Br. 75. Dubrovnik 12. oktobra 1909. God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na po i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se no vraćaju, Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 pura po pelitnom retku (sitnijeh slova). Ako se više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. \ — > sazna Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Odgovorni urednik Nikola L. Brkić. -— per o Narednog četvrtka navršuje se pet godina od dana smrti našeg velikog učitelja, odličnog rodoljuba, svijetlog karaktera, neustrašivog borca i mučenika ANTUNA FABRISA. Obnavljajući uspomenu na veli- | kog svog predšasnika, vršimo svetu dužnost pijeteta i podsjećamo na zakletvu, koju smo mu pri pošlje- dnjem rastanku dali. U zgodnom momentu nesretnih naših političkih prilika, čiju je gorčinu i nezaborav- ni Fabris iskusio, dolazi nam ovaj dan tužne uspomene kao memento za najbližu budućnost. Sređujući i usredotočujući svoje sile i svoj rad pred onom svetom svrhom, radi koje je veliki Fabris mučeničku čašu žuči iskapio i onako rano u grob legao, najbolje ćemo se odu- žiti njegovoj svijetloj uspomeni i odgovoriti dužnostima, koje smo na se primili. Nikada se do sada nije tako vidno ispoljila praznina, koju je u našem političkom životu smrt Fa- brisova za sobom ostavila, kao u današnjim nesređenim prilikama, i to baš u momentima, kad Srpstvo preživljuje teške dane još težeg iskušenja. Ne treba da ističemo, ko je bio Fabris, šta li je Srpstvo uopće, a posebno u Dubrovniku, njegovom smrću izgubilo. To zna svaki Sr- bin, a ako ne zna, neka se obazre oko sebe, pa će mu se sve razbi- striti. I danas imamo rodoljuba, ali nemamo onih Fabrisova kova. A Srpstvu takih treba! U otvorenoj istinskoj želji, da Srbi na Primorju zabace sve do- sadašnje bespotrebne i štetne trza- vice, pristupamo smjerno grobu velikog rodoljuba i mučenika is- krenim poklikom : Slava Antunu Fabrisu! za zA RE ERE Pravaški sentimentalizam. Osvrćući se na moj članak ,Ni pred vješalima“ Zfrvatska Kruna kaže da mi Srbi tražimo od Hrvata poli- tiku sentimentalizma. To je pobožna Hrvatska Kruna napisala kad smo svi strepili u groznoj neizvjesnosti pred sudbinom koja je čekala braću Pribićeviće i ostalu pedesetoricu Srba optuženih s velike izdaje. To je taj list napisao u času kad je i cijeli ci- vilizovani svijet sa strahom čekao kako će ispasti zločinstvo koje se od nekoliko mjeseci počinja u Zagrebu u ime zakona. . Zaista lijepi primjer čovječnosti ! Skoro u istom tonu govorio je i Dr, Mate Drinković u saborskoj sjednici od 2. ovog mjeseca. Ali da se u pravom svijetlu pri- kaže značaj ovog govora treba da se nešto protumači. Na 28. septembra o.g. obdržana je u sali zemaljskog odbora zajednička sjednica u kojoj su sudjelovali zastu- pnici hrvatske narodne stranke, sa- mostalne organizacije, pravaške i srp- ske stranke. Na toj sjednici, sazvanoj od časnog zastupnika Milića, nastojalo se je da se nađe formula protesine rezolucije protiv parnice za veliku izdaju, koju bi mogli potpisati svi zastupnici, a koja bi obzirom na zemaljski red i na saborski pravilnik, mogla da dođe na dnevni red u jednoj od idućih sjednica. Pročitao se je neki nacrt resolucije koji je bio predložen od hrvatske stranke, pa i jedan koji je bio pre- dložen od srpske stranke. I u jednom i u drugom nacrtu polazna je tačka bila činjenica, da je hrvatski uržavni odvjetnik uplićao i Dalmaciju u ve- liku izdaju, jer se je tek naglašenjem ove činjenice mogla da opravda na- dležnost sabora kraljevine Dalmacije da o tom predmetu raspravi. Sa vrijednošću i važnošću ovog pitanja