Br. 65. Dubrovnik 7. septembra 1909. God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — BROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Odgovorni urednik Nik Brkić. Riješenje srpske krize. Kada je mjeseca februara 0. g. Srbija bila u najvećoj opasnosti i kad se sa svih strana ove skupim iskustvom bogate zemlje razlijegao gromki glas narodni: .,Otadžbina jeu opasnosti!“, sastavila se je iz najboljih i najspremnijih ljudi svih partija velika narodna vlada, koja je imala da riješi sudbono- sna i mnoga druga dnevna pita- nja. Vođe pojedinih partija razu- mješe momenat i pretpostaviše opšte interese, zaboravivši sve par- tizanske razmirice i trzavice, te sa- staviše jaku vladu, u koju je ci- jela zemlja imala neograničeno po- vjerenje. Od tada je Srbija odla- nula, od tada su počeli da se sre- đuju nutrnji odnošaji, od tada je nastupio pravi preporod zemlje. Ali ovako stanje nije godilo du- šmanima Srbije i srpskog naroda. Protiva jake i velike narodne vlade počelo se je iz vani, odakle je Srpstvu redovno udar za udarom dolazio, bezobzirno rovariti i po- tkopavati, temelje. To je naj jače izbilo u momentu, kad je nekidan joj ostavkom ministra pravde Ribarca, a docnije i ministra predsjednika Novakovića, nastala kriza, koja je izazvala senzaciju u zemlji i u svijetu. Važnost i težinu nastale krize narod je shvatio. Miran i pravilan novi politički život, kojim je za velike vlade živio, razbudio je u njemu uspomene na teške i ža- losne trzavice prošlog partizan- stvom zaraženog života. S toga jei progovorio i sud o svojoj velikoj vladi izrekao. Iz svih krajeva ze- mlje narod je tražio od svojih pr- vaka, da jedinstvena vlada, ko- joj su svi poklonili svoje povjere- nje, ostane i na dalje na državnom kormilu. To je bila osuda nepo- trebnih partizanskih trzavica i naj bolja potvrda narodnih želja za mirnim razvitkom. baki Glas naroda silno je odjeknuo. Prvaci su ga čuli, razumjeli i uva- žili. Velika narodna vlada ostade voljom vaskolikog naroda i na da- lje na čelu zemlje. Ovako riješenje krize radosno pozdravlja svaki prijatelj mirnog napretka napaćenog srpskog naro- da u Srbiji, a svi Srbi u tome vide još i veliku garanciju bolje opšte narodne budućnosti. Velika narodna vlada obilježila je novu etapu razvitka Srbije. Ona treba i da joj udari stalni i po- uzdani pravac, s kojega ne će moći ni smjeti nikakva druga da skrene. Partizanstvo je razrovalo bilo ze- mlju. Ono bi je bilo i upropastilo. U tome je možda naj manje uče- stvovala svijesna narodna volja. Najbolji nam je dokaz želja na- rodna, da i na dalje velika vlada ostane na svome mjestu. Poslije silnih udara, koje je Srp- stvo podnijelo; u vremenu nepre- stanih smicalica, koje se Srpstvu čine; u predvečerje sudbonosnih događaja, koji će i Srpstvo zahva- titi, gojimo velike nade, da će Sr- bija i srpski narod znati ocijeniti važnost potrebe sređenog i zaje- dničkog rada i da će i dalje ve- lika narodna vlada, u kojoj je u- sredsređena volja cijelog naroda, znati i htjeti nastaviti pravcem, koji joj je pribavio opšte povjerenje. S toga ponovno učvršćenje koali- cione vlade naj radosnije po- zdravljamo. ApuayTcKu noKperT. Bujecru, KOje HaM CTHKY H3 CTApe CpG6uje u AnGanuje uarosjemuraBajy noTrpece, uuju ce saManaj MyuHO MO- «e cana ouujeuuru. ApGanacu Koju CY -€e, Y-NpBH-MAX, M AKO Ca OHHTOM 3JIOBOJ6OM, NPHKJOHHJIH TIPEJL HOBHM penoM crBapu y Typckoj, kao za mo- UHIbY JABATH