št. 2

»DUBROVNIK“

Br. 67.

odstranjeni, to branitelj Dr. Hinković
predlaže da se danas i oni prevedu,
jer danas državni odvjetnik počinje
govoriti, te bi optuženi napokon mo-
rali da znadu za pravi razlog čime
ih se krivi i u čemu su prama optu-
žbi krivi. Glasoviti Taraboechia to
nikako ne dopušta, jer da on ne smije
da krši prijašnje odluke senata. Po-
djeljuje riječ drž. odvjetniku Aeeurtiju.
I on se je digao i počeo da govori.
Ko je i malo pratio ovaj škandalozni
proces, pa ako se i mimogred zau-
stavljao na onome, što je za vrijeme
ove evropske sramote govorio drž.
odvjetnik, može unaprijed stvoriti sli-
ku što će sve izlećeti iz usta drž. tu-
žioca. Ali opet, da se potpuno može
vjerovati onome što se čuje, treba tu
prisustvovati i to ne ur4 i dana, već
samo nekoliko minuta i čovjek je
odmah na čistu za čim se ide i što
se hoće. Onako razlaganje, onake
tvrdnje i izvodi, mislim, ne bi mogli
imati mjesta u jednoj najnekulturnijoj
zemlji, a kamo li u državi koja po-
čiva na osnovi tobožnjih ustavnih
sloboda. Odmah u početku naglasio
je državni odvjetnik poštenje objekti-
vnost i istinitost jer da će se time
služiti. To je izrekao i ostao je živ.
I tu objektivnost, poštenje i istinitost
bazirao je drž. odvjetnik na iskazima
onih poznatih svjedoka, koji su bili
udešani od optužbe, od onih svjedoka,
od kojih su mnogi i mnogi od njih
radi različitih delikata odležali jednom
ili više puta, kraće ili dulje vremena
u tamnici; napokon od onih svjedoka,
koji su bili naučeni i pripravni što i
kako će govoriti, jer drukčije ne bi
ni državni tužioc mogao danas da
govori. Možete već unaprijed znati,
da je drž. odvjetnik, kao dokaz vele-
izdaje, — i to očiti i jasni dokaz —
iznio sve ono što se je dosada izno-
silo, biva: kape, flaše, čaše, troboj-
nice, slike ćilimove itd., ali da će on
danas stvoriti jednog novog i vrlo
neobičnog veleizdajnika, to sigurno
nijeste mogli ni znati niti se tome
mogli nadati. Taj najnoviji, ido sada
svakako najneobičniji veleizdajnik, to
vam je — Zvono. Da, ono zvono što
visi u zvoniku i uvijek jednako zvoni,
samo ako ga se konopom ljulja. Zna-
te, zvono u zvoniku uvijek jednako
zvoni, ali kad odjednom postane ne-
lojalno i antidinastično, počne da zvoni
na okup i bunu, i odmah tom ,po-
javom“ postaje veleizdajničko, jer ide
za time da ocijepi koju pokrajinu iz
državnog sklopa. Tako po prilici, re-
zonuje državni odvjetnik i vidio sam
da mu je čisto žao što ne može dai
zvono objesi radi veleizdaje, jer su
zvona i onako obješena. Samo ne znam
je li se famozni Aeeurti prisjetio, da
je zvono prije obješeno pa onda je
tek počelo da zvoni, a ona 58 nevina,
poštena i čestita Srbina imaju tek da
budu obješeni.

I kad vidjeh, da se i poslije ovog
novostvorenog i neobičnog veleizdaj-
nika nije Aceurtiju ništa desilo, već
da jednako goni sa besmislicama, bilo
mi je dosta i odviše. Ostavih sudnicu
da dalje ne slušam što vjerovao ne bih.
Ostavljam i Zagreb sa pozdravom:
Zbogom bijeli ali i crni Zagrebu!

Difficile est satyram non seribere.

K. P. D.

Naši dopisi.

Y EpueruoBome, 12. cemrem. 1909.
(Mpinsuno). Tonuc ua Koropa, koju
je Guo IuiraMnaH y noniubejui»eM 6pojy
Baier sucra, usa3Bao je M KOJ HaC
uuTEepecoBawe u ogoGpaBaie. 3aucra
je XKaJIOCHO, JA He peueM INTO Ipyro0,
na ce je rpo6 jenuor ou HajGoJbux

RBR JEIPA

HANIHX CHHOBA NyCTHO 3aGOpaBy ; JA
ce uuje HAILIIO HauHHA H BpeMEHA, JA
ce KOCTH He3aGopaB;benor /I-pa Bua-
JuMupa npeHecy y weroBy upary Boky!
Anu iro no cara uuje yuuibeHo, rpe6a
uuM npuje yuuuuTH. He cmujeMo ce
H3rOBapaTu npuukama, jep he mpu-
JI4KE GHTH Ba3/A4 NOJEeCHE, AKO CAMO
MH GyleMo xrjeJu.

