št. 2 »DUBROVNIK“ Br. 67. odstranjeni, to branitelj Dr. Hinković predlaže da se danas i oni prevedu, jer danas državni odvjetnik počinje govoriti, te bi optuženi napokon mo- rali da znadu za pravi razlog čime ih se krivi i u čemu su prama optu- žbi krivi. Glasoviti Taraboechia to nikako ne dopušta, jer da on ne smije da krši prijašnje odluke senata. Po- djeljuje riječ drž. odvjetniku Aeeurtiju. I on se je digao i počeo da govori. Ko je i malo pratio ovaj škandalozni proces, pa ako se i mimogred zau- stavljao na onome, što je za vrijeme ove evropske sramote govorio drž. odvjetnik, može unaprijed stvoriti sli- ku što će sve izlećeti iz usta drž. tu- žioca. Ali opet, da se potpuno može vjerovati onome što se čuje, treba tu prisustvovati i to ne ur4 i dana, već samo nekoliko minuta i čovjek je odmah na čistu za čim se ide i što se hoće. Onako razlaganje, onake tvrdnje i izvodi, mislim, ne bi mogli imati mjesta u jednoj najnekulturnijoj zemlji, a kamo li u državi koja po- čiva na osnovi tobožnjih ustavnih sloboda. Odmah u početku naglasio je državni odvjetnik poštenje objekti- vnost i istinitost jer da će se time služiti. To je izrekao i ostao je živ. I tu objektivnost, poštenje i istinitost bazirao je drž. odvjetnik na iskazima onih poznatih svjedoka, koji su bili udešani od optužbe, od onih svjedoka, od kojih su mnogi i mnogi od njih radi različitih delikata odležali jednom ili više puta, kraće ili dulje vremena u tamnici; napokon od onih svjedoka, koji su bili naučeni i pripravni što i kako će govoriti, jer drukčije ne bi ni državni tužioc mogao danas da govori. Možete već unaprijed znati, da je drž. odvjetnik, kao dokaz vele- izdaje, — i to očiti i jasni dokaz — iznio sve ono što se je dosada izno- silo, biva: kape, flaše, čaše, troboj- nice, slike ćilimove itd., ali da će on danas stvoriti jednog novog i vrlo neobičnog veleizdajnika, to sigurno nijeste mogli ni znati niti se tome mogli nadati. Taj najnoviji, ido sada svakako najneobičniji veleizdajnik, to vam je — Zvono. Da, ono zvono što visi u zvoniku i uvijek jednako zvoni, samo ako ga se konopom ljulja. Zna- te, zvono u zvoniku uvijek jednako zvoni, ali kad odjednom postane ne- lojalno i antidinastično, počne da zvoni na okup i bunu, i odmah tom ,po- javom“ postaje veleizdajničko, jer ide za time da ocijepi koju pokrajinu iz državnog sklopa. Tako po prilici, re- zonuje državni odvjetnik i vidio sam da mu je čisto žao što ne može dai zvono objesi radi veleizdaje, jer su zvona i onako obješena. Samo ne znam je li se famozni Aeeurti prisjetio, da je zvono prije obješeno pa onda je tek počelo da zvoni, a ona 58 nevina, poštena i čestita Srbina imaju tek da budu obješeni. I kad vidjeh, da se i poslije ovog novostvorenog i neobičnog veleizdaj- nika nije Aceurtiju ništa desilo, već da jednako goni sa besmislicama, bilo mi je dosta i odviše. Ostavih sudnicu da dalje ne slušam što vjerovao ne bih. Ostavljam i Zagreb sa pozdravom: Zbogom bijeli ali i crni Zagrebu! Difficile est satyram non seribere. K. P. D. Naši dopisi. Y EpueruoBome, 12. cemrem. 1909. (Mpinsuno). Tonuc ua Koropa, koju je Guo IuiraMnaH y noniubejui»eM 6pojy Baier sucra, usa3Bao je M KOJ HaC uuTEepecoBawe u ogoGpaBaie. 