mogao je u pravaškom klubu da bude na čistu barem časni Dr. Du- libić, koji je pravnik i koji je u svoje vrijeme potpisao bio Massarykov pre- šni predlog, koji je na jednaki način opravdao nadležnost bečkog parla- menta — samo da na dnevni red bečkog reichsrata može da dođe jedna tačka pri kojoj će se moći da razvije debata o procesu zbog velike izdaje. Izgleda da su se pravnički nazori g. dr. Dulibića ovdje u Zadru pro- mijenili, kad je i u njegovo ime dr. Mate Drinković (koji je govorio u ime svih pravaških zastupnika) mogao da govori stavljajući u sumnju formalnu vrijednost pitanja o nadležnosti. No to se je moglo da učini jedino raču- najući, i to obilato, na olakšicu za- nemarenog vaspitanja osoba koje će pročitati govor _ dr. Mate Drinkovića. Na sjednici od 28. septembra bili su nazočni koliko dr. Mate Drinković, toliko i dn. Ivo Prodan, Oba su čuli što se je tu govorilo; oba su čuli da je kod većine prevladalo bilo mišlje- nje da je bolje da rezolucija bude sastavljena u blažoj formi i da ima potpise svih zastupnika i time dobije očiti plebiscitarni značaj, pa da po- jedini zastupnici pri raspravi govore ono što im leži na srcu, — nego da sama rezolucija bude u izrazima oštrija ili tako sastavljena da je predsjednik ne bi mogao ni staviti na dnevni red. To su oni sve čuli. Gosp. Milić pitao je njih “dvojicu za mišljenje, no oni, koji su do tada samo ćutali i slušali, odgovoriše da ne mogu da dadu ni- kakvog odgovora prije nego se sa ostalim članovima kluba dogovore. Budući se g. Milić začudio takvom njihovom odgovoru, dr. Drinković reče da je kod njih tako. Il est contume en Normandie ...! Na to je g. Milić odgodio sjednieu za sutradan u 8 sati pr. p.. Sutradan je od pravaša došao na sjednicu sam dr. Drinković, koji je u ime svoje i svojih drugova predao gosp. Miliću karticu“, u kojoj je sadržan zaklju- čak pravaškog kluba, koji otklanja sudjelovanje u protestu protiv parnice zbog velike izdaje s toga što je većina odbila pravaški predlog da adresni odbor izvjesti kroz 3 dana. I drugo ništa! .Pravaši nijesu iznijeli predloga re- zolucije što ga je dr. Drinković pro- čitao u sjednici od 2. oktobra i nijesu ni riječi kazali od onoga što je dr. Drinković izrekao u govoru od 2. oktobra. Za to se za cijeli taj govor ne može mirne duše reći da je isključivo izraz patriotskih osjećaja. To što se tiče načina pravaškog postupanja. Što se pak tiče samog merituma, pravaši su rekli da je njihov predlog širi i da je stoga predsjednik sabora imao da mu da prednost pred onim Tresićevim. Pravaši su rekli u čemu je taj nji- hov predlog širi, ali su mudro pre- ćutali u čemu je on uži. To su oni učinili valjda za to što ono u čemu je njihov predlog uži, naliči na vra- žji način, na uže koje je Aeeurti spremao Srbima u Zagrebu. Aecurti ih je htio da uništi vješalima, pra- vaši potezom pera. To je pravaški sentimentalizam. Dr. Drinković je u svom govoru od 2. 0. mj. rekao i ovo: ,Svaki od ,Vas moraće priznati da naš narod »hrvatski, koliko god ga je i gdje »god ga je; trpi muke sužanstva, a »ako uz cijeli narod trpi pedeset i »više ljudi u tamnicam, nije još to »uzrok da se proti vlastodršcima pro- »svjeduje samo i jedino radi onih u .tamnici, nego bi bila dužnost naša »da prosvjeđdujemo radi cijeloga na- »roda, koji je strpan u veliku ta- »mnicu naše domovine, u toliko rop- »skih ćelija razdijeljeno.