Str. 2.

.DUBROVNIK«“

Br. 69.

H€ Ip»KH zOcTa €HEPIHUHO IPOTHB 4€--

IIKHX HaBaJa. 3aTO pazocuuje nosupa-
BJba on6pamGeny akuujy Hujemana y
2ooj Aycrpuju. YpneGecuu ,xajg!“
ZOH0-aycTpujekuM  Hujemuuma (koje
CY ,bpaHk.ypTcKE“ HOBHHC HA3ZBAJIE
»OOII€EM“ HP ,COKAUKOM PY/6BOM“) H
PuKOM ,Wacht am Rhein“ 3aBpuiHo
ce oBaj mamrepmaHcku 360p. CBe cy
OBO BAHPEIHO HHTEpeCAHTHH IIPHJIO3ZH
Oo naHrepMaHckoj nponaranuu. Buju
ce, za OBH rOBOpHuuu u3 Fbemauke
TOBOp€ O Aycrpuju, KAO O 3EMJBH, KO-
jom omu pacnojaxy. A ua TOM 360py
Cuo je Hujemana u3 Aycrpuje Gay
XHJBAJIE, MEly IBHMA H NOCIAHHKA HA
HAp€BHHCKOM BHjehy, na uu jenaH uuje
Haliao 3a ymjecuo na mporecryje mpo-
THB OHAKO zpCKOra Mujellaia y yHy-
TPaniie aycrpujcke OJIHOCe, H HHKO y
Beuy ue naga3u, ga je TO ,BCJeH3-
naja!“

Kan 6u ce y mamoj momapxuju Ha-
iuao jenaH npxaBHu OnBjeTHuK, KOju
6H xTHO, NONyT mosnaror Akypruja,
za uyBa u GpaHu HuHTepece IpxkaBHe,
HM KOjeMy Gu MHOTO CTAJIO ZO TOTA, JA
ĆE H3 CKJIOIA HC OTpIHE KOja 3eMJba
ZPKaBH, TE IOBEO jean nponec mpo-
TuB Hujemana, i>HXOBOT _ OTBOPEeHOF
pana H IbHXOBHX NpeTeHcuja, kaKO Gu
TEK OHJA MH3SrIJEeLAO CHuhyllaH H HH-
IiTETaH nponec mporuB Cp6a To60-
>KIbHX BeJenszajiuKka, oi Kojux je Beh
neTopuilu AKYpTH NpE/JIOKHO  CMpT
TIpocTO 34T0, INTO CY PAZHJIH OHO, IITO
uM je 3aKoH LONnyiiTao, a y MHorome
MOpaja ux je u CaMa IpaBa /a 1oT-
IIOMaXKEe. :

A y Beuy, Koju cBe OoBo I1onyiira,
KOUH CE JIATHHCKA M3peKA: Justitia
regnorum fundamentum.

Pismo iz Zadra.

U Zadru, 19. septembra.

(Dogovori. - Nesređenost stranaka. -
Otvor sabora. - Buka. - Prvasjednica).

Jedva poslije dvije godine doče-
kasmo saziv dalmatinskog sabora.
Došlo je napokon vrijeme, da se sa-
stanu novi poslanici. Nadali smo se,
da će sve srtanačke skupine održati
prethodne sastanke, da se poslanici
međusobno dogovore i priprave teren
za sporazumni rad. Ali, po poznatoj
metodi naše apatije, učiniše to samo
pravaški poslanici. Zaslužuje napo-
menuti, da s njima nije bio konavoski
poslanik Vuković. Pravaši ga nijesu
htjeli primiti, jer da je frankovac i
da je biran po želji Crnice, beškog
doušnika.

Među ostalim strankama nema ni-
kakve sređencsti, a i kod srpskih po-
slanika vladaju izvjesne razmrrice.
O njima za seda ne ću da govorim.
Izvijestiću Vas docnije, kad u tom»
pane pošljednja odluka. Ni sami po-
slanici o tome ne znadu da dadu
jasan odgovor.

