\ Br. 78. Dubrovnik 22. oktobra 1909. God. XVIII. IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na pd i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — UBROVNI POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako ge više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjavo i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik iizdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Gdgovorni urednik Nikola L. Brkić. -—— Uspjeh zagrebačkog procesa, Zagrebački je proces u glavno- me dovršen. Još samo sto sedmo- rice da izreče svoju, pa je ova tragikomedija potpuno odigrana. Formalnost će time biti izvršena, a njene pogrješke ispaštali su i ispaštaće nevini Srbi. Rezultat je ovoga procesa za nas Srbe u Austro-Ugarskoj mo- narhiji vrlo poučan, a njegove su pošljedice od vanredne koristi i osobite važnosti. Spremnost vlastodržaca, da se u političkoj nuždi late i najogavnijih sredstava, i gotovost izvjesnih štre- bera, da izvrše i najsramnije osno- ve, otkrivaju nam ozbiljnu bolest prilika, u kojima i pod kojima se razvijamo. Mješte zaštite i podrža- vanja poretka vidimo jasnu težnju za gaženjem i najelementarnijih pojmova ljudskih, nacionalnih i građanskih prava u svrhu oču- vanja jednog bolesnog, gotovo suludnog sistema zarobljavanja i pljačkanja. Za očuvanje nesuvre- mene samovolje potkopavaju se ' temelji poretku i gazi se sila za- kona, koja je jedina močna, da ga u znazi uzdrži. Pri tome se redo- vno zaboravljalo i zaboravlja, da u postepenim zloupotrebama nalaze terena svome razvitku sve moguće političke, često i društvene, bolesti. Od zla sjemena ne može da bude dobar plod. Sa sličnim ek- sperimentima, kao što je zagreba- čki monstre-proces, stvaraju se uvjeti nesigurnosti, koji se poste- penim jačanjem najprije mogu da osvete onima, koji su joj teren pripravili. To bi bila logična po- šljedica sredstava zaštite, koji se nameću prema načinu pritiska. Isto- rija nam kroz cio svoj razvitak dava nebrojeno nesumnjivih pri- mjera. Ovo je rezultat zagrebačkog procesa za one, koji u momental- noj političkoj nuždi dozvoljavaju Sebi zloupotrebu vlasti i sile. Za nas pak on ima sasvim drugu va- žnost. U opštoj zapuštenosti, koja je dolazila ozgo, narod nije bio Potpuno svjestan ni svoje nacio- nalne individualnosti, ni svoje pri- rođene snage. Za nj je svijet malo što znao, a sam se nije micao. U dosta nezgodnom momentu pro- budiše ga oni, čijim je osnovama bio na smetnji. Narod je ustao da brani svoje i da očuva, što se još bude dalo očuvari. U tome je bio jednodušan. Iz bojazni, da se narod ne pro- budi, počeše ga silnici šibati, a time postigoše obratno. Osvijestiše ga u tolikoj mjeri, da to sam ne bi postigao za desetke godina. A što je isto toliko važno, ostali je svijet vidio, da i u ovim kraje- vima žive veliki dio poštenog srp- skog naroda, koji se ne da gaziti i koji se neustrašivo bori za ljud- ska prava. Inscenatorima zagreba- čkog procesa Srbi bi mogli podići spomenik, što su ih tako brzo osvijestili i što su ih ostalom svi- jetu u pravoj svjetlosti predstavili. Pored ovog uspjeha postignut je i drugi. Međusobna bratoubi- bačka borba između Srba i Hrvata počela je da gubi teren sa spo- znajom zajedničkih interesa i za- jedničke opasnosti. U okupljanju opšte narodne snage vlastodršci nazriješe opasnost po svoje planove i baciše im kost u obliku zagre- bačkog procesa, da oda nju