Br. 77. Dubrovnik 19. oktobra 1909. God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je Jistu na godinu: POJEDINI BROJ 19 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objuve plaća ss 12 para po Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hored- petitrom retkn (sitnije slova), Ako govinu K 12; za Srbija i Crnu U ge višs puta uvršćuju, onda po po- K 15; za sve ostale zemije Irunekau godbi. za priposlana, izjuve i 16 u:slatas za Dubrovnik K IO; javne zahvale plaću se od potitnog pa po i četvrt godine surazmjerno ratka 20 para. Pretplata i oglasi šalju se adnini- straciji lista u dopisi urednišivu Rukopisi se ne vraćuju. Nefru kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK Plativo i utuživo u Dubrovniku. Viasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Odgovorni urednik Nikola L. Brkić. U IME NJEGOVA VELIČANSTVA CARA ! Ć. K. Okružni Sud u Dubrovniku na prijedlog 6. k. državnog odvjetništva, odlu- čio je da sadržaj a) ulomka uvodnog članka .Pravda je mrtva! Živjela Pravda!! »koji počimlje riječima ,Ratio Status“ a svršava riječima ,strašne osude,“ b) ulomka koji po- čimlje riječima ,kulturni se svijet“ a svrša- va riječima ,Pravda je mrtva“ c) ulomka koji počimlje riječima ,Slučaj je valjda“ a gvršava riječima ,vrlo karateristična“, d) dijela ulomka koji počimlje riječima »Čim se prestadoše“ a svršava riječima ,Divide et impera“ e) ulomka koji počimlje riječima .Neka nam svijetli“ a svršava riječima »Sva- ka sila za vremena 1“, štampanih na 2 i 3 stupcu I stranice političkog časopisa ,Du- brovnik“ br. T4 koji je izašao u Dubrovniku dneva 8 oktobra pod odgovornim urednikom Nikolom L. Brkić, sačinjavaju zločin smeta- nja javnog mira predviđena u $ 65 a) k. z. potvrđuje se izvršena zapljena glede gornjih ulomaka, zabranjuje se daljnje širenje lista u pogledu istijeh; određuje se uništenje za- plijenjenih istisaka i onijeh koji bi se slu- čajno još zaplijenili; rastava dotičnog štam- parskog sloga i objelodanjenje osude u na- rednom broju istog časopisa i uprav na I stranici a to sve na temelju S 498 k. p. i $ 20 z. 17 decembra 1862, dok za ostalo u- lomke istog članka diže se izvršena zapljena. RAZLOZI Očito je da se sa gornjim zaplijenjenim ulomcima potiče na prezir i mržnju protiv austro-ugarske državne uprave, čin koji ima u sebi skrajnosti zločina smetanja javnog mira predviđena u & 65) k. z. dok se ta skrajnost ne nalazi u ostalim ulomcima istog članka pak se s toga sudilo kao gore. Dubrovnik, dne 6. oktobra 1909. Bojanić. U IME NJEGOVA VELIČANSTVA CARA! Ć. K. Okružni Sud u Dubrovniku na prijedlog 6. k. državnog odvjetništva, odlu- čio je da sadržaj ulomka članka ,Pismo iz Beograda“ tiskana na 4 stupcu I stranice, koji počimlje sa riječima ,čitav srpski narod sa nasilnom“ a svršava sa »jednom za sva- gda riješiti“ broj 76 političkog časopisa Du- brovnik koji je izašao u Dubrovniku na 15 oktobra 0. g. pod odgovornim uređivanjem Nikole I», Brkića sačinjava zloćin smetanja Javnog mira po 8 65 a) k. z. Potvrđuje se izvršena zaplijena, zabra- njuje se daljnje širenje lista u pogledu za- Pljijenjenog članka; određuje se uništenje zaplijenjenih istisaka kao i onijeh koji bi se slučajno još zaplijenili, suviše rastava dotičnog štamparskog sloga i objelodanjenje presude u nastajnom broju istog ćasopisa i baš na I stranici, a to po $ 498 k. p. i8 20 zak. 17 decembra 1862. RAZLOZI Očito je da se sa zaplijenjenim ulomkom razdražuje na mržnju i prezir proti državnoj upravi Austro-Ugarske, učin ovaj koji se označuje zločinstvom po S 65 a) k. z. pak se je s toga osudilo kao gore. Dubrovnik, dne 16 oktobra 1909. Bojanić. Žrtva klerikalizma. Cio kulturni svijet podiže danas .grmeći glas ogorčenog protesta protiv užasnog zločina, koji su španjolski klerikalci počinili, pogu- bivši jednog od najvećih