U četvrtak se, poslije službe božje,
u sabornici sakupiše oko 12 sati po-
slanici, koji su već stigli u Zadar.
Tačno u 12 sati otvorio se sabor.
Najprije namjesnik Nardelli, koji za
prvi put dolazi u sabor kao namje-
snik Dalmacije, predstavlja predsje-
dnika sabora Ivčevića i potpredsje-
dnika Simića. Kad je tu istu formal-
nost namjesnik htio da izvrši i na
talijanskom jeziku, pravaši počnu vi-
kati, da ne smije govoriji talijanski.
Najviše se pri tome isticao Drinković.
Poslanici ostalih stranaka, ne nada-
jući se tome, ostadoše u čudu i ću-
tahu. Namjesnik je ipak nastavio i
pošto je svršio, buka se utišala. Iza
njega uzeo je riječ predsjednik Ivče-
vić, ističući rad, koji čeka zastupnike
u ovom zasijedanju. Završio je sa

trokratnim ,živio“ Nj. Veličanstvu.
Potpredsjednik Simić samo se je za-
hvalio.

Iza njih uzeo je, po običaju, ponovo
riječ namjesnik Nardelli. Kratkim po-
tezima ističe, da je vlada od zadnjeg
zasijedanja mnogo radila i uradila za
boljitak zemlje. Obećaje, na dalje, da
će tako i unaprijed raditi i da će
vlada svako svoje obećanje ispuniti.
Pozivlje najposlije poslanike, da slo-
žno u tom pravcu porade, naročito
za ekonomsko podignuće zemlje. —
Iza toga počinje isti govor talijanski.
Na to nastane užasna buka. Pravaši,
posebno Drinković, ne dadu namje-
sniku da govori, jer da je to, poslije
riješenja jezičnog pitanja, potpuno ne-
zakonito, pa da jednom treba da
prestane. Namjesnik ipak nastavi či-
tati, ali ga se nikako ne čuje. Na je-
dnom spusti papir i sjedne. Buka se
počne stišavati. Drinković stane do-
bacivati Biankiniju što ćuti. Biankini
mu odgovara: ,Ja vičem, ali ne na
vašu komandu!“

Kad se je umirilo predsjednik Iv-
čević pozivlje namjesnika da nastavi.
Namjesnik izjavljuje, da je on već
svršio. Na to pravaši viču, da tali-
janski dio ne smije ući u zapisnik,
jer da ga nije niko čuo. Salvi proti
svega protestira. Talijani na galeriji
aplaudiraju. S galerije se je čulo i
nekoliko poklika, kao: ,Živio hrvat-
ski Zadar!“ i ,Fora le cavrel“ Čulo
se je i zvižduka.

Predsjednik zatvara sjednicu. Po-

.slanici u sabornici komentarišu do-

gađaj. U galeriji se opaža i gungula.
Sve je srećom prošlo bez većih inci-
denata. .

U petak je bila prva saborska sje-
dnica. Pošto je predsjednik otvorio
sjednicu, poslanici su položili svečano
obećanje. Zatim Biankini interpelira
vladu o željezničkom spoju Dalma-
cije, a Milić o zakonskoj osnovi glede
izborne reforme. Podneseni su još i
neki predlozi. Po tom se je prešlo
na dnevni red. Birani su tajnici, za-
tim članovi raznih odbora: finansij-
skog, molbeničnog, za pregledanje
Zemaljskog Odbora, za ovjerovljenje.
izbora. Ovjerovljeni su svi izbori, o-
sim izbora poslanika vanjskih općina
Dubrovnik-Cavtat, gdje je bio izabran
Pero Vuković pok. Nikole, i izbora
poslanika grada Korčule, gdje je bio
izabran Niko Ribičić; ovi su predati
na pretres ovjeroviteljnom odboru.
Osim toga pedneseni su na prihvat
neki predlozi Zemaljskog “Odbora.
Time je bio iserpljen dnevni red, te
je predsjednik digao sjednicu, navi-
jestivši, da će poslanicima javiti pi-
smeno dan nastajne sjednice.

Drži se, da će se druga sjednica
održati sutra ili prekosutra. = 7zv.

Naši dopisi.

