kk 2

:BDABBBNNEKI?

Br. 74.

KaKkO HujeMiuu CTaB/bajy HA JIHEBHM PEJL
nuTawe o npyau Koja 6u, oGusma3šehu
CpGujy, npena3suna npeko A-Yrapcke,
Pymyuuje, Byrapcke u Typcke, o Co-
zyHna. Hbemauka u Aycrpuja Gu umane
Ha Taj nauuH jeuuy nmpyry 1upekTHo
NO Conyua a za OHa He npoJa3u Kpo3
Cp6ujy.

Tlosnaro je, na je bepnuucku Kon-
rpec ua Kome CpGuja, Kao Ba3aJna
3eM;ba, uuje yuecrBoBana, 64Ho Beoma
HenpaBenan npema oj. He Bojeku
pauyHa O WeHuM rpaBuMa, ou je zao
MaHnnarT A.Yrapckoj na ynpaB/ba nBje-
Ma 3eM.baMa, Koje mnpencTaBJ/bajy 1eH-
Tap, jesrpo cprickor Hapoja; KHexe-
BHHH Cp6uju HaMeTHyTE CY OCHM TO-
ra Heke reiuke 06aBe3e, u3maljy ocra-
JIHX za carpanu nBuje 2Kebe3Huuke
npyre u TO 3a Conyu u 3a Ilapurpa/.
Canawa npyra beorpaz-ColyH je uaj-
Kpahu rmyr og Comyua 3a 3anajuy
Espony. Ila unak ce y Fbemaukoj no-
KYIABA CMAIbHTH BAXHOCT TOj IIPy3H,
na Gu ce Cp6uju uanujeme BeJuKe
IITETE  OLY3HMAIPCM  IIPOBO3JA poGe,
ynyheHe 34 COoJyH.

 HenpaBna oBora mjana Tako je
orpomna, sta ce y CpGuju Bjepyje ta
ce od nehe Hu ocrBapuTu. Aycrpuja
u PbeMauka He eje za GaJKaHckH
CnaBeHu umajy uana3 Ha Jaupancko
Mope; omu xohe na Te CgaBeHe 3a-
Ipe Io CBOjHM  INOJIMTHUKHM YTH-
uajeM. Pycka ke ce nurmiomanuja Moliu
KOpHCTHTH CBOjuM NOGpHM OjHOCHMA
ca TypckOM a je y6jenu 3a norpe6y
ocTBapeiva jenuora npojekra, Koju je
IpBO NOBOJbAH 34 IbY, 34THM 34 HC34-
BucHOcT Bajkauckor IlogyocrpBa u
Hajšajr 34 EBPOIICKH MHP.

Oniuruna Georpancka ce GaBH npo-
yuaBaitbeM 34aKJbByueIbA jenuora sajma
og 60 muiuoHa nunapa, uuju Gu ce

H3HOC yILOTpeGHO HA H3BPLICIbE BCJIH- |

KHX paloBa y npecromuuu. IIpujenior
Tora 3ajma je nar na npoyuaBatbe je-
AHOM HapouuToM oj6opy, Koju ra je
ycBoj4o y Hauesy.

»Le Courrier d' Orient.“ [lap ErujeH.

Dalmatinski Sabor.
U Zadru, 6. oktobra.

Kako ste brzojavno izviješteni, ju-
čerašnja je sjednica bila dignuta u
znak narodne žalosti zbog osude ne-
vinih Srba u Zagrebu. To je bio je-
dan svijetli momenak, koji će u ana-
lima bratskog rada Srba i Hrvata
ostati zabilježen krupnim slovima.

Prije otvora sjednice opažala se
neka osobita užurbanost, jer je tada
stigla vijest o strašnoj osudi.

U 10), sati predsjednik otvara
sjednicu u prisutnosti 30 poslanika.
Za vladinim stolom sjede: N. P. na-
mjesnik N. Nardelli, namjesništveni
ro oredsjednik Tončić i namjesni-
“veni savjetnik Golf.

