Str. 2.

»DUBROVNIK“

Br. 68.

bor, idemo da vidimo. Svakako imamo
Prava zahtijevati od svojih poslanika,
“dane omalovažuju narodno povjerenje.
Pored pitanja o preuređenju zemalj-
skog odbora sabor ima da riješi i još
mnogo drugih pitanja, koji se ne
smiju zapostaviti. Pune dvije godine
ostali smo bili bez sabora, a kroz to
vrijeme nagomilalo se je toliko ma-
terijala, da u kratkom vremenu, kroz
koje će sabor biti otvoren, ne će biti
moguće riješiti što treba da se riješi.
A već s tog razloga, što je vrijeme
vrlo kratko i što će se sa saborskim
radom morati tako reći galopirati,
sumnjamo, da će se sve moći riješiti,
kako nametnute potrebe iziskuju.
Željeti je, da sabor ne izgubi dosta
vremena u pretresu adrese. Ne odri-
čemo joj izvjesnu političku važnost,
ali ipak držimo, da bi bilo previše
smjelo oko nje izgubiti ovaj kratki
period zasijedanja. S njome treba od-
mah biti na čistu. Ako se odmah ne
postigne sporazum u pitanju adrese,
što ne možemo vjerovati, teško će se
postići i poslije odulje devade. Ne
smije se pri tome gubiti iz vida da
u adresi može da bude istaknuto ne
znamo kakvo stanovište, a ipak da
ono ni najmanje ne utječe na odlu-
čujuće faktore.
Polažemo mnogo na uviđavnost
naših poslanika. Oni su sada pozvani,
da ojačaju i podignu ono što je do
sada oslabljeno i porušeno. Za to se
hoće spreme i taktičnosti, jer biinače
sve moglo da pređe iz gorega u gore.
Znamo, da se mnogo ne može, ali
što se može, to se barem i mora.

Naši dopisi.

Obrovac, 11. septembra. (Naše
prilike.) — Tražite od mene, da
Vam pišem štogod o našim prilikama.
A što da Vam pišem? Ne ćete, valjda,
držati, da mi činimo iznimku u cijeloj
Dalmacijil? Kako je po drugim mje-
stima, tako je i kod nas u Obroveu.

Sve, što se kod nas sada opaža, išto
je najvažnije, mogu svesti u same tri
riječi: apatija, nemar i nerad.

. I kod nas se u narodnim pitanjima
kao i po drugim mjestima, ako ne i
gore, drijema i ne radi. Od nas ni u
čemu gotovo nema glasa. Puni smo
. znatiželjnosti, kritikujemo bez prekida
i ne činimo ništa. To je opća svojina,
pa i naša. Nijesmo uzalud sinovi
istog naroda.

U prosvjetnom i ekonomskom radu
zaostali smo mnogo za drugim našim
krajevima. Kolika je naša okolica, pa
nema već jedna zemljoradnička za-
druga. Ako nigdje drugo, bez sumnje
u Obrovcu bi se mogla osnovati, a
bilo bi izdašna terena i za kreditnu

zadrugu ili štedionicu. Što ćete, mo-'

lim Vas, kad oni, koji su u prvom
redu pozvani, za to ne će ni da čuju.
Ispričavaju se, da pokušaj ne bi uspio,
jer da narod ne bi tako lako prihvatio
jednu sličnu novotariju. A ja vam:
kažem, da to nije tako. Vjerujte, da
se sve može, samo kad se hoće. (Po-
kušajte Vi uzeti inicijativu. — Ured.).

Kod nas Vam se malo zna i za
»Srpsku Zoru“. Mnogi za nju ne će
ni da znadu, a kad ih pitate za uz-
rok, šute ili se kojekako izmotavaju.
Vide i sami, da nijesu na pravome
Putu, ali ne će da priznadu, niti hoće
— što je još gore — da se poprave
i da zajedno sa ostalim Srbima učine
svoju dužnost i istinski porade za
svoje i opće narodno dobro. Mora
čovjeku obraz crveniti, kad vidi, da
je Obrovac između zadnjih mjesta

Dalmacije u pogledu sjećanja prema
ovoj narodnoj ustanovi.