po- lome zube narodne jednodušnosti. Ali dosadašnje iskustvo, koje ih je u mnogo čemu poučilo, upo- zorilo ih je, da taj mamak odbace. I oni to učiniše i još tješnje se spojiše. Hrvati su shvatili važnost ispolinske borbe Srba i priskočiše im u pomoć, da time zapriječe katastrofu borbe, koju su za svoja narodna prava započeli. Srbi su bili okrivljeni i osuđeni sa zločina velike izdaje, kojega nijesu poči- nili, a Hrvati su se s njima identi- ficirali, jer su vidjeli, da se taj zločin velike izdaje ispoljava jedino u pravilnom shvaćanju narodnih interesa i u ispravnoj borbi za prava otadžbine. Time je bratska jednodušnost bila učvršćena. Po- stignut je, dakle, i u tome rezultat, kakav je našoj zajedničkog otadž- bini bio od neosporne potrebe, i kakav, opet, vlastodršci nijesu željeli. Srbi su pred licem cijelog svi- jeta posvjedočili, da znadu i žrtve prinositi na oltar svoje otadžbine. Tako su na najveličanstveniji način manifestirali svoj nesebični patrio- tizam. A gdje se žrtve prinose, tu mora biti uspjeha. I bilo ga je. On je tako velik, da pred njim i vlastodršci stoje zapanjeni. Narod se je osvijestio i počeo da radi na svim linijama. Mješte da se ubije u njemu svaka snaga i da ga se satre, on je ojačanom silom i povećanim brojem boraca stupio još žešće na poprište borbe. A bratska jednodušnost slavi baš us- ljed ovoga svoju pobjedu. Takim uspjehom, koji će u bu- dućnosti imati korisnih pošljedica, Srpstvo je zadovoljno. A to je najbolja nagrada mučenicima za prinesene žrtve. Ilacmo u3 beorpaja. Y Beorpany, 19. okroGpa. Behiuna HapojiHHxX IIOCIAHHKA HAJIA3H ce y Beorpa/iy. CBH BHIIC MAIbeM ]A- Bajy BCJIHKY BAKHOCT CAJAILIIB€ 3aCH- ojenaiy Hapojue Ckyniirume u CBH Cy CarjacHu y TOME La TpeGa HacTO- jaru OKO Crnopa3syMHor pana 3a puje- Niewe u3BjecHux BaHHX IIHTAIbA, KOjA Cy Ha IHEBHOM pely. Ta CarJmacHocT Haj6osbe ce ouuroBaja y 4360py rpe/- CjeuHHIITBA CKYTINITHH€, 4 CBH CMO yBjepeuu, a Ha TOMC Hehe OCTATH. CxBaTHJIH CY H HApOJHH NOCIAHHALH BAKHOCT, KOjY HAPOJL ZaBa CIOpa3yM- HOM H CJIOXKHOM PAY. ' Benuke Hnejahe, Koje cy IOcTHIJE CPIICKO IJIEME, H CyBHIIE CY GYpHO MaHuđecroBaJe Hapojuo = ocjehare. ToroBo y cxpajioj mepBo3su Hapoj ije Hajucrakuyruje gao uapasa 6GypHuM ocjehajama. Iluo je cBujeT ocrao #3- HeHaljeH 2KECTOKHM K3JIHjeBOM ILATPH- oTcke Gogu Hauer napoja. Makap na je cBe Har/lo H36HMJIO, KAO LITO CY HM norataju Harjo ce pa3Bujajid, HIaK je TO jenuo zo6po, jep je cuara cBera TOTA NOKA3AJIA, NA KOJI HApOJA y Cp- Guju Kyua BCJHKO CPIICKO CPIE. H TO je uMaTo BeJuKuHXx Hu 1o6pux TIOCIBEJIHLA. CBH HCTAKHYTHJH IIOJIHTH- UKH J6BYJIH 3HAJIH CY JA Ce y31HIHy H3HAJL NIAPTUZAHCKHX PA3ZIHKA H /A Ce okyne Ha 3ajexumuku pau 3a 1o6po- 6uT cBoje orauGuHe. Tako cy, cy /ehu To Bpno jacHuM 3HaKOBHMA, CTBAp CXBATMJIH- MH HapOjlHH NOoCJZHHUIH. MH oHu nujeje ca naprujck4M NpBaluMa ucTO MHLIUBCIBE. Ilo CBeMy Cylehu, pan Haponue CkyruruHe rnpurnjete OGMJIATO IIIOJLA H MHOTO € KOPHCTHTH uujeJoj 3EeMJbH. O Tome Hac nHaj6osbe yBjepaBajy CTpaHauKke 3eMAaJBCKE — KOHEpeHLUHjE, Koje cy OBo aa onipxane y Beorpa/y. CBe cy Gume ojvinuHo rIoxotjeHe, KOJI cBux je Blanajo jenHako OJLJIIEB- Jb€IbB€ HP OCBjeLOuEI:E, CBE Cy pa- cnpaB;baJe BeiuM JIHjenoM OHa IHTAa- ia, Koja M/Iy 34 OIIITHM NOGPOM 3€- MJb€. ŽaHuMHBO je u y ucrTo Bpujeme BPJIO yTjeNiHO, INTO CY CBE CTpaHke, Ha cBojuM KkOHepeniuujaMa, Louie 1o HCTOF 3AK/BYUKA y IOTJIELY