SM

.DUBROVNIK=

Br. 81.

što se pristupilo aneksiji Bosne i Her-
cegovine, ipak smo mislili, da su bar
neki, ako i ne svi, od 53 opiuženih
učinili nešto, što doduše ne bi još ni
iz daleka slično bilo veleizdaji, ali
ipak, što bi moglo služiti bar kako-
vom takovom razlogu, da ih se sud-
beno progoni. Ali kakovo li je bilo
iznajprije začuđenje, zatim srdžba, a
konačno užas naš, kad smo se tokom
javne rasprave što dalje to jasnije
uvjeravali, da optuženi ne samo da
nijesu učinili nikakav veleizdajnički
čin, nego im se nijesu niti takove
namjere mogle dokazati. Pokazalo se
da su bili na sud odvučeni, suđeni
a djelomično i osuđeni samo na te-
melju pretpostavaka, da su u tada-
njoj političkoj situaciji morali gojiti
ideje, koje bi se promijenile u vele-
izdaju, kad bi postale činjenicom. A
kako da se ne zgrozi svaki državlja-
nin ove države, kad vidi da mu žbiri
otimlju i najprimitivnije građansko
pravo, pravo, koje još uvijek osiaje
svagdje, pa makar je i ukinuta slo-
boda izražaja riječima i štampom,
pravo, da u skrovištu svoje duše
svatko misli, što hoće.

Slavensko novinarstvo austrijske
pole čvrsto se nada, da će viši fa-
ktori, no što su gg. Aecurti i Tara-
bocchia, sasvim uništiti presudu za-
grebačkog suda, kojom je osuđen 831
od pedeset trojice optuženih, kao što
ni ne gubi nade, da će viši i najviši
čuvari pravednosti razmisliti i da ne
će dopustiti ma ni na pedlju te dr-
žave zloupotrebu pravednosti za to,
da se udovolji nepravednim i gadnim
političkim hirima ; jer pravednost mora
biti visoko nad njih uzdignuta i ostati
netaknuta od njihovih  pohlepnih
težnja. >

Svedemo li zagrebački proces u
svezu sa revoltom njemačkih sudaca
u Češkoj, s protičeškim zakonima, za
koje se upravo glasovalo u njema-
škim saborima provincija cislajtan-
skih, sa sistematskim razdraživanjem
protiv češke narodnosti u Beču i Pe-
šti te sa netajenom namjerom dovesti
na optuženičku klupu poslije hrvat-
skih Srba na isti način i Čehe i Slo-
vence, tu se moramo bojati ne za
sebe — jer Slaveni su se naučili tr-
pjeti za sveta svoja prava i dopri-
našati žrtve za svoje ideale — nego
Za budućnost ove monarhije, koju su
sebi Slaveni uvijek predstavljali kao
kulu slobode i ravnopravnosti sviju
narodnosti, od kojih se ta monarhija
sastoji.

Iz razdražljivi! glasova, koji odje-
kuju iz Beča i Pešte, Slaveni mogu
uvijek unaprijed razumjeti, kakovo će
se novo djelo neprijateljstva i mržnje
poduzeti protiv njih. Govore li, da sa

.Česima i Slovencima valja postupati
na način zagrebački, to nam je time
objavljeno, da će biti poduzeti slični
koraci za naše narodno razdvojenje,
razdrobljenje i oslabljenje, kao što su
bili učinjeni proti hrvatskim Srbima,
kojima se u zločin upisivalo i to, što
ge služe svojim narodnim imenom,
svojim pismom, svojom zastavom, i
što se ne odriču svoje hrišćanske vjere,
koja kod njih ima značaj narodni.