apostola pogaženih ljudskih prava, sma- knuvši na najsramniji način prof. Francesca Ferrera. Veliki um, svijetao karakter, Pravi patriota napaćene otadžbine, učitelj neukih, dobrotvor sirotnih, Zaštitnik progonjenih — to je bio Prof. Francesco Ferrer. U. cijelom Svom životu držao se je načela, »da svi moramo raditi za podi- zanje bratstva i ljubavi megju narodima; da treba učiti djecu, neka se megjusobno ljube, neka tako osiguraju i sebi samima i drugima najveće dobro“. To je ispravna karakteristika, kojom i ne- upućenim čitaocima predstavljamo ovoga Španjolca, ovoga velikog čo- vjeka, a to je i jedina njegova kriv- nja, radi koje ga španjolski kleri- kalci, potomci zloglasnih inkvizitora, osudiše na smrt i prošle srijede strijeljaše u tvrđavi Montjuich. Judejski sveštenici izvedoše na Golgotu i pogubiše najvećeg Pra- vednika, jer je provijedao ljubav i jednakost među ljudima; a sada samozvani Njegovi učenici i ,sve- štenici Njegove nauke“ s istih motiva izvode na drugu Golgotu, na tvrđavu Montjuich, Francesca Ferrera i usprkos protesta čitavog izobraženog svijeta izvršuju nad njim užasno zločinstvo. Za ironiju zar, nekoliko časaka prije umorstva došao je k njemu sluga ,božjeg oltara“, da mu u ime one crkve, koja ga je osudila na smrt, ponidi oproštenje božje. ,Ja imam svoje uvjerenje kao i vi svoje. Ja za svoje idem u smrt“ — bio je je- dini odgovor. Možda je Francesco Ferrer za Španjolsku, ,najmiliju kćerku ka- toličke crkve“, bio previše mode- ran. Ali sa svim tim, nije bilo ra- zloga, da se zbog toga nad njim viši grozno umorstvo, radi koga je protrnulo cijelo čovječanstvo. I naši čitaoci znadu za španjol- sku ekspediciju u Maroku. Bespo- trebno prolijevanje krvi izazvalo je bilo u Barceloni i drugim nekim krajevima, odmah u početku ek- spedicije, revolucionarne pokrete, za koje okriviše i prof. Ferrera. Usprkos hiljada svjedoka, da u tim = revolucionarnim pokretima Ferrer nije učestvovao i da u to vrijeme čak nije ni bio u Barce- loni, osudiše ga kao revolucionarca na smrt i kroz kratko vrijeme pre- sudu izvršiše. Nekoliko plaćenih idividua dovoljno je bilo, da o- pravda zločinstvo, koje je izazvano klerikalnom potrebom, da se za- priječi širenje slobodne misli. Mo- tivi presude ispoljavaju se najjasnije u konfiskaciji i spaljivanju velike Ferrerove biblioteke, koja je bro- jila preko 110.000 svezaka. Skraj- nji barbarizam dvadesetog vijeka ! Naš je narod iskusio silu ne- pravde u procesima protiva ,revo- lucijonaraca“, pa će znati da oci- jeni i ovo grozno zločinstvo obi- jesnog klerikalizma, koje radi odr- Srpska Dubrovačka Stamparija Dr. M. Gracića i dr. žanja svoje prevlasti u svijetu ne preza ni od najsvirjepijih djela. U za- grebačkom ,veleizdajničkom“ pro- cesu vidjeli smo svu odvatnost političkih procesa, pa s toga zgra- žanjem popraćamo presudu i zlo- činstvo, koje su klerikalci, ti sred- njevjekovni inkvizitori, izvršili na nevinom prof. Ferreru. Političke presude nikada nijesu postigle rezultat, koji su od njih vladajući krugovi željeli i očeki- vali. Mjesto da time zaplaše naro- dnu masu, oni je sve više raspa- ljuju. 1 ubijeni borci za slobodu isto su toliko opasni po mračnja- čke režime, koliko i živi, ako ne i više. U kojoj se zemlji izriču smrtne političke presude u dana- šnjem dvadesetom vijeku, ta zem- lja pokazuje ozbiljne znakove teške bolesti, koja može vlastodršce da dovede do konačne katastrofe. Cio kulturni svijet ustao je i digao svoj ogorčeni protest protiva svirjeposti, koje su crni mantijaši izvršili u zemlji, u kojoj se još ne zna za pravdu i zakon, a tom pro- testu pridružujemo se i mi sa po- klikom: ,Slava prof. Francescu Ferreru!