\

Br. 78.

Dubrovnik 22.

oktobra 1909.

God. XVIII.

IZLAZI UTORKOM i PETKOM

Cijena je listu na godinu:
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce-
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru
K 15; za sve ostale zemlje franaka
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10;
na pd i četvrt godine surazmjerno.
Pretplata i oglasi šalju se admini-
straciji lista a dopisi uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran-
kovna pisma ne primaju se. —

UBROVNI

POJEDINI BROJ 10 PARA

Za oglase, računska izvješća i sli-
čne objave plaća se 12 para po
petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
ge više puta uvršćuju, onda po po-
godbi. — Za priposlana, izjavo i
javne zahvale plaća se od petitnog
retka 20 para.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik iizdavatelj Kristo P. Dominković.

Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr.

Gdgovorni urednik Nikola L. Brkić.

-——

Uspjeh zagrebačkog procesa,

Zagrebački je proces u glavno-
me dovršen. Još samo sto sedmo-
rice da izreče svoju, pa je ova
tragikomedija potpuno odigrana.
Formalnost će time biti izvršena,
a njene pogrješke ispaštali su i
ispaštaće nevini Srbi.

Rezultat je ovoga procesa za
nas Srbe u Austro-Ugarskoj mo-
narhiji vrlo poučan, a njegove su
pošljedice od vanredne koristi i
osobite važnosti.

Spremnost vlastodržaca, da se u
političkoj nuždi late i najogavnijih
sredstava, i gotovost izvjesnih štre-
bera, da izvrše i najsramnije osno-
ve, otkrivaju nam ozbiljnu bolest
prilika, u kojima i pod kojima se
razvijamo. Mješte zaštite i podrža-
vanja poretka vidimo jasnu težnju
za gaženjem i najelementarnijih
pojmova ljudskih, nacionalnih i
građanskih prava u svrhu oču-
vanja jednog bolesnog, gotovo
suludnog sistema zarobljavanja i
pljačkanja. Za očuvanje nesuvre-

mene samovolje potkopavaju se '

temelji poretku i gazi se sila za-
kona, koja je jedina močna, da ga
u znazi uzdrži. Pri tome se redo-
vno zaboravljalo i zaboravlja, da u
postepenim zloupotrebama nalaze
terena svome razvitku sve moguće
političke, često i društvene, bolesti.

Od zla sjemena ne može da
bude dobar plod. Sa sličnim ek-
sperimentima, kao što je zagreba-
čki  monstre-proces, stvaraju se
uvjeti nesigurnosti, koji se poste-
penim jačanjem najprije mogu da
osvete onima, koji su joj teren
pripravili. To bi bila logična po-
šljedica sredstava zaštite, koji se
nameću prema načinu pritiska. Isto-
rija nam kroz cio svoj razvitak
dava nebrojeno nesumnjivih pri-
mjera.

Ovo je rezultat zagrebačkog
procesa za one, koji u momental-
noj političkoj nuždi dozvoljavaju

Sebi zloupotrebu vlasti i sile. Za

nas pak on ima sasvim drugu va-
žnost. U opštoj zapuštenosti, koja
je dolazila ozgo, narod nije bio
Potpuno svjestan ni svoje nacio-
nalne individualnosti, ni svoje pri-
rođene snage. Za nj je svijet malo
što znao, a sam se nije micao. U
dosta nezgodnom momentu pro-
budiše ga oni, čijim je osnovama
bio na smetnji. Narod je ustao da
brani svoje i da očuva, što se još
bude dalo očuvari. U tome je bio
jednodušan.

Iz bojazni, da se narod ne pro-
budi, počeše ga silnici šibati, a
time postigoše obratno. Osvijestiše

ga u tolikoj mjeri, da to sam ne
bi postigao za desetke godina.
A što je isto toliko važno, ostali
je svijet vidio, da i u ovim kraje-
vima žive veliki dio poštenog srp-
skog naroda, koji se ne da gaziti
i koji se neustrašivo bori za ljud-
ska prava. Inscenatorima zagreba-
čkog procesa Srbi bi mogli podići
spomenik, što su ih tako brzo
osvijestili i što su ih ostalom svi-
jetu u pravoj svjetlosti predstavili.