Prema zagrebačkom primjeru mo-
raju se i drugi Slaveni ove pole mo-
narhije pripraviti na skrajnju perse-
kuciju. Možda će naskoro progoniti
Moravca, Šlezana, Austrijanea, koji
se nazivlje Čehom, Štajerca, koruš-
kanca, Goričana, Kranjea, Istrijanca,
jer se nazivlje Slovencem, ili Dalma-
tinea i Istrana, jer se nazivlje Hrva-
tom; ali među time ti isti naši ne-
prijatelji sami izmišljaju lažna narod-
na imena Slavenima, koji se od svoje

velike narodne cjeline odvojiti hoće.

Položaj slavenskih narodnosti au-
strijske pole u ovoj dobi žalostan je
i nemio, pun očitih napadaja i sakri-
venih prijetnja; no ne_ možemo reći,
da nijesmo dobili opomenu za to. Tu
opomenu zaviknuo nam je zagrebački
proces — i mi smo ju čuli! U tome
leži njegovo značenje po Slavenstvo,
i Slavenstvo će sebi zapisati pouku,
koja iz tog procesa za nj izvire.

No ni ti tužni utisci, koje je kod
nas izazvao zagrebački proces, nijesu
bez primjese radosti. Oduševjenu
radost pobuđuje u nama to, što je
hrvatsko-srpska koalicija ostala nji-
me potpuno netaknuta, dapače iz
ljutog ognja tog iskušenja izašla je
još silnija. A taj fakat, koji nam po-
daje najsjajnije svjedočanstvo o na-
rodnoj svijesti i karakteru braće Hr-
vata, proglasujemo za veliki napredak
i uspjeh slavenske misli u ovoj go-
dini.

= —

Naši dopisi.

U Kotoru," 31. oktobra. (Čudna
zbrka.) — Biće Vam, uvjeren sam,
teško donositi razmatranja o našijem
bokeškijem prilikama. Razumijem ja
sve to vrlo dobro. Ali sa svijem tijem
molio bih Vas, da donesete ovo par
redaka, napisanijeh bez strasti i mr-
žnje, jedinom namjerom, da se bistre
pojmovi, koji su kod nas dobili jedan
posebni izgled.

Srbi u Boki živu danas u jednoj
mnogo i mnogo goroj neizvjesnosti,
nego su nazad malo vremena živjeli
uopće Srbi na Primorju, Sve se na-
lazi pod pritiskom nekijeh vraškijeh
moralnijeh veza, koje pro forma po-
stoje. Vi ne znate i ne možete da
znate, kako to izgleda. Bojim se radi

Vas otvoreno kazati, a bojim se i

s toga, što bi, znam unaprijed, grak-

nuli, da ne postupam patriotski.

Mislim, da je malo gdje rastrovan
ambijenat kao kod nas. Amošnjijem
vladinijem faktorima stalo je u računu,
da takav ambijenat stvore, a njima
je u računu i da ga na dalje podr-
žavaju. Na žalost mi smo — govorim
uopće, sami pomogli pomenutijem
faktorima. Danas vam veći dio dava
izražaja nekom servilnom duhu. Do-
zvolite da kažem — žalosno je, ali
je i istinito — da u mnogo slučajeva
jedna žandarska pojava ima više
upliva nego iskrena riječ našijeh bo-
ljijeh ljudi. Imamo o tome nebroje-
nijeh dokaza, ali ih ne ću da iznosim,
jer_mi obraz ne dozvoljava, da pređem
granice dužne obazrivosti.

Eto, u takom ambijentu, ako ga
čitaoci pod ovako skrivenijem plaštem
mogu pravilno shvatiti, mi u Boki
živemo i nacionalno se razvijamo.
Nije onda, vjerujte, nikakvo čudo,
što se između nas rađaju pojave, koje
sve više razrovavaju kompaktnost, za
kojom smo čeznuli i o kojoj smo
dosta snijevali.

Imamo organizaciju, koja je osno-
vana pod pritiskom potrebe zajedni-
čkog rada. O njoj samoj ne ću da
govorim. Istaći mi je samo fakat, da
su u prvi mah svi rodoljubi u nju
upirali svoje poglede. A i pravo je
bilo, jer se je s pravom računalo, da
bi ona mogla i morala biti pravi
predstavnik narodnog života Boke,
Izgledalo je bilo, da su je tako svii
shvatili, pa da će je svi i podupirati
u granicama vlastite snage. Ali, kako
već rekoh, naš je ambijenat dosta
iskvaren, pa nije teško bilo poremetiti
potrebnu harmoniju.