H3pa34 NpaBOoM CBOjeM PaCnoJOoxeIty npeMa Cray y Kome HM HuHje NONyILTEHO PAJIHTH IITO FOJL XOhe, H y KOME H OHH HMAjy LA NpH- ME CBOj JIHO ILJXKHOCTH Y Ap)KABH. Pa- HHjH OMAI6H JIOKAJIHH OTNOPH CIO- MJb€HH CY, AH Ce Cana noka3yje mno- KpeT jaue OpraHu30B2H, M CA MHOFO BHIIE OTNOpHe CHare Hero panuje. MJnauoTypuu4, HapaBHO, UHH€ CBE LITO MOTy, LA COME Taj OTNOp, Na y TOME nujetoM H ycnujeBajy; aJIH y ZNaJ/bHM Kpajesuma AgGanuje, apGanauwuKu y- craHak moka3yje MHOTO O36M/bHHjH oTnop Hero y Crapoj Cp6uju u pa- croJaxe cpencrBuMa Koja uanenalyjy. CBe TO MOpa y IIpBOM pe/iy 036u.b- HO 3a6puHyTu MJanoTypke, NpoTuBy KOjux je, Kao NpoTHBy HOCHJALA HO- BOTa peKHMA, HEIIOCPeJIHO HM HamNepeH Taj mokpeT. OHu he u Labe, 6e3 cBa- KE CyMib€, OJWIyUHO HHH NyTeM 1y- XKHOCTH NpeMa IpXaBu H, He KaJehu HH Tpyla HH XKPTaBa, OFJEelaTu Ja cnoMe Taj nokpeT. OHu he na kpajy Kpajesa u ycnjeTu y Tome, aJmu je nu- Tae za Ju je Taj nokpeT He ke 10- BecT4 O KOMIJIHKALHja, KOje MOTy GuTH OJ O36H/bHHX NOIIBEJIHLJA TIO Typcky. Cynehu no MHOTHM 3HalHMa apGa- HAIKH NOKPET KAO Ja NOGHjA, AKO HE u MaTepujane nmornope, a omo Gap noucrunaja ca crpane. JIpxehu ce pe- 3ZepBHCAHO y HCKA3HBAiby CBOJHX MH- CJIH Y TOME IIOTJIELY, MH CMATPAMO 34 JyKHOCT LOGpuX Cycjena CKPEHYTH Na- xtby MaanoTypuumMa Ha Ty crpany, H yNO3OpHTH HX Ha ONACHOCT KOJA CA TE crpane moxe ohu. KOHco/in/oBaie HOBOFa pena crBapa_y Typckoj rma- “ puu je u najBaxuuju uurepec 34 camy Typcky, Hu Hu cycjemu Typcke ue MOry GuTH paBHOJJIHM y TOM NoO+ raeny, jep HX WHXOBH4 MaTepujauu uuTepecu ynyhyjy za ene, za y Typ- CKOj BJIANA ZAKOHHTH PC/I H HANPEJLAK. Hanau cera Tora, 3a GakaucKke Ha- pone u npxaBe, nocroju u jezam u ApyrH, MHOTO BHIIH H O3GHJ/bHHjH HH- Tepec, za crsapu ua BankaHy TeKy MHPHO H NpaBu/HO, 4 za ce u30je- raBa CB€, IITO Gu nano Maxa BeJH- KHMA H CHJIHHMA, zA Ce ymujemajy Y crBapu ua BankaHy, u _TuMe 106ujy NpuHJHKy ga Hx pacnpaBe npemMa cBo- juM TeXiIbAMA MH HHTEpECHMA, a npO- THBY TOXI6A H HHTEpeCa GaJKAHCKHX Hapoa. Ca Tora rnejiHiuTa, HapouHTo caja- iwa noGyua Apuayra MOXe zoHujeru MHOrO 314 y Typckoj u Bankauy y onhe. Oua MOxe GuTu pejs3nak Be- AHKHX NOJIHTHUKHX OJIYjuHA, y _KOjuMa He cBaKO HMaTrH patuTo za ce 3aGpune. Tora panu, Mu, Kao zoGpu cycjeju, XKEIHMO MJANOTYpuuMA, HC CaMO LA MaTepujaino cBranajy Taj ycraHak, Hero Hu za npaBsnunouihy npema He- BHHHMA, HP Glarouihy npema 3aBeje- HHMA, CTAJIHO VuBPCTE BJIALABHHY 34- KOHA y CBOjOj 3€M/bH, H THuME 0663- Gujeze mup u cnokojeTBO cBojuM 1p- XKABJbAHHMA. »Camoyiipasa“. Položaj u Monarhiji. Danas ga -nutrnja politika Austro- Ugarske monarhije nalazi u jednom čudnom nezavidnom vrtlogu. Nigdje nema mira, nigdje sređenosti. Svuda je haos. Narodi ga teško osjećaju. Osobito slavenski narodi, koji se bude i dižu u obranu svoje nacionalne in- dividualnosti. Privilegisanost njemačkog elementa na štetu većine u jednoj i tiranija madžarskih šovena u drugoj poli pre- vršiše mjeru i izazvaše opravdani ot- por. Dva snažna protivna vjetra su- sretoše se i zaustaviše lađu u svome vrtlogu. Snage se troše, lađa se ljulja i ostaje na mjestu. Vrijeme se gubi, a korist se ne postizava. Takve su prilike. Česi vode žilavu borgu s Nijemcima | i daju uspješnog otpora njihovoj na- jezdi i njihovim nasiljima. Jedan dio Poljaka, koji kod vlastodržaca ne traže zaštitu svojih posebnih plemić- kih i grofovskih interesa, pridružio se je opravdanoj borbi Čeha. Južni Slaveni ih