Poslanik Trumbić diže se i pita
riječ za jedan upit na predsjednika.
Predsjednik mu riječ podjeljuje. Na
to Trumbić potresenim glasom izgo-
vori slijedeće riječi:

» Visoki sabore! Malo prije do-
šla je grozna brzojavna vijest iz
Zagreba, biva, da je pukla osuda
u tako zvanom veleizdajničkom
procesu i da je tom osudom pao
žrtvom 31 nevini čovjek, 31 vjerni
sin ove zemlje, 31 plemeniti Srbin.
Udareni su sramotnim žigom vele-
izdaje. Od njih dvojica — slavna
imena Adam i Valerijan Pribićević
(burni poklici u sabornici i na trije-
movima: ,Zivjeli Prebićevićil“ i

»Živjeli ,veleizdajnici 1“) —  osu-

đeni su na 12 godina, a ostali od

8 do 5 teške tamnice.

Obzirom na ovu groznu vijest,
čast mi je upitati presvijetlog gosp.
predsjednika, da li, u znak izražaja
saučestvovanja ovog visokog sa-
bora i čitave _ naše zemlje u ža-
losti, koja je ucvijelila cijeli naš
narod ovim groznim događajem,
namjerava dignuti sjednicu. Ali
pošto se ovdje ne radi o fiormal-
nosti i pošto ne očekujemo, da to
dođe kao odgovor g. predsjed-
nika, ja predlažem, da visoki sa-
bor_,motu  proprio“ digne da-
našnju sjednicu u znak žalosti.
(Burno odobravanje i poklici: Živio!)

Slava Pribićevićima i družini!“

Na to cijelim saborom odjeknu po-
tresno: ,Slava!“

Poslanici odlaze, a sjednica se za-
ključuje. de.

Pismo iz Zagreba.

U Zagrebu, 5. oktobra.

(Osuda optuženim Srbima. — Obra-
zloženje). Čim se je raznio glas, da će
u utorak biti proglašena osuda optu-
ženim Srbima, u cijelom se Zagrebu
opažala osobita uzrujanost. Policija je
preduzela najveće mjere opreznosli,
a i vojska je bila u pripravnosti. Sud-
bena je dvornica bila dupkom puna,
većinom legionaša. Među publikom
viđahu se mnogi detektivi.

Sa počeikom se rasprave nešto
oteglo, jer optuženi nijesu hljeli ući
u dvornicu za proglašenje osude.
Predsjedatelj moli branitelje da inter-
venišu. Dr. Hinković i Dr. Budisa-
vljević podoše k optuženima, ali se
vratiše s istim odgovorom. Optuženi
zahtijevahu, da svi budu pušteni na
proglašenje osude, jer inače, da ne će
ni jedan iz solidarnosti prisustvovati.
Izjaviše dalje, da im je ispod dosto-
janstva, da ih prije ulaska u dvornicu
pretraže. Najposlije konstatovaše, da
je većina ulaznica podijeljena fran-
kovcima, pa kako do sada nijesu bili
zaštićeni od frankovačkih inzulta —
ne će da zbog njih budu dišiplinirani.
Na to predsjednik“ izjavljuje, da bi
optužene mogao dati silom uvesti u
dvoranu, ali od tog svog prava da
odustaje. Opominje zatim publiku da
bude potpuno mirna, te, pošto je ve-
ćina branitelja prisutno, čita osudu,
kojom se 31 Srbin proglašuje krivim,
da su stojeći u vezi sa revolucionarnom
organizacijom u ,Slovenskom Jugu“
na području kraljevine Hrvatske i
Slavonije, bilo osnivali, bilo stupili u
saveze, kojima je bila svrha, da pri-
preme narod na srpsku državnu mi-
sao, a onda pomoću revolucije i vojne
snage Srbije i Crne Gore otrgnuti
ove 6d A.-U. monarhije i pripojiti ih
kraljevini Srbiji i t. d.. Adam i Vale-
rijan Pribičević kao kolovođe osuđuju
se na 12 godina teške tamnice, 1 na
8 godina, 3 na 7, 6 na 6, a 19 na5.
Ujedno se osuđuju na nošenje tro-
škova kaznenog postupka i ovršenja
kazne. Ostala 22 riješavaju se optužbe.

Poslije proglašenja osude čita votant
Pavešić obrazloženje, koje se poziva
na iskaz svjedoka, kojima je sud -—
tako se u obrazloženju veli — po-
klonio potpunu vjeru. Čita prilično
nerazumljivo.

