Dubrovnik 29. oktobra 1909. oj ii odio tt God. XVIII. Br. 80. \ IZLAZI UTORKOM i PETKOM Cijena je listu na godinu: Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Herce- govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru K 15; za sve ostale zemlje franaka 16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; na p6 i četvrt godine surazmjerno. Pretplata i oglasi šalju se admini- straciji lista a dopisi uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- kovna pisma ne primaju se. — DUBROVNIK POJEDINI BROJ 10 PARA Za oglase, računska izvješća i sli- čne objave plaća se 12 para po petitnom retku (sitnijeh slova). Ako ge više puta uvršćuju, onda po po- godbi. — Za priposlana, izjave i javne zahvale plaća se od petitnog retka 20 para. š a Plativo i utuživo u Dubrovniku. Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Odgovorni urednik Nikola L. Brkić. U Dubrovniku, 28. oktobra. Proglas srpskih narodnih posla- nika na dalmatinskom saboru, koji su upravili Srbima na Primorju i koji smo donijeli u pošljednjem broju ovoga lista, u velike nas je obradovao, a morao je obradovati i svakog pravog rodoljuba srpskog. Poslije dvogodišnjeg razrovanog i gotovo bezglavog političkog života Srba na Primorju, dolaze nam naši poslanici sa iskrenom i radosnom objavom, ali i sa vrlo ozbiljnom porukom. Iz onoga proglasa jasno izbija patriotska želja naših poslanika, da se jednom srede prilike našeg nutrnjeg političkog života, čija je razrovanost mnogo smetala opštem narodnom razvitku i našim odno- sima prema vani, prema drugim grupacijama. Taktična opreznost, kojom su, pored svih nama pri- rođenih smetnja, znali probiti led i naći zgodan izlaz za jedan mo- guć početak, ako ga tako smijemo nazvati, dokazuje nam, da su naši poslanici shvatili teškoće prilika, razumjeli svoj položaj i zgodno ga primijenili svojim dužnostima pre- ma opštim narodnim potrebama. A u tome nalazimo garancija, da će oni istrajati do kraja i da će postići svrhu. Ono, što su do sada učinili, nije sve, niti smije da bude sve. U tome je sadržana samo po- četna priprava, da se učini sve što treba učiniti. Zato s pouzda- njem i gotovo sa realizovanim na- dama gledamo u njihov najavlje- ni rad. Bilo bi nepravedno, kad bismo od poslanika tražili ostvarenje i njihovih i naših želja bez di- rektnog ili indirektnog sudjelova- nja sviju Srba na Primorju. Kom- paktnost opšteg političkog života: nije sadržana u jednodušnosti sa- mih poslanika. Ona treba da nađe odraza u prvom redu u zajedni- čkoj ideji opšte nacionalne i na- čelne identičnosti, koja isključuje svaki drugi, otvoreni i zakulisni, posebni interes. Samo kao opšta svojina može da dovede do stvar- nih i ispravnih rezultata. Zaustavimo se momentalno pred najbližom nezavidnom prošlosti, zavirimo dobro u sve njene deta- lje, pa se upitajmo, koja su tako velika nacionalna pitanja dovela našu opštu kompaktnost u rastroj- stvo? Jesu li postojale među po- Jedincima i pojedinim grupama «Ve načelne razlike? — Zbilja, ako Sve to promotrimo bez strasti 1 Zaslijepljenosti, sa najveće visine čistog i svjesnog patriotizma, mora | nam lice crveniti pred labavim kri- terijem nekadašnjeg rasuđivanja. Nijesmo znali, a neki međutijem i nijesmo htjeli, da odijelimo pi- tanja opšte važnosti od ličnih po- : gleda i interesa. A _u tome je sva tragika prošlih događaja. Uspjehu inicijative naših posla- nika pretpostavljamo, dakle, čisto nacionalne poglede sviju Srba, bez ikakva ličnog kolorita. Ako se po- novo budu isticati i na prvo mje- sto postavljati pitanja pojedinih ličnosti, namjere naših poslanika i njihove i naše želje: pretvoriće se u snježne pahuljice, koje će se pr- vim pojavom