3aucra je XKaJIOCHO, JA He peueM INTO Ipyro0, na ce je rpo6 jenuor ou HajGoJbux RBR JEIPA HANIHX CHHOBA NyCTHO 3aGOpaBy ; JA ce uuje HAILIIO HauHHA H BpeMEHA, JA ce KOCTH He3aGopaB;benor /I-pa Bua- JuMupa npeHecy y weroBy upary Boky! Anu iro no cara uuje yuuibeHo, rpe6a uuM npuje yuuuuTH. He cmujeMo ce H3rOBapaTu npuukama, jep he mpu- JI4KE GHTH Ba3/A4 NOJEeCHE, AKO CAMO MH GyleMo xrjeJu. H kon Hac, Kao 4 no Ipyrum mje- CTHMA, BJIALA Y HAPOJIHHM IIHTAIHMA npuunuHa anaruja. Huru ce kana ca- cTajeMO, HHTH MEHyCOGHO MHCJIH H3- Mjei»yjeMo, a HernpecraHo — rmpemja TIPpHKPHBEHO — pOBapuMO jenaH rmpo- THBa ipyrora. Pa3nujesbeHu cMO y uBuje jaue rpyrme, TaKO peku Ba Ta- Gopa. To mHoro njenyje ua onhu jasuu pau y HaumemM mjecry. Tozmuko je TO HEIIPOMHLIJB€EHO pPA3ZPOBAHO, zA CMO jenuu rmpema IpyruMa uaK u JIHUHO HepacioJioxeHu. Illra here, cprcka Toca ! Kako Bam je oBuje y Mjecry, TaKO Bam je u y okosuuu. Hapojg je 3samy- IITEH, A HHKO Ta He ynyhyje. O cu- THHM CPIICKHM IOCIOBHMA yonhe ce H€ BOIH pauyHua. Y MHOTruM Iytianuma TIO OOJIHIKEBHM CEJIHMA HE MOXETE HAhH HH NIHGuua HH KapTHLA ,Cpn. 3ope“, Hcruua, TO MHOTO OBHCH O CAMHM TP- TOBIIHMA, AJIH CY H KYIILIH TOME KPHBH. Ia Kynnu 3axrujesajy aprukite ,Cpn- cke 3ope“, TproBuu 6u ux MOpaJu HađaBJBATH, IPKATH M NpolaBarTu. A HCTHHY na Bam KaxeM, MHOFHMA je CBEjenHO, KYIIHJIH APTHKJIE ,Cpncke 30pe“ uu Koje upyre. Hma ux u oBuje, KOju Gu xrjeJu za pale, aJIH HM MHOTH_IOLMEhY KJIHIIOBE u y6ujajy BOJbY 34 pal. BoJiu Me OBaKO CTaHb€. TpeGano 6u la ce ce jezuoM cpeju. C Tora hiy Bam ce jou Koju rmyT jaBuTu u OCBp- HyT4H ce sine ira et studio Ha Heka AKO MH = JO3BOJIHTE. (Pano npaMaMO oj cBakor npujaTea, CaMO HCTHHHTO H OGjeKTHBHO. — Ype- ZHHILTBO). š Boxe naj za kpeHe Ha 6ose! Ho8. U Kninu, 12. septembra.“ (Va srce nasim poslanicima). U članku, koji ste donijeli u zadnjem broju svoga lista, iznijeli ste nekoliko misli o je- dnom vrlo važnom zadatku naših poslanika, koji bi trebali izvršiti, kad se za otvora sabora nađu na okupu. Članak je i kod nas lijepo primljen, ali sa nekim slabim, gotovo nikakvim uvjerenjem, da će se moći u djelo izvesti. Svuda Vam vlada apatija, pa i kod nas u Kninu, a ne vjerujemo da će naši poslanici u tom pogledu činiti ma kakvu iznimku. Položaj naših poslanika smatra se danas više kao kakva komotna čast, nego kao dužnost, koja je skopčana s odgovornošću. Pa i neki poslanici se toga drže, a ima između njih i takvijeh, koji svoj poslanički položaj smatraju koprenom, pod kojom mogu da rade i ono, što se kosi sa shva- ćanjem o ispravnoj upotrebi narodnog povjerenja. Dozvolite mi, Gospodine Uredniče, da izjavim čuđenje nad smjelom slo- bodom, da ma ko, kao srpski naro- dni poslanik, vodi diskretne i su- mnjive razgovore, o kojima nikome ne će da dava računa, sa osobama, koje su na položaju, da Srbima zlo čine. Ne ću da zloupotrebljujem Vaše gostoprimstvo, a morao bih zarezati malo dublje u ranu. * Uvršćujemo ovaj dopis, ostavljajući gosp. dopisniku, kojega poznajemo kao dobrog i svjesnog rodoljuba, svu odgovornost za sa- držinu dopisa. Imamo jednu jedinu želju : da se bistre i razbistre pojmovi, i da se na- šem