Osim obične apatijeima Vam i kod
nas onog našeg poznatog svojstva,
koje se krštava ličnim neraspolože-
njem. Žalosno je, da lični obziri igraju
svuda u našim javnim pitanjima gla-
vnu ulogu. Gotovo nema čovjeka, koji
se zna i može izdignuti iznad među-
sobnih razmirica i gledati samo na

opće narodne interese, pa prema tome
i svoj rad udešavati |.

Uvjeren sam da će mnogi na ovo
graknuti, ali se toga ne bojim, jer je,
na žalost, sve ovako. A i vrijeme će
pokazati, ako već nije pokazalo, ko

ima pravo.

Za sada Vam samo ovo pišem.
Nastojaću, da Vas češće i o svemu
izviještavam. Uvjeravam Vas, da će
me, kad god uzmem pero da napišem
par redaka, pri tome voditi samo do-
bra namjera i da ću vazda biti pot-
puno objektivan, čuvajući se zadira-
nja u lična i privatna pitanja, a uvje-
ren sam, da ćete mi za takva izvješća
rado ustupiti po malo prostora u
svome cijenjenom listu. * VV.

* Ne samo što ćemo Vam rado ustupiti
mjesta u našem listu, nego Vas još i moli-
mo, da nas se češće sjetite. — Uz to molimo
sve prijatelje po svim mjestima Primorja,
da nas ovako, u kratkim potezima, izviješća-
vaju o prilikama svoga mjesta. Uvjereni smo,

da i ovo može dosta doprinijeti našoj općoj
stvari. — Uredništvo ,Dub.“

Srpske zemlje.

Srbija. U Srbiji se živo radi na
svestranoj reorganizaciji vojske. Re-
dovno se čine detaljni pregledi sa

“strane vojnog ministra Živkovića, a

češće se čine i veće vojne vježbe.
Narednim velikim manevrima konjice
oko Niša prisustvovaće kralj Petar,
prijestolonasljednik Aleksandar, vojni
Ministar Živković i šef generalštaba
Putnik.

— Solunski carinarski ured dobio
je nalog, da propusti 50 milijuna na-
boja, koji su opredijeljeni za Srbiju.

— Pjevačka družina u Čačku pri-
ređuje u nedjelju koncerat u korist
porodica onih Srba, koji su u Zagre-
bu optuženi za veliku izdaju.

— Prispio je u Beograd bugarski
poslanik u Rimu Rizov, koji je bio
više godina bugarski agent u Beo-
gradu. Konferiraće sa ministrom vanj-
skih posala Milovanovićem i još ne-
kim istaknutijim političarima. Radi
se oko što tješnjeg sporazuma izme-
đu Srbije i Bugarske.

Bosna i Hercegovina. Dolaze vije-
sti, da je po nekim krajevima Bosne
i Hercegovine bilo nekidan užasno
nevrijeme, koje je počinilo silne šte-
te. Mnogi su krajevi poplavili. Sara-
jevske ulice bile su pod vodom za
čitav sat vremena.

— Glavni odbor društva ,Prosvje-
te“ u Sarajevu, želeći se odužiti sjeni
pok. Save Skarića-Zembilja, koji je
za ,Prosvjetu“ mnogo učinio, odlu-
čio je, da dobrovoljne priloge, koji
sa svih strana stižu mjesto vijenca
na odar pokojnika, prikuplja dok
svota ne naraste, da se-iz interesa
bude mogla izdavati jedna štipendija,
koja će se zvati ,Štipendija Save
Skarića-Zembilja“.
prilična svota sakupila.

Domaće vijesti.