* Donosimo ovo nekoliko redaka jednog
uglednog Srbina iz Boke; donosimo ih du-

žnom rezervom, ne želeći utjecati u njihova

Pitanja, u koliko se ne kose sa srpskom na-
rodnom misli, — Uredništvo.

Ii sjednijeh ili s drugijeh razloga,
bilo s krivice jednijeh ili drugijeh
osoba organizacija je počela da se po
malo raspada, u toliko barem, u ko-
liko su neki već počeli od nje otpa-
dati. Ako nikome drugome, a ono

je barem nama u Boki bila od po-

trebe neka sređenost, koja bi izmi-
jenila barem naš unutrnji položaj. I
mješte da se ispravlja, što je iskri-
vljeno, mješte da se ono što je trulo
otkida i baca od narodnog tijela,
danas se, kako vidimo, sve više ro-
vari i sve više kvari, pa i ono što

do sada ni u čemu nije bilo iskva-
reno.
Ne znam, čemu ovako stanje može

da koristi; znam samo, da mu se
neki krugovi, kojima naša sređenost
ne ide u račun, u velike raduju. Je
li ovo kakvo božje proklestvo ili je
pak što drugo? Sam davo neka zna!

U posljednje vrijeme izbila je afera
zastupnika Dr. Mitrovića. Biću obje-
ktivan, pa ću izjaviti otvoreno, da
jeiona nekijem hromijem Dabom na
naša leđa naprćena. Pri izboru nje-
govu mogao sam opaziti, po raspo-
loženjima_ koja su se već tada u
dvoje dijelila, da će doći do među-
sobnijeh razmirica, pa je, eto, i došlo.

Povrijedio bih vaše gostoprimstvo,
kad bih o ovoj aferi koju više pro-
govorio. Ona nam, svakako, pa ma
na čijoj strani bila krivica, ne služi
na čast, a ne služi ni samom zastu-
pniku Mitroviću, jer dokazuje, da,
ako ništa drugo, ima nešto trula u
Danskoj.

Završujem i pitam, dokle ćemo
ovako ? Milan.

Ha KocoBy, 28. okiloćpa, 1909.
(Bpujeono cllomena). Kan je ozpacrao
oTuckao ce je y cBujeT rocm. Koucran-
TuH IlerpoBuh, ponoM u3 3emyna.
Behiuuy cBora xuBora nposeo je y
TyljuHu, a CBE y sbyTOj GOpGu 3a xu-
BOT. Y 160j HaM Ce om Huje usryGuo.
CauyBaJio Ham ra je uauie cB. npaBo-
CIABI6BE. OHO My je yIuyBaJIO JIHBHEe
aMaHeTe: cpncko ume u jesuk. To u
caM ucrnoBujeja. 3aT0 CB. IpaBoc/a-
BHH XPaMOBH, KAO HajnoyšlaHuju uy-
BApH CPIICKHX OCOGHHA, Y CpIIy, a HALIA
Jlazapuna o cBux najMuJuju. CBojy
BOJIHKY J6BYĆAB IIPAMA HE€MY, KOJIHKO
je Morao, u mocBjenouno je: ykpacuo
ra jeca Tpu JIHBHe NpecroHe uKone
u jezuum ckynonjeuum  noujemejeM
AJH IBETOBO BCJIHKO, IJIEMEHUTO M JLA-
PEKJBHBO CpIE Huje CAaMO OBO »KOJbE-
JO. Ty ckopo noBeno ra je omo uak
u3 Illrajepckora Tpazua, a moj 6pe-
MEHOM CBOjuX 79. ronuHa oBuje ma
KocoBo, za y Jlasapunu, cBojoj mMu-
JBEHHIIH, 3AaXBAJIH CBeMOryHeMy IlITO
ra je