Pored ovog uspjeha postignut
je i drugi. Međusobna bratoubi-
bačka borba između Srba i Hrvata
počela je da gubi teren sa spo-
znajom zajedničkih interesa i za-
jedničke opasnosti. U okupljanju
opšte narodne snage vlastodršci
nazriješe opasnost po svoje planove
i baciše im kost u obliku zagre-
bačkog procesa, da oda nju po-
lome zube narodne jednodušnosti.
Ali dosadašnje iskustvo, koje ih
je u mnogo čemu poučilo, upo-
zorilo ih je, da taj mamak odbace.
I oni to učiniše i još tješnje se
spojiše. Hrvati su shvatili važnost
ispolinske borbe Srba i priskočiše
im u pomoć, da time zapriječe
katastrofu borbe, koju su za svoja
narodna prava započeli. Srbi su
bili okrivljeni i osuđeni sa zločina
velike izdaje, kojega nijesu poči-
nili, a Hrvati su se s njima identi-
ficirali, jer su vidjeli, da se taj
zločin velike izdaje ispoljava jedino
u pravilnom shvaćanju narodnih
interesa i u ispravnoj borbi za
prava otadžbine. Time je bratska
jednodušnost bila učvršćena. Po-
stignut je, dakle, i u tome rezultat,
kakav je našoj zajedničkog otadž-
bini bio od neosporne potrebe,
i kakav, opet, vlastodršci nijesu
željeli.

Srbi su pred licem cijelog svi-
jeta posvjedočili, da znadu i žrtve
prinositi na oltar svoje otadžbine.
Tako su na najveličanstveniji način
manifestirali svoj nesebični patrio-
tizam. A gdje se žrtve prinose, tu
mora biti uspjeha. I bilo ga je.
On je tako velik, da pred njim
i vlastodršci stoje zapanjeni. Narod
se je osvijestio i počeo da radi
na svim linijama. Mješte da se
ubije u njemu svaka snaga i da
ga se satre, on je ojačanom silom
i povećanim brojem boraca stupio
još žešće na poprište borbe. A
bratska jednodušnost slavi baš us-
ljed ovoga svoju pobjedu.

Takim uspjehom, koji će u bu-
dućnosti imati korisnih pošljedica,
Srpstvo je zadovoljno. A to je
najbolja nagrada mučenicima za
prinesene žrtve.

Ilacmo u3 beorpaja.

Y Beorpany, 19. okroGpa.

Behiuna HapojiHHxX IIOCIAHHKA HAJIA3H
ce y Beorpa/iy. CBH BHIIC MAIbeM ]A-
Bajy BCJIHKY BAKHOCT CAJAILIIB€ 3aCH-

ojenaiy Hapojue Ckyniirume u CBH

Cy CarjacHu y TOME La TpeGa HacTO-
jaru OKO Crnopa3syMHor pana 3a puje-
Niewe u3BjecHux BaHHX IIHTAIbA, KOjA
Cy Ha IHEBHOM pely. Ta CarJmacHocT
Haj6osbe ce ouuroBaja y 4360py rpe/-
CjeuHHIITBA  CKYTINITHH€, 4 CBH CMO
yBjepeuu, a Ha TOMC Hehe OCTATH.
CxBaTHJIH CY H HApOJHH NOCIAHHALH
BAKHOCT, KOjY HAPOJL ZaBa CIOpa3yM-
HOM H CJIOXKHOM PAY. '

Benuke Hnejahe, Koje cy IOcTHIJE
CPIICKO IJIEME, H CyBHIIE CY GYpHO
MaHuđecroBaJe  Hapojuo = ocjehare.
ToroBo y cxpajioj mepBo3su Hapoj ije
Hajucrakuyruje gao uapasa 6GypHuM
ocjehajama. Iluo je cBujeT ocrao #3-
HeHaljeH 2KECTOKHM K3JIHjeBOM  ILATPH-
oTcke Gogu Hauer napoja. Makap na
je cBe Har/lo H36HMJIO, KAO LITO CY HM
norataju Harjo ce pa3Bujajid, HIaK
je TO jenuo zo6po, jep je cuara cBera
TOTA NOKA3AJIA, NA KOJI HApOJA y Cp-
Guju Kyua BCJHKO CPIICKO CPIE.