»Veleizdajnički“ proces. Drž. od-'

vjetnik Aecurti svršio je svoj govor.
Osvrnuo se je na sve kotare, htijući
dokazati revolucijonarni pothvat. Je
li uspio? Nije. Za pojedine optužene
ništa nije konkretnog dokazao. Ni
svjedoci ne dokazaše ništa, do prostog
»čuli smo“, ,govori se“, itd. Drž. od-
vjetnik smiješno se je osvrnuo na ko-
tare, u kojima je bilo ,revolucijonar-
nog“ duha. I baš čuda, sve ono što
je po zakonu dopušteno, danas Ra-

U tu svrhu već se -

uhovom režimu postalo je ,veleizdaj-
ničko“. Smiješno je danas tvrditi,
kako to tvrdi Aceurti, da su optuženi
bili članovi srp. samostalne stranke,
pretplatnici ,Srbobrana“, da su vješali
srpske zastave, pisali ćirilicom i time
tjeli otrgnuti Hrvatsku i Slavoniju
od monarhije i pripojiti je Srbiji. Ta-
kova šta može samo tvrditi Rauchova
sluga Aceurti, a kod obrazovanog
svijeta pobuđuje smijeh i sažaljenje,
što je danas u XX. vijeku kadro u
Hrvatskoj.

Drž. odvj. nije se ustegao uvrijeda
po srpski narod, osobito na srpsku
samos. stranku, na Srbiju i na Kralja
Petra. Svoj nesočni i bedasti govor
svršio je uvrijedljivim riječima a naj-
bolje dokazavši današnji režim : ,Ako
je ovom velikosrpskom akcijom pala
sjenka na vjernost hrvatskoga naroda,
nestaće je, jer će hrvatski narod
dokazati, da je vjeran svome zako-
nitom vladaru, a da ne nasijeda agen-
tima i propagatorima tude države
(a što je Nastić ?). Tražim najstrožu
kaznu za ove ljude koji su htjeli
svoju domovinu prodati (111) tuđoj dr-
žavi, koji su se ,ogriješili“ o svoju
jednokrvnu braću, kojoj su pod vi-
dom sloge i sporazuma htjeli oduzeti
kralja, domovinu, jezik i ime, jer je
to najveće izdajstvo....“ Ove riječi
dostatne su, na što cilja drž. odvjetnik.
Svak ko i malo pameti ima razumjeće,
kako je ovaj proces bio stvoren u
prvom redu radi aneksije Bosne i
Hercegovine a u drugom redu sme-
tala im je sloga Srba i Hrvata, sme-
tala im je srpsko-hrvatska koalicija,
Stvorio se je proces, potkupio špijon
Nastić. Danas Hrvatska je spašena
i sa pomoći frankovaca osigurana je
stolica namet-banu Rauchu.

Drž. odvj. ni sam sebi nije vjerovao.
Nije imao smionstva, da predloži svi-
ma smrt na vješalima. Predložio je
petorici i to: Adamu i Valerijanu
Pribičeviću, Joci Orešćaninu, Peru
Bekiću i Simu Živkoviću ml.; ostali-
ma od 10 do 20 godina teške tamni-
ce. Time se izlio vas otrov iz njego-
vog ,hrvatskog“ srca...!1 Ovaj pre-
dlog je kod optuženika i branitelja
pobudio buran smijeh. Ljudi čiste sa-
vijesti, pa se ničeg ne boje, uvjereni
su, svaka sila za vremena!

U utorak počeo je svoj govor Dr.
Hinković. Odlučno dokazuje, kako
nikakav revolucijonarni pothvat nije
postojao. Tumači kako su ga samo

# CaBo Cxapuh-3emGub.

IlocMpTHa ycrnomMeHa.