OJHOLIAjA Ca OCTAJIHM CTPAHKAMA; CBE CY CTBO- PuHJe 34K/bYUAK, JA HM OIINITH MHTE- pecH HMIIEDATHBHO HAJIAXKY, JA CIO- pa3yMHO, 34je—lHHUKHM CHJIAMA, MOPAjy TPAXKHTH HAIIP€IAK HAPOJIHH Y IberO- BOj KOMIIAKTHOCTH, TE Cy CBE HCTAKIIE MHLIJb€Ib€, JA CA OCTAJIHM CTPAHKAMA u nasbe 6y1ly y norpe6noj Be3H. HaBelihy BaM pe3sosyuujy, Kojy je CamocTaJiIHa crpanka Ha cBojoj konđpe- penuuju npuxBaruja. OHa rsacH: »3šeMa;bcka Kondepenuuja camMo- CTAJIH€. PAJHKAJIH€ CTPAHKC, CMATpA- jyhu na je y OBHM NpuluKama jauare onGpanGeHe cHare 1pxaBHe IpBa I0- Tpe6a, kojoj ce umajy NOTUHHHTU CBC pyre noJauTuuKe u naprujeke mo- TpeGe, u3jaB;byje : 1) Csojy carmacuocT ca panoM Tya- BHor Og6opa u nocnaHuukor KJy6a Y NOTICE CACTABA KOAJIHLIHOHE BJIAJLC Ca HCTAKHYTHM IIPOTPAMOM, INO KOME CBE PEĐOpME NOJIMTHUKHX 3ZaKOHA M Pan BTaluH, MOpajy HMATH TEXKIbY JA Ce yKJOHC Y3PONH NOCAJAIIIbHX YHY- TpatiwHx CyKOGa, Ha Taj HAUHH IITO he ce rpajaHuMa 34rapaHTOBATH CJIO- 6onHa ynmorpe6a npaBa Ha OrmuruH- CKHM, OKPY?XKHHM H CKYTILITHHCKHM H3- GOpHmMa. 2) Ouekyje za he ce mopen mjepa, ycraHOBa H 34KOHA, KOjuMA hE CE H- BJb€ NOJIH3ATH HApOuHTO HHLYCTPHja, 3ZEMJBOPAJIIBA HP 3ZAHATH IPEJLy3EeTH IiTO TpeGa 34 pujeruei»e uuHOBHHUKOF nuTata, cmarpajyhiu na he 4 oHo ro- Mohiu_cpeljet»y 3eMJbe. 3) IKenu zna ce Camocrajina Panu- KanHa CrpaHKa y CBHMA IIOCIIOBAMA H NaJbe pyKOBOJLH HaueJumMa Koja je og CBOr NOUETKA 3acTyIaJia za CprcrBo u Cp6uja mopajy 6uilu usnao cseza u u3snao csa«oza“. Buuie Mate cBe cy pesojynuuje uc- Tora canpxaja, a y ivuma ce Haj6oJbe OTJICJLA PACIIOJIOXKEIGE, IA Ce OJIGAlE NOCAJANIH€ TP3ABHLIE H ZA Ce NpH- CTYIIH CTBAPHOM H HCTHHCKOM pa/ly 34 orniuTe 1o6po. : To je cBakako Jiujena u yrjerima nojaBa, koja he oGpanoBaTu cBe Cp6e, ruje roj HX HMa, a y IIpBOM pely 3e- MJby, Koja je npojna3uja Kpo3 Hajrexe Kpuse, koja je GuJra H y Norenikohama H y OIACHOCTHMA. * : * A caga za BaM HANoMEH€M CMpT jenuor uoBjeka, KOju je MHOFO ypaJiH0. HekunaH je nmpemuuyo Manojso Xp- BahanuH, 6par ocyljemor ,BeJeu31aj- uuka“ Moja. KoGna GparoBa cynGuna nocnjemiujta je eroBy cMprT. Ilokojuu ManojJio yuecrsoBao je y ycraHky y Bocanckoj Kpajuuu ca Bojsomom Ile- TpomM MpkotouhieM, raHatii>uM KpaJbeM TlerpoM. 360r Tora je oz aycrpnjckux . BJIACTH GHO FOIEH H amlleH, TE ce je Hajnocuje 34K/IOHHO HA 3EMJBHIITE cgoGonae Cp6uje. Ilorpe6 My je 6uo Bpno sujen. 3a- crynaH je Guo u Kpas Ilerap, a Guju CY IIPHCyTHH MHOTH BCJIHKH IPHABHH NOocTOjaHCTBEHHIIH. IlupseuBa je nenmema, Kojy je mo- KOjHHKOB KYM IIpHMHO OJ /Aanoj/oBa 6para Moje u3 ramuuue y 3arpe6y, a eBo joj canpxaja: ,Mauia (Tako cMo 3Bajiu_ Manojsta) rpo6, a ja po6. Je iu nyua Mjepa? Kyme CreBo, 6auu ymje- CTO MEH€ FPy/y 3€MJBE y Bjeuuy kyhy najuneanujer rnalienuka, Gpara Mu Manojsa. Bjeuna My namjaT!“ Dalmatinski Sabor. Zadar, 15. X. Adresa na Nj. Veličanstvo sastoji od 4 dijela. U prvom se dijelu izra- zuju čuvsta homogijalnosti, u dru- gome se izjavljuje želja za sjedinje- njem Dalmacije, u trećem se kaže da bi Bosna i Hercegovina imale same odrediti svoj državno-pravni odnošaj a četvrti se dio odnosi na ekonomno stanje zemlje. Srbi su sa Hrvatima glasovali za adresu, jer se slaže i sa njihovim programom i sa sporazumom sadr- žanim u zadarskoj resoluciji, tako da je Dr. Knežević, povodom rasprave kazao da pristajanje Srba na sjedi- njenje, nije nego logična posljedica zadarske resolucije, vršenje jednog obećanja. ia