“ Govor Krista P. Dominkovića : na grobu Antuna Fabrisa. Antune Fabrisu ! Veliki mučeniče, uzor Srbine i ne- pregibivi karakteru. Evo nas poslije pet godina, da jednako ojađelim srcem i suznim okom pristupimo Tvome sve- tome grobu i osvježimo onu tužnu uspomenu, kad je pred 5 godina či- tavo patničko Srpstvo, a naročito Tvoj Dubrovnik, za Tobom zakukao kao sinja kukavica. Evo Ti na grobu ,Radn. Društva“, sa svojim i Tvojim milim radnicima, da se poklone svetoj sjeni svoga ve- likog učitelja i zaštitnika, čigov gu- bitak i dan danas jednako osjećaju. Na grobu Ti je i Tvoj mili ,Du- brovnik“ bez Tebe, kao soko bez krila. Strada i sada, kao što je stra- dao i za tvoga života, jer jednako drži i držaće visoko barjak milog Srpstva. Strada, jer govori, istinu, jer je uzeo u zaštitu pravdu. Strada, ali poginuti neće, jer ga Tvoj veliki duh uzdrži. Na grobu su Ti Srbi Dubrovčani, da Ti se iskreno poklone, jer si im bio vođa isvijetli primjer u neumor- nom radu za svoj mili srpski narod. Antune Fabrisu! Pred pet godina legao si pod ovu ledenu ploču kao žrtva crnih intriga i teških iskušenja u radu za mili Ti srpski narod. Te intrige i ta iskuše- nja gone nis Srbe i dandanašnji još jačom žestinom. Napaćeno Srpstvo doveli su njegovi usrećitelji na raskr- snicu, gdje nam je birati između biti ili ne biti. Tu su nam označili dva puta: jedan je tobože vjernosti i lojalnosti, i na njemu bi nam imao biti, kažu, spas; drugi je veleizdaje, a na njemu bi nam imao biti, kažu, propast. Naši usrećitelji hoće silom da nam lojalnost i vjernost oliče u o- dricanju svoga imena i svoje naro- dnosti, u gaženju naših svetih ama- neta, u napuštanju svoga, i onako napaćenog, naroda i napokon u pro- težiranju nepravde. Na taj put na- stoje, da nas sa raskrsnice povedu i upiru svom snagom da nas skrenu sa onoga drugoga, gdje ćemo se, kao i do sada, da založimo za svoje ime i narodnost, na kome ćemo da neu- strašivo čuvamo svoje svete amanete, da se za mili i napaćeni narod bo- rimo, pravdu u obranu uzimljemo, uprav, da Tvoj primjer slijedimo. Ne boj nam se Antune Fabrisu! Danas smo došli na Tvoj sveti grob, da Ti javimo da su nas doveli do raskrsnice, i da ti kažemo, da smo mi još uvijek na onom putu, koji nas je sa raskrsnice poveo na onu stranu, na kojoj se za svoj mili rod i ime strada, te ti se zaklinjemo, da s njega ne ćemo skrenuti. Na tomu putu, veliki pokojniče, Ti ćeš nam biti luča vodilja, to Ti ovdje obričemo. Počivaj u miru i vječna Ti Slava! Govor poslanika Dr. Luja Bakotića izrečen u sjednici Sabora Kralievine Dalmacije dana 18. 0. mj: (Po stenografskom izvještaju). Visoki Sabore | Budući da je glas što smo ga naki dan neki od nas dali u pogledu pre- dloga o državnoj policiji slabo pro- tumačen sa strane nekog dijela javne pokrajinske štampe, ja sam odredio da vam kažem razlog zašto smo mi glasovali protiv predloga o policiji. Rečeno nam je da smo se tobože ogriješili o bratstvo s Hrvatima, a rečeno nam je također da smo valjda taj glas dali u hator Talijanima. Nego ako se bude pravilno uvažiti ono što ću sada u ovom Vis. Saboru kazati, mislim da će Vis. Sabor doći do zaključka da ne vrijedi niti jedan niti drugi od rečenih ukora. Stranka koja stoji na stanovištu jedinstva i bratstva s Hrvatima, ta stranka ne može da ima nego samo bratski osjećaj prema braći i ne može da ima drugih želja prema njima nego što ih ima i prema samoj sebi. Mi ono što sebi želimo, želimo i Vama; i kad to kažem onda to znači da vam želimo i nešto više i od onoga što sami sebi želite. U pogledu Talijana pak mogu samo to da kažem da se kontakt između srpskih i talijanskih aspiracija ne može sigurno da traži a još manje da nađe na poprištu austrijske dr- žavne policije. Za to mislim da se ne može da uvaži ni jedno drugo što je iznošeno sa strane štampe. Razlog zašto nije- smo glasovali za predlog uveđenja državne policije stoji u nečemu tre- ćemu. Odkada je srpski narod stao da skuplja svoje snage i kad je god | avi E