12 obrazloženja interesantno je ono
mjesto, gdje se govori o revolucio-
narnoj organizaciji. Tu se veli, da ne
stoje tvrdnje obrane, da Adam i Va-
lerijan Pribićević nijesu primili štatut
i dakle da nijesu bili u organizaciji.
Iz pisma Vasićeva vidi ge, da je
Nastić trebao prepisati štatut i po-
slati ga prijatelju, koji radi u blizini

»rodnog kraja“, a to je Adam. Na-
dalje je sud iz bilježaka D-ra Budi-
savljevića uzeo samo objektivne či-
njenice, a odbio sve, u čemu se ogleda
lično mišljenje Milana Pribićevića, i
to činjenice, koje so slažu sa iskazom
svjedoka Nastića. Što se u bilješkama
ne spominju konferencije, o kojima
govori Nastić, ne mijenja stvar, jer i
Milan Pribićević priznaje, da su se
vodili razgovori. Najugledniji članovi
Srpske Samostalne Stranke: Svetozar
Pribićević, Bude Budisavljević i Ba-
njanin imali su izravnih veza sa re-
volucionarnom organizacijom, a i
Adam i Valerijan Pribićević dopisi-
vali su u samostalne listove ,Srbo-
bran“ i ,Srpsko Kolo“. Izvršni od-
bori su bili također u vezi sa revo-
lucionarnom organizacijom, a oni su,
po priznanju ,Srbobrana“, žila kuea-
vica stranke. Tako se redom u obr&-
zloženju niže jedna glupost za dru-
gom. Zatim prelazi na pojedine. Na-
vešću samo nekolicinu.

Adam Pribićević. Vidi se njegovo
raspoloženje iz njegovih članaka pod
šifrom A, u kojima je propagirao
misli Velike Srbije. Radio je na orga-
nizaciji ,Srp. Sokola“, za koju orga-
nizaciju je takogjer dokazano, da je
radila u inkriminiranu svrhu.

Vaso Lukač je širio ,Srpsko Kolo“
i bio dva puta u Beogradu.

Gajo Živković i sam priznaje, da
je bio član organizacije Srpske Sa-
mostalne Stranke.

Vaso Vukdragović osnovao je Srp-
sku Zemljoradničku Zadrugu.

St. Kalember kriv je za veleizdaj-
nički odgoj naroda u Korenici. Bio
je starešina ,Srpskog Sokola“, zau-
zimao so za srpsku gimnaziju u Ko-
renici, širio kalendar , Vardar“, bio
povjerenik  .Srpske Književne Za-
druge“, nije prosvjedovao protiv pje-
vanja pjesme kralja Petra na hrvat-
skom teritoriju.

Neću više da navodim. Dosta je i
ovo, pa da se vidi tendencija i podlost
cijele ove tragikomedije. .

Poslije pročitanog obrazloženja
osude ustaje Dr. Hinković i u ime
svih osugjenih ulaže ništovnu žalbu
S prizivom. Državni odvjetnik Aecurti
ulaže ništovnu žalbu protiv odrješu-
jućeg dijela osude.

Po proglašenju osude posjetili su
branitelji optuženike, koji su vijest o

osudi primili mirno i bez ikakva
uzbuđenja. Goj.
Interpelacije
na e. k. Vladu poslanika D-ra L. Bakolića.
Lk

Dalmacijom je tekom vijekova vla-
dalo nekoliko država. Ona je između
ostaloga bila i pod Rimom i pod Tur-
skom, pod Mletcima i pod Francu-
skom. s

Sve su te vlade ostavile koja više

a koja manje vidljivih tragova svoje |

vladavine.

Od preko sto godina Dalmacija je
pod vladom Austrijske carevine kojoj
su Dalmatinci jednako vjerni i lo-
jalni kao što su im pretci bili vjerni
Republici S. Marka i Carevini Napo-
leona I.