H kon Hac, Kao 4 no Ipyrum mje-
CTHMA, BJIALA Y HAPOJIHHM IIHTAIHMA
npuunuHa anaruja. Huru ce kana ca-
cTajeMO, HHTH MEHyCOGHO MHCJIH H3-
Mjei»yjeMo, a HernpecraHo — rmpemja
TIPpHKPHBEHO — pOBapuMO jenaH rmpo-
THBa ipyrora. Pa3nujesbeHu cMO y
uBuje jaue rpyrme, TaKO peku Ba Ta-
Gopa. To mHoro njenyje ua onhu jasuu
pau y HaumemM mjecry. Tozmuko je TO
HEIIPOMHLIJB€EHO pPA3ZPOBAHO, zA CMO
jenuu rmpema IpyruMa uaK u JIHUHO
HepacioJioxeHu. Illra here, cprcka
Toca !

Kako Bam je oBuje y Mjecry, TaKO
Bam je u y okosuuu. Hapojg je 3samy-
IITEH, A HHKO Ta He ynyhyje. O cu-
THHM CPIICKHM IOCIOBHMA yonhe ce
H€ BOIH pauyHua. Y MHOTruM Iytianuma
TIO OOJIHIKEBHM CEJIHMA HE MOXETE HAhH
HH NIHGuua HH KapTHLA ,Cpn. 3ope“,
Hcruua, TO MHOTO OBHCH O CAMHM TP-
TOBIIHMA, AJIH CY H KYIILIH TOME KPHBH.
Ia Kynnu 3axrujesajy aprukite ,Cpn-
cke 3ope“, TproBuu 6u ux MOpaJu
HađaBJBATH, IPKATH M NpolaBarTu. A
HCTHHY na Bam KaxeM, MHOFHMA je
CBEjenHO, KYIIHJIH APTHKJIE ,Cpncke
30pe“ uu Koje upyre.

Hma ux u oBuje, KOju Gu xrjeJu za
pale, aJIH HM MHOTH_IOLMEhY KJIHIIOBE
u y6ujajy BOJbY 34 pal.

BoJiu Me OBaKO CTaHb€. TpeGano 6u
la ce ce jezuoM cpeju. C Tora hiy
Bam ce jou Koju rmyT jaBuTu u OCBp-
HyT4H ce sine ira et studio Ha Heka
AKO MH = JO3BOJIHTE.
(Pano npaMaMO oj cBakor npujaTea,
CaMO HCTHHHTO H OGjeKTHBHO. — Ype-
ZHHILTBO). š

Boxe naj za kpeHe Ha 6ose!

Ho8.

U Kninu, 12. septembra.“ (Va srce
nasim poslanicima). U članku, koji
ste donijeli u zadnjem broju svoga
lista, iznijeli ste nekoliko misli o je-
dnom vrlo važnom zadatku naših
poslanika, koji bi trebali izvršiti, kad
se za otvora sabora nađu na okupu.
Članak je i kod nas lijepo primljen,
ali sa nekim slabim, gotovo nikakvim
uvjerenjem, da će se moći u djelo
izvesti. Svuda Vam vlada apatija, pa
i kod nas u Kninu, a ne vjerujemo
da će naši poslanici u tom pogledu
činiti ma kakvu iznimku.

Položaj naših poslanika smatra se
danas više kao kakva komotna čast,
nego kao dužnost, koja je skopčana
s odgovornošću. Pa i neki poslanici
se toga drže, a ima između njih i
takvijeh, koji svoj poslanički položaj
smatraju koprenom, pod kojom mogu
da rade i ono, što se kosi sa shva-
ćanjem o ispravnoj upotrebi narodnog
povjerenja.

Dozvolite mi, Gospodine Uredniče,
da izjavim čuđenje nad smjelom slo-
bodom, da ma ko, kao srpski naro-
dni poslanik, vodi diskretne i su-
mnjive razgovore, o kojima nikome
ne će da dava računa, sa osobama,
koje su na položaju, da Srbima zlo
čine. Ne ću da zloupotrebljujem Vaše
gostoprimstvo, a morao bih zarezati
malo dublje u ranu.