općem neredu i nemaru stane na kraj. — Uredništvo ,D“. Htio sam da napomenem nemogu- ćnost, da poslanici srede opći nered, kad ga između nji: ima, i to u toli- koj mjeri, da će se odmah u početku morati opaziti. Zbilja, kad čovjek pro- misli na sve, mora u tom času stati pred čudnom zbrkom, pred još ču- dnijim haosom, a još više kad se u- vjeri, da se svijet ne ispravlja grba- čom nekolicine ljudi. Potrebe su našeg kraja vrlo velike, pa prema tome i dužnosti naših (knin- sko-vrličkih) poslanika. Nadamo se, da će uložiti svoje sile za naše dobro, i da u tome ne će žaliti ni truda ni vremena. Osobito Kninu mnogo tre- ba. Priroda je, na primjer, prema njemu češće bez milosti, pa će to trebati u prvom redu regulisati. A ima nebrojeno pitanja neriješeno, koje bi trebalo riješiti. Mi u Kninu živemo i spavamo. To Vam je naša opća bolest, kojoj je iz- gleda vrlo teško naći lijeka. Bog i duša nije neizlječiva, ali se teško li- ječi, a mi smo Vam svi uopće slabi liječnici. Da je sreće i pameti, kod nas bi moglo sve da evati, ali ovako, kao do sada, ne ide i ne može ići. (Hoće se, gospodo, istrajna rada |! Naj- gore je kukati i ništa ne raditi! -- Ured.) Ako se sabor otvori, kao što mi- slimo da hoće, poslanici će se saku- Piti, razgovoriti i nagovoriti, ali teško da će išta osobita učiniti. Od naših možemo nešto da tražimo, ali od dru- gih ne, jer ih nijesmo ni birali, a što će pak oni, idemo da vidimo. Bože daj da bude dobro, ali se bojimo. Boško. Srpske zemlje. Srbija. U čast ruskog poslanika Sergejeva, koji odlazi iz Beograda, obio je priređen gala diner. — Porta je Srbiji dozvolila prevoz od 45.000 kg dinamita preko Soluna. — Kroz kratko vrijeme počeće se graditi po svim većim mjestima Srbije velike bolnice. Ona u Beogradu radiće se u velikom evropskom stilu. — Grof Forgach definitivno osta- vlja svoje mjesto u Beogradu. Drži se, da će za poslanika u Srbiji biti imenovan grof Ivan Zichy. — Po pošljednjim vijestima izgleda, da do trgovinskog ugovora sa Austro- Ugarskom monarhijom ne će nikako doći, jer da monarhija stavlja takove zahijeve, da ih srpska vlada ne može primiti. Bosna i Hercegovina. Prof. Dr. Toma Massaryk bio je u Sarajevu i informirao se o prilikama u Bosni i Hercegovini. Preko Metkovića je otpu- tovao u Česku. — ,Pester Lloyd“ donosi infamni dopis iz Sarajeva, pod natpisom ,Pan- slavizam u Bosni“, u kojem se na najbezobrazniji način denuncira prof. Massaryk i bosanski Srbi zbog nje- gova posjeta kod nekih viđenijih li- čnosti u Sarajevu. Istodobno napada i generala Volodimirova, jer da je on glava ,jugoslavenske propagande“. Cudo, kako nije ,velikosrpske“ ! — Neki listovi donose, da ustav za Bosnu i Hercegovinu nije sankci- oniran zato, što Madžari hoće, da ga sankcioniše samo ugarski kralj, a ne i austrijski car. Uz to traže, da se za ove dvije zemlje imenuje ban, koji će biti ovisan samo o madžarskom ministarstvu. Austrijski odlučujući krugovi ne će ni da čuju za ove zah- tjeve Madžara. Crna Gora. Svako toliko vremena događaju se sukobi na crnogorsko- turskoj granici. Takav jedan sukob dogodio se je i skoro. O tome javljaju slijedeće: Turski vojnici navalili su na nekog pastira, oteli