»TujeoM Kpenka 1—yiuoM uuga“
Y3UPXKAO TOJIHKO FOJIHHA, A u za Ta
3aMOJIH, XA MY TaKOBy zNapyje u 80-y
roguHy. Tom npunukoM oGehao je Jla«
3apuny u jom neuum ykpacuru. H
yKpacuo jy je. Hekunan joj je mocnao
uBA Jujena, ykyca u ckynonujena
KaHluJa. Tum je om nocrao wesun
HajBHNIH _ NOGpOTBOp. Oz cau Kao u
no ca Jlasapuna he nojusaTu Tore
MOJIHTBE Ipe npujecrosvbe TBopna 3a
3IPaBJb€ H IJT XKHBOT HETOB, 34 NO-
KOJ Ib€TOBHX YMPJIHX, a 34xBaJiHH Ko-
COBJBAHH CIIOMHIBAH€ HEFOBO HMe

Ilok je ssynu u ox je KocoBa
OBO He u3HOCHMO_y HaMjepu za ume
rocn. KoncrasTuHa TlerpoBuha pa3ne-
CeMO mo cBujery, jep Ham je 106po
NOSHATA IBETOBA CKPOMHOCT, HerO y
HaMjepu, Ia Ce 4 OHH KOj4 MOFy HA >
yrenajy. KOCOB BAKUA.

Cpncke 3emJbe.

CpGuja. Munucrap H3B4HbCKHX TIO-
cana ]lp. MunoBanoBuh noBparuo ce
C nyTa, Koju je y mozuTuukoj MuCHju
Guo npey3e0.

— Y nonubejiwe BpujeMe y uecTaJIe
Cy y GCeukoj u nemranckoj mraMnu
H3MHIIBEHC Fa/IHE BujeCTH O CpGnju,
Te je cypanuuky ,Pesti Hirlap-a“ re.

HepaJiHH KOHCYO y BY1uHMIICIITH, XpH-
CTHh, Ha WeroB uHTepBjy, u3jaBMo :

»Ja MOIY  CAXKAJbEBATH, LITO MA-
hapcku, a HapouHTO  IeIuTAaHCKH JIH-
CTOBH NLOHOCe CBE Te BHjeCTH, H AKO
CY Ce OHH y BHIIE TNIPHJIHKA MOTJIH
YBjepHTH, KOJIHKO CY JIAKHE H TEHJLEH-
uujosHe cBe Te y mosnarToj 3emyHckoj
KYXHIbH CKOBAH€ BHjeCTH. O UHJBEBHMA
Tux Bujecru ja uehy Hu za roBopum,
aiu za mMaljapcka Iuramna, nomoćehu
TE H3MHIIJBOTHH€, H€ UHHH YCIJTY
cBojoj noMoBunu, TO je jacuo. Ha mp-
BOM Mjecry /Iy»KHOCT 3axTujeBa a ce
o6e cycjenue npxaBe, koje cy Tpro-
BHHCKHM H IPYTHM OKOJIHOCTHMA TAKO
TujecHo BesaHe, TeMe/buTHje nosnajy.
MebyTHM, H3HOLI€IB€M OBAKO H3MH-
NIJB€HHX BHjECTH, IIOCTH34BA Ce CACBHM
NpOTHBHO, IITO C jenue crpane _Ma-
bapckoj He MOXK€ KOPHCTHTH, a € Ipyre
cTpađe Bpo pljaBo yruue_ Ha name
3zajenuuuke ojuoce. HapouHTO Nolibe-
Aba 3eMyHcka Bujecr o mpoHeBjepaMa
u 3loynorpe6ama y cprickoj Bojcuu, y
KOjoj ce HeuyBeHoM Ipckotikiy — na
ce najGnaxe u3paš3uM — Hanaja u
Bla zaJau Cp6uje, 3a cBaky je ocyy. Ja
CMATpaM HCIIOJL MOF NOCTOjaHCTBA JA
TE TALIHC M3MHILJBOTHHE zeMAHTyjeM,
yBjepeu, la TaKkBHM BHjecruma Hehe
HH jenaH osOu.;baH uoBjek Bjepy no-
KJIOHHTH“.