U Skradinu, 17. septembra. (Sa zla
na gore). Ovo je druga godina da je
Vlada započela i na pola dovršila
radnje za presušenje đevrsačkog i
krnjeuškog polja u općini skradin-
skoj. Velimo na polovicu, jer ono što
je uradila — iskopala jarugu i ozi-
dala nekoliko suvišnih mostova —
ne semo da narodu, odnosno posje-
dnicima, ništa ne koristi, nego im još
i štete donosi. Za vrijeme kišovitih
vremena voda nanosi zemlju u jarugu
i nosi je dalje u ponor. Ono što voda
ne odnese, kad je sušno nosi bura

tako, da težak svake godine, kad ore,
prevrće samu neplodnu ojelicu, koja

ne može da dade nikakovog roda.
Potraje li ovo ovako još godinu, dvije
— a sva je prilika da hoće — bije-
dni ljudi sjećaće se da su nekad

imali dobro polje, i ako ga je voda
od vremena na vrijeme potapala, a
koje im je krivicom Visoke Vlade
propalo

Da ironija, ako je moguće, i još
veća bude, određeno je da posjednici
zemalja u Krnjeuvima doprinesu ne-
kih 2000 K. To je tražila Vlada, a
Seoski Zbor, sazvan od naše Općine,
zaključio. A zanimiv je bio taj Zbor,
kao što su mnoge stvari kod nas za-
nimive. Općina, mjesto da sazove
same vlasnike zemalja, «da oni sami
odluče o svojim interesima, sazvala
je cijelo selo. Pošto veći dio seljana
ne posjeduju zemljišta u ovom polju,
neposjednici nadglasali su posjednike

i tako je glasovan od Vlade traženi
doprinos.

Ali Općina još nije do kraja odi-
grala svoju žalosnu ulogu u ovom
poslu. Vlada sad traži da posjednici
isplate nametnutu im svotu. I ona,
mjesto da stane na stranu svojih op-
ćinara i pokaže Visokoj Vladi da to
nije pravedno, poduhvatila se je, da
ona i niko drugi taj harač utjerava|!

A tu nepravicu ne bi bilo baš teško
dokazati. Poznato je da su vlasnici
zemalja sa izvedenim radnjama ošte-
ćeni; poznato je da Vlada nije po-
trošila cijeli svoj doprinos; poznato
je da su posjednici na seoskom zboru
bili protivni zahtjevu Vladinu, te
prema tome daje i zaključak seoskog
zbora nezakonit; poznato je, na kraju
krajeva, da je ušljed gladnih godina
i propasti vinograda tako siromaštvo,
da bi ovo upropastilo nesretne za-
nimanike.

Osim navedenog Općina bi mogla
da posreduje još u jednom praveu,
što bi zbilja koristi donijelo. Neka
poradi da vlada svoju nepotrošenu
svotu dade za gradnju potrebitih u-
stava, posjednici, neka svoj doprinos
dađu u materijalu i radu.

Mislimo da hoće.

2+.

Srpske zemlje.

Srbija. (Intrige). Sa izvjesne i do-
bro poznate strane intrigira se na sve
moguće načine da se omete zaklju-
čenje novog srpskog zajma. Ima već
desetak dana kako bečka i peštanska
štampa donosi izmišljene vijesti: kako
se u Srbiji sprema zavjera protiv di-
nastije Karađorđevića i kako se Sr-
bija nalazi na pragu revolucije.

U četvrtak je iz Pirota stigaa te-
legram, da su u Caribrodu osvanuli
plakati, u kojima bugarski listovi ja-
vljaju, da je u Srbiji već izbila re-
volucija i da je dinastija Karađorđe-
vića protjerana. U isto vrijeme stigao
je telegram iz Pešte, da tamošnji list
»A Nap“ donosi vijesti, da je u Sr-
biji otkrivena zavjera i da su u nju
umiješani Šandor Petrović, bivši šef
presbiroa, koji živi ne daleko od Pe-
šte, Sv. Jakšić, novinar, dr. Veljko-
vić itd. "m

Sve te uzbudljive vijesti iz osnova
su i tendeciozno izmišljene, jer se sa
time ide na to, da se omete zaklju-
čenje zajma, te da na taj način Srbija
ne dostigne da se potpuno naoruža.

— (Kraljica Natalija u Beogradu).
Peštanski ,Naplo“ saopštava, da će
bivša srpska kraljica Natalija kroz
kratko vrijeme doputovati u Beograd,
da pohodi grob svog sina pok. kralja
Aleksandra, te da je sa nadležne
strane već dobila dozvolu za to. Me-
dutim beogradske novine donose, da
o svemu tome nije u Beogradu ni-
šta poznato.

