Br. 75.

Dubrovnik 12. oktobra 1909.

God. XVIII.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM

Cijena je listu na godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na po i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se no vraćaju, Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNIK

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 pura po
pelitnom retku (sitnijeh slova). Ako
se više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjave i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

\ — > sazna
Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Odgovorni urednik Nikola L. Brkić.

-—

per o

Narednog četvrtka navršuje se
pet godina od dana smrti našeg
velikog učitelja, odličnog rodoljuba,
svijetlog karaktera,  neustrašivog
borca i mučenika

ANTUNA FABRISA.

Obnavljajući uspomenu na veli- |

kog svog predšasnika, vršimo svetu
dužnost pijeteta i podsjećamo na
zakletvu, koju smo mu pri pošlje-
dnjem rastanku dali. U zgodnom
momentu nesretnih naših političkih
prilika, čiju je gorčinu i nezaborav-
ni Fabris iskusio, dolazi nam ovaj
dan tužne uspomene kao memento
za najbližu budućnost. Sređujući i
usredotočujući svoje sile i svoj rad
pred onom svetom svrhom, radi
koje je veliki Fabris mučeničku
čašu žuči iskapio i onako rano u
grob legao, najbolje ćemo se odu-
žiti njegovoj svijetloj uspomeni i
odgovoriti dužnostima, koje smo
na se primili.

Nikada se do sada nije tako
vidno ispoljila praznina, koju je u
našem političkom životu smrt Fa-
brisova za sobom ostavila, kao u
današnjim nesređenim prilikama, i
to baš u momentima, kad Srpstvo
preživljuje teške dane još težeg
iskušenja.

Ne treba da ističemo, ko je bio
Fabris, šta li je Srpstvo uopće, a
posebno u Dubrovniku, njegovom
smrću izgubilo. To zna svaki Sr-
bin, a ako ne zna, neka se obazre
oko sebe, pa će mu se sve razbi-
striti.

I danas imamo rodoljuba, ali
nemamo onih Fabrisova kova. A
Srpstvu takih treba!

U otvorenoj istinskoj želji, da
Srbi na Primorju zabace sve do-
sadašnje bespotrebne i štetne trza-
vice, pristupamo  smjerno grobu
velikog rodoljuba i mučenika is-
krenim poklikom :

Slava Antunu Fabrisu!
za zA RE ERE

Pravaški sentimentalizam.

Osvrćući se na moj članak ,Ni

pred vješalima“ Zfrvatska Kruna kaže
da mi Srbi tražimo od Hrvata poli-
tiku sentimentalizma. To je pobožna
Hrvatska Kruna napisala kad smo
svi strepili u groznoj neizvjesnosti
pred sudbinom koja je čekala braću
Pribićeviće i ostalu pedesetoricu Srba
optuženih s velike izdaje. To je taj
list napisao u času kad je i cijeli ci-
vilizovani svijet sa strahom čekao
kako će ispasti zločinstvo koje se od
nekoliko mjeseci počinja u Zagrebu
u ime zakona.
. Zaista lijepi primjer čovječnosti !
Skoro u istom tonu govorio je i Dr,
Mate Drinković u saborskoj sjednici
od 2. ovog mjeseca.

Ali da se u pravom svijetlu pri-
kaže značaj ovog govora treba da se
nešto protumači.

Na 28. septembra o.g. obdržana je
u sali zemaljskog odbora zajednička
sjednica u kojoj su sudjelovali zastu-
pnici hrvatske narodne stranke, sa-
mostalne organizacije, pravaške i srp-
ske stranke.

Na toj sjednici, sazvanoj od časnog
zastupnika Milića, nastojalo se je da
se nađe formula protesine rezolucije
protiv parnice za veliku izdaju, koju
bi mogli potpisati svi zastupnici, a
koja bi obzirom na zemaljski red i
na saborski pravilnik, mogla da dođe
na dnevni red u jednoj od idućih
sjednica.

Pročitao se je neki nacrt resolucije
koji je bio predložen od hrvatske
stranke, pa i jedan koji je bio pre-
dložen od srpske stranke. I u jednom
i u drugom nacrtu polazna je tačka
bila činjenica, da je hrvatski uržavni
odvjetnik uplićao i Dalmaciju u ve-
liku izdaju, jer se je tek naglašenjem
ove činjenice mogla da opravda na-
dležnost sabora kraljevine Dalmacije
da o tom predmetu raspravi.

Sa vrijednošću i važnošću ovog
pitanja mogao je u pravaškom klubu
da bude na čistu barem časni Dr. Du-
libić, koji je pravnik i koji je u svoje
vrijeme potpisao bio Massarykov pre-
šni predlog, koji je na jednaki način
opravdao nadležnost bečkog parla-
menta — samo da na dnevni red
bečkog reichsrata može da dođe jedna
tačka pri kojoj će se moći da razvije
debata o procesu zbog velike izdaje.