I da se ne govori kako Dalmacija
oskudijeva željezničkim vezama sa
zemljama kojima je ona prirodno pri-
morje i sa kojima bi i po božijim i
po prirodnim zakonima morala da
dijeli i dobru i zlu privrednu sreću,
jer š njima sačinjava jednu jedinstve-
nu geografsku i etnografsku cjelinu,
ida se ne govori o zapostavljanju
Dalmacije u svim granama javne u-
prave — dok se sve to prema duhu

vremena nije moglo da u tolikoj mjeri
prebaci ni mletačkoj ni Franeuskoj
vladavini — fakat je koji se nemilo
sveti nad sinovima naše zemlje a koji
se jedino može da pripiše stogodišnjoj
nemarnosti i stogodišnjem neradu ce.
k. Vlade da se i poslije sto godina
njene vladavine još uvijek tri četvr-
tine dalmatinskog pučanstva davi i
trese od groznice.

Obrovac, Benkovac, Biograd, Knin,
Drniš, Skradin, Trogir, jedan dio Ka-
štela, Solin, Jadretovac, Sinjsko Po-
lje, Imotsko polje, Stobreč, sva Ne-
retva, Metković, Ston, mnogi predjeli
Boke Kotorske i Dubrovnika tako su
zaraženi groznicom, da je u nekim
mjestima kao na primjer u Jadretovcu
teško naći ljudi od 50 godina.

Posljedice tog vladinog nerada ne
treba pismence spominjati. One se
same po sebi ističu.

Potpisani pitaju za to Visoku U.
K. Vladu:

1. Je li poznato e. k. Vladi da su
skoro tri četvrtine Dalmacije predjeli
u kojima vlada groznica ? t

2, Je li Visoka Vlada odredila da
pristupi saniranju tih predjela makar
i koristeći se nacrtima i projektima
sastavljenih od vlada Republike Sv.
Marka i Carevine Napoleona 1.?

3. Je li Visoka Vlada voljna saop-
ćiti Saboru Kraljevine Dalmacije si-
stematski plan saniranja rečenih pre-
djela? !

4. Kad misli 6. k. Vlada pristupati
izveđenju tih radnja saniranja?

NI:

Kroz Strmicu i Golubić u Kotaru
Kninskome teče Buližnica koja čini
mnogo štete i zemlji i narodu jer joj
tok nije regulisan. Posljedica toga je
da je narod ovih dvaju sela i mate-
rijalno i moralno propao, jer se naj-
bolje zemlje ne mogu obrađivati bu-
dući da na njima leži voda, a poj-
mljivo je dn tu narod strada i od
groznice.

Kad bi se ta voda regulisala ne-
stalo bi svih tih šteta a po mnijenju
seljana Strmice i Golubića ni najspre-
mniji stručnjak ne bi znao pravo pro-
cijeniti koliko bi ova dva sela više
vrijedila kad bi se ta voda regulisala.

S toga potpisani stavljaju C. K.
Vladi ova pitanja :

1. Je li C. K. Vladi poznato da
kroz Strmicu i Golubić teče voda
Butižnica i da ona čini mnogo štete i
zemlji i narodu pa i da prouzrokuje
i groznicu, s toga što nije regulisana?

%, Ako joj je to poznato, je li joj
poznato da kad bi se regulisao tok
Butižnice nestalo bi i tih šteta pai
groznice ?

3. Kad misli Visoka C. K. Vlada
pristupiti regulisanju vode Butižnice?

Srpske zemlje.

Srbija. (Godišnjica aneksije). Go-
dišnjica aneksije Bosne i Hercegovine
prošla je u Srbiji kao narodna žalost.
Pozorište je bilo zatvoreno. Narednih
nekoliko dana predstavljaće se samo
patriotski komadi. Uz to je bila sa-
zvana i protestna skupština.

— (Arsen Karađorđević u Beogra-
du). Drži se za stalno, da će brat
Kralja Petra Knez Arsen Karađor-

ođević, koji se sada kao pukovnik

nalazi u ruskoj vojsci, doći do konca
ove godine u Srbiju i stupiti u srp-
sku vojsku.

— (Pitanje zajma). U svrhu skla-
panja novog zajma putuju u Pariz:
ministar finansija Dr. |L. Paču, Dr.
Atanacković i Dr. D. Stefanović.

— (Otvor skupštine). Na 14. okto-
bra sastaje se na redovno zasijedanje