilavu borbu.
Ministarstvo Bienerthovo osjetiće bez
sumnje pošljedice. Ili će morati de-
misionirati, ili će biti prisiljeno neu-
stavno vladati, ili raspustiti parla-
s
Žestina borbe zahvatila je veće di-
mensije. Ona je, usljed bahatosti Nije-
maca, prenesena čak i na ulicu.

Ništa nije bolje ni u drugoj poli
monarhije. A moglo bi se kazati i
da je mnogo gore. Sva sredstva, da
se riješi kriza, ostala su do sada bez
uspjeha. U Hrvatskoj se pak vlada
skroz neustavno i protuzakonito. Ma-
džari čine sva moguća nasilja nad
narodima, kojima je zla sudba dosu-
dila, da budu pod njihovom vlašću.

Pod težinom ovakog pritiska ne-
madžarski se narodi bude. Traže svoje
i bore se za svoje. Težinu borbe po-
čeli su osjećati i madžarski vlasto-
dršci. Zato pospješuju odnarođavanje,
pritisak i nametanje. Ali sve sa ma-
nje uspjeha.

Ovake prilike cijele Monarhije ne
mogu biti od koristi i napretka. Svaki
narod ima svoja prava. Vlada im ih
mora poštovati. Inače gubi pravo, da
daje izražaja volje naroda.

Slaveni u Austro-Ugarskoj se bude
i otvaraju borbu, koja će biti teška,
ali, bude li ustrajnosti, i uspješna.
Mi to želimo u interesu same misli
i u interesu Austro-Ugarske, koja u
Slavenstvu mora da traži oslona i
prema unutra i prema vani.

Ga3HB NaJIMATHHCKOT Gaopa.

Kpyxe pa3ane Bep3uje 0 ca3HBy Ja/-

MaruncKor caGopa, Heku Kkaxy, na he
Ce cacraru. 21, 0. M., a HCKH ONET, NA
ce He he uukaKko Hu cacraTu. [lurawe
je cama, koja je sepanja sjepojaruuja.
Mu 1p»xuMo, za cy Bjepojarne 06a-
Buje, uaK TBPJIHMO, Ja he ce oGa-
Buje H HCIYHHTH.

Cacrao ce caGop JaJIMATHHCKH HJIH
Ce He cacrao — Guhe jego Te ucTo.
Y TOME JeXKH CBA Tparuka caGopa
nazmaTuicKkor, jep je om ca6op 6e3
cafopcke MohiH; ycraB ra je u3HHO Ha
NOBPIIHHY, A/H My Huje mojujenuo
ycraBue rapanuuje, u7iu GO/be ycTaB
My ux je ogyseo.

AKO Ce Ca6op He cacTaHe, cBa akTy-
CHA H BPJO BaXHA NuTAHA OcTahe
dopmaio nepujemena, aru he umak

Guru pujemena, jep he u Hepujee-

HOCT THX NIHTAIbA 34 H3BjeCH€ KPYTOBE |
H3rzenaru Kao pujemienocr. To je y
OCTANOM HHXOBA CBPXA, panu Koje u
onraljajy casuB ca6opa. Bye iu nak u
Ca3BaH, uarjenahe kao u a Huje ca3BaH,
jep ue he Mohu Huiura ocoGurTa puje-
wHTH. Buhe onrobjeu npuje uero u
CE IITO BAKHA H NOKyIIA pHjeniHTH.

A Moxe na ce cse pujemuu. To u-
nak He 3mauu, na he cBe 1oGuTH caH-
Kuujy. IloyueHu HCKYCTBOM, MOXKCMO
Ka3aTH OTBOpeHo, ta je y341y1 MJA-
TKTH Npa3Hy C7aMy. :

Ca6op  NaJIMaTHHCKH HeMA FOTOBO
HuKaKBE MOhuH. FberoBa ce pujemieiwa,
aKO HuHjecy no hynu BJacrOzpiiuuma,
YOMIITE H HE y3HM/by y OG3Hp. A aKO
je muTO ivHMA UNO hyNH HIH OJ NO-
TpeGe, omu pujemaBajy u Ge3 BObe,
uaK H NpOTH BO/bH CaGopa.

UYemy ona ca6op ? — OBo he mu-
TAE H3TJENATH HYJIHOBATO, au je
unak onpaBnaHo. H nam Gu ca6op
3HauHO OCTA, za Huje u3urpan. He-
MOjMO Ce 3aBapaBaru aujenum puje-
uuma, Beh npusnajMo jenuy xamocHy
HCTHHY, Ja CY HANIH NOCIAHHLH LO-
3BOJbABAJIH MHOFH ATEHTAT HA MOh H
yrneu ca6opa. Behum 1ujenoM renanu