— Austro-ugarska i Srbija. U sri-
jedu je otpravnik poslova austro-ugar-
skog ministarstva u Beogradu poho-
dio ministra dr. Milovanovića u mi-

nistarstvu izvanjski: poslova. Ta po-
hoda dovodi se u vezu sa instrukci-
jama, koja su poslanstvu upućena o
obnavljanju pregovora za trgovinski
ugovor.

— (Ministarska sjednica). U sri-
jedu je držana ministarska sjednica
pod predsjedanjem Kralja Petra. Na
njoj je pretresano pitanje o prego-
vorima za nov srpski zajam, o čemu
defintivno nije još ništa riješeno.

Crna Gora. (Srpska i crnogorska
vojska). Tu skoro su ,Beogradske
Novine“ iznijele predlog, da bi bila
potrebaj| radi jedinstva misli srpske
i ernogorske vojske, da se svake go-
dine u vojnu akademiju u Beogradu
primi po nekoliko Crnogoraca i da
se u vojsku Srbijinu u viši kurs i u
trupu primi po koji crnogorski oficir.
»Cetinjski Vijesnik“, registrujuć taj
predlog, donosi: ,Zamisao ova vrlo
je lijepa, te za to obraćamo pažnju
nadležnih na nju, uvjereni, da će se
i kod nas o ovome predlogu razmi-
sliti. Naši oficiri su učili u Rusiji,
Francuskoj, Italiji, pa čak i u Bu-
garskoj, samo ne u Srbiji, te bi za to
trebalo i tu pokušati.“

— (Srpski vojni ataše na Cetinju).
Od nove godine Srbija će u nekoliko
mjesta da postavi svoje vojne atašeje.
Između tih određen je i za Cetinje
srpski vojni ataše. Ovaj glas pozdra-
vljen je na Cetinju, a ,Cetinjski Vi-
jesnik“ piše: , Uvođenje vojnog atašea
bratske kraljevine na Cetinju pozdra-
viće od nas svatko simpatično i ra-
dosno, jer u tome gledamo učvršći-
vanje bratskih odnosa između Crne
Gore i Srbije.“

Stara Srbija i Maćedonija. (Dačka
pogibija u Sandžaku). Uoči preobra-
ženja, pošlo je petero djece iz beran-
ske nahije u Srbiju na školovanje.
Pratio ih je Radoš Obradović, a pre-
šavši Lim smjeli su, bojeći se Ar-
nauta, putovati noću. Na preobraže-
nje su zadanili u planini Klisuri pa
su se pred veče krenuli dalje preko
Giljeve. Ali tek što su stigli blizu
sela Đalovića, osuo se na njih puščani
plotun. Djeca se razbjegnu kud koje
a Turci, — 35 vojnika — nastave
da pucaju za njima. Prvim plotunima
ubili su četrnaest godišnjeg dječka
Nikolu Pešića a ranili Radoša. Ovaj
je počeo da se brani iz vstraguše koju
je imao, te je jednoga vojnika ubio
a dvojicu ranio, ali je i on poginuo.

Troje djece zalutalo je u planini i
vratilo se kući tek peti dan, a 12-go-
dišnji brat poginulog Nikole, Đuro,
lutao je cijelu noć po kiši, dokle ga
spazio i spasio jedan Srbin. Tijela
poginulih, Radoša i Nikole, izrešetana
su sa bezbroj zrna. Znak da su voj-
nici pucali i na mrtva tijela.

Eto, kakvoj su borbi izlož»na naša
braća da očuvaju svoje srpsko ime!

Domaće vijesti.

»Veleizdajnički“ proces. Dr. Hin-
ković u svom oduljem i sočnom go-
voru osvrće se na sve ,pojave“, za
koje optužnica predlaže za 53. vješala.
Tumači, kako nema zakona o vele-
izdaji; zatim o bombama, ,S. Jugu“,
o Nastiću, ćirilici it. d. Nejviše se
osvrće na agent-provocateura i špi-
juna Nastića. Njegovu je ulogu pot-
puno rasvijetlio. Prikazuje protuslo-
vlje Nastićevo, njegovo ,ineognito“
putovanje i špijunažu.  Neoborivim
dokazima pobija Nastića, tog po Ao-
curtiju vjernog svjedoka. Pripovijeda,
kako Nastić svjedoći, da je on u
Kragujevcu učio praviti bombe, pod
fiirmom bečkog inžinijera D-ra Kra-
ussa. To je najviša glupost, da jednom