Br. 77.

Dubrovnik 19. oktobra 1909.

God. XVIII.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM

Cijena je Jistu na godinu:

POJEDINI BROJ 19 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objuve plaća ss 12 para po

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hored- petitrom retkn (sitnije slova), Ako
govinu K 12; za Srbija i Crnu U ge višs puta uvršćuju, onda po po-
K 15; za sve ostale zemije Irunekau godbi. za priposlana, izjuve i
16 u:slatas za Dubrovnik K IO; javne zahvale plaću se od potitnog
pa po i četvrt godine surazmjerno ratka 20 para.

Pretplata i oglasi šalju se adnini-
straciji lista u dopisi urednišivu
Rukopisi se ne vraćuju. Nefru
kovna pisma ne primaju se. —

DUBROVNIK

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Viasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković.

Odgovorni urednik Nikola L. Brkić.

U IME NJEGOVA VELIČANSTVA CARA !

Ć. K. Okružni Sud u Dubrovniku na
prijedlog 6. k. državnog odvjetništva, odlu-
čio je da sadržaj a) ulomka uvodnog članka
.Pravda je mrtva! Živjela Pravda!! »koji
počimlje riječima ,Ratio Status“ a svršava
riječima ,strašne osude,“ b) ulomka koji po-
čimlje riječima ,kulturni se svijet“ a svrša-
va riječima ,Pravda je mrtva“ c) ulomka
koji počimlje riječima ,Slučaj je valjda“ a
gvršava riječima ,vrlo  karateristična“, d)
dijela ulomka koji počimlje riječima »Čim
se prestadoše“ a svršava riječima ,Divide
et impera“ e) ulomka koji počimlje riječima
.Neka nam svijetli“ a svršava riječima »Sva-
ka sila za vremena 1“, štampanih na 2 i 3
stupcu I stranice političkog časopisa ,Du-
brovnik“ br. T4 koji je izašao u Dubrovniku
dneva 8 oktobra pod odgovornim urednikom
Nikolom L. Brkić, sačinjavaju zločin smeta-
nja javnog mira predviđena u $ 65 a) k. z.
potvrđuje se izvršena zapljena glede gornjih
ulomaka, zabranjuje se daljnje širenje lista
u pogledu istijeh; određuje se uništenje za-
plijenjenih istisaka i onijeh koji bi se slu-
čajno još zaplijenili; rastava dotičnog štam-
parskog sloga i objelodanjenje osude u na-
rednom broju istog časopisa i uprav na I
stranici a to sve na temelju S 498 k. p. i
$ 20 z. 17 decembra 1862, dok za ostalo u-
lomke istog članka diže se izvršena zapljena.

RAZLOZI

Očito je da se sa gornjim zaplijenjenim
ulomcima potiče na prezir i mržnju protiv
austro-ugarske državne uprave, čin koji ima
u sebi skrajnosti zločina smetanja javnog
mira predviđena u & 65) k. z. dok se ta
skrajnost ne nalazi u ostalim ulomcima istog
članka pak se s toga sudilo kao gore.

Dubrovnik, dne 6. oktobra 1909.

Bojanić.

U IME NJEGOVA VELIČANSTVA CARA!

Ć. K. Okružni Sud u Dubrovniku na
prijedlog 6. k. državnog odvjetništva, odlu-
čio je da sadržaj ulomka članka ,Pismo iz
Beograda“ tiskana na 4 stupcu I stranice,
koji počimlje sa riječima ,čitav srpski narod
sa nasilnom“ a svršava sa »jednom za sva-
gda riješiti“ broj 76 političkog časopisa Du-
brovnik koji je izašao u Dubrovniku na 15
oktobra 0. g. pod odgovornim uređivanjem
Nikole I», Brkića sačinjava zloćin smetanja
Javnog mira po 8 65 a) k. z.

Potvrđuje se izvršena zaplijena, zabra-
njuje se daljnje širenje lista u pogledu za-
Pljijenjenog članka; određuje se uništenje
zaplijenjenih istisaka kao i onijeh koji bi
se slučajno još zaplijenili, suviše rastava
dotičnog štamparskog sloga i objelodanjenje
presude u nastajnom broju istog ćasopisa i
baš na I stranici, a to po $ 498 k. p. i8 20
zak. 17 decembra 1862.

RAZLOZI

Očito je da se sa zaplijenjenim ulomkom
razdražuje na mržnju i prezir proti državnoj
upravi Austro-Ugarske, učin ovaj koji se
označuje zločinstvom po S 65 a) k. z. pak
se je s toga osudilo kao gore.

Dubrovnik, dne 16 oktobra 1909.

Bojanić.

Žrtva klerikalizma.

Cio kulturni svijet podiže danas
.grmeći glas ogorčenog protesta
protiv užasnog zločina, koji su
španjolski klerikalci počinili, pogu-
bivši jednog od najvećih apostola
pogaženih ljudskih prava, sma-
knuvši na najsramniji način prof.
Francesca Ferrera.