južine raskraviti i iščeznuti. Ističemo stoga potrebu, da se nutrnje rastrojstvo i predu- zeto sređivanje shvati kao čisto nacionalna stvar. To je preduvjet pravilnog razmršenja našeg gvor- dijskog čvora. Istakli smo već jednom, da su i naši poslanici, kao i svi ostali Srbi na Primorju, živjeli u vrtlogu naših domaćih trzavica. Nas tješi učvršćeni fakat, da su oni imali smjelosti i uviđavnosti potpuno izbjeći jedan nastran put i o- krenuti pouzdanom stazom, koja vodi k uspjehu. A sada smo i mi primorani krenuti njihovim stopa- ma. Povjerenje, koje smo im kao poslanicima dali, moramo sada u- čvrstiti sa odobravanjem ovoga njihova koraka, koji je u tolikoj mjeri ispravan, da i najmanje skre- tanje može porazno djelovati. Uvjereni smo, da će se svi Srbi rado odazvati pozivu poslanika i biti im u svemu i kad god zatreba pri ruci, da se ostvari želja sviju Srba na Primorju i da se uspo- stavi nekadašnje jedinstvo i sloga. To u prvom redu očekujemo od uviđavnijih Srba, jer — budimo iskreni — do njih, u prvom redu, ovisi uspjeh u isto tolikoj mjeri, u kolikoj su oni bili i vinovnici dosadašnjeg rastrojstva. Tješi nas i sama pomisao, da je led probijen ; hrabri nas pak ve- lika nada, da će se istrajati do kraja i da će uspjeh unaprijed biti garan- tovan. Bilo, dao Bog, sa srećom! baJIKAHCKO NHTatbE ONET Ha TaNeTY. BankaH je jom yBujek NMoJIHTHUKH BYJIKAHHUHO TJI0, 4 NOCHTypHO jolI he TAKOBO OCTATH 34 IyTO BpHijeme. To- TOBO CBA HyTApiba NIOJIHTEKA EBpone najBunie ce sanmuwe o Bajikau, a Bap- Huna jeuHor cBeorifier_ eBPOIICKOT KOH- dIuKTA HHTJTEJA Moryhua najnpuje ca oBe crpane. Hu jean CacraHak BJIa- papa ne Moxe za npoije, a ma ce y3 OCTAJI€ IOJIHTHUKE BAKHOCTH HE TIPH- Mjedu u OHa 0 GAJIKAHCKOM. IIHTAIY, a a ce uaMeljy OCTAJIHX PA3TOBOpA HE YByue u pasroBop 0 IIpHJIuKAMA 4 — TOGOXIbeM = CpeljuBaisy = GaJIKAHCKHX Ip»KaBa. OBo nada npyxuje €y ce IBuje npujiuke, na ce EBpona a u came 6a1- KAHCKE€ IPKABE NO3aGaBe Ca IIpuHJIHKAMA Hua GankaHy. Y Hranuju ce cacraje pycku uap Hukozma ca urajujanckuM BjanapeM, Te ce y Pakonuiujy Ipxe 3IPABHIE,. H HCTHU€ CE, KAKO CY HH- Tepecu OBHX IBHjy JIPXKABA KJEHTHUHH, Te, npeMa TOME, 4 pan Pycuje u Hra- zuje ua BanKkaHy HMAa0 GH HhiH yrope/o. PHbeMauKka IITAMIA H OJBHILE MPKO reza Ha oBaj cacraHak,' npunaje My BEJIHKY IOJIHTHUKY BAKHOCT, HAPOUHTO c Tora muro je nap Hukosma Ha CBOM nyry 3a Hrajujy cacBum oGuuao Ay- crpo-Yrapcky. OcuM Tora ibemMauka iuramna nouema je on cara joni jaue na CyMiba y JojainocrT Hrazuje npaMa TpojHOM CaBe3y, OTOBO Caja Hehe Hu na joj sjepyje. Muoro ce 6oje, za ce Hrasuja u Pycuja ue mocraBe Kao je- JIHA OJVIJUHA PABHOTOXKA IBEMAUKOT »Drang-a“. Ilake oneT GaJIKAHCKO IIHTAIb€ IIO- UHIb€ JA M3BOJIH HEKY BPCT HemOBjE- peia u 3aTerHyTOCTH H3M€Hjy EBPOII- CKHX IPKABA, LOK C IpyTe CTpane naje nocra pasnora BjepoBai»y HOBHM Fpy- nucai»uMa. Tpe6a umMaTH Ha yMy, Za 1912. rog. CBpiuaBa Tpojuu caBe3, a Ha TO Ce MHOTO pauyHa, TE ce KOM- Gunanuje yBujek uuHe mMHoro panuje 3a 60JBY CHTYPHOCT. Y noHenjebak 4 YTOpaK, JAKJIE y ucTO Bpujeme, kan je pycku uap 6uo y Hrasuju, GyrapckH Blanap Pepjn- HAH] NOJa3H y Cp6ujy Te NpaBu u3JeT Ha BuCOKY nJaHKHy KonaoHuk. Cpn- CKA IITAMIIA 4 HM CAM HAapoj OLyIIC- BJb€HO IIO3ApABJIbA LOJIAZAK GyrapCKkor BJanapa. Cacramak HM3Meby Hera Hu CPIICKOT IIPECTOJIOHACIBCIHHKA GHO je cpnauaH u 6parcku. Hapon ojyiuie- BIBEHO KJIHUE: 2KuBjena GajkaHcka KoHezrepanuja! Cpncka IuTaMIa ro- 31paBibajyhu 1oJa3aK GyrapcKkor BJa- napa, TBplo Bjepyje, za OBa IpnJIHKa MOpa la 6yne HoBa u jaka OCHOBA H IuTO TBpije 361mxewe uameHy CpGuje u PByrapcke. FbemMauka IuraMrla O OBoM mocjeTy Čepnunanja y Cp6uju, 1pxu ce 1o- cra xTaniHo. M TO 6u