* Uvršćujemo ovaj dopis, ostavljajući gosp.
dopisniku, kojega poznajemo kao dobrog i
svjesnog rodoljuba, svu odgovornost za sa-
držinu dopisa. Imamo jednu jedinu želju :
da se bistre i razbistre pojmovi, i da se na-
šem općem neredu i nemaru stane na kraj.
— Uredništvo ,D“.

Htio sam da napomenem nemogu-
ćnost, da poslanici srede opći nered,
kad ga između nji: ima, i to u toli-
koj mjeri, da će se odmah u početku
morati opaziti. Zbilja, kad čovjek pro-
misli na sve, mora u tom času stati
pred čudnom zbrkom, pred još ču-
dnijim haosom, a još više kad se u-
vjeri, da se svijet ne ispravlja grba-
čom nekolicine ljudi.

Potrebe su našeg kraja vrlo velike,
pa prema tome i dužnosti naših (knin-
sko-vrličkih) poslanika. Nadamo se,
da će uložiti svoje sile za naše dobro,
i da u tome ne će žaliti ni truda ni
vremena. Osobito Kninu mnogo tre-
ba. Priroda je, na primjer, prema
njemu češće bez milosti, pa će to
trebati u prvom redu regulisati. A
ima nebrojeno pitanja neriješeno, koje
bi trebalo riješiti.

Mi u Kninu živemo i spavamo. To
Vam je naša opća bolest, kojoj je iz-
gleda vrlo teško naći lijeka. Bog i
duša nije neizlječiva, ali se teško li-
ječi, a mi smo Vam svi uopće slabi
liječnici. Da je sreće i pameti, kod
nas bi moglo sve da evati, ali ovako,
kao do sada, ne ide i ne može ići.
(Hoće se, gospodo, istrajna rada |! Naj-
gore je kukati i ništa ne raditi! -- Ured.)

Ako se sabor otvori, kao što mi-
slimo da hoće, poslanici će se saku-
Piti, razgovoriti i nagovoriti, ali teško
da će išta osobita učiniti. Od naših
možemo nešto da tražimo, ali od dru-
gih ne, jer ih nijesmo ni birali, a
što će pak oni, idemo da vidimo. Bože
daj da bude dobro, ali se bojimo.

Boško.

Srpske zemlje.

Srbija. U čast ruskog poslanika
Sergejeva, koji odlazi iz Beograda,

obio je priređen gala diner.

— Porta je Srbiji dozvolila prevoz
od 45.000 kg dinamita preko Soluna.

— Kroz kratko vrijeme počeće se
graditi po svim većim mjestima Srbije
velike bolnice. Ona u Beogradu radiće
se u velikom evropskom stilu.

— Grof Forgach definitivno osta-
vlja svoje mjesto u Beogradu. Drži
se, da će za poslanika u Srbiji biti
imenovan grof Ivan Zichy.

— Po pošljednjim vijestima izgleda,
da do trgovinskog ugovora sa Austro-
Ugarskom monarhijom ne će nikako
doći, jer da monarhija stavlja takove
zahijeve, da ih srpska vlada ne može
primiti.

Bosna i Hercegovina. Prof. Dr.
Toma Massaryk bio je u Sarajevu i
informirao se o prilikama u Bosni i
Hercegovini. Preko Metkovića je otpu-
tovao u Česku.

— ,Pester Lloyd“ donosi infamni
dopis iz Sarajeva, pod natpisom ,Pan-
slavizam u Bosni“, u kojem se na
najbezobrazniji način denuncira prof.
Massaryk i bosanski Srbi zbog nje-
gova posjeta kod nekih viđenijih li-
čnosti u Sarajevu. Istodobno napada
i generala Volodimirova, jer da je on
glava  ,jugoslavenske propagande“.
Cudo, kako nije ,velikosrpske“ !

— Neki listovi donose, da ustav
za Bosnu i Hercegovinu nije sankci-
oniran zato, što Madžari hoće, da ga
sankcioniše samo ugarski kralj, a ne
i austrijski car. Uz to traže, da se
za ove dvije zemlje imenuje ban, koji
će biti ovisan samo o madžarskom
ministarstvu. Austrijski odlučujući
krugovi ne će ni da čuju za ove zah-
tjeve Madžara.