Veliki um, svijetao karakter,
Pravi patriota napaćene otadžbine,
učitelj neukih, dobrotvor sirotnih,
Zaštitnik progonjenih — to je bio
Prof. Francesco Ferrer. U. cijelom
Svom životu držao se je načela,

»da svi moramo raditi za podi-
zanje bratstva i ljubavi megju
narodima; da treba učiti djecu,
neka se megjusobno ljube, neka
tako osiguraju i sebi samima i
drugima najveće dobro“. To je
ispravna karakteristika, kojom i ne-
upućenim čitaocima predstavljamo
ovoga Španjolca, ovoga velikog čo-
vjeka, a to je i jedina njegova kriv-
nja, radi koje ga španjolski kleri-
kalci, potomci zloglasnih inkvizitora,
osudiše na smrt i prošle srijede
strijeljaše u tvrđavi Montjuich.

Judejski sveštenici izvedoše na
Golgotu i pogubiše najvećeg Pra-
vednika, jer je provijedao ljubav i
jednakost među ljudima; a sada
samozvani Njegovi učenici i ,sve-
štenici Njegove nauke“ s istih
motiva izvode na drugu Golgotu,
na tvrđavu Montjuich, Francesca
Ferrera i usprkos protesta čitavog
izobraženog svijeta izvršuju nad
njim užasno zločinstvo. Za ironiju
zar, nekoliko časaka prije umorstva
došao je k njemu sluga ,božjeg
oltara“, da mu u ime one crkve,
koja ga je osudila na smrt, ponidi
oproštenje božje. ,Ja imam svoje
uvjerenje kao i vi svoje. Ja za
svoje idem u smrt“ — bio je je-
dini odgovor.

Možda je Francesco Ferrer za
Španjolsku, ,najmiliju kćerku ka-
toličke crkve“, bio previše mode-
ran. Ali sa svim tim, nije bilo ra-
zloga, da se zbog toga nad njim
viši grozno umorstvo, radi koga
je protrnulo cijelo čovječanstvo.

I naši čitaoci znadu za španjol-
sku ekspediciju u Maroku. Bespo-
trebno prolijevanje krvi izazvalo je
bilo u Barceloni i drugim nekim
krajevima, odmah u početku ek-
spedicije, revolucionarne pokrete,
za koje okriviše i prof. Ferrera.
Usprkos hiljada svjedoka, da u
tim = revolucionarnim pokretima
Ferrer nije učestvovao i da u to
vrijeme čak nije ni bio u Barce-
loni, osudiše ga kao revolucionarca
na smrt i kroz kratko vrijeme pre-
sudu izvršiše. Nekoliko plaćenih
idividua dovoljno je bilo, da o-
pravda zločinstvo, koje je izazvano
klerikalnom potrebom, da se za-
priječi širenje slobodne misli. Mo-
tivi presude ispoljavaju se najjasnije
u konfiskaciji i spaljivanju velike
Ferrerove biblioteke, koja je bro-
jila preko 110.000 svezaka. Skraj-
nji barbarizam dvadesetog vijeka !

Naš je narod iskusio silu ne-
pravde u procesima protiva ,revo-
lucijonaraca“, pa će znati da oci-
jeni i ovo grozno zločinstvo obi-
jesnog klerikalizma, koje radi odr-

Srpska Dubrovačka Stamparija Dr. M. Gracića i dr.

žanja svoje prevlasti u svijetu ne
preza ni od najsvirjepijih djela. U za-
grebačkom ,veleizdajničkom“ pro-
cesu vidjeli smo svu odvatnost
političkih procesa, pa s toga zgra-
žanjem popraćamo presudu i zlo-
činstvo, koje su klerikalci, ti sred-
njevjekovni inkvizitori, izvršili na
nevinom prof. Ferreru.

Političke presude nikada nijesu
postigle rezultat, koji su od njih
vladajući krugovi željeli i očeki-
vali. Mjesto da time zaplaše naro-
dnu masu, oni je sve više raspa-
ljuju. 1 ubijeni borci za slobodu
isto su toliko opasni po mračnja-
čke režime, koliko i živi, ako ne
i više. U kojoj se zemlji izriču
smrtne političke presude u dana-
šnjem dvadesetom vijeku, ta zem-
lja pokazuje ozbiljne znakove teške
bolesti, koja može vlastodršce da
dovede do konačne katastrofe.

Cio kulturni svijet ustao je i
digao svoj ogorčeni protest protiva
svirjeposti, koje su crni mantijaši
izvršili u zemlji, u kojoj se još ne
zna za pravdu i zakon, a tom pro-
testu pridružujemo se i mi sa po-
klikom: ,Slava prof. Francescu
Ferreru!“

Govor

Krista P. Dominkovića :
na grobu Antuna Fabrisa.

Antune Fabrisu !