H TO je uMaTo BeJuKuHXx Hu 1o6pux
TIOCIBEJIHLA. CBH HCTAKHYTHJH IIOJIHTH-
UKH J6BYJIH 3HAJIH CY JA Ce y31HIHy
H3HAJL NIAPTUZAHCKHX PA3ZIHKA H /A Ce
okyne Ha 3ajexumuku pau 3a 1o6po-
6uT cBoje orauGuHe. Tako cy, cy /ehu
To Bpno jacHuM 3HaKOBHMA,  CTBAp
CXBATMJIH- MH HapOjlHH NOoCJZHHUIH. MH
oHu nujeje ca naprujck4M NpBaluMa
ucTO MHLIUBCIBE. Ilo CBeMy Cylehu,
pan Haponue CkyruruHe rnpurnjete
OGMJIATO IIIOJLA H MHOTO € KOPHCTHTH
uujeJoj 3EeMJbH.

O Tome Hac nHaj6osbe yBjepaBajy
CTpaHauKke  3eMAaJBCKE — KOHEpeHLUHjE,
Koje cy OBo aa onipxane y Beorpa/y.
CBe cy Gume ojvinuHo rIoxotjeHe, KOJI
cBux je Blanajo jenHako OJLJIIEB-
Jb€IbB€ HP OCBjeLOuEI:E, CBE Cy pa-
cnpaB;baJe BeiuM JIHjenoM OHa IHTAa-
ia, Koja M/Iy 34 OIIITHM NOGPOM 3€-
MJb€. ŽaHuMHBO je u y ucrTo Bpujeme
BPJIO yTjeNiHO, INTO CY CBE CTpaHke,
Ha cBojuM KkOHepeniuujaMa, Louie 1o
HCTOF 3AK/BYUKA y IOTJIELY OJHOLIAjA
Ca OCTAJIHM CTPAHKAMA; CBE CY CTBO-
PuHJe 34K/bYUAK, JA HM OIINITH MHTE-
pecH HMIIEDATHBHO HAJIAXKY, JA CIO-
pa3yMHO, 34je—lHHUKHM CHJIAMA, MOPAjy
TPAXKHTH HAIIP€IAK HAPOJIHH Y IberO-
BOj KOMIIAKTHOCTH, TE Cy CBE HCTAKIIE
MHLIJb€Ib€, JA CA OCTAJIHM CTPAHKAMA
u nasbe 6y1ly y norpe6noj Be3H.

HaBelihy BaM pe3sosyuujy, Kojy je
CamocTaJiIHa crpanka Ha cBojoj konđpe-
penuuju npuxBaruja. OHa rsacH:

»3šeMa;bcka  Kondepenuuja camMo-
CTAJIH€. PAJHKAJIH€  CTPAHKC, CMATpA-
jyhu na je y OBHM NpuluKama jauare
onGpanGeHe cHare 1pxaBHe IpBa I0-
Tpe6a, kojoj ce umajy NOTUHHHTU CBC
pyre noJauTuuKe u naprujeke  mo-
TpeGe, u3jaB;byje :

1) Csojy carmacuocT ca panoM Tya-
BHor Og6opa u nocnaHuukor KJy6a
Y NOTICE CACTABA KOAJIHLIHOHE BJIAJLC
Ca HCTAKHYTHM IIPOTPAMOM, INO KOME
CBE PEĐOpME NOJIMTHUKHX 3ZaKOHA M
Pan BTaluH, MOpajy HMATH TEXKIbY JA
Ce yKJOHC Y3PONH NOCAJAIIIbHX YHY-

TpatiwHx CyKOGa, Ha Taj HAUHH IITO
he ce rpajaHuMa 34rapaHTOBATH CJIO-
6onHa ynmorpe6a npaBa Ha OrmuruH-
CKHM, OKPY?XKHHM H CKYTILITHHCKHM H3-
GOpHmMa.