Crna Gora. Svako toliko vremena
događaju se sukobi na crnogorsko-
turskoj granici. Takav jedan sukob
dogodio se je i skoro. O tome javljaju

slijedeće: Turski vojnici navalili su
na nekog pastira, oteli mu revolver
i isprebijali ga na mrtvo ime. Kasnije
je pastir došao sa svojim ocem u Be-
sterkulu i tražio, neka mu se povrati
revolver. Vojnici su ispalili nekoliko
hitaca, a oba su Crnogarca uzvratili
vatrom. U tom Kreševu usmrćen je
jedan vojnik, a jedan je ranjen.
Stara Srbija i Maćedonija. Prije
nekoliko dana osnovano je prvo srp-
sko sokolsko društvo u Kumanovu u
Maćedoniji. Osnovao ga je ugledni
srpski rodoljub vojvoda Jovan LDove-
zenski. Bilo u sto dobrih časa.

O A PaLIBNU TEKMI a AKTE)

Domaće vijesti.

Dalmatinski sabor. Previšnjom po-
veljom sazvan je za četvrtak, 16.
septembra, sabor dalmatinski. Posla-
nici su pozvani brzojavno. Inaugural-
na sjednica biće u podne.

Odlikovanje. Srpski kralj Petar I.
odlikovao je predsjednika ,Matice
Srpske“ u Novome Sadu, g. A. Hadžića,
prilikom njegove pedesete godišnjice
književnog rada, ordenom sv. Save
prvoga stepena. Čestitamo svečaru na
ovom zaslužnom odlikovanju !

» Veleizdajnički“ proces. U četvr-
tak počeo je svoj govor drž. odvjetnik
Aecurti. Govor je razdijelio na dva
dijela i to 1.: da li je ustanovljen na
ovoj raspravi objektivni učin veleiz-
daje; 2.: ko je kriv objektivno usia-
novljenog zločina veleizdaje. Tumači
»jedinstveni državni savez“ i pogibelj
veleizdaje koja je ,prijetila“ državi.
Optuženi služili su se svim ,srestvi-
ma“ za revolucijonarnu organizaciju
i time htjeli otrgnuti jedan dio mo-
narhije u korist Srbije. Kao ,srestva“
Aceurti spominje pjesme, barjake,
grbove i ćirilicu... Interesantno, po-
moću barjaka, grbova.... optuženi
bili bi otrgnuli jedan dio monarhije.
Pa ne ćete, da se ovim procesom ru-
ga cio svijet? Aecurti i proti svom
uvjerenju ,dokazuje“ druga sredstva
veleizdaje“, čita razne članke po no-
vinama, mnoge pripisuje, da su ih
optuženici pisali i ako za neke novi-
ne optuženi nijesu ni znali. Kao sre-
dište ,veleizdajničkog“ rada spominje
Beograd i ,Slav. Jug“. Svak, ko je
bio u Beogradu, po riječima drž. od-
vjetnika — veleizdajnik je. Spominje
Đorda Nastića. Drž. odvj. prikazuje
ga, kao velikog osloboditelja (!!) do-
movine, on je spasio monarhiju, —
čudne ironije! U zvijezde kuje Na-
stića. Tumači, kako ga je obrana ho-
ćela prikazati kao agent-provocateura,
ali joj to nije pošlo rukom. Ovako
Aecurti brani njemu dostojnog druga
Nastića. Evala mu! Dalje tumači Na-
stićev iskaz i odlučno kaže, kako su
Nastićeve tvrdnje posve ,vjerodostoj-
ne“. Spominje kašnje dolazak srbi-
janskih oficira u Hrvatsku — dakako
radi spijunaže. Dalje čita neku na-
redbu kojom se strogo zabranjuje
izvješivanje druge zastave osim ma-
džarske. Branitelji ustali su na
obranu svoje zastave i osudili drskost
Aecurtijevu, tog sluge Rauchovog re-
žima. U govoru Accurti neprestano
spominje srpsku samostalnu stranku
i nju hoće da prikaže kao veleiz-
dajničku... Ona je, kaže Aocurti,
»glavni dionik“ veleizdajničke akcije.
Srbožder Acecurti spominje i samog
kralja Petra i prijestolonasljednika,kao
glavne pomagače te ,akcije“, 53 op-
tužena Srbina to su samo kaponje
te ,akcije“ u Hrvatskoj.... Dakako
njih čeka smrt na vješalima i ne 0-
staje im drugo nego jedino milost
kraljeva. Svoj nesočni govor Acouru
hoće da potkrijepi dokazima za poje“