C* MOrJIO TIpo- TyMauHTH HA BHILIE HauuHa. Kan omu He rpakhy H€ CIYTH MHOTO Ha zOGpo. JloBonuTu y cBe3sy nocjer pyckor napa y Hranujy u 6Gyrapckor y Cp- Gujy MOIJIO Gu Ce y3€TH C JIMIINA H c nanuuja. Ha Tpe3BeHHM H HCKYCHHM nojuTHuapuma je, na 6pso u Jako cxBare c Koje je crpaHe Jumuie a c Koje Hajinuje. Y NaHanio>uM TELIKHM NIpuJuKaMa HajBehy OrmacHOcrT Hocu HauBHOCT. O nurmloMaTckoj BjeruTuHu M JyKABOCTH NaHaC OBHCH Cyn6uHa HApoJA. BajikancKO nuTawe oner us6uja no MAJIO HA NOBPLIHHY. Onu, uuroBe ce KOXE TO HajBHIIE THHE, MOpajy za 6y1y Ha onpe3y u za moriyHo ca ce6e 36aue CBE OHO, IITO HX KOYH y paly 3a one uurepece uapoza. IIpomocT je aja OCTA TIOYKE, H TEIIKO OHOME, KOME OHa Huje GHJA NOBOJBHA yuHTE- sbulla, jep Gy nyhHocT Hehe BHIIe a no- nyuaBa Bek npocro za pyruu u carape. Ha oBo Gu rpeGano na Mucne u y CpGuju. Š Ruski car u Italiji. Poslije toliko očekivanja sastao se je 28. o. m. ruski car Nikola sa tali- janskim kraljem Viktorom Emanu- elom. Sastanak je bio vrlo srdačan i iskren. Na gala-ručku, koji.je bio . priređen za 59 osoba, talijanski je kralj izrekao slijedeću zdravicu: »S veseljem u duši pozdravljam gosta Italije i mojeg gosta, jer pohod Vašeg Veličanstva potvrđuje iskreno prijateljstvo i slogu što vežu naše kuće, naše vlade i naše zemlje; su- glasnost naših probitaka i čuvstva simpatije, koja su potkrijepili u našoj nedavnoj nesreći vrijedni ruski mor- nari svojom samozatajom, to su više doprinijeli zbliženju Rusije i Italije. Ruski i talijanski narod naučili su se upoznavati i poštivati, a naše vlade bile su tumač misli i djela, što u za- jednici s drugim vlastima idu za odr- žanjem mira. Tvrdog sam uvjerenja, da mogu sa Vašim Veličanstvora osi- gurati našim narodima ovo dobro. Najživlje zahvaljujem Vašem Veli- čanstvu na pohodu, žaleći ujedno što ne mogu vidjeti do Vas uzvišenu Vašu suprugu, za čije zdravlje izra- zujem najtoplije želje. Dižem čašu u čast Vašeg Veličanstva, u slavu Va- šega vladanja, u sreću Njezinog Ve- ličanstva carice Marije Feodorovne i carice Aleksandre Feodorovne te ci- jele carske obitelji i za veličinu i na- predak Rusije.“ Pošto je odsvirana ruska himna, digao se je car _ Nikola i dao izraza u ovom govoru: »Srdačnost, kojom mi je Vaše Ve- ličanstvo izrazilo dobrodošlicu, iskreno me je dirnula. Dolaskom mojim u vašu lijepu zemlju, ostvario sam za- vjet, drag mome srou, koji mi je tako dugo ležao na duši. Jedina je moja tuga, što caričino zdravlje nije do- pustilo, da me prati na ovome putu, da zahvali sa mnom Vašem Veličan- stvu na pohodu, koji je jedna od najugodnijih naših uspomena. Tako simpatičan doček, kojim sam primljen u Italiji, odgovara iskrenom prija- teljstvu i istovjetnosti pogleda na pro- bitke, koji vežu naše kuće, naše vlade i naše zemlje. Živo saučešće pri ne- sreći, koja je prošle godine zadesila Italiju i odjek, što ga je to čuystvo - našlo u Italiji, rječiti su dokaz sim- patijama, koje sve više rastu između naših dvaju naroda. Tvrdog sam uvjerenja, da će se naše vlade živo zauzeti oko njegovanja ovih simpa- tija, te doprinijeti sa postojanom i vjernom složnošću ne samo zbliženju Italije i Rusije, koje tako odgovara uzajamnim probitcima obiju zemalja, nego i djelu općeg mira. Osobito mi je drago, da se nalazim ovdje danas, kad pada godišnjica vjenčanja Vaših Veličanstava, te svim srcem dižem čašu u zdravlje Vašeg Veličanstva, u zdravlje Njezinog Veličanstva kra- ljice Jelene i kraljice Margherite, te čitave kraljevske kuće. Pijem u ve- ličinu i napredak zemlje, čiju u ovaj čas uživam gostoljubivost.“ Na to je muzika zasvirala talijan- sku narodnu himnu. Ovom posjetu pridaje se u politi čkom svijetu velika važnost. Za sada