TIonube/ue»H caM ra nyT Buzuo npuje
Buje rone. Ilomao caM K ieMy y
3eMaJbCKy GoJiHuuy, y kojoj je seao
BE OJI TOJIHHE gama u Kamo ce je oz
cBoje BOJb€ 3AK/IOHHO, JA He NaJA Ha
TepeT Gpahu u potauuma. Huiao cam
.My PALO, HE KAO HEKOM GOJIeCHHKY,
Beh Ha npujaTeJbCKH ErJeH, ca kora
ce je cBako Bpahao 1nyH yHyTpier
MHpa H 341OBOJ6CTBA, HOCehH Co6oM
u3 ycke Gogecuuuke hemuje myHo Hajre

u CBHJETJI4X, XKHBHX, TOIJIMX MHCJIH.
Cjeo cam y3 mocreJby. Buuuo cam
npeu co6om OJujeno, H3MyueHO JIHIIE,
yriao OJ 6OJIu 4 nenpocnaBanux Hoh.
IlyrauKO, MpiaBO Tujeo, Koje je y-
CIbEJL GOJIECTH  IIOCTAJIO TOTOBO IMJEJIO
HEIOMHUHO M OTBPJJIO KAO KaMEH,
NpPHKPHBEHO IOKPHBAYHMA H' NyIIELH-
Ma. OBakO je CaBo jexao Beti nyne
Tpu ronune, ocjehajyhu Kako My CBa-
KHM JLAHOM GOJIECT OGy3HMJIBE OCTAJIC
njemoBe iweroBa janmuor Tujega, KaKO
CBAKHM NAHOM CJTAGH CBE TO BHIIE,
KAKO MY CBAKHM uACOM IOCTAje TEKE
KPEHYTH H MAKHYTH CE. Teztao je KAKO
My Ce CMpT Npumuue cBe Gume 4

Game, a ou jy je cycperao csojum
MHCJIHMA HA IIO IIYTA, KAO ZABHO HMII-
ueKuBaHy 1o6py npujaTe/euiy.

Jep CaBo je 3Hao za Mopa yMpu-
jeru. Tosopuo je o Tome paBHOJyIIHO,
NocMHjexoM, Te ce je caMo uyzuo, na
TO TaKO lyro Tpaje. Kan rog 6ux my
CIIOMEHyO, LA € MIIAK EerOBA GOJECT
Ha GO/be KpeHyTH H Ja he ce Bpeme-
HOM CACBHM H3JHjeEHHTH, NOTJIELEO GH
ME Ca CTpaHe, a y ibe€roBuM TaMHHM
ouuma cjeBuya 6u 3paka Beceme nu-
ponuje. Huje rojuo Buie HukakBe
HaJe, a necipeTHe yrjexe yK/IoHuo 6u
nocMujexoM, Koju me je zupHyo BHiie
HETO HajMyKJIHju rJIAU M HajGoJIHEHje
Hapunare, jep je Guo nyu pecurHanuje
uoBjeka, Koju je Beh ca cBume oGpa-

uyHao.
Pa3roBapajiu CMO NyTO — TOTOBO
Ba cara. TOBOpHJIH CMO O CBojuM

HauKuM BpeMEHHMa, O CayueHHIHMa, O

.upo&ecopuma, na oHza o cajaiibeM

HAII€EM XHBOTY H O CABPEMEHHM /IO-
raijajuma. Ilox kpaj pašsroBopa ja caM
TIOTILJHO JMYKHYO, HACIOHHO FJIABY HA
PYKy H CIIYIIA0. — CaBo je roBopno
o ce6u, o cBojoj 6omecru, o cBome
nucai»y. VOBOpHO je MOHOTOHHM, HC-
IPEKHJLAHHM, THXHM IJIACOM, AJIH y TH-