“ Prema tome i onaj pravaški pred- log rezolucije, po mišljenju samog dra. Drinkovića, mogao je da izo- stane, — ili logičnije morao je da izostane, a izašao je samo na ustuk predloga dr. Tresića. Ali ćemo nešto pitati dra. Drinko- vića. Što bi rekao on, koji je toliko nervozan, da mjesto u Savoru blizu don Ivana Prodana sjedi na optuže- ničkoj klupi blizu Valerijana Pribi- ćevića, — pa da njemu neko drži govor što ga je on izrekao na 2. o- ktobra? Ja mislim da bi ga poslao... a quel paese. Jer budimo iskreni, između ćelije u kojoj sjedi Valerijan Pribićević i dvorane Sv. Ante ima neka mala razlika. Proces protiv 53 Srbina nije tako neznatna epizoda Rauchovog režima da ne bi i sama po sebi zaslužila da pobudi interesovanje ljudi koji imaju srea i pameti. Od Voltaira do Zole uvijek su se najbolji ljudi interesovali za nevine žrtve. sudskih pogrjesšaka, a kamo li ne za žrtve političkih intrigua. Mi znamo da imena Voltaira i Zole ne mirišu pravaškim sveštenicima jer su njihovi. auktori Eseobar, Ivan Gans, Daniel, Bastćle, ali su ipak svi pra- vaši koji znadu čitati i pisati mogli vidjeti da se za progonjene Srbe in- teresuje cijeli obrazovani svijet, pa su mogli i oni, kad im nijesu bili kadri ni srce ni razum da im nešto progo- vore, ići za drugima, a ne onako se pred ljudima bručiti iznošenjem ne- kih čudnovatih osjećaja koje osim njih niko ne shvaća. I još nam Hrvatska Kruna ima kuraža da kaže, da mi od pravaša tražimo sentimentalnu politiku, i da nam prebaci kako smo mi Srbi krivi što Hrvati nijesu mogli da se u svojoj domovini udome! I to nam kažu u času kad baš za prava Hrvatske stra- daju toliki Srbi. Sjećate li se Louvecinove teze: Quindi non nisi veniale sit, detra- hentis auctoritatem magnam, tibi no- aiam, falso crimine elidere? Tog se načela drži i Hrv. Kruna. Nek joj je na čast. Držanje Prodanovih pravaša uopšte, a u pitanju zagrebačkog procesa na- pose najbolje dokazuje njihovo raspo- loženje prema nama kad nijesmo go“ tovi da im slijepo potpisujemo sve što im šune u glavu. Dobro je da to upmatimo. Zadar, 6. oktobra 1909. Dr. L. Bakotić. NonuTuuka ouTyauuja y GpGnju. »IlojuTuuie KopecnojeHu“ 1oHocH: »1l. okTOGpa cacraje ce Cpneka Ha- polna CKkyriuruHa y penoBHy jecei»y cecujy. 3auaTuu, Koju oBora nyra 0- uekyjy CPIICK€ HAPOJH€ IIPEJCTABHHKE, Ka0 INTO Ham jaBibajy u3 beorpazna, OL BPJIO BEJIHKOFA Cy 3Hauaja no y- HYTPALIIbY IIOJIHTHKY. CTPAHKE CY TIPO- XKETE TOKIPOM JA UHO IIOJIHTHUKH »KH- BOT, uuje je pa3Bujaibe 3eMJBH 3AJ[AJIO TOJIHKO MHOTO pana, InocTraBe Ha jenuy 3upaBy ocHozy. To je jenaH sanaTaKk Koju oz nojenuHu4x crpaHaKa, a Hapo- UHTO OL E>HXOBHX Boba u3uckyje naj- Behe caMoorpuuae. IlozuTHuKH Kpy- roBu Bjepyjy y uBpcruny HoBaKoBH- heBor KoaJinuuoHor ka6uHeTa Koju je, Beh 3a KpaTKO BpujeMe BpPuieima cBoje 1Y2KHOCTH, HEOGHUHO GJIATOTBOPHO y- THLAO HA IIAPTHJCKO-IIOJIHTHUKH XKHBOT, IlecuMucTe, HapaBHO, Hehe cacBuM Ja Bjepyjy za he cHTHH OJLHOCH, KOju CY rojuHdaMa GHJIH y CKYNITHHH NOBOJI HajorurpujuM CyKOGHMA, 34 CeJbAauKE NOoCcIaHuKe HajegHoM Hu3ry6uTu CBaKH 3Hauaj 4 Za CY TH IIOCIIAHHNIH NOCTAJIH Cnoco6Hu za ce HenoKoJe6/6HBO Npu- 1pxaBajy jede NaJIeEKOBHJIE IIOJIHTHKE. AJIH Ce, HA CBAKH HauHH, MOX€E C IO- yanaHonihy OouekuBaTu zna he KOaJiH- uuoHu Ka6uHeT 6uTu y nogoxajy ma pujeruu nurawe o 3ajmy u ga u3pau HajxuTpuje aMHHHCTPATHBHE€ 3aKOHE. Fboj he, TakOle, IacrH y HO za pe- TyJIHLIE TPFOBHHCKO-ITOJIHTHUKE OJIHOCE c Aycrpo-YrapckoM. IlpoG6uu kamen 34 Koaguuujy Guhe, Ha CBaKH HauHH, NIpe- IGIOT O HOBOM UHHOBHHUKOM 34KOHJ, Koju he usuhu npen CKyniiTHHy, CBA- KaKO npuje Boxuha. Tlonjema pana HApOJIHOTA NPELCTABHHIITBA NO CBOj npusuua he ce ynpaBJbaTH nipeMa TOKY TIperoBopa 34 TproBuHcKH yroBop. AKO BaH yCKOpO nolje 34 pyKOM JA 34- KJbyuu 3ajaM, OHLA he NOTHUHH 34KOH, No cBoj npujuuu, 6uTH nojneceH, a nocauje Tora he ce, 6e3 ox/ujeBatba,