mu revolver i isprebijali ga na mrtvo ime. Kasnije je pastir došao sa svojim ocem u Be- sterkulu i tražio, neka mu se povrati revolver. Vojnici su ispalili nekoliko hitaca, a oba su Crnogarca uzvratili vatrom. U tom Kreševu usmrćen je jedan vojnik, a jedan je ranjen. Stara Srbija i Maćedonija. Prije nekoliko dana osnovano je prvo srp- sko sokolsko društvo u Kumanovu u Maćedoniji. Osnovao ga je ugledni srpski rodoljub vojvoda Jovan LDove- zenski. Bilo u sto dobrih časa. O A PaLIBNU TEKMI a AKTE) Domaće vijesti. Dalmatinski sabor. Previšnjom po- veljom sazvan je za četvrtak, 16. septembra, sabor dalmatinski. Posla- nici su pozvani brzojavno. Inaugural- na sjednica biće u podne. Odlikovanje. Srpski kralj Petar I. odlikovao je predsjednika ,Matice Srpske“ u Novome Sadu, g. A. Hadžića, prilikom njegove pedesete godišnjice književnog rada, ordenom sv. Save prvoga stepena. Čestitamo svečaru na ovom zaslužnom odlikovanju ! » Veleizdajnički“ proces. U četvr- tak počeo je svoj govor drž. odvjetnik Aecurti. Govor je razdijelio na dva dijela i to 1.: da li je ustanovljen na ovoj raspravi objektivni učin veleiz- daje; 2.: ko je kriv objektivno usia- novljenog zločina veleizdaje. Tumači »jedinstveni državni savez“ i pogibelj veleizdaje koja je ,prijetila“ državi. Optuženi služili su se svim ,srestvi- ma“ za revolucijonarnu organizaciju i time htjeli otrgnuti jedan dio mo- narhije u korist Srbije. Kao ,srestva“ Aceurti spominje pjesme, barjake, grbove i ćirilicu... Interesantno, po- moću barjaka, grbova.... optuženi bili bi otrgnuli jedan dio monarhije. Pa ne ćete, da se ovim procesom ru- ga cio svijet? Aecurti i proti svom uvjerenju ,dokazuje“ druga sredstva veleizdaje“, čita razne članke po no- vinama, mnoge pripisuje, da su ih optuženici pisali i ako za neke novi- ne optuženi nijesu ni znali. Kao sre- dište ,veleizdajničkog“ rada spominje Beograd i ,Slav. Jug“. Svak, ko je bio u Beogradu, po riječima drž. od- vjetnika — veleizdajnik je. Spominje Đorda Nastića. Drž. odvj. prikazuje ga, kao velikog osloboditelja (!!) do- movine, on je spasio monarhiju, — čudne ironije! U zvijezde kuje Na- stića. Tumači, kako ga je obrana ho- ćela prikazati kao agent-provocateura, ali joj to nije pošlo rukom. Ovako Aecurti brani njemu dostojnog druga Nastića. Evala mu! Dalje tumači Na- stićev iskaz i odlučno kaže, kako su Nastićeve tvrdnje posve ,vjerodostoj- ne“. Spominje kašnje dolazak srbi- janskih oficira u Hrvatsku — dakako radi spijunaže. Dalje čita neku na- redbu kojom se strogo zabranjuje izvješivanje druge zastave osim ma- džarske. Branitelji ustali su na obranu svoje zastave i osudili drskost Aecurtijevu, tog sluge Rauchovog re- žima. U govoru Accurti neprestano spominje srpsku samostalnu stranku i nju hoće da prikaže kao veleiz- dajničku... Ona je, kaže Aocurti, »glavni dionik“ veleizdajničke akcije. Srbožder Acecurti spominje i samog kralja Petra i prijestolonasljednika,kao glavne pomagače te ,akcije“, 53 op- tužena Srbina to su samo kaponje te ,akcije“ u Hrvatskoj.... Dakako njih čeka smrt na vješalima i ne 0- staje im drugo nego jedino milost kraljeva. Svoj nesočni govor Acouru hoće da potkrijepi dokazima za poje“