Veliki mučeniče, uzor Srbine i ne-
pregibivi karakteru. Evo nas poslije
pet godina, da jednako ojađelim srcem
i suznim okom pristupimo Tvome sve-
tome grobu i osvježimo onu tužnu
uspomenu, kad je pred 5 godina či-
tavo patničko Srpstvo, a naročito

Tvoj Dubrovnik, za Tobom zakukao

kao sinja kukavica.

Evo Ti na grobu ,Radn. Društva“,
sa svojim i Tvojim milim radnicima,
da se poklone svetoj sjeni svoga ve-
likog učitelja i zaštitnika, čigov gu-
bitak i dan danas jednako osjećaju.

Na grobu Ti je i Tvoj mili ,Du-
brovnik“ bez Tebe, kao soko bez
krila. Strada i sada, kao što je stra-
dao i za tvoga života, jer jednako
drži i držaće visoko barjak milog
Srpstva. Strada, jer govori, istinu, jer
je uzeo u zaštitu pravdu. Strada, ali
poginuti neće, jer ga Tvoj veliki duh
uzdrži.

Na grobu su Ti Srbi Dubrovčani,
da Ti se iskreno poklone, jer si im
bio vođa isvijetli primjer u neumor-
nom radu za svoj mili srpski narod.

Antune Fabrisu!

Pred pet godina legao si pod ovu
ledenu ploču kao žrtva crnih intriga
i teških iskušenja u radu za mili Ti
srpski narod. Te intrige i ta iskuše-
nja gone nis Srbe i dandanašnji još
jačom žestinom. Napaćeno Srpstvo
doveli su njegovi usrećitelji na raskr-
snicu, gdje nam je birati između
biti ili ne biti. Tu su nam označili

dva puta: jedan je tobože vjernosti
i lojalnosti, i na njemu bi nam imao
biti, kažu, spas; drugi je veleizdaje,
a na njemu bi nam imao biti, kažu,
propast.

Naši usrećitelji hoće silom da
nam lojalnost i vjernost oliče u o-
dricanju svoga imena i svoje naro-
dnosti, u gaženju naših svetih ama-
neta, u napuštanju svoga, i onako
napaćenog, naroda i napokon u pro-
težiranju nepravde. Na taj put na-
stoje, da nas sa raskrsnice povedu i
upiru svom snagom da nas skrenu
sa onoga drugoga, gdje ćemo se, kao
i do sada, da založimo za svoje ime
i narodnost, na kome ćemo da neu-
strašivo čuvamo svoje svete amanete,
da se za mili i napaćeni narod bo-
rimo, pravdu u obranu uzimljemo,
uprav, da Tvoj primjer slijedimo.

Ne boj nam se Antune Fabrisu!
Danas smo došli na Tvoj sveti grob,
da Ti javimo da su nas doveli do
raskrsnice, i da ti kažemo, da smo
mi još uvijek na onom putu, koji
nas je sa raskrsnice poveo na onu
stranu, na kojoj se za svoj mili rod
i ime strada, te ti se zaklinjemo, da
s njega ne ćemo skrenuti.

Na tomu putu, veliki pokojniče,
Ti ćeš nam biti luča vodilja, to Ti
ovdje obričemo.

Počivaj u miru i vječna Ti Slava!

Govor

poslanika Dr. Luja Bakotića izrečen u sjednici
Sabora Kralievine Dalmacije dana 18. 0. mj:
(Po stenografskom izvještaju).
Visoki Sabore |
Budući da je glas što smo ga naki
dan neki od nas dali u pogledu pre-

 dloga o državnoj policiji slabo pro-

tumačen sa strane nekog dijela javne
pokrajinske štampe, ja sam odredio
da vam kažem razlog zašto smo mi
glasovali protiv predloga o policiji.

Rečeno nam je da smo se tobože
ogriješili o bratstvo s Hrvatima, a
rečeno nam je također da smo valjda
taj glas dali u hator Talijanima.

Nego ako se bude pravilno uvažiti
ono što ću sada u ovom Vis. Saboru
kazati, mislim da će Vis. Sabor doći
do zaključka da ne vrijedi niti jedan
niti drugi od rečenih ukora.

Stranka koja stoji na stanovištu
jedinstva i bratstva s Hrvatima, ta
stranka ne može da ima nego samo
bratski osjećaj prema braći i ne može
da ima drugih želja prema njima
nego što ih ima i prema samoj sebi.
Mi ono što sebi želimo, želimo i Vama;
i kad to kažem onda to znači da vam
želimo i nešto više i od onoga što
sami sebi želite.

U pogledu Talijana pak mogu samo
to da kažem da se kontakt između
srpskih i talijanskih aspiracija ne
može sigurno da traži a još manje
da nađe na poprištu austrijske dr-
žavne policije.

Za to mislim da se ne može da
uvaži ni jedno drugo što je iznošeno
sa strane štampe. Razlog zašto nije-
smo glasovali za predlog uveđenja
državne policije stoji u nečemu tre-
ćemu.

Odkada je srpski narod stao da
skuplja svoje snage i kad je god |

avi
E