jem pujeuuma, H3peueHuM XJAIHO M
Kao 6ojaxJ;bHBO, Guo je ToJuKe TO-
IJIHH€ 4 NOGpOTE, TOJIHKO IIJIEMEHHTHX
H 3AHOCHHX MHCJIH, LA CAM y LJylIH
CBE BHILIE H BHIIE CArHGAO FIIABY IIPEJL
OBHM mahemukoM. OHo, iuro me je
HajBHIIE y I€TOBOM IpHuaiy 3aHH-
jeno, Guma je OHA IIOTIIyHA paBHOJLJ-
LIHOCT y CBeEMy OHOME, IITO Ce je He-
IIOCPEJIHO Eb€FA HM IbeTOBe GoJecTH
THIAJIO, OHaj BEJIHKH MHP, KOjuM je
OUEKHBAO HOBE MJYKE H IIATIb€, H OHO
iuTO My je GynyhiHOCT y CBOME KPHJIJ
Hocuja. AjuH cBe, INTO Ce je upyrux
TuuaJIo, HenaMjepHo ra je samumajo.
3Hao je najcuTuuje uapiiucKe HOBOCTH,
nparTuo je CHJIHHM HHTEPeCOM CBE ILTO
ce je zoraijao no cBujeTy, a apouuTO
y CprcrBy, Te je O CBEMy TOME TOBO-
PHO OHHM JIAKHM TOHOM, IYHHM HPO-
Huje, usa Kora ce je CkpuBala csa
nyG6uua ocjehaja u J6Ey6ABH OBE LJIIE,
UHCTE H IIOIITEH€ KAO KPHCTAJI. CIIy-
uwajyhiu ra TaKO Guma je Hanoniia Be-
qep 4 1yro caM jom cjejiuo y3 ieroBy
NOCTE/bY, IpKehu ra 34 pyKy, a y mo-
JIyTAMH, KOja je rmoueJa 1NpekpuBarTu
co6y, uylIHOBATO Cy H TajaHCcTBeHO
OLJeKHBAJIE IbeETOBE PHjeuu M = IberoB
KPATKH aJIH Cpnaudu cMujex........

Ilomao caM OJ ibera 1y60KO raHyT,
MHCJEHH HA Ty MaJIy COGuLY, y KOjoj
je rexao nyre lane u Hohu y nernpe-
CTAHHM MyKaMA Hal CaBO. YBujek
jemHakO MHpaH H THX, TIYH CplA 34
cBauHjy 6OJI H IyH MHCIH O IpyruMa
u o cBojoj orauGuHu, rHilyhu y pu-
jeTKkAM HACOBHMA, KAL Gu ra IaTie
OCTABJBAJIE CBOj ,3eM6u“. YuuHnJo
MH Ce CBE OHO HALIE FpO3HHUABO HA-
cTOjaie, CaB HAllI 2KHBOT CA E>eFOBHM
GpuraMa, palocruMa, NOCIOBUMA H
3aGaBaMa, Heu3MjepHO MAJICHHM H HH-
IuTaBuM. Mucehiu Ha CaBy, yuuuuo
MH C€ MHOTH OJ HALIHX ,BEJIHKHX“ Hu.
»IIpu3HaTux“ jajraH H KYKABAH, a MHOTH
»POLO/bBYO“ BPJO CMujemaH. Hcnpen
oHe BeiuuuHe ocjehaja u JbyGaBH, Kkojy
caM yrnosHao cjenehu y3 kpeBeT 60.-
HOr CaBe, cBak 663 u3HMMK€ MOPA JA
ce ocjelia MAJIEHHM, HOj CBAK MOPA JA
ona mouacrT, koja uze caMo najBehiuma.

A cara Hau zoG6pu CaBo nouuBa y
Mupy. IlouuBa Ha THXOM KOLIEBCKOM
rpoGuby, ocnoGoljeu om cBujy mMyka
OBOTA KHBOTA, a FpOGy IberoBome
JeTe MmucJu u ocjehaju cBujy Cp6a u
CBHjy OHHX, KOjH 3HA/y ILTO je JbYGAB
HCTHH€ H IOIITEHA.

IIpujaileo.