2) Ouekyje za he ce mopen mjepa,
ycraHOBa H 34KOHA, KOjuMA hE CE H-
BJb€ NOJIH3ATH HApOuHTO HHLYCTPHja,
3ZEMJBOPAJIIBA HP  3ZAHATH  IPEJLy3EeTH
IiTO TpeGa 34 pujeruei»e uuHOBHHUKOF
nuTata, cmarpajyhiu na he 4 oHo ro-
Mohiu_cpeljet»y 3eMJbe.

3) IKenu zna ce Camocrajina Panu-
KanHa CrpaHKa y CBHMA IIOCIIOBAMA H
NaJbe pyKOBOJLH HaueJumMa Koja je og
CBOr NOUETKA 3acTyIaJia za CprcrBo
u Cp6uja mopajy 6uilu usnao cseza
u u3snao csa«oza“.

Buuie Mate cBe cy pesojynuuje uc-
Tora canpxaja, a y ivuma ce Haj6oJbe
OTJICJLA PACIIOJIOXKEIGE, IA Ce OJIGAlE
NOCAJANIH€ TP3ABHLIE H ZA Ce NpH-
CTYIIH CTBAPHOM H HCTHHCKOM pa/ly 34
orniuTe 1o6po. :

To je cBakako Jiujena u yrjerima
nojaBa, koja he oGpanoBaTu cBe Cp6e,
ruje roj HX HMa, a y IIpBOM pely 3e-
MJby, Koja je npojna3uja Kpo3 Hajrexe
Kpuse, koja je GuJra H y Norenikohama
H y OIACHOCTHMA.

* : *

A caga za BaM HANoMEH€M CMpT
jenuor uoBjeka, KOju je MHOFO ypaJiH0.
HekunaH je nmpemuuyo Manojso Xp-
BahanuH, 6par ocyljemor ,BeJeu31aj-
uuka“ Moja. KoGna GparoBa cynGuna
nocnjemiujta je eroBy cMprT. Ilokojuu
ManojJio yuecrsoBao je y ycraHky y
Bocanckoj Kpajuuu ca Bojsomom Ile-
TpomM MpkotouhieM, raHatii>uM KpaJbeM
TlerpoM. 360r Tora je oz aycrpnjckux .
BJIACTH GHO FOIEH H amlleH, TE ce je
Hajnocuje 34K/IOHHO HA 3EMJBHIITE
cgoGonae Cp6uje.

Ilorpe6 My je 6uo Bpno sujen. 3a-
crynaH je Guo u Kpas Ilerap, a Guju
CY IIPHCyTHH MHOTH BCJIHKH IPHABHH
NOocTOjaHCTBEHHIIH.

IlupseuBa je nenmema, Kojy je mo-
KOjHHKOB KYM IIpHMHO OJ /Aanoj/oBa
6para Moje u3 ramuuue y 3arpe6y,
a eBo joj canpxaja: ,Mauia (Tako cMo
3Bajiu_ Manojsta) rpo6, a ja po6. Je iu
nyua Mjepa? Kyme CreBo, 6auu ymje-
CTO MEH€ FPy/y 3€MJBE y Bjeuuy kyhy
najuneanujer  rnalienuka, Gpara Mu
Manojsa. Bjeuna My namjaT!“

Dalmatinski Sabor.

Zadar, 15. X.

Adresa na Nj. Veličanstvo sastoji
od 4 dijela. U prvom se dijelu izra-
zuju čuvsta homogijalnosti, u dru-
gome se izjavljuje želja za sjedinje-
njem Dalmacije, u trećem se kaže da
bi Bosna i Hercegovina imale same
odrediti svoj državno-pravni odnošaj
a četvrti se dio odnosi na ekonomno
stanje zemlje.

Srbi su sa Hrvatima glasovali za
adresu, jer se slaže i sa njihovim
programom i sa sporazumom  sadr-
žanim u zadarskoj resoluciji, tako da
je Dr. Knežević, povodom rasprave
kazao da pristajanje Srba na sjedi-
njenje, nije nego logična posljedica
zadarske resolucije, vršenje jednog
obećanja. ia