podupiru, a u isto vrijeme brane i svoja prava, koja na svakom koraku ugrožava njemačka najezda. Rusini su također s njima. — Slaven- ski narodi se probudiše, ispraviše na svoje noge i gromko svome ugnjetaču doviknuše: Dosta je više! Stoj! Vlada je na muci. Iz osjećaja, koji su zagrijani njemačkom vatrom, ba- rem u većem dijelu, ne udovoljava opravdanim zahtjevima Slavena. Ko- šulja joj je bliža od kabanice. Razu- mljivo, ali nije pravično ni opravdano. S toga su Slaveni razvili žilavu borbu. Ministarstvo Bienerthovo osjetiće bez sumnje pošljedice. Ili će morati de- misionirati, ili će biti prisiljeno neu- stavno vladati, ili raspustiti parla- s Žestina borbe zahvatila je veće di- mensije. Ona je, usljed bahatosti Nije- maca, prenesena čak i na ulicu. Ništa nije bolje ni u drugoj poli monarhije. A moglo bi se kazati i da je mnogo gore. Sva sredstva, da se riješi kriza, ostala su do sada bez uspjeha. U Hrvatskoj se pak vlada skroz neustavno i protuzakonito. Ma- džari čine sva moguća nasilja nad narodima, kojima je zla sudba dosu- dila, da budu pod njihovom vlašću. Pod težinom ovakog pritiska ne- madžarski se narodi bude. Traže svoje i bore se za svoje. Težinu borbe po- čeli su osjećati i madžarski vlasto- dršci. Zato pospješuju odnarođavanje, pritisak i nametanje. Ali sve sa ma- nje uspjeha. Ovake prilike cijele Monarhije ne mogu biti od koristi i napretka. Svaki narod ima svoja prava. Vlada im ih mora poštovati. Inače gubi pravo, da daje izražaja volje naroda. Slaveni u Austro-Ugarskoj se bude i otvaraju borbu, koja će biti teška, ali, bude li ustrajnosti, i uspješna. Mi to želimo u interesu same misli i u interesu Austro-Ugarske, koja u Slavenstvu mora da traži oslona i prema unutra i prema vani. Ga3HB NaJIMATHHCKOT Gaopa. Kpyxe pa3ane Bep3uje 0 ca3HBy Ja/- MaruncKor caGopa, Heku Kkaxy, na he Ce cacraru. 21, 0. M., a HCKH ONET, NA ce He he uukaKko Hu cacraTu. [lurawe je cama, koja je sepanja sjepojaruuja. Mu 1p»xuMo, za cy Bjepojarne 06a- Buje, uaK TBPJIHMO, Ja he ce oGa- Buje H HCIYHHTH. Cacrao ce caGop JaJIMATHHCKH HJIH Ce He cacrao — Guhe jego Te ucTo. Y TOME JeXKH CBA Tparuka caGopa nazmaTuicKkor, jep je om ca6op 6e3 cafopcke MohiH; ycraB ra je u3HHO Ha NOBPIIHHY, A/H My Huje mojujenuo ycraBue rapanuuje, u7iu GO/be ycTaB My ux je ogyseo. AKO Ce Ca6op He cacTaHe, cBa akTy- CHA H BPJO BaXHA NuTAHA OcTahe dopmaio nepujemena, aru he umak Guru pujemena, jep he u Hepujee- HOCT THX NIHTAIbA 34 H3BjeCH€ KPYTOBE | H3rzenaru Kao pujemienocr. To je y OCTANOM HHXOBA CBPXA, panu Koje u onraljajy casuB ca6opa. Bye iu nak u Ca3BaH, uarjenahe kao u a Huje ca3BaH, jep ue he Mohu Huiura ocoGurTa puje- wHTH. Buhe onrobjeu npuje uero u CE IITO BAKHA H NOKyIIA pHjeniHTH. A Moxe na ce cse pujemuu. To u- nak He 3mauu, na he cBe 1oGuTH caH- Kuujy. IloyueHu HCKYCTBOM, MOXKCMO Ka3aTH OTBOpeHo, ta je y341y1 MJA- TKTH Npa3Hy C7aMy. : Ca6op NaJIMaTHHCKH HeMA FOTOBO HuKaKBE MOhuH. FberoBa ce pujemieiwa, aKO HuHjecy no hynu BJacrOzpiiuuma, YOMIITE H HE y3HM/by y OG3Hp. A aKO je muTO ivHMA UNO hyNH HIH OJ NO- TpeGe, omu pujemaBajy u Ge3 BObe, uaK H NpOTH BO/bH CaGopa. UYemy ona ca6op ? — OBo he mu- TAE H3TJENATH HYJIHOBATO, au je unak onpaBnaHo. H nam Gu ca6op 3HauHO OCTA, za Huje u3urpan. He- MOjMO Ce 3aBapaBaru aujenum puje- uuma, Beh npusnajMo jenuy xamocHy HCTHHY, Ja CY HANIH NOCIAHHLH LO- 3BOJbABAJIH MHOFH ATEHTAT HA MOh H yrneu ca6opa. Behum 1ujenoM renanu