Upua FTopa. Onhe je 3410BOJBCTBO
yuuuuja Bujecr, ua cy uap Hukoga u
KpaJb BukTOp EManyes 6psojaBHo ro-
3upaBuju Pb. K. Buc. Kiva3sa HukoJy
u llpnoj Topu_3axeJenu cBecrpanu
HAIIPEJLAK.

— Jom uuje noBpinena ucrpara o
šaBjepu y Bacojesuhiuma. Tlo mosuBuMa
OKPHBJBEHHKA H IO IIONIJBCJIE6HM BH-
jecruma usrena, za je zocra ocođa
YIJIETEHO y OBy 3aBjepy. |

BocHua u Xepuerosuna. Ilo HekumM:
BujecruMa usrjena na he ycraB 3a
BocHy u XepueroBuHy Guru nporja-
IleH cpenuHoM mMjecena HoBem6pa, a
IO HEKHM ONET CpeluHOM JEeNeMGa.
Y OCTAJIOM, TO CY CaMO Haraljama.

— 3eMaJbCKA Blana usnaja je ma-
penoy, no kojoj je npomujewena Haj-
JIEKHOCT Cyljetba 360F NIyMCKHX NITETA.
Tipuje je Ta HAJLTEKHOCT TIPHIIAJLAJIA,
K40 H KOJI HAC, IIOJIHTHUKHM BJIACTHMA,
a ca]a, IIO HOBOj HAPE/LGH, CY LOBHMA.
Tako he ce cBaku_1yMCcKu npekpiiaj
CMATpATH H KaXABATH KAO Kpalja,
npeMla Ty He rocroje u FOoTOBO He
MOTy na nocroje ckpajHocTu 3/o0uuna
Kpalje. Kasna je BpJO BeJIuKa: JO
jemne u BHile rojiuua Tamuune. He-
CPETHH CEJbBAK TOM GOC, TJIAJLAH H KE-
naH oze za ycjeue MaJIO IpBA, za npe-
XpaHu cupouaji, na Ty cBojy uecpehy
MOPA a HCIALITA NYTHM TAMHOBAHEM,
a CrpaHuM (DupmamMa nyiira ce cJo60-
HO na CujekKy GOCAHCKO IPBO H IyHE
cBoje ienoBe. Msrnena na je oBakoj
Hapen6u cacBuM Ipyra CBpxXa, Hero
tuTo je samruTa i1yMA. Tpe6a 3Haru,
na onaj, Koju je ocytjeH 34 310UHHCTBO
Kpalje, ryOu CBaKO NaCHBHO H36OpHO
npaBo. A To je zocra!

Crapa Cp6uja u Mahenonuja. H3
Burosba je crurna Bujecr, ra je moru-
HyO NO3HATH CTAPH CPIICKH BOJBOJA M
jyuak Muuko Tlopeuku. Jonu ce ue sma
KO ra je u KaKO y6uo. Muuxo Ilope-
uku je Guo jenau on najsacanyxuujux
CPIICKHX PAJHUKA y OBHM HECPeTHHM
HAIIHM 3EMJbAMA.

— Akuuja llasun name ua ymupe-
ib&y Apnayra nperpnjena je nornyau
dbjacko. Iluo weroB pa ocrao je 6e3
ycnjexa. ApnayTu cy cara Kyu KaMO
Ojemi»u nero cy 6umu kan je Llasuu
Guo ynyheu na Jbymy u Mayecujy.
Tako he cana necperau_CpGu Guru
jom Buie usnoxenu GujecuumM mana-
najuMa NuB/6HX ApnayTa.