Izgleda da su se pravnički nazori
g. dr. Dulibića ovdje u Zadru pro-
mijenili, kad je i u njegovo ime dr.
Mate Drinković (koji je govorio u ime
svih pravaških zastupnika) mogao da
govori stavljajući u sumnju formalnu
vrijednost pitanja o nadležnosti. No
to se je moglo da učini jedino raču-
najući, i to obilato, na olakšicu za-
nemarenog vaspitanja osoba koje će
pročitati govor _ dr. Mate Drinkovića.

Na sjednici od 28. septembra bili
su nazočni koliko dr. Mate Drinković,
toliko i dn. Ivo Prodan, Oba su čuli
što se je tu govorilo; oba su čuli da
je kod većine prevladalo bilo mišlje-
nje da je bolje da rezolucija bude
sastavljena u blažoj formi i da ima
potpise svih zastupnika i time dobije
očiti plebiscitarni značaj, pa da po-
jedini zastupnici pri raspravi govore
ono što im leži na srcu, — nego da
sama rezolucija bude u izrazima oštrija
ili tako sastavljena da je predsjednik
ne bi mogao ni staviti na dnevni red.
To su oni sve čuli. Gosp. Milić pitao
je njih “dvojicu za mišljenje, no oni,
koji su do tada samo ćutali i slušali,
odgovoriše da ne mogu da dadu ni-
kakvog odgovora prije nego se sa
ostalim članovima kluba dogovore.
Budući se g. Milić začudio takvom
njihovom odgovoru, dr. Drinković
reče da je kod njih tako.

Il est contume en Normandie ...!

Na to je g. Milić odgodio sjednieu
za sutradan u 8 sati pr. p.. Sutradan
je od pravaša došao na sjednicu sam
dr. Drinković, koji je u ime svoje i
svojih drugova predao gosp. Miliću

karticu“, u kojoj je sadržan zaklju-
čak pravaškog kluba, koji otklanja
sudjelovanje u protestu protiv parnice
zbog velike izdaje s toga što je većina
odbila pravaški predlog da adresni
odbor izvjesti kroz 3 dana.

I drugo ništa!

.Pravaši nijesu iznijeli predloga re-
zolucije što ga je dr. Drinković pro-
čitao u sjednici od 2. oktobra i nijesu
ni riječi kazali od onoga što je dr.
Drinković izrekao u govoru od 2.
oktobra.

Za to se za cijeli taj govor ne može
mirne duše reći da je isključivo izraz
patriotskih osjećaja.

To što se tiče načina pravaškog
postupanja.

Što se pak tiče samog merituma,
pravaši su rekli da je njihov predlog
širi i da je stoga predsjednik sabora
imao da mu da prednost pred onim
Tresićevim.

Pravaši su rekli u čemu je taj nji-
hov predlog širi, ali su mudro pre-
ćutali u čemu je on uži. To su oni
učinili valjda za to što ono u čemu
je njihov predlog uži, naliči na vra-
žji način, na uže koje je Aeeurti
spremao Srbima u Zagrebu. Aecurti
ih je htio da uništi vješalima, pra-
vaši potezom pera. To je pravaški
sentimentalizam.

Dr. Drinković je u svom govoru
od 2. 0. mj. rekao i ovo: ,Svaki od
,Vas moraće priznati da naš narod
»hrvatski, koliko god ga je i gdje
»god ga je; trpi muke sužanstva, a
»ako uz cijeli narod trpi pedeset i
»više ljudi u tamnicam, nije još to
»uzrok da se proti vlastodršcima pro-
»svjeduje samo i jedino radi onih u
.tamnici, nego bi bila dužnost naša
»da prosvjeđdujemo radi cijeloga na-
»roda, koji je strpan u veliku ta-
»mnicu naše domovine, u toliko rop-
»skih ćelija razdijeljeno.“

Prema tome i onaj pravaški pred-
log rezolucije, po mišljenju samog
dra. Drinkovića, mogao je da izo-
stane, — ili logičnije morao je da
izostane, a izašao je samo na ustuk
predloga dr. Tresića.

Ali ćemo nešto pitati dra. Drinko-
vića. Što bi rekao on, koji je toliko
nervozan, da mjesto u Savoru blizu
don Ivana Prodana sjedi na optuže-
ničkoj klupi blizu Valerijana Pribi-
ćevića, — pa da njemu neko drži
govor što ga je on izrekao na 2. o-
ktobra? Ja mislim da bi ga poslao...
a quel paese. Jer budimo iskreni,
između ćelije u kojoj sjedi Valerijan
Pribićević i dvorane Sv. Ante ima
neka mala razlika.

Proces protiv 53 Srbina nije tako
neznatna epizoda Rauchovog režima
da ne bi i sama po sebi zaslužila da
pobudi interesovanje ljudi koji imaju
srea i pameti.

Od Voltaira do Zole uvijek su se
najbolji ljudi interesovali za nevine
žrtve. sudskih pogrjesšaka, a kamo li
ne za žrtve političkih intrigua. Mi
znamo da imena Voltaira i Zole ne
mirišu pravaškim sveštenicima jer su
njihovi. auktori Eseobar, Ivan Gans,

Daniel, Bastćle, ali su ipak svi pra-

vaši koji znadu čitati i pisati mogli
vidjeti da se za progonjene Srbe in-

teresuje cijeli obrazovani svijet, pa su
mogli i oni, kad im nijesu bili kadri
ni srce ni razum da im nešto progo-
vore, ići za drugima, a ne onako se
pred ljudima bručiti iznošenjem ne-
kih čudnovatih osjećaja koje osim
njih niko ne shvaća.

I još nam Hrvatska Kruna ima
kuraža da kaže, da mi od pravaša
tražimo sentimentalnu politiku, i da
nam prebaci kako smo mi Srbi krivi
što Hrvati nijesu mogli da se u svojoj
domovini udome! I to nam kažu u
času kad baš za prava Hrvatske stra-
daju toliki Srbi.

Sjećate li se Louvecinove teze:
Quindi non nisi veniale sit, detra-
hentis auctoritatem magnam, tibi no-
aiam, falso crimine elidere?

Tog se načela drži i Hrv. Kruna.
Nek joj je na čast.

Držanje Prodanovih pravaša uopšte,
a u pitanju zagrebačkog procesa na-
pose najbolje dokazuje njihovo raspo-
loženje prema nama kad nijesmo go“
tovi da im slijepo potpisujemo sve
što im šune u glavu.

Dobro je da to upmatimo.

Zadar, 6. oktobra 1909.
Dr. L. Bakotić.

NonuTuuka ouTyauuja y GpGnju.

»IlojuTuuie KopecnojeHu“ 1oHocH:

»1l. okTOGpa cacraje ce Cpneka Ha-
polna CKkyriuruHa y penoBHy jecei»y
cecujy. 3auaTuu, Koju oBora nyra 0-
uekyjy CPIICK€ HAPOJH€ IIPEJCTABHHKE,
Ka0 INTO Ham jaBibajy u3 beorpazna,
OL BPJIO BEJIHKOFA Cy 3Hauaja no y-
HYTPALIIbY IIOJIHTHKY. CTPAHKE CY TIPO-
XKETE TOKIPOM JA UHO IIOJIHTHUKH »KH-
BOT, uuje je pa3Bujaibe 3eMJBH 3AJ[AJIO
TOJIHKO MHOTO pana, InocTraBe Ha jenuy
3upaBy ocHozy. To je jenaH sanaTaKk
Koju oz nojenuHu4x crpaHaKa, a Hapo-
UHTO OL E>HXOBHX Boba u3uckyje naj-
Behe caMoorpuuae. IlozuTHuKH Kpy-
roBu Bjepyjy y uBpcruny HoBaKoBH-
heBor KoaJinuuoHor ka6uHeTa Koju je,
Beh 3a KpaTKO BpujeMe BpPuieima cBoje
1Y2KHOCTH, HEOGHUHO GJIATOTBOPHO y-
THLAO HA IIAPTHJCKO-IIOJIHTHUKH XKHBOT,
IlecuMucTe, HapaBHO, Hehe cacBuM Ja
Bjepyjy za he cHTHH OJLHOCH, KOju CY
rojuHdaMa GHJIH y CKYNITHHH NOBOJI
HajorurpujuM CyKOGHMA, 34 CeJbAauKE
NOoCcIaHuKe HajegHoM Hu3ry6uTu CBaKH
3Hauaj 4 Za CY TH IIOCIIAHHNIH NOCTAJIH
Cnoco6Hu za ce HenoKoJe6/6HBO Npu-
1pxaBajy jede NaJIeEKOBHJIE IIOJIHTHKE.
AJIH Ce, HA CBAKH HauHH, MOX€E C IO-
yanaHonihy OouekuBaTu zna he KOaJiH-
uuoHu Ka6uHeT 6uTu y nogoxajy ma
pujeruu nurawe o 3ajmy u ga u3pau
HajxuTpuje aMHHHCTPATHBHE€ 3aKOHE.
Fboj he, TakOle, IacrH y HO za pe-
TyJIHLIE TPFOBHHCKO-ITOJIHTHUKE OJIHOCE
c Aycrpo-YrapckoM. IlpoG6uu kamen 34
Koaguuujy Guhe, Ha CBaKH HauHH, NIpe-
IGIOT O HOBOM UHHOBHHUKOM 34KOHJ,
Koju he usuhu npen CKyniiTHHy, CBA-
KaKO npuje Boxuha. Tlonjema pana
HApOJIHOTA NPELCTABHHIITBA NO CBOj
npusuua he ce ynpaBJbaTH nipeMa TOKY
TIperoBopa 34 TproBuHcKH yroBop. AKO
BaH yCKOpO nolje 34 pyKOM JA 34-
KJbyuu 3ajaM, OHLA he NOTHUHH 34KOH,
No cBoj npujuuu, 6uTH nojneceH, a
nocauje Tora